Katarina Vujović rođena je u Nikšiću 1984. godine, gdje je stekla osnovno obrazovanje i mnoga presudna životna iskustva, posebno kada je riječ o rokenrol kulturi. Završila je produkciju na FDU na Cetinju i doktorand je na Interdisciplinarnim studijama u Beogradu, na odsjeku za Teoriju umetnosti i medije Radi kao novinarka u emisiji Bunt na RTS-u. Dio je organizacionog tima Bedem Festa, a povremeno objavljuje tekstove i intervje za muzičke portale
Dio ste ekipe koja na RTS-u realizuje emisiju Bunt.
Televizija ima posebnu dinamiku rada i ona se razlikuje kako od stanice do stanice, tako i od redakcije do redakcije, kada je u pitanju javni servis. Meni je velika čast što radim na emisiji Bunt, koja toliko godina traje i ostaje vjerna sebi i alternativnoj kulturi, kojoj je ta emisija jedini prostor na medijskoj sceni. Baš zato što smo jedina emisija, veliki je teret na nama da pokrijemo sve i posvetimo pažnju svemu onome što se dešava. Pored toga, emisija Bunt je inicijator i pokretač prvog televizijskog demo festivala, Bunt Rok Fesivala (BRF), koji se paralelno planira i realizuje sa emisijom, evo već treću godinu za redom.
Koliko ovaj, prilično usamljeni primjer, može popraviti krvnu sliku rokenrola?
Mediji su tek jedna karika, tu je važnija šira slika, cijela infrastruktura, koja podrazumijeva bendove, odnosno neki kvalitet, do kojeg oni moraju svoj put krčiti, koji podrazumijeva veliku organizaciju, ulaganje, motivaciju i požrtvovanost; izdavačke kuće, menadžment, klubovi, institucije, festivali, na kojim oni mogu da prezentuju svoj rad; tu je naravno I publika, kao i siva eminencija, recenzenti, teoretičari, kritičari… Cijela ta infrastruktura je razrovana i jedna karika u svemu tome ne može da nadomijesti sve nedostatke, ali može održavati scenu u životu, ako je to uopšte ideja ili cilj… Jako je važno da se svi ti elementi osnaže i umreže. Nekih pomaka ima, bolja je i jednostavnija komunikacija među ljudima, otvaraju se neki paneli, konferencije, udružuju se ljudi, potpisuju se memorandumi, prave platforme… Ali i dalje se neke stvari moraju radikalno mijenjati, a one nažalost idu duboko u odnos sa društvom u kom se nalazimo.
Nažalost, velika je letargija zavladala među ljudima, koji gutaju samo što im se servira. U sve je uletio krupan novac, sem u kulturu. Valjda zato što ljudi koji su zgrnuli veliku lovu, ne ulažu u nešto što ne poznaju, a niti imaju razvijene potrebe i ponašanje neke više klase, u koju su uskočili iz trenerki u koje su upasavali kožne jakne. Oni podržavaju neke druge priče, guraju neke svoje “male” i “malog”, koji se ne skidaju sa TV-a, u punoj svojoj vulgarnosti, čijim “kraljevima”, “carevima”, “bratu mom” ne smiješ reći da je go.
Muzika u medijima?
Ako je riječ o elektronskim medijima, nemam baš veliki uvid u cio region. Mislim da se cijela scena oslanja na Domaćicu na MTV-u i RTS, koji je jedini zadržao i ima emisije posvećene toj muzici, kada je riječ o televiziji. Što se Srbije tiče, medijska scena se dosta izmijenila promjenama “vlasničke” strukture, pa je tako između ostalih nestala emisija Gruvanje, kao i mnoge kultne emisije na radiju Studio B I B92, što je strašno! Radio je uprkos tome ipak lakše zadržao neko zdravo tkivo. Internet je preuzeo primat, iako je i on sada već pod ozbiljnom cenzurom i kontrolom. U Crnoj Gori, primjećujem da je radio preuzeo primat, zajedno sa par internet portala. Postoje dosta kvalitetne stanice, neke su nove, neke su lokalne, stare, ali one održavaju tu neku vatru, da se ne ugasi ognjište. Kada je u pitanju televizija, nisam ništa značajno primijetila. Bez obzira na cijelu situaciju i manjkavost specijalnih emisija, koje bi se bavile tom muzikom, moj je savjet bendovima da koriste svaku medijsku pažnju i mogućnost. Svih emisija! I svakako da koriste medijske potencijale festivala, koje oni imaju.
Dio ste i ekipe Bedem festa?
Biti dio toliko čiste i pozitivne priče, kao što je Bedem Fest, je za mene još jedna velika čast i zadovoljstvo. Sa direktorom festivala Petrom Šundićem se poznajem od ranih dana i dobri smo drugari. Saradnja u vezi Bedem Festa je počela od njegovog trećeg izdanja. Posljednjih godina, organizaciono se to dosta učvrstilo i konkretizovalo, tako da se uglavnom bavim PR-om, a ove godine ću biti i medijator na panel diskusiji, koju ćemo organizovati u Tehnopolisu, na teme turizma i festivala. Ovogodišnji program je izazvao veliku pažnju, opet zbog svoje osobenosti, možda čak i nelogičnosti, kao što je ta da u istom danu, na istoj sceni možete da čujete i doživite jednu legendu kakva je Zvonko Bogdan i legendarni njujorški sastav Pro Pain, koji okupljaju sasvim različitu publiku. A Bedem Fest upravo to i želi, da animira sve ljude, od najmlađih, do najstarijih, i da tvrđava bude mjesto susreta, mjesto upoznavanja i druženja. Prave godine Bedem Festa tek slijede, a mi idemo laganim, odmjerenim koracima, govorimo tiho i nosimo psa sa sobom.
Dragan LUČIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice