Povežite se sa nama

MONITORING

Lejdi Keš

Objavljeno prije

na

Do 24. jula 2003. navrat-nanos je zatvoreno ono što se zvalo „crnogorska diplomatska misija” u Milanu. U stan na adresi Via Andrea Solari br. 32 su tog dana upali istražitelji tužioca dr Đuzepea Šelzija, ali Dušanku Pešić u njemu nijesu zatekli. Gospođa Pešić, poznata kao Duška i Duke (rođena 1959. u Danilovgradu, kćerka uglednog ljekara, ranije udata Popović i Jeknić), u žurbi je napustila Italiju ostavivši iza sebe ,,zlatni rudnik” dokaznog materijala za Šelzijeve investigatore u postupku protiv ,,duvanske mafije” – telefonske imenike, agende, dokumente, fotografije… Operativni centar DIA (Dircezione investigativa antimafia) u Bariju, paralelno sa tužilaštvom u Napulju, godinama je prikupljao podatke o aktivnostima Pešićeve u Milanu. Njeni telefonski razgovori su presrijetani u intervalu od 20 mjeseci i predstavljaju dokaze u krivičnom postupku.

O tome da li će Pešićeva, zatim Veselin Barović, Branko Vujošević, Miroslav Ivanišević, Branislav Mićunović, još dva srpska i sedam italijanskih državljana biti pozvani na odgovornost zbog mafijaškog udruživanja – ili se radi o nedokazanim spekulacijama – odlučuje vijeće sutkinje Rose Kalije di Pinto; naredno ročište pred sudom u Bariju je zakazano za 18. januar 2010.

Dušanka Pešić je osoba preko koje se odvijala višekanalna konekcija iz Crne Gore sa poslovima u Italiji. Dobar dio od najmanje oko 16.000 prisluškivanih telefonskih razgovora su njeni kontakti sa personama dramatis opjevanog tranzita duvana, zvaničnicima i drugim akterima: tu su Milo Đukanović, njegov tjelohranitelj Zoran Jovanović, šef tadašnje Službe državne bezbjednosti Duško Marković, aktuelni šef diplomatije Milan Roćen, zatim Damir Asović (osoba iz predstavništva Vektre), Aco Đukanović, ondašnji ministar unutrašnjih poslova Andrija Jovićević, njegova (sada bivša) supruga Martina Jovićević, tadašnji ministar finansija Ivanišević, miloner Barović…

U njenim stvarima DIA je 2003. pronašla telefonske imenike (vidi faksimile) sa brojevima, između ostalih, braće Đukanović, zatim Stanka-Cana Subotića (optužen u Bariju), Duška Bana (radio u Subotićevoj firmi Mia). Tu su i brojevi telefona Andrije Draškovića, bosa iz Beograda crnogorskog porijekla (takođe optužen u Bariju), ali i njegovog oca Milorada-Miša Draškovića (sebe u jednom intervjuu opisao kao ,,velikog prijatelja sa Milom Đukanovićem”, u doba SFRJ predstavnik beogradskog Jugometala u Milanu, a kasnije u istom gradu firme Eurofero).

Spisak nije konačan: Pešićeva je bila u telefonskom kontaktu sa Klementeom Biondijem koji je bio na vezi sa advokatom Rencom Galfetijem i mafiozom Frankom dela Toreom. U Šelzijevoj optužnici piše da su Pešićeva, Dela Toro, Biondi i Galfeti do 3. aprila 2001. ,,uz saglasnost Mila Đukanovića” izmijenili dokaznu dokumentaciju u tužbi br.129/01-21 protiv Dela Torea pred sudom u Bariju u pokušaju da opravdaju nekoliko sumnjivih finansijskih transakcija.

Dela Toro je u italijanskoj javnosti imao reputaciju koja i za Pešićevu nije mogla biti tajna. Ovaj državljanin Švajcarske je 1980-ih bio uključen u pranje novca iz operacije Pica veza kada je američke picerije u vlasništvu mafijaša preplavio prošvercovani heroin koji su slali frateli sa Sicilije.

Kada je Dela Toro uhapšen, Dušanka Pešić je bila zabrinuta. U razgovoru sa Paolom Savinijem, još jednim mafiozom upletenim u crnogorske duvanske poslove, početkom 2001. izrazili su strahovanje da bi Dela Tore mogao reći da je postupao ,,kao predstavnik crnogorske vlade”.

Sada je Dela Toro u predmetu Monte Kristo pred švajcarskim sudom optužen da je preko firme Santa Monika iz Paname 1996. organizovao kompleksnu krijumčarsku organizaciju koja je uključila i MTT (Montenegro tabako tranzit) pod rukovodstvom Veselina Barovića i Branka Vujoševića. Dela Tore je imao sporazum i ovlašćenje MTT-a (vidi faksimile) da uvozi, skladišti i naplaćuje drugim distributerima ,,tranzitnu taksu” na cigarete, dok je MTT-u zauzvrat Santa Monika, preko tri irske kompanije koje su bile u vlasništvu MTT-a, uplaćivala novac.

U Šelzijevoj optužnici se navodi kako je i Pešićeva ,,periodično uzimala veće sume novca” od Dela Torea; kao njegova klijentkinja dobila je 1997. i audi A4 za koji je Dela Tore platio 44,6 miliona lira.

Pešićeva je u drugoj polovini 1990-ih živjela na visokoj nozi, čak i za standarde mondenskog Milana. Investigatori DIA-e, koji su je tajno nadzirali, notirali su kako je trgovala po najskupljim buticima Via Monte Napoleonea, u buticima Gučija, Karijera i Tincatija a zbog plaćanja računa u gotovini trgovci su je zvali Lejdi Keš. Malo je vjerovatno da je takav luksuz sebi mogla iskeširati samo od plate trgovačkog konzula.

U društvu Mila Đukanovića ili sama odsjedala je u predsjedničkom apartmanu luksuznog hotela Principe di Savoja u Milanu. Dircezione investigativa antimafia je pratila Pešićevu u društvu Đukanovića i Veselina Barovića kada su u septembru 2000. odsjeli u hotelu Kalia di Volpe na Kostasmeraldi i hotelu na Kapriju.
Osim Pešićevoj i MTT-u, u tužbi stoji da je Dela Tore obavljao isplate u inostranstvu i Zetatransu, ali i na razne inostrane račune ,,jugoslovenskih političara”. Prema procjeni italijanske DIA-e, Italijani su plaćali 63 dolara po kartonu cigareta (baksi) od čega bi 30 dolara završilo na računima Zetatransa, a ostatak na privatnim računima; mjesečno je bilo planiran promet od po 100.000 švercovanih baksi.
Misterija sa privatnim računima, preko kojih je uplaćivan astronomski profit od tranzita duvana, potkopava zvanične tvrdnje kako je ,,svaki cent” završio u državnom budžetu Crne Gore, za finansiranje penzija i plata u uslovima ekonomske katastrofe 1990-ih nastale zbog rata i sankcija.
Ondašnji ministar finansija Predrag Goranović je, na prozivke opozicije u parlamentu, u lice javnosti kazao kako nikad neće saznati na kojim se inostranim privatnim računima nalazi novac. Iz navoda u Šelzijevoj opužnici sada se doznaje da je i Goranović imao dolarski račun br. 08133000424 u Kirprus popular bank ltd.
Upravo je Dušanka Pešić bila upućena u misterije privatnih računa. Preko zemljaka iz predstavništva Vektre, doznala je da je septembra 2001. u hotelu Principe di Savoja odsjeo Ratko Knežević, za koga je vjerovala da istražuje privatne račune crnogorskih zvaničnika.
Pešićeva je 22. novembra 2001. pozvala Milana Roćena koji joj je kazao kako je pored njega Duško Marković; potom je šefu tajne službe Roćen dao telefonski aparat i Pešićeva je Markovića iscrpno informisala o Kneževićevom boravku u Milanu.
Prethodno je Pešićeva u telefonskom razgovoru savjetovala Mila Đukanovića da u televizijskom intervjuu u kojem je trebalo da demantuje pisanje Nacionala ,,govori u sadašnjosti vezano za račune u bankama”. U stvari, tvrdi se u Šelzijevoj optužnici, ,,ona se pobrinula za zatvaranje računa u danima koji su prethodili tom razgovoru”. To bi moglo da znači kako je Pešićeva imala specijalna ovlašćenja da pristupi takvim računima i da sa Đukanovićem preko telefona nije samo razmjenjivala nježnosti.

Romantika je isparila jer je postojalo strahovanje da je Knežević došao u posjed broja kreditne kartice naslovljene na Janka Jeknića, njenog bivšeg supruga koji je januara 1997, kao ministar spoljnih poslova Crne Gore, poginuo u saobraćajnoj nesreći kod Danilovgrada. Jeknić je bio šef protokola Vlade i prvi trgovinski konzul u Milanu u vrijeme kada je Branko Perović (naslijedio Jeknića na dužnosti šefa diplomatije) u Rimu 1992-1993. navodno uspostavio inicijalne kontakte sa Paolom Savinijem i Ćirom Macarelom, alijas Princom, iz napuljske Kamore na poslovima tranzita duvana.
Glavna adresa za crnogorske zvaničnike u Italiji od tada je postao Milano. Ilustracije radi: Svetozar Marović je od decembra 1996. do marta 1999. vladinim lir-džetom čak 11 puta letio za Milano.
Nakon obnove nezavisnosti, koncentracija crnogorskog poslovnog iskustva prekaljenog tokom biznisa u Italiji 1990-ih sa obnovljenim diplomatskim imunitetom je obavljena u Sloveniji, iz koje su u Crnu Goru došli brojni eksperti angažovani u menadžmentima porodičnih i/ili povezanih firmi ,,prve familije”.
Branko Perović je bio ambasador Crne Gore u Ljubljani, a prvi savjetnik je Dušanka Pešić. Perović je smijenjen jula 2008, zbog ,,nesporazuma” sa ministrom Roćenom, navodno oko kafanskog računa za jednu proslavu. U Ljubljanu je poslat novi ambasador, još jedan iz povjerljivog kruga – Ranko Milović, akcionar Prve banke i Eurofonda.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo