Podgorica će u dogledno vrijeme dobiti Muzej savremene umjetnosti, koji će predstavljati važan segment crnogorske umjetnosti, očuvanja kulturnog identiteta crnogorskog naroda i biti mjesto susreta savremenih umjetničkih izraza, najavio je prije dvadesetak dana ministar kulture Aleksandar Bogdanović.
To je bio povod da direktoru Centra savremene umjetnosti Nenadu Šoškiću uputimo nekoliko pitanja, pošto muzej treba da bude nasljednik Centra, ali odgovore nismo dobili ni nakon petnaest dana. Zbog toga nam je preostalo da se o Centru, o kojem poodavno kruže kontroverzne informacije, informišemo preko njegovog sajta i iz drugih izvora.
Institucija, koja se kiti prefiksom savremeni, za 23 godine postojanja nije dobila ni jednu nagradu esnafa, niti bilo kakvo međunarodno priznanje, iako predstavlja sebe kao jednog od kulturnih stožera Crne Gore, kojeg je osnovala Vlada 1995. godine. Većinu njegovih eksponata, koji će se pretpostavljamo naći u budućem muzeju, čini fond nekadašnje Galerije nesvrstanih zemalja Josip Broz Tito. Na linku Zbirke, šturim tekstom nalik statistici, predstavljen je fond Nesvrstanih. Afričku zbirku čini 206 eksponata iz 21 zemlje, Azijsku zbirku 139 eksponata iz 17 zemalja, Latino-američku 81 eksponat, dok je jugoslovenska, crnogorska i manjim dijelom evropska umjetnost klasifikovana u zbirci od 537 eksponata. Ukupno 963 eksponata. Ni uz jedan tekst o tim zbirkama nema fotografija eksponata i to u instituciji koja promoviše vizuelnu umjetnost.
U tekstu O nama, piše da Centar ,,raspolaže fondom od preko 1000 eksponata”, pa se nameće pitanje gdje su preostali eksponati koji nisu pripadali Galeriji Nesvrstanih? Ni na jednoj stranici ne nalazi se bilo šta što ima veze sa savremenom umjetnošću, a da ne govorimo o nečem što čini zbirku savremene umjetnosti.
Ako fond Galerije Nesvrstanih čine 963 eksponata, koji su većinom djela iz sredine XX vijeka, da li to znači da će preostalih pedesetak eksponata savremene umjetnosti predstavljati osnivački fond budućeg Muzeja savremene umjetnosti?
Javnost ništa ne zna o otkupu eksponata za Centar, pa je velika nepoznanica da li je uopšte Centar proširivao fond, čijim djelima i pod kojim uslovima. Prema našim izvorima, pojedini direktori Centra u tajnosti su i po svom nahođenju, po privatnoj liniji, kupovali umjetnine od autora po nerealno visokim cijenama. Zato se upućeni u rad Centra pitaju kako je Ministarstvo kulture dozvolilo da za 23 godine postojanja Centar ne obogati svoj fond respektabilnim brojem djela domaće i strane produkcije savremene umjetnosti i šta on uopšte baštini od savremene umjetnosti? Na osnovu čega se onda ova institucija uopšte zove Centar savremene umjetnosti ako je po programu i načinu djelovanja slična prezentacijama likovne umjetnosti lokalnih centara za kulturu ili prosječnoj privatnoj galeriji koja ipak vodi računa o novcu i ne izlaže sve i svašta?
U tekstu O nama piše i ovo: ,,Pogramski koncept institucije podrazumijeva realizaciju programa iz oblasti vizuelnih umjetnosti…” Programski koncept institucije, kako kažu istoričari umjetnosti, ne može da podrazumijeva realizaciju programa, već određenu ideju, zamisao, stav, filozofiju. Šta je temeljna ideja Centra, do dana današnjeg velika je zagonetka.
Da Centar ima problema sa konceptom vidi se i po konkursima koje iz godine u godinu raspisuje ,,za mlade”, u najmanju ruku kao da je kasting za manekene.
Za najnoviju manifestaciju Bijenale mladih , prema našim izvorima, direktor Šoškić nije udostojio nijednog crnogorskog istoričara umjetnosti, pa čak ni one iz Centra, čime je crnogorskoj javnosti pokazao koliko cijeni kadrovski potencijal institucije kojom upravlja. Selektor te manifestacije je likovni kritičar Sava Stepanov iz Novog Sada, autor teksta za Šoškićevu izložbu u Majamiju 2017. godine.
U Odluci o organizovanju Centra savremene umjetnosti stoji da se ova institucija bavi: prikupljanjem i proučavanjem umjetničkih djela, formiranjem i obogaćivanjem različitih kolekcija (legata i zbirki), istraživanjem, praktičnim i eksperimentalnim metodama u savremenoj umjetnosti, produkcijom i organizacijom manifestacija iz oblasti savremene umjetnosti (pozorišna djelatnost, književnost, film, muzika i druge audiovizuelne djelatnosti), organizvanjem seminara, tečajeva, tribina, predavanja o savremenoj umjetnosti, obavljanjem marketinga u oblasti kulture, izdavanjem časopisa… Ovaj popis djelatnosti preuzet je sa dokumenta Organizacija Centra, koji je verifikovala Vlada Crne Gore 2014. godine.
Osim izlagačke djelatnosti, Centar savremene umjetnosti gotovo da i nema nekih drugih programa, pa nije jasno čemu i kome služi navedeni dugometražni popis, za koji Centar vjerovatno dobija novac iz državnog budžeta.
Na FB stranici Centra samo se nižu izložbe. Gdje su pozorišne predstave, eksperimentalni programi, tečajevi, tribine, seminari…? Koji je to film snimio Centar savremene umjetnosti od svog osnivanja 1995. godine pa do danas? I šta to Centar istražuje?
U Odluci o organizovanju Centra u Članu 5 piše da Savjet upravlja Centrom. Predsjednica Savjeta je dekan na Likovnoj akademiji Milena Jovićević, a članovi Sanja Jovanović, Nataša Đurović, Ognjen Spahić i Marina Čelebić.Na zvaničnom sajtu nema podataka o tome da Savjet funkcioniše i koje odluke donosi. Javnost Crne Gore još nije imala priliku da sazna ni stav Savjeta o izgradnji Muzeja savremene umjetnosti.
Na sajtu nema podataka ni o godišnjem, ni o mjesečnom planu realizacije programa. Nema stavki koliko Centar uopšte troši novca na programe, što omogućava odstupanja i improvizaciju u programima, koji se realizuju u objektima Centra od kojih se jedan zove Klub. Prema prošlogodišnjoj informaciji Ministarstva kulture ova institucija dobije preko pola milona eura godišnje, što bi trebalo da znači da je potrošila blizu jedanaest miliona eura od osnivanja.
U stavci Publikacijenavodi se časopis Artcentrala, koji ne izlazi godinama, a od ostalih izdanja nijedno nije dostupno na sajtu.
Što se tiče javnih nabavki naveden je samo Ugovor o televizorima, pa ispada da je Centru mnogo bitnije da predstavi televizore nego eksponate ili projekat budućeg Muzeja savremene umjetnosti. Članom 3 Odluke o Organizovanju Centra predviđa se i ,,davanje u zakup pojedinih djelova svojih objekata” iako nigdje ne piše ni pod kojim uslovima, ni po kojoj cijeni, niti ima bilo kakvog ugovora o realizaciji takve usluge.
Sve u svemu, u Centru savremene umjetnosti ništa ni novo ni savremeno.
Sve to toleriše Ministarstvo kulture, koje na Centru savremene umjetnosti pokazuje da nema viziju ni koncept razvoja crnogorskih kulturnih institucija. Da li će i izgradnja muzeja biti još jedan neuspio eksperiment o trošku građana Crne Gore?
Veseljko KOPRIVICA