Povežite se sa nama

FOKUS

Licemjerje bez granica

Objavljeno prije

na

Ima nedjelju dana kako je uniformisani policajac –pripadnik specijalne jedinice – u centru Herceg Novog i usred bijela dana, polomio rebra Slavku Peroviću (58), nekadašnjem osnovnom tužiocu sa Cetinja, pjesniku, osnivaču Liberalnog saveza, čovjeku koji će biti upamćen kao dosljedni zagovornik obnove državne nezavisnosti Crne Gore i ljuti protivnik onih koji su Crnu Goru obeščastili uvlačeći je u balkanske ratove s kraja prošlog vijeka. „Slava, suze i cvijeće za one koji su poginuli, a dovijeka bili prokleti oni koji su ih tamo poslali”, komentarisao je Perović 1992. tragične događaje sa Dubrovačkog ratišta. Tada mu ipak nijesu lomili rebra i, onesviješćenom, stavljali lisice. Svašta su Slavko Perović i LSCG preturili preko glave u minulih 22 godine. Policija ih je šikanirala, prebijala i hapsila. Ništarije klevetale po kafanama, stranicama Pobjede i u Skupštini Crne Gore… Pamti se huk razularene mase („željezarci”, tepali su im glasnogovornici vlasti) koja je u Nikšiću spriječila održavanje tribine Reformskih snaga Anta Markovića, dok se iz publike – skoro pa nezainteresovano – smijuljio lokalni načelnik CB-a, Miodrag Daka Davidović.

Žive su slike sa mitinga za mir održanog pred Parlamentom, „polaznici” koje je na skup iz KAP-a poslala fabrička sekcija DPS-a naoružane motkama, vilama, kosijerima i makar jednom eksplozivnom napravom (aktivirana u koritu Morače) i poruka koju im je sa stepenica Skupštine uputio Predrag Vušurović, u ime mladih liberala: „Puške u soške, a pamet u glavu”.

Nijesu zaboravljene batine koje su liberali dobili u Baru, kojim je gazdovao tadašnji načelnik CB-a Branko Bujić. U sjećanju su ostale policijsko-četničke barikade na putu ka Bijelom Polju i Beranama, mojkovački policajac koji kamenicom lomi šoferšajbu autobusa okićenog balonima, i njegove kolege koje su odlučile da pretresu one naoružane balonima, okrećući leđa „ratnicima” koji su ne skrivajući oružje prepriječili drum.

Pamti se i prepričava i Slavkov skupštinski poziv na dvoboj tadašnjem ministru policije Nikoli Pejakoviću, motivisan time što su uniformisani „čuvari reda i mira” na putu Podgorica – Cetinje zaustavili i prebili ljude koji su Peroviću krenuli u goste…

Svašta se pamti. Ali se ne pamti da je uniformisani policajac – kažu da je isti nekoliko puta osuđen zbog nasilničkog ponašanja – zoreći se u centru Herceg Novoga silom koja mu je u posjedu i koju je kadar upotrijebiti, lomio kosti Slavku Peroviću i onda mu, onesviješćenom, stavio lisice.

Za tako nešto smo morali sačekati 22 godine. I Crnu Goru, „lidera u regionu” u kojoj je Filip Vujanović predsjednik države, Igor Lukšić predsjednik Vlade a Milo Đukanović njihov predsjednik. I, eto, dočekali smo.

,,Ono što mi se desilo na Škveru je klasična policijska namještaljka”, komentarisao je Slavko Perović nakon što su ga pustili iz policijske stanice i otpustili iz Opšte bolnice u Meljinama nakon ljekarskog pregleda.

Crnogorski zvaničnici nijesu propustili priliku da ponude svoju interpretaciju policijskog terora na gradskom šetalištu u Novom. „Već je počela da radi unutrašnja kontrola”, obradovao nas je Ivan Brajović, ministar unutrašnjih poslova poželjevši „brz i uspješan oporavak gospodinu Peroviću”. Nešto slično saopštio je i v.d. direktora Uprave policije Božidar Vuksanović. I on je, kaže, Peroviću poželio dobro zdravlje. „Što se tiče policajca Božidara Jaukovića postupak će biti proveden u skladu za Zakonom i Uprava policije će sve svoje aktivnosti zasnivati na utvrđenjim činjenicama”, rekao je Vuksanović novinarima. Suštinu je prećutao.

Kako je moguće da višestruki nasilnik nosi uniformu crnogorske policije? Ko je odgovoran za taj propust i kako je kažnjen? Informacija da je Jauković suspendovan ne znači baš ništa. Zapravo, javnost još očekuje informaciju da je suspendovan autor policijskog saopštenja koji je, „ničim izazvan”, sa svima nama podijelio informaciju (tačnu ili ne) o tome koliko su promila alkohola u krvi imali ljudi koji su sjedjeli u kafani. Kršeći Zakon o zaštiti ličnih podataka.

To je Zakon na koji su se nadležni iz Urave policije pozvali kada su odbili da MANS-u odgovore na pitanje da li je i koliko puta M. Č., sin državne tužiteljke i službenik u Osnovnom tužilaštvu u Podgorici, zadržan na triježnjenju nakon što je ustanovljeno da vozi pijan. Zbog tog propisa, takođe, ne znamo koliko je i kome Taksin Šinavatra platio da bi dobio crnogorsko državljanstvo i biometrijski pasoš. Zakon ne važi za Slavka Perovića.

Ako je već do esnafske solidarnosti, ne mora autor sramotnog saopštenja da trpi bilo kave konsekvence. Dovoljno će biti da Vlada razriješi i onako nezakonito imenovanog direktora Uprave policije a da resorni ministar, slijedeći princip komandne odgovornosti, podnese ostavku.

Vratismo se Vladi. Milan Roćen, ministar inostranih poslova, poslovično suzdržan i oprezan zbog različitih informacija o događaju u Herceg Novom, ipak se usudio da iznese nekakav vrijednosni sud: ,,To je nešto što ne treba ni državi Crnoj Gori, a ni gospodinu Slavku Peroviću”. Šta ne treba Slavku Peroviću? Slomljena rebra!? Nije Roćen tek tako zaslužio status jednog od najbližih saradnika Mila Đukanovića. I u dobru i u zlu.

I premijer Lukšić se, sve ponavljajući tezu da „to nikome ne treba”, potrudio da demonstrira svoju državničku mudrost: ,,Čini mi se da je potrebno obezbijediti civilizovano građansko ponašanje od strane svih aktera u incidentu.” Sporna je Lukšićeva teza da uniformisani nasilnik i tučeni civil dijele odgovornost za počinjeno nasilje. Više od toga, ipak, brine odsustvo spoznaje da premijer nije nadležan za civilizovano ponašanje svih građana Crne Gore. Njegova odgovornost su oni koji nose uniformu. I ta odgovornost povlači i neke obaveze. Lukšić ih, izgleda, nije svjestan. Izuzev kada je ugrožen njegov lični interes, kao u aferi listing.

Da je drugačije, premijer Lukšić ne bi mjesecima izbjegavao da novinarima odgovori na, čini se, banalno pitanje: čita li on ili neko njegov Pobjedu koju uređuje Srđan Kusovac, nastavljajući, finansiran našim novcem, tradiciju brutalnog nasilja nad krtičarima režima. Lukšić bi trebao znati – Slavko Perović je među prvima iskusio šta znači zamjeriti se Pobjedinim nalogodavcima. Knjige su napisane o tome kako je 90-ih lagala novina kojom su komandovali Milo (Đukanović), Momir (Bulatović) i Svetozar (Marović). Koliko je ono hiljada Crnogoraca Slavko Perović obećao Franju Tuđmanu?

,,Glave svih nas bile su u torbi, svaka džukela je mogla da nas sretne na ulici i ubije i to bi naišlo na sveopšte odobravanje”, opisivao je kasnije Perović ambijent s početka devedesetih čijem kreiranju je Pobjeda dala nemjerljiv doprinos.

Još bi nešto morao znati premijer Lukšić. Pisaće se knjige i o njegovoj Pobjedi.

Ako ne vjeruje, neka pita kolegu, potpredsjednika DPS Filipa Vujanovića. Vujanović je svom komentaru događaja u Novom dao i ličnu crtu. Objašnjavajući kako „maksimalno i iz sve snage” osuđuje napad na Perovića, Vujanović je pomenuo kako bivši lider LSCG „zavrijeđuje veliko poštovanje zbog dosljednog zalaganja za ideju državne nezavisnosti”. Još je Predsjednik Crne Gore dodao: „Radi se o slučaju koji zavređuje pun prioritet i maksimalnu ažurnost”.

Sve to nije bilo dovoljno da zaboravimo kako je Vujanović, kao ministar pravde, ćutao dok su čelnici SDA hapšeni, mučeni i suđeni u montiranom sudskom procesu; kako je Vujanović, kao ministar policije, ostao nijem na nezapamćen niz nerazriješenih zločina koji je zapljusnuo Crnu Goru. Umjesto toga, ministar policije Filip Vujanović je u Skupštini Crne Gore čitao anonimna pisma protiv Slavka Perovića i njegove porodice. Bilo je to možda i najsramotnije poglavlje crnogorskog parlamentarizma. Ostalo je zapisano kako je Vujanović tim postupkom „poručio šta je sve rukovodstvo Crne Gore (bilo) spremno da učini da bi se obračunalo s onima koji nijesu bili u istom stroju sa njima – tada velikosrpskim nacionalistima”.

Vujanović, prije svega samome sebi, nikada neće moći da odgovori na pitanje da li je i on, čitajući u Skupštini izvode iz sabranih djela policijskih špijuna i podmetača, podstakao policajca Božidara Jaukovića na nasilje prema Slavku Peroviću?

Državni zvaničnici su papagajski ponavljali da ne znaju šta se tačno dogodilo prošle srijede. Ovdašnjim nevladinim organizacijama bilo je dovoljno nekoliko sati da u svojim bazama podataka pronađu izvode iz biografije policijskog službenika Božidara Jaukovića. Tako je Boris Raonić direktor Građanske alijanse (GA) predočio kako je Jauković nekoliko puta prijavljen Odjeljenju za unutrašnju kontrolu rada policije, i osuđen u najmanje tri slučaja. „Najdrastičniji slučajevi su zbog prebijanja Miloša Konjevića iz Herceg Novog i advokata Ratka Roganovića iz Nikšića”, podsjetili su iz GA na ono što je vlast htjela da prešuti. Jauković je, prema izvorima Monitora, u nastupima bijesa znao pretući i svoje kolege policajce.

Kako je i dalje policajac – u Vladi znaju, ali neće da kažu.

Milo Đukanović je, valjda, jedini partijski lider koji se nije oglasio povodom prebijanja Slavka Perovića. Možete reći kako to nije fer. A možete priznati da on makar nije licemjeran. I ne stavlja obloge tamo đe njegovi lome kosti. Slavko Perović kaže kako Jauković u Herceg Novom radi za dva poslodavca. Zvanično on je službenik Uprave policije Crne Gore. Nezvanično, u službi je Aca Đukanovića. Vlast ni o tome nije obaviještena.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INFRASTRUKTURNO SIROMAŠTVO: Samo smeća ne fali

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suve česme, fekalije teku rijekama, ulice zatrpane smećem uz zapaljene divlje deponije, opasan otpad krišom se prebacuje iz opštine u opštinu i zatrpava na tuđim imanjima… Kada govori o planiranim investicijama u infrastrukturu  vlast, uglavnom, nudi vizije budućih autoputeva i brzih cesta

 

Desetak dana Moračom, praktično od centra Podgorice pa do njenog ušća u Skadarskom jezeru, teče fekalna kanalizacija. Iz gradskog kolektora u rijeku se izliva prečišćena, poluprečišćena i neprečišćena kanalizacija. Novina je da smo, zbog kvara na gradskom kanalizacionom sistemu koji je u međuvremenu otklonjen (kažu), dobili još jedno izvoršite zagađenja kod Vezirovog mosta  – uzvodno od centra grada i pristojno posjećenih gradskih plaža. Uz boju vode uz desnu obalu rijeke, o zagađenju svjedoči i nesnosan smrad koji se širi ulicama i bulevarima  uz obalu, sve do kružnog toka gdje se račvaju magistrale za Nikšić i Cetinje. Visoke temperature i nizak vodostaj Morače samo su potpomogle  da se najnovije zagađenje bolje vidi i osjeti.

Stara je priča: gradski kolektor nije u stanju da prečisti otpadne vode koje u njega doprema postojeći sistem gradske kanalizacije. O gradnji novog, priča se godinama. „Prečišćavanje otpadnih voda je najznačajniji infrastrukturni projekat u istoriji grada, a samo postrojenje najvažniji segment budućeg sistema“, kazao je bivši gradonačelnik Ivan Vuković, sredinom 2022., prilikom potpisivanja ugovora o izgradnji glavnog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Posao je trebalo da počne početkom prošle godine, a EU je do tada izdvojila skoro 33 miliona bespovratnog novca da bi pomogla projekat. Međutim, početak izgradnje (prema prvobitnom planu taj posao bi trebalo da traje 36 mjeseci) neprestano se odlaže zbog protivljenja mještana Botuna. Oni tvrde da će „po cijenu života“ spriječiti izgradnju kolektora u blizini svojih domova i imanja. Prema poslednjim, proljetošnjim, najavama posao je trebalo da počne ovog mjeseca. Izvjesno je da se to neće doseti. Makar do formiranja narednih gradskih vlasti.

„Realizacijom sistema za prečišćavanje otpadnih voda, u vrijednosti od 47,3 miliona eura, biće sačuvane podzemne vode Ćemovskog polja, zetske ravnice, rijeka Morača, a samim tim i vodoizvorište Bolje sestre i Skadarsko jezero“, objašnjavao je prije više od dvije godine tadašnji direktor podgoričkog Vodovoda Filip Makrid. U međuvremenu nije urađeno ništa. Podzemne i nadzemne vode i dalje se zagađuju a cijena budućeg kolektora raste. Od sve priče o novom kolektoru izvjesno je samo jedno: on mora biti napravljen nizvodno od Podgorice.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOSIOCI IZBORNIH LISTA ZA PODGORIČKE IZBORE:  Dva lica kampanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ove političke jeseni, kada je u pitanju predizborna  promocija,  na cijeni su oni koji u svojim biografijama nemaju samo političke funkcije, već i stručne reference. Nosioci lista i potencijalni budući gradonačelnici/ce nerijetko su ljekari i profesori.  No, kampanju uglavnom vode iskusni političari i vlastodršci.  Reklama je jedno,  život drugo

 

 

Izbornoj komisiji Glavnog grada predato je 13 lista za učešće na lokalnim izborima, od kojih je do sada potvrđeno osam. To je saopštio predsjednik komisije Vladimir Filipović.  Dvije liste vraćene su na doradu – lista  Crnogorska evropska partija – Novak Adžić i Pokret podstanara Podgorica Naš grad – naš dom,. Posljednje tri  predate liste još su u obradi.To su liste Bošnjačke stranke na čijem je čelu Edin Tuzović, lista Evropa sad – Demokrate – Još jače – Profesor doktor Saša Mujović i lista koalicije Za Budućnost Podgorice, na čijem je čelu Jelena Bojović Borovinić.

Osam potvrđenih lista su: Demokratska partija socijalista koju predvodi Nermin Abdić, Podgorička lista Andreja Milovića, Stranka evropskog progresa Duška Markovića na čijem je čelu Ilija Mugoša,  Evropski savez na čijem je čelu Boris Mugoša, Pokret Preokret  Srđana Perića i Pokret Naprijed Vuka Kadića, lista  koalicije Za bolju Podgoricu Jakov Milatović koju predvodi Luka Rakčević, kao i Crnogorska građanska akcija  Stanka Đuričića.

Nosioci potvrđenih i predatih listi potencijalni su gradonačelnici/ce Podgorice. Centar za ženska prava primijetio je da su samo dvije žene na čelu izbornih listi, iako su partije mahom ispunile kvotu od 40 posto žena na listama. Dosadašnja gradonačelnica Olivera Injac prva je na listi čije je lice za javnost ministar energetke Saša Mujović, a koju su predali PES i Demokrate. Druga žena koja je prva na listi je Jelena Bojović Borovinić dosadašnja je predsjednica Skupštine Glavnog grada.  Listu koju Bojović Borovinić  vodi čini koalicija –  Nova srpska demokratija Andrije Mandića, Demokratska narodna partija Milana Kneževića, Socijalistička narodna partija Vladimira Jokovića, Ujedinjena Crna Gora Gorana Danilovića, Radnička partija Maksima Vučinića, Slobodna Crna Gora Vladislava Dajkovića i Prava Crna Gora Marka Milačića.

Nakon dvije godine njihovog rukovođenja gradom, a nakon pregrupisanja i usitnjavanja političke scene, izglasano je skraćenje mandata lokalnoj Skupštini, što je dovelo do vanrednih izbora, koji će se održati 29. septembra ove godine. PES je potom odlučio da kao lice predizborne kampanje u Podgorici predstavi ministra energetike, iako je prva na listi Injac.

Među nosiocima lista, odnosno  potencijalnim budućim gradonačelnicima Podgorice ima i novih lica, koja međutim nastupaju u ime iskusnih i poznatih političkih lidera. Tako je, recimo, na čelu liste  nove partije Duška Markovića, bivšeg premijera i dugogodišnji šefa tajne policije, je  Ilija Mugoša,  magistar ekonomskih nauka i asistent na Univerzitetu Donja Gorica..

“Dokazaćemo da politika ne mora značiti svađe, podmetanja, nepotizam, partijska zapošljavanja. Ljudima je dosta toga. To koči razvoj našeg grada”,kazao je Mugoša na predstavljanju liste.  Možda je Mugoša zaboravio da je ljudima  toga bilo dosta i onda kada je na izborima 2020. izgubila Demokratska partija socijalista, čiji je Marković bio dvodecenijski visoki funkcioner. Kako god, obećao je drugačiju praksu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KROĆENJE CIJENA: Poslije turističkih, predizborne marže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Proljetošnja akcija Limitirane cijene potrošačima nije donijela pretjeranu korist, ali iz vlade sa puno optimizma najavljuju njenu reprizu. Istovremeno,   iz PES-a su Milatoviću poručili da je vanredne izbore u Podgorici raspisao za kraj septembra kako bi građani na izbore izašli prije nego osjete benefite programa ES2

 

 

Ranije nego što je to bilo najavljeno, Vlada se ponovo uhvatila u koštac sa (pre)visokim cijenama. Kao i proljetos, i sada je riječ o akciji ograničenja marži za dio osnovnih životnih namirnica – prehrambenih i higijenskih proizvoda. U odnosu na kampanju Limitirane cijene ograničenje marži ostalo je isto (do 10, odnosno 15 odsto u veletrgovinama i maloprodaji) ali je popis proizvoda proširen sa 43 na 66. Vladina odluka stupa na snagu osmog dana nakon objavljivanja u Službenom listu.

„Sada očekujemo da se ova odluka sprovede“, poručio je potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj, uz konstataciju da bi „bilo dobro“ da trgovci u radnjama obilježe proizvode sa limitiranom maržom, iako im Vlada tu obavezu ne može nametnuti svojom odlukom.  „Odluka se ne odnosi na male trgovine (ako ukupna površina svih radnji istog vlasnika ne prelazi 600 kvadratnih metara – prim. Monitora), a važiće do 31. januara 2025. godine. Nakon primjene odluke očekujem smanjenje cijena, jer na osnovu izvještaja tržišne inspekcije marže su puno veće od onih na koje ćemo da ih limitramo”, pojasnio je Đeljošaj.

Od ministra nijesmo saznali kolike su te trgovačke marže o kojima u Crnoj Gori pričamo već više od godinu.  Tom temom nije se bavio ni premijer Milojko Spajić. Njemu je prioritet bio da objasni da „inflacija više nije problem, ali jesu visoke cijene proizvoda“. Za to je  krivicu prebacio na prethodnike iz Vlade Dritana Abazovića. „Mi radimo na tom naslijeđenom problemu“.

Premijer je početkom avgusta najavljivao da borba sa visokim cijenama slijedi po završetku ljetnje turističke sezone. ,,Mi nismo mogli tokom turističke sezone da sprovodimo taj program zato što nije logično da na neki način iz državnog budžeta dotiramo strance”, objavio je Spajić na društvenoj mreži X. Uz obećanje da „od septembra država neće dozvoliti da divljaju marže u trgovinskim lancima…“.

Sada je pojasnio kako je Vlada požurila s ograničenjem cijena (zapravo trgovačkih marži) prije povećanja plata u oktobru, pokušavajući da spriječe trgovce da pojedu benefite programa Evropa sad 2. „Dakle, građani će sa značajno nižim cijenama da dočekaju povećanje plata i na taj način će biti uvjereni da se standard povećava u kontinuitetu od oktobra pa do kraja mandata ove vlade u naredne tri godine”, poručio je Spajić.

Na nama je da odlučimo da li ovu poruku čitamo kao najavu Vlade koja zna šta i kako radi, ili kao još jedno predizborno obećanje PES-a i njihovih koalicionih partnera. Onih koji, zahvaljujući podjeli resora unutar izvršne vlasti, iz ove akcije mogu izvući neku političku korist pred lokalne izbore u Podgorici, Budvi i Kotoru (a uskoro, možda, i u Beranama i ponovo zaboravljenom Šavniku).

Da malo olakšam. Proljetošnja akcija Limitirane cijene potrošačima nije donijela pretjeranu korist (neke računice kažu da su moguće uštede bile manje od jedan posto vrijednosti potrošačke korpe). Na drugoj strani, iz PES-a su Predsjedniku države već zamjerili da je vanredne izbore u Podgorici raspisao za kraj septembra kako bi građani na izbore izašli prije nego prime plate uvećane zahvaljujući vladinom programu ES2.

Od Vlade nijesmo dobili preciznije podatke o visini trgovačkih marži protiv kojih se ona tako odlučno i uporno bori. Ono što nijesmo dobili od izvršnih vlasti, ni ovih ni prethodnih, pokušali su izračunati pojedini mediji. I ti se nalazi baš i ne uklapaju u ponuđeni scenario.

Tako je portal Bankar.me prošlog septembra objavio poređenje marži u Crnoj Gori sa maržama velikih trgovačkih lanaca u Srbiji, Bosni i Hercergovini, Hrvatskoj i Sloveniji. „Analizirajući bruto profitnu maržu 15 velikih trgovačkih lanaca u Regionu rezultati su pokazali da je najveću maržu u prošloj godini imao Merkator Slovenija i to 29,62 odsto. Veću maržu od najvećeg crnogorskog trgovačkog lanca (Voli, prim. Monitora) imali su Merkator Srbija, Lidl Slovenija, Delhaize Srbija, Domaća trgovina Srbija, Spar Slovenija i Bingo Tuzla. Manju maržu od Volija imali su Konzum plus, Lidl Hrvatska, Spar Hrvatska, Plodine Rijeka, Tommy Split i Konzum Sarajevo.

Bankar.me je analizirao i cijene 103 najzastupljenija proizvoda u potrošačkoj korpi u šest regionalnih trgovačkih lanaca. „Rezultati su pokazali da su cijene u najvećem crnogorskom trgovačkom lancu Voli veće samo u odnosu na jedan od dva analizirana velika trgovačka lanca u Bosni i Hercegovini, dok su niže nego u analiziranim marketima u Srbiji i Hrvatskoj“.

Priložena tabela sa cijenama analiziranih proizvoda pokazuje kako su one, kod dobrog dijela njih, u međuvremenu značajno porasle. To dijelom demantuje vladine tvrdnje kako se radi o „zetečenom problemu“. I, što je još važnije, pokazuje da alat koga su se prihvatili (ograničenje marži u veletrgovinama i maloprodaji) nije baš efikasan način za obaranje cijena.

Možda bi ideja sa kojom je premijer upoznao javnost  takođe početkom avgusta dala bolje rezultate? Spajić je tada, agenciji Mina-biznis, najavio da će Vlada osnovati državno preduzeće koje će biti zaduženo za robne rezerve, ali i za direktnu dostavu građanima osnovnih životnih namirnica iz tih rezervi. “To je održiv način da se borimo protiv visokih cijena. Ograničenje marži će definitivno biti jedna velika pomoć budžetu naših građana, međutim, moramo imati dugoročno održivo rješenje za rast cijena i za stabilizaciju cijena u Crnoj Gori.” Očito da za taj posao treba vremena (uz znanje i novac) koje izvršna vlast sada nema.

Dobili smo akciju Limitirane cijene u nešto obimnijem izdanju. I puno optimizma u njenoj najavi. Drugo je pitanje da li će akcija u ovom obimu i obuhvatu opravdati očekivanja.

Uzmimo za primjer maslinovo ulje. Njegova cijena odavno se uzima kao primjer nesrazmjere između domaćih i stranih trgovina. Mnogo smo  puta mogli vidjeti poređenja cijena maslinovog ulja u trgovinama u Podgorici sa onima u Rimu, Madridu, Berlinu… Po pravilu, to je bilo na štetu ovdašnjih potrošača. Zato se i maslinovo ulje, ono najkvalitetnije i u najvećem pakovanju, našlo na listi proizvoda sa ograničenom maržom. Iako to, koliko nas iskustvo uči, neće bitnije uticati na njegovu cijenu.

Postoji i druga strana medalje. Postojeće procjene, iako dosta stare, govore kako su u Crnoj Gori godišnje troši od 0,5 do jednog litra maslinovog ulja po stanovniku. Zato će i ušteda na tom proizvodu, kolika god da je, biti neznatna u krajnjem, mjesečnom ili godišnjem zbiru.

EU prosjek potrošnje maslinovog ulja je 4-6 litara po stanovniku, dok stanovnici Mediterana iz Španije, Grčke ili Italije troše i preko 15 litara ovog ulja godišnje. To kazuje da je u tim zemljama maslinovo ulje zaista osnovna životna namirnica. Za raliku od Crne Gore gdje se na njega gleda kao na luksuz.  A to i te kako utiče na cijenu proizvoda: u trgovinama se ne traži mnogo,  a oni koji ga traže spremni su da plate. Pride, riječ je o dominantno uvoznom proizvodu. Zašto je to tako, to je neka druga priča. Gotovo identična je priča sa maslacem.

Na drugoj strani imamo mlijeko. Prema prošlogodišnjim podacima sa sajta Svijet statistike (World of statistics) stanovnici Crne Gore su drugi potrošači mlijeka na svijetu, odmah iza Finaca, sa godišnjom potrošnjom od nepunih 350 litara po osobi. Mlijeko je skupo pa je njegova kupovina veliki porodični izdatak. Vlada je svojom odlukom  limitirala marže samo uske palete tog proizvoda. Jedna vrsta mlijeka (2,8 posto mliječne masti) u dva pakovanja – tetrapak bez čepa i svježe mlijeko u kesi. Kod jogurta – jedna vrsta i jedno pakovanje.

Ili jabuke. Na Vladinoj listi su samo one najjeftinije koje, inače, stižu tek u poznu jesen. Kod deterdženata je obuhvaćeno samo jedno od 5-10 različitih vrsta pakovanja…

Opet, neko će nešto uštedjeti. To ne znači da je problem riješen. Prava borba za standard potrošača i razumne cijene u trgovinama počinje od proizvodnje. Domaće a ne uvozne. Da su trgovačke marže jedini ili makar dominantan problem, međunarodna konkurencija bi to već registrovala i pokušala da uplivom na crnogorsko tržište ostvari ekstra profit. Mi smo, iz nekih razloga, imali situaciju da su strane kompanije prodavale svoje ovdašnje trgovačke biznise i odlazile iz Crne Gore.

Uz priču o trgovačkim maržama valjalo bi razmiliti i o onoj političkoj. Vlada sa 30 + ministara i potpredsjednika, parlament sa predsjednikom i pet potpedsjednika, a svi oni imaju šefove kabineta, savjetnike, pomoćnike, sekretare, vozače… I sve to neko treba da plati, a najveća stavka na prihodnoj strani države je naplata PDV-a. Najvećim dijelom iz trgovina.

Otud se premijer Spajić vajkao da bi ograničenjem cijena tokom sezone država „dotirala“ strance. I zato, kada razmišljamo da li je akcija vlade mogla biti konkretnija i sveobuhvatnija, trebamo imati na umu da veće cijene u trgovinama znače i veće prihode države.  A, izbori – oni dođu i prođu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo