Povežite se sa nama

MONITORING

LJEKARI ZHMP IZMEĐU AMBULANTE I SUDNICE: Ima li pomoći za Hitnu pomoć

Objavljeno prije

6 godina

na

Podgorica,08.08.2003.god Zgrada hitne pomoci Foto B.Pejovic

Osoblje Zavoda vodi niz sudskih postupaka zbog povreda radnog prava od strane Uprave. Neki su vraćeni na posao, drugi se i dalje sude a treći su digli ruke od Hitne i otišli u druge zdravstvene ustanove ili inostranstvo

 

U Crnoj Gori neki ljudi mogu ili moraju da rade po 24 sata dnevno. Četiri dana uzastopno. Šest u  nedjelji.  Sve skupa 144 radna sata za sedmicu.  Zakonom je predviđeno da se, uz puno radno vrijeme, odradi 176 sati – mjesečno.

Pomenute poslove rade najškolovaniji među nama. Ljekari. Na različitim mjestima, istovremeno.

Ljekar plavske jedinice Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Crne Gore (ZHMP CG) čije ime se nalazi u dokumentima koje posjedujemo, a ne pominjemo ga da ne bi izazivali zazor potencijalnih pacijenata, krenuo je u avanturu 8. avgusta prošle godine iz Plava. Nakon 24 sata dežurstva, 40 pregleda i četiri kućne posjete (podaci su iz Dnevnog izvještaja ZHMPCG), doktor se obreo u Rožajama. Čim mu se završilo prvo dežurstvo. Slijedila su još 34 pregleda i sedam kućnih posjeta u naredna 24 sata. Onog trena kada mu je, kao dužurnom ljekaru hitne pomoći, završena cjelodnevna smjena u Rožajama  započela je nova u Plavu. Novih 48 sati rada, 77 pregleda i 11 kućnih posjeta.

Poslije 96 sati neprekidnog rada doktor se počastio danom odmora. Slijedila su nova višednevna dežurstva. Kolašin i Plav: 48 sati, 31 pregled, četiri kućne posjete.

Isti ljekar je, nedjelju ranije, dežurao u ritmu: 24 sata u Plavu, 12 + 12 (dvije dnevne smjene) u Kolašinu, 24 sata u Plavu. Ili, 72 radna sata (16 u noćnim smjenama) u samo četiri dana!?

Uprava ZHMP prvo je demantovala podatke Sindikata doktora medicine (SDM). „Ne postoji takav dokument“, ustvrdio je direktor Zavoda Saša Stefanović, dodajući kako niko „od osnivanja ZHMP do danas“, nije radio u kontinuitetu četiri dana bez prestanka, odnosno, šest dana u sedmici. Onda su iz Sindikata javnosti predočili radne liste ljekara iz Plava. Stefanović je promijenio priču: „Riječ je o satima koje je doktor odradio, ali ne po rasporedu direktora, već je pored svojih smjena pristao da zamijeni koleginicu i o tome je naknadno obavijestio direktora“.

Šta bi se dogodilo da su ljekar ili neko od njegovih dvije stotine pacijenata pretrpjeli ozbiljnije posljedice zbog njegovog radnog maratona. Da li bi za propust odgovorao preumorni ljekar ili neinformisana uprava ZHMP?

Umjesto odgovora od direktora Stefanovića, dobili smo priliku da razgovaramo sa njegovim saradnicama iz Komisije za kontrolu kvaliteta ZHMP. Uz uvjeravanja da je navedeni primjer izuzetak, dobijamo objašnjenje po kome se takve stvari dešavaju zbog nedostatka ljekara u Zavodu.

Umjesto 145 ljekara koliko je, kažu, predviđeno recesivnom sistematizacijom iz 2015. u ZHMP su zaposlena 132 ljekara. Ne rade svi. Četrnaestoro ih je na specijalizaciji, 16 na dužem bolovanju dok se neko uvijek nalazi na odmoru, službenom putu…

Pomenuti slučaj, ipak, nije izuzetak. Radne liste HMP Plav iz 2018. svjedoče kako je jesenas makar još jedan ljekar u roku od četiri dana odradio 72 sata dežurstva (dva dana u Plavu, jedan u Kolašinu).

Pitali smo i Vukašina Cukića, zaštitnika prava pacijenata u ZHMPCG, da li višednevna neprekidna dežurstva ljekara te ustanove predstavljaju zdravstveni rizik za njih i njihove pacijente. I opet ostali bez odgovora.

ZHMP nedostaje ljekara. A, prema informacijama iz Zavoda za zapošljavanje, 21 ljekar u Crnoj Gori traži posao. Samo se na prvi pogled rješenje nameće samo od sebe. Stvarnost je komplikovanija.

Neki od ljekara, mada su bez posla, zaziru od rada u hitnoj pomoći, posebno na sjeveru zemlje gdje je deficit osoblja najveći. Drugi ne ispunjavaju uslove pošto se, uz diplomu medicinskog fakulteta, od njih očekuje da imaju i odrađen pripravnički staž i položen stručni ispit. Ni država se ne pretrže da riješi problem. Uz svako novootvoreno radno mjesto za ljekara u hitnoj pomoći treba angažovati i prateću ekipu (tri medicinska tehničara). To je trošak za koji nema predviđenih sredstava.

Nije sve ni u novcu. Nešto je i u upravi ZHMP. I njihovom odnosu prema zaposlenima.

Osnovni sud u Plavi donio je, početkom maja, presudu kojom je poništeno  „nezakonito rješenje“ ZHMPCG o otkazu doktoru Sabahudinu Pupoviću, koji u odsjeku za Hitnu medicinsku pomoć u Plavu radi od njegovog osnivanja 2010.  Pupović je otkaz dobio prošle jeseni, dok je bio na godišnjem odmoru. Direktor Zavoda i njegovi saradnici odluku su obrazložili tvrdnjom da je „neopravdano izostao sa posla više od dva radna dana uzastopno…“.

Prema obrazloženju nepravosnažne presude, Pupović je lani, krajem septembra,  „ispoštovao ustaljenu proceduru oko korišćenja godišnjih odmora“, tako što je pravnoj službi u Podgorici poslao pismeni zahtjev i otišao na odmor. Prije odlaska je razgovarao i sa pravnikom kadrovske službe Zavoda Mladenom Milovićem. Pupović navodi da mu je Milović rekao da može na odmor. Milović je , prema iskazu na sudu, Pupovićev pismeni zahtjev za korišćenje  odmora primio 25. septembra 2018. „Prethodno me zvao Pupović i tražio korišćenje odmora i ja sam mu nešto rekao, a ne znam šta, ne mogu da se sjetim, mislim da nijesam rekao da može da koristi odmor“.

Računovodstvo Zavoda je imalo obavještenje da je  Pupović na godišnjem odmoru. „U rubrici za Pupović Sabahudina pisalo je da je na odmoru od 25. septembra i sve je ovo bilo regularno do 17. oktobra kada sam primila informaciju da je dobio otkaz“, svjedočila je Ljiljana Peruničić, obračunski radnik ZMHPCG.

Na sudu se, kao svjedok, pojavio i direktor Zavoda Saša Stefanović. Sud nije prihvatio njegov iskaz pošto je, piše u presudi, on „u svemu kontradiktoran sa nađenim činjeničnim stanjem“.

Priča ima uvertiru, ali i razradu.  Novinske arhive svjedoče kako se doktor Pupović godinama obraćao upravi ZHMP i Ministarstvu zdravlja upozoravajući da Hitna pomoć u Plavu radi „u nehumanim uslovima i za osoblje i za njihove pacijente“. On vjeruje da se tu nalazi korijen njegovih problema sa upravom. A oni nijesu mali.

Pored rješenja o otkazu,  Zavod podnio krivičnu prijavu protiv svog ljekara 24. septembra 2018. Pupoviću se spočitava nesavjestan rad i falsifikovanje isprave. Navodi se da je ljekar iz Plava „11. februara 2018. godine očigledno nesavjesno postupao kao ljekar medicinske ustanove, ne pregledajući Vlahović Mirka, iako je bio svjestan da usled toga može nastupiti teža povreda prava na pružanje medicinske pomoći imenovanom licu“.

ODT je 30. oktobra prošle godine odbacilo tu prijavu. U obrazloženju Državne tužiteljke Drite Rugovac stoji: „Imajući u vidu da u Crnoj Gori ne postoji Centar za palijativno zbrinjavanje bolesnika u termalnom (završnom) stadijumu bolesti i da se takvi bolesnici otpuštaju da kući provedu zadnje dane svog života, a da je osumnjičeni u svojstvu ljekara jedinice za HMP u Plavu , na poziv rodbine sada pokojnog Mirka Vlahovića više puta odlazio u kućne posjete kod njega, da mu je bilo poznato od kakve bolesti boluje kao i prognoza za ishod te bolesti i da je zadnjih nekoliko dana bio u komi, te da su primili poziv od Mirkovog brata, koji je radio u Vojnoj bolnici u Skoplju, da je Mirko umro prije više od pola sata, to jasno proizilazi da tada Vlahović Mirku nije bila neophodna medicinska pomoć (obzirom da je prije toga preminuo) i da osumnjičeni nije pri tom očigledno nesavjesno postupao kao ljekar, niti je usled toga nastupila teža povreda prava na pružanje medicinske pomoći…“.

Zaključku prethodi i svjedočenje pokojnikovog brata Slavka Vlahovića da je „veoma zahvalan ljekarima Hitne medicinske pomoć u Plavu, pošto ih je zadnjih osam mjeseci Mirkovog života često pozivao telefonom u toku noći i da su se na njegov svaki poziv odazvali i došli da pruže pomoć Mirku u svako doba“.

Da li je uobičajena praksa da zdravstvena ustanova podnosi krivičnu prijavu za nesavjesan rad protiv ljekara kome se zahvaljuje porodica preminulog pacijenta?  U Crnoj Gori – nije. Sagovornice iz Komisije za kvalitet ZHMP-a potvrđuju  da je to jedina prijava iz Zavoda, makar od početka 2017. do danas.

Da li je, onda, u slučaju Pupović riječ o nečemu drugom? Umjesto odgovora, iz Zavoda smo dobili dokument koji svjedoči da je ljekar ipak kažnjen (tzv. „postupak odloženog krivičnog gonjenja“) – zbog toga što nije izašao na teren i konstatovao smrt pacijenta. Prijavljeni Pupović je „prihvatio a nakon toga i u cjelosti ispunio obavezu koja mi je naložena Rješenjem ovog Tužilaštva“, stoji u tom dokumentu.

Nije kraj priče.

Miralem Kojić i Demir Đešević, medicinski tehničar i vozač iz tima doktora Pupovića svjedočili su pred tužilaštvom u njegovu korist. Obojica su nekoliko mjeseci kasnije dobili otkaz u ZHMP. Skupa sa trećim članom Pupovićevog tima Adisom Canovićem i glavnom sestrom jedinice HMP u Plavu Mersihom Feratović.  Nakon što je pred sudom svjedočila da joj je dostavljena informacija o Pupovićevom odlasku na odmor,  i Ljiljana Peruničić dobila je otkaz.

Svi oni se sada sude sa Zavodom.

Nijesu jedini. Medicinsko i nemedicinsko osoblje ZHMP vodilo je, ili vodi, niz sudskih postupaka zbog povreda radnih prava. Neki su, kažu, vraćeni na posao uz dosuđenu naknadu. Drugi se još sude. Treći su su digli ruke od Hitne i otišli u druge zdravstvene ustanove  ili u inostranstvo. Iz ZHMP nijesmo dobili zvanične podatke na ovu temu. Ni FZO, kažu, „ne raspolaže podacima o iznosu troškova po osnovu presuda iz oblasti radnih prava koje su išle u korist zaposlenima u ZHMP“.

Ima li lijeka za ZHMPCG?

 

Snalaženje

„Fondu je poznato da Zavod za HMP funkcioniše otežano zbog nedostatka kadra, prvenstveno doktora medicine, zbog dobijanja specijalizacija za druge JZU, i na taj način dolazi do nekontrolisanog odlaska doktora medicine iz Zavoda“, kaže Sead Čirgić, direktor Fonda za zdravstveno osiguranje:

„Dodatno situaciju otežava to što se dio doktora nalazi na specijalizaciji za potrebe Zavoda, dio na porodiljskom odsustvu i bolovanju, a dio koristi godišnji odmor, tako da je teško organizovati proces rada. Slična situacija je i sa medicinskim tehničarima-vozačima.“

Sagovornik Monitora objašnjava kako se deficit kadra „prevazilazi uvođenjem dopunskog i prekovremenog rada i preraspodjelom doktora medicine u druge opštine“.

„Sve to otežava organizaciju procesa rada“, navodi Čirgić. Prema podacima iz Fonda za zdravstveno osiguranje, godišnji budžet ZHMP kretao se od 7,42 miliona 2016. do 7,77 miliona prošle godine.

Zoran RADULOVIĆ

Tekst je nastao u okviru projekta „Naš novac“ Društva profesionalnih novinara u partnerstvu sa Sindikatom doktora medicine, koji je podržan kroz Program malih grantova u okviru projekta “Money Watch – Civilno društvo, čuvar budžeta”, koji sprovodi Institut alternativa, u partnerstvu sa Institutom za javne financije iz Zagreba i NVO Novi horizont iz Ulcinja, a uz finansijsku podršku Evropske unije kroz Instrument za civilno društvo i kofinansiranje Ministarstva javne uprave Crne Gore.” Sadržaj teksta predstavlja isključivu odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora.

 

 

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

7 dana

na

28 Marta, 2025

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Sa sadašnijim ambasadorom nije zadovoljna ni suprotna ideološka strana. Mitropolit Crnogorske crkve (CPC) Boris  uputio je protestno pismo ministru Ibrahimoviću zbog odnosa crnogorskog ambasadora u Vašingtonu prilikom nedavne posjete crkvene delegacije Americi. Mitropolit  piše da ambasada „nije našla za shodno da nam izađe u susret i pomogne u zakazivanju sastanaka sa zvaničnicima u Vašingtonu“. Požalio se i da je obaviješten da su „u ambasadi prvi put čuli za neka imena i institucije sa kojima smo tražili sastanke“. Za ovakav odnos „odgovornim smatramo Ambasadora Crne Gore u SAD-u“ zaključio je u pismu Ibrahimoviću.

Da ambasada nije u toku sa dešavanjima u Americi Monitor je već ranije pisao. Crnogorski kokus u američkom Kongresu je spao na jednu kongresmenku – Demokratu iz države Mejn Šeli Pingri . Time je de fakto prestao postojati. Crnogorski kokus je osnovao ambasador Srđan Darmanović i u svoje vrijeme je brojao 42 kongresmena (što je bilo više i od albanskog kokusa). Darmanović je preko kokusa uspješno izlobirao da se utiša američko protivljenje članstvu Crne Gore u NATO paktu zbog veza režima Mila Đukanovića sa ino mafijašima i ruskim obavještajnim službama.

Kongresmenka Pingri je pisala ambasadi nekoliko puta o zapostavljenom kokusu i nelobiranju za crnogorske interese u SAD-u. Navodno nije dobila  odgovor. Monitor je dva puta slao pitanja kabinetu Pingri, na koja do izlaska ovog broja u štampu nije odgovoreno.

Diplomatija ne ide glatko ni s ove strane Atlantika. Krajem januara Vlada je usvojila prijedlog za postavljanje 14 novih ambasadora. Lista je usaglašena s predsjednikom Crne Gore Jakovom Milatovićem čiji potpis je potreban da bi se izabrani ambasadori poslali. Djelovi opozicije ali i prosrpskog bloka su uputili primjedbe da se u diplomatiju šalje provjereni kadar Demokratske partrije socijalista (DPS) i Milana Roćena, nekadašnjeg vanjskog ministra i glavnog čovjeka od povjerenja Mila Đukanovića. Tako je u Njujork (misija pri UN-u) poslana Dragana Radulović, bivša savjetnica za vanjsku politiku u bezbjednost premijera Duška Markovića. Radulovićka je u diplomatiji od 2000. godine.

Po nekim internim informacija, na mjesto u Njujorku je pretendirao Veljko Milonjić kojemu je na kraju pripalo ambasadorsko mjesto u Varšavi. Milonjić je ostao upamćen po tzv. kokainskoj aferi 2015. god. kada je bio šef crnogorskog konzulata u Minhenu.. Njemačka policija je sredinom oktobra 2015. uhapsila privatnog prevoznika iz Podgorice Sašu Mugošu na granici s Austrijom, jer je prevozio drogu u kamionu. Droga je bila pod diplomatskom plombom i sa propratnim papirima tadašnjeg crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija. Ministarstvo, kojim je upravljao Igor Lukšić, je saopštilo da  Mugoša „povremeno, kao privatni prevoznik, pruža usluge prevoza-preseljenja diplomatskih službenika MVPEI“. Lukšić je slučaj prijavio Upravi policije i tužilaštvu. Generalni konzul Milonjić je navodno od „Ministarstva dobio preciznu instrukciju za dalje postupanje” – saopšteno je tada. Zapečaćena diplomatska pošta ili pošiljke, po Bečkoj konvenciji, uživaju diplomatski imunitet, i po pravilu, ne podliježu carinskom i drugom pregledu. Vijestima je  neimenovani diplomatski izvor rekao da Mugoša u trenutku hapšenja nije preseljavao niti prevozio crnogorske diplomate. Navodno je zloupotrebio diplomatske papire i plombu. Milonjić je sve negirao.  Kasnije je vraćen u zemlju dok je generalni konzulat u Minhenu zatvoren. Vlada Duška Markovića je u proljeće 2018. imenovala Milonjića za privremenog šefa Direktorata za ekonomsku i kulturnu diplomatiju. Afera nije dobila sudski epilog, kao i mnoge druge u doba DPS-a. Portal Borba.me je 2018. pisao da je Mugoša osuđen na šest godina zatvora zbog droge. Nakon 2 i po odležane godine deportiran je u Crnu Goru.

Sredinom ovog mjeseca je Vlada objavila da je nekadašnji član njemačkog Bundestaga Holger Hajbah od 1. januara postao viši specijalni savjetnik  premijera Spajića. On će navodno biti zadužen za regionalne odnose na Zapadnom Balkanu i jugoistočnoj Evropi i posredovanje u pristupanju EU. Savjetničke usluge Hajbaha neće ništa koštati crnogorske građane. Plaćaće ga njemački Centar za međunarodne mirovne operacije (ZIF). Hajbah je primljen nakon raspisanog konkursa i u skladu sa referencama koje je zahtijevao Spajićev kabinet – saopšeno je Vijestima. Sudeći po javno dostupnoj biografiji Hajbaha, nije jasno na kakvu tačno pomoć računa kabinet premijera. Hajbah je bio poslanik Hrišćanske demokratske unije (CDU) do 2011., i po nezvaničnim informacijama diplomatske zajednice, njegov politički uticaj u Berlinu je maltene nepostojeći. S druge strane, Hercegovac Veljko Kuštrov se, po dosadašnjem pisanju štampe, slovi kao Spajićev čovjek od povjerenja u Berlinu.

Najspornije diplomatsko postavljenje do sada je Dušanka Jeknić – siva eminencija miloističkog režima iz 90-tih. Jeknićka je često dovođena u vezu s poslovima šverca cigareta, ali italijansko tužilaštvo nikada nije dalje odmaklo od osnova sumnje. Postavljena je na poziciju u ambasadi u Turskoj nakon što je predsjednik Milatović kupio od nje nekretninu u Podgorici. Milatović je rekao da je ona poslata za Ankaru „bez bilo kakve konsultacije sa mnom“ i da je kadriranje u okviru MVP nadležnost ministra. „Što se tiče kupovine stana, sve je vrlo uredno prijavljeno ASK-u“ rekao je.  Predsjednik je ranije spočitavao Vladi što je za direktora Investicionog razvojnog fonda (IRF) postovila Predraga Drecuna kojemu je zamjerio bliskost sa miloističkim režimom.

Crnoj Gori tek predstoji dug period u izgradnji profesionalne diplomatske službe.

Jovo MARTINOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SPORAZUM VLADE SA UJEDINJENIM ARAPSKIM EMIRATIMA: Buka zbog novog strateškog investitora

Objavljeno prije

7 dana

na

28 Marta, 2025

Objavio:

Ponuđeni model izgradnje turističkog rizorta sa nekretninama mješovite namjene u Crnoj Gori primjenjuje se već duži niz godina. Počev od projekta Porto Montenegro u Tivtu, preko projekta Luštica bay, do Resorta Portonovi.  Sve su ove investicije prošle skupštinsku proceduru. Crnogorski parlamentarci glasali su za njih bez uzbune koja prati dolazak novog velikog investitora, Mohameda Alabara

 

 

Storija o dolasku u Crnu Goru jednog od najvećih investitora u svjetskim razmjerama, milijardera Mohameda Ali Rashed Alabbara i njegove kompanije Eagle Hills, samo desetak dana nakon što je pobijedio na licitaciji za devet kupališta na Velikoj plaži, dobija nove obrise.

Bio je to kratak put od zakupca morske obale do strateškog investitora od nacionalnog interesa. Događaji se ređaju kao na filmskoj traci.  Vlada premijera Milojka Spajića preduzela je mjere da u rekordnom roku uspostavi partnerske odnose sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, zemljom u čijem je sjedištu Abu Dabiu, registrovana moćna firma Eagle Hills Properties, specijalizovana za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine.

Na telefonskoj sjednici Vlade održanoj 24.marta najprije je utvrđen Predlog osnove za vođenje pregovora i zaključivanje sporazuma o saradnji dvije zemlje u oblasti turizma i razvoja nekretnina. Usvojen je i tekst Sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade UAE, čiji sadžaj nije u potpunosti poznat crnogorskoj javnosti.

Na istoj sjednici utvrđen je i sastav sedmočlane delegacije Vlade na čelu sa premijerom, koja će uskoro otputovati u zvaničnu posjetu Emiratima, na pregovore oko zaključivanja ovog međudržavnog sporazuma.

Premijer je objelodanio da je predviđeno zaključivanje dokumenta na rok od pet godina, koji će se automatski obnavljati za isti period. Fokus buduće ekonomske saradnje usmjeren je na dva projekta. Na razvoj jednog projekta na Crnogorskom primorju, kao integrisanog razvoja turizma i nekretnina mješovite namjene i izgradnju skijališta na sjeveru Crne Gore.

Ova dva projekta u oblasti turizma i razvoja nekretnina definisana su članom 1. teksta Sporazuma, kao strateški projekti od javnog interesa.

Sa tim u vezi premijer Spajić održao je sastanke sa predsjednicima primorskih i opština na sjeveru zemlje, koje je pozvao da dostave predloge razvojnih projekata koji bi mogli zainteresovati arapske investitore. Iako se čini da će prednost u odabiru lokacije za ulaganje u turističke kapacitete, imati Velika plaža u Ulcinju.

“Cilj svih međunarodnih posjeta je promocija potencijala Crne Gore ali moramo razumjeti da je za realizaciju velikih investicija potrebna sinergija centralne i lokalnih vlasti. Naš zadatak jeste da stvaramo prilike a zadatak lokalnog menadžmenta da omogući realizaciju velikih projekata koji će osigurati bolji životni standard.  Potrebno je da kandidujete ideje ili projekte  za koje smatrate da vašu opštinu mogu da pokrenu naprijed”, poručio im je Spajić.

Međutim, tekst Sporazuma sa UAE koji je u međuvremenu posredstvom MANS-a, dospio u javnost, izazvao je burne reakcije mnogih zainteresovanih za iznenadnu pojavu i projekte arapskog investitora u Crnoj Gori. Jedna od glavnih tema na premijerskom satu održanom u srijedu 26. marta,  bila je Mohamed Alabar i detalji sporazuma sa Vladom UAE. Reakcije  pojedinih poslanika,  predstavnika opozicije graničile su se sa ostrašćenošću koja nije imala uporište u vidu eventualnih gotovih projekata i ponuda. Iz skupštinskih klupa čuli su se i pozivi državnom tužilaštvu da se uključi i spriječi nadolazeću štetu i navodnu korupciju najvišeg nivoa.

“Sporazum sa Vladom Ujedinjenih Arapskih Emirata koji premijer Milojko Spajić planira da potpiše krajem sedmice suspenduje niz crnogorskih zakona i širom otvara vrata za pranje novca”, ocijenili su iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora-MANS.

Na takav zaključak upućuju neke odredbe Sporazuma po kojima će zemljište na lokaciji na kojoj investitor želi da realizuje projekat, biti dostupno bez sprovođenja procedure javnih nabavki.

Vlada se obavezuje da će obezbijediti zemljište, odnosno razvojno područje, “bez sprovođenja  javnih nabavki, javnog tendera ili drugih procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine”, navedeno je u Sporazumu.

Međutim, bilo je primjera u dosadašnjem gazdovanju državnom imovinom, da je Skupština Crne Gore ratifikovala sporazume i ugovore o izgradnji turističkih naselja sa inostranim kompanijama kojima je zemljište ustupano na rok od 90 godina, bez raspisivanja javnog tendera, uz obrazloženje da je riječ o strateškim investitorima.

Sporazum se ne odnosi isključivo na izgradnju ekskluzivnog turističkog kompleksa na Velikoj plaži u Ulcinju, več i na druge atraktivne lokacije na Crnogorskom primorju, za koje bude postojao obostrani interes za njihovu valorizaciju.

Postoji bojazan da planirana investicija na jugu zemlje nije isključivo turističke prirode, već da je u pitanju model real estate ulaganja, u kome prioritet ima izgradnja nekretnina za prodaju, stanova i turističkih apartmana.

Navedeni način finansiranja projekta pokazuje uobičajeni sistem gradnje prodajom kvadrata od momenta prezentacije skica i idejnih rješenja.

“Investicija može uključivati sopstveno finansiranje, bankarske kredite ili kredite povezane strane ili akcionara, prodaje, prethodne prodaje, prihode od ulaganja treće strane…” Sve u cilju realizacije projekta, navodi se u tekstu Sporazuma.

Tokom premijerskog sata čule su se optužbe na račun premijera Spajića za sumnjivu prodaju zemlje, za epsku obmanu građana, ukoliko prihvati davanje zemljišta u dugoročni zakup. Predstavnici Opštine Ulcinj istakli su da neće dozvoliti otuđivanje zemljišta na desetine godina, što je do sada bila uobičajena praksa.

Ponuđeni model izgradnje turističkog rizorta sa nekretninama mješovite namjene u Crnoj Gori pirmjenjuje se već duži niz godina. Počev od projekta Porto Montenegro u Tivtu, koji je javnosti prezentovan kao vrhunski projekat atraktivne marine za super jahte sa par luksuznih hotela. Međutim, taj dio Tivta postao je novo gradsko naselje, sa nizom stambenih zgrada, moderno dizajniranih I uređenih i sa jednim hotelom, koji to u potpunosti nije, čije su sobe ili apartmani dijelom prodati.

Zemljište za gradnju u Porto Montenegru površine od 24 hektara dato je u zakup na 90 godina.

Projekat Luštica Bay identičan je. Uz jedan omanji hotel, za sada je izgrađeno na stotine stanova u zgradama i manjim kućama, namijenjenih prodaji. Na toj lokaciji 7 miliona kvadrata državnog zemljišta pored morske obale, dato je u zakup na 90 godina.

Isti recept primijenjen je i u Resortu Portonovi, u kome se pored luksuznih rezidencijalnih vila, hotela i marine, grade i prodaju stanovi i marina apartmani. I na tom dijelu Crnogorskog primorja 26 hektara državne zemlje, prostor bivše vojne kasarne, dato je pod zakup na 90 godina.

Ni poznati lokalitet Miločer nije pošteđen stanogradnje i otuđenja dragocjenog zemljišta sa stoljetnim parkom, na dugih 90 godina.

Sve su ove investicije prošle skupštinsku proceduru. Crnogorski parlamentarci glasali su za njih bez vike I galame koja prati dolazak novog velikog, dugo iščekivanog investitora, Mohameda Alabara.

Uostalom i zakonska regulativa u oblasti turizma i planiranja prostora ide na ruku ovakvoj vrsti ulaganja. Zakon o turizmu pretrpio je nekoliko verzija kako bi pojam klasičnog hotela nestao iz upotrebe I hotelijerstvo koje smo poznavali dobilo je druge oblike. U skladu sa interesima investitora hoteli su prešli na mješoviti model poslovanja po kome su hotelske smještajne jedinice predmet pojedinačne prodaje.

Sva planska dokumenta od novog Prostornog plana Crne Gore koji je u fazi pred usvajanje, preko Prostornog plana obalnog područja, te PUP-a Opštine Ulcinj koji je istekao 2020. godine, Veliku plažu tretiraju kao zonu visokog ekskluzivnog turizma.

Dio ove plaže površine od 10 miliona m2, posjeduje detaljnu razradu u vidu Državne studije lokacije “Dio sektora 66-modul II, III I VI” – Velika plaža koju je izradila administracija 43. Vlade premijera Dritana Abazovića, ali još nije usvojena. Rukovodilac izrade DSL je arhitekta-planer Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana Beograd na vodi.

Dva plana istog autora za jednog investitora. Slučajnost ili ne znaće se uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KUDA IDU PLANTAŽE AD: Neko mulja

Objavljeno prije

7 dana

na

28 Marta, 2025

Objavio:

STEGA je problematizovala poslovanje nekadašnjeg poljoprivrednog giganta analizirajući (nezvanične)  podatke o berbi, proizvodnji i prodaji vina, starim i novim dugovima, stanju vinograda… Odgovor iz državne kompanije nije odagnao sumnje. Vlada ćuti

 

 

Kuda idu Plantaže AD? Zaokupljena raznim zapaljivim temama javnost je ostala  prilično ravnodušna na polemiku između uprave Plantaža i udruženja STEGA o aktuelnom trenutku i budućnosti tog preduzeća.

Valjalo bi da je drugačije.  Uz EPCG, najvrjednije crnogorsko preduzeće u većinskom vlasništvu države i, opet uz EPCG, jedino za koje se državni parlament obavezao da će ga sačuvati u državnom vlasništvu, prolazi kroz višegodišnju, duboku krizu. Stanje je alarmantno, tvrde iz STEGA, navodeći kako je, od 2020. do danas, u Plantažama uništeno stotine hektara vinograda, da su kvalitetni kadrovi protjerani iz kompanije, tržište izgubljeno, troškovi poslovanja uvećani, dok su proizvodnja i kvalitet vina smanjeni.

”Prinosi grozđa su na istorijskom minimumu od 2021. godine ( u prosjeku su, u poslednje četiri godine od kada je došla nova uprava, godišnje manji za 5,1 milion kilograma, ili 40 odsto, od prethodnog četvorogodišnjeg prosječnog prinosa), dok je godišnja proizvodnja vina, u prosjeku, manja za oko četiri miliona litara”, navode iz STEGA u svom obraćanju. Ono je, kažu, prvo upućeno ministru poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede Vladimiru Jokoviću, ali je izostala  reakcija iz njegovog resora. Zato su svoja saznanja podijelili sa javnošću.

“Izvoz vina Plantaža količinski pada, i to na svim tržištima, dok uvoz inostranih vina u Crnoj Gori drastično raste”, navode u saopštenju. “Tako se u Crnoj Gori prošle godine u odnosu na 2019. uvoz vina povećao za oko 90 odsto ili za 6,5 miliona eura, doke je izvoz vina Plantaža 2023. u odnosu na 2019. manji za 400 hiljada eura i pored značajnog povećanja cijena proizvoda. Količinski je pad prodaje vina Plantaža u izvozu oko 10 odsto.”

Iz STEGA navode kako je i kvalitet proizvedenog vine u padu. To argumentuju podatkom o “drastično manjem” broju nagrada na tri najprestižnija svjetska takmičenja (Decanter, Mundus Vini, Decanter Asia). Prema njihovoj računici na tim takmičenjima je u periodu 2017.-2020. osvojeno 60, a od 2021. do 2024. godine svega 23 nagrade.

Iz Plantaža su, saopštenjem, reagovali na “brojne netačne tvrdnje o poslovanju tog preduzeća”. Sadašnja uprava je, navode,  ostvarila napredak u ključnim poslovnim segmentima “o čemu najbolje svjedoči pozitivan rezultat poslovanja, koji je nakon pet godina, ostvaren u 2024. godini”.

“Prodaja raste – Domaće tržište raste! Izvoz raste!”, navodi se u reagovanju Plantaža. “ S ponosom možemo da istaknemo da je finansijska realizacija 2024. godine najveća u posljednjih deset godina i da je za 1,6 miliona eura veća nego 2019. godine. Prodaja na skoro svim tržištima bilježi rast. Najznačajnije tržište Crne Gore bilježi rast prihoda od osam odsto, dok tržište Srbije bilježi rast prihoda 12 odsto. Ukupna vrijednost izvoza u 2024. je veća nego 2019. godine.”

STEGA i uprava Plantaža prošlogodišnje poslovne rezultate mjere različitim aršinima. Makar formalno, to bi moglo dati za pravo i jednoj i drugoj strani. Kritičari poslovanja Plantaža iznose podatke o količini prodatog vina, dok iz kompanije odgovaraju računicom zasnovanom na ostvarenim prihodima od prodaje. Obzirom na visoku inflaciju u periodu 2021.-2024. (preko 30 odsto) i rast cijena u sektoru hrane i pića koji je, prema podacima Monstata, bio veći od 40 odsto, te je brojke  nemoguće upoređivati bez kompletnih podataka. Oni su i dalje nedostupni. Umjesto brojki o količinama o kvalitetu ubranog grožđa i proizvedenog/prodatog vina iz Plantaža  su nam ponudili izvod iz svoje poslovne strategije. “Za razliku od ranijih godina, kada se vino prodavalo po nižim cijenama i bez strategije rasta vrijednosti brenda, sada je cilj maksimalizacija prihoda kroz optimalnu prodajnu cijenu, a ne isključivo kroz količinsku realizaciju.”

Tu je i podatak da je prodaja premijum vina prošle godine, u odnosu na 2019.,  porasla za šest odsto kada je količina u pitanju, odnosno, za 17 odsto kada se mjeri po ostvarenom prihodu. Istovremno, poručuju, “prodaja jeftinih-kvalitetnih vina prati strateške planove i za 10 odsto je manja u odnosu na 2019. godinu”.

Iz Plantaža izbjegavaju iznošenje podataka o prinosima i kvalitetu prošlogodišnje berbe, iako su na stranicama Monitora, još zimus iznijete ozbiljne sumnje na ostvarenje prošlogodinjeg plana.

“Za razliku od prethodnih, 2024. je po svim parametrima išla na ruku proizvođačima grožđa i vina, pa je sve ukazivalo da će ovo biti zlatna godina. To, ipak, nije bio slučaj u Plantažama”, navodi u autorskom tekstu objavljenom krajem novembra u našem nedjeljniku Zoran Miladinović doktor fitomedicine i dugogodišniji Glavni tehnolog za zaštitu bilja u Plantažama. “Od doskorašnjih kolega iz Plantaža saznajem da je ovogodišnji planirani rod bio oko 15 miliona kilograma grožđa, a da se ubralo oko 11 miliona. Dakle, četiri miliona kilograma manje, odnosno 27 odsto manje od planiranog.”

“ Grožđe koje se bere je lošeg kvaliteta sa malim procentom šećera i velikom pojavom truleži, što se na kraju odražava na ukupnu količinu i na organoleptičke karakteristike dobijenog vina”, konstatuje Miladinović.Uz računicu: “Od četiri miliona kilograma izgubljenog roda moglo se dobiti oko tri miliona flaša (0,75 litra) vrhunskog vina. Ovo je ‘trošak’ pogrešnog odlučivanja partijskih kadrova…”

Nakon ovog teksta javljali su nam se zapošljeni u Plantažama  tvrdeći da je količina ubranog grožđa tokom prošlogodišnje berbe još manja – oko osam miliona kilograma. Zvanični podaci su do danas ostali nedostupni.

Iz Plantaža  poručuju: “Prema zvaničnim podacima Međunarodne organizacije za vinovu lozu i vino (OIV), globalni i evropski vinogradari su u 2023. i 2024. godini suočeni sa ekstremnim meteorološkim uslovima koji uključuju: rane mrazeve, obilne kiše u ključnim fazama vegetacije, dugotrajne sušne periode… Ove nepovoljne klimatske prilike dramatično su uticale na proizvodnju vina širom Evrope, pri čemu su mnoge zemlje zabilježile značajno smanjenje proizvodnje u odnosu na prethodne godine. Klimatske promjene prestavljaju ključni faktor koji oblikuje trenutnu situaciju u vinogradarskom sektoru širom svijeta, a Plantaže kao i mnoge druge vinarije rade u okviru tih izazovnih oklonosti”.

Upućeni sagovornici Monitora potvrđuju da su ovi podaci   na mjestu, ali podsjećaju da Plantaže imaju sistem za navodnjavanja vinograda, za razliku od većine evropskih vinogradara. Zato, možda, priča o suši nije baš za “vađenje”.

Ima još toga što ukazuje da u Plantažama stvari ne stoje tako dobro kako se to želi predstaviti zvaničnim saopštenjima. Ili onako kako bi se moglo zaključiti obzirom na potpunu inertnost vlade, kao zastupnika većinskog vlasnika (države), prema dešavanjima u kompaniji.

Skupština akcionara Plantaža je   krajem prošle godine, usvojila izmjene Statuta (predlog stigao iz odbora direktora) kojima je bord predvođen Nikolom Tripkovićem (blizak PES-u) preuzeo većinu nadležnosti izvršnog direktora Igora Čađenovića (NSD).

Odbor direktora je od Čađenovića preuzeo nadležnosti izbora članova menadžmenta kompanije (direktori sektora, rukovodioci službi…), odobravanje finansijske pomoći, sponzorstva i “druge vidove društveno odgovornog poslovanja”, sve nadležnosti u vezi sa uzimanjem pozajmica i kredite…  Definisano je da uputstva Odbora direktora upućena izvršnom direktoru sada imaju obavezujući karakter. Konačno, odbor direktora je od izvršnog direktora u potpunosti preuzeo nadležnosti nad poslovanjem podružnica – ćerki firmi i predstavništava koje Plantaže imaju van Crne Gore.

“Smatramo da će predložene izmjene Statuta značajno unaprijediti korporativno upravljanje u Društvu, na način da će jasnije i cjelishodnije biti razgraničena ovlašćenja Odbora direktora i izvršnog direktora, što će, u krajnjem, imati za posljedicu kvalitetniju i sveobuhvatniju zaštitu ukupnih interesa Društva”, navedeno je u obrazloženju izmjena Statuta nakon čijeg je usvajanja izvršnom direktoru ostala samo izdašna plata.

Nakon odgovora Plantaža, iz STEGA su izašli sa dodatnim primjedbama iz kojih proizilazi da i oni imaju neke informacije o odnosima na relaciji izvršni direktor  – bord:

“Predstavili ste kao veliki uspjeh to što ste 2023. ostvarili negativno poslovanje od oko šest miliona eura, i da je to značajno manji gubitak od 12 miliona eura ostvarenih u 2022. Pitamo da li ijedna firma na svijetu ovakve rezultate prestavlja kao istorijski uspjeh? Hvalite se da su Plantaže ostvarile u 2024. godini pozitivno poslovanje od oko 300 hiljada eura, pa nas interesuje da li je Bord direktora kao najveći organ upravljanja firme odobrio planove da poslujete sa milionskim gubicima, ili minimalnim pozitivnim rezultatom koji se ostvaruje prodajom zemljišta Plantaža, i da li i oni proslavljaju ovakve rezultate?”

Priča će imati nastavak. U formi polemike ili konkretnih odluka u trouglu vlada –bord – izvršni menadžment, tek treba da vidimo. Povoda ima na pretek. Nešto se mulja.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo