Opet se priča o legalizaciji prostitucije. Sve izgleda kao da se nakon nedavnog hapšenja trojice ,,biznismena” u Budvi, koji su početkom avgusta osumnjičeni za posredovanje u prostituciji, u javnosti spontano otvorila rasprava – da li ozakoniti ovu vrstu nelegalnog ,,posla”. No, to što se za legalizaciju javno zalažu režimski analitičari, njihovi advokati i DPS koalicioni partneri, govori i o mogućnosti da vlast u sjenci priprema način da na mala vrata prostituciju pretvori u legalni biznis, i tako obezbijedi novi izvor sumnjivog novca za presušeni budžet.
Liberalna partija, koalicioni partner DPS, navela je sredinom sedmice da bi mogla aktuelizovati parlamentu inicijativu tokom 2012, kada su iz te stranke tražili da se prostitucija uvede u legalne tokove, navodeći uobičajene razloge za to – da bi država imala koristi, da bi se tako iz ,,igre” izbacili makroi, te da bi žene koje se time bave imale odgovarajuću zdravstvenu i drugu zaštitu.
Ženske nevladine organizacije su i tada kao i ovih dana – protiv. One ukazuju ne samo da se legalizacijom dovode u pitanje brojni domaći i međunarodni dokumenti koje je Crna Gora ratifikovala, a koji zabranjuju da ljudska bića budu ,,predmet ekonomskog prosperiteta”, već i da takva odluka znači i porast trgovine ženama, ali i druge vrste kriminala poput trgovine droge i oružja koji prate prostituciju. Po njima, legalizacija ne isključuje makroe iz biznisa već ih čini samo nevidljivim i ne poboljšava položaj žena. Neke, poput Sigurne ženske kuće, smatraju da bi prostituciju trebalo dekriminalizovati, ne kažnjavati one koje pružaju usluge, već makroe.
Ono što širom svijeta naglašavaju ženske aktivistkinje i organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava je da kriterijum kod donošenja takvih odluka svakako mora biti – smanjenje prostitucije i zaštita onih koji je trebaju u tom biznisu. A ne dobit države.
Međunarodni dokumenti ukazuju da Crna Gora ni do sada nije ulagala napor da smanji prostituciju i sprovede zakone koji je zabranjuju, kako se navodi u Izvještaju Stejt dipartmenta za 2011. godinu.
,,Svuda duž budvanske rive su maloljetne djevojčice, animir dame, koje prolaznike bukvalno utjeruju u noćne klubove, od kojih se u mnogima kasnije odvija ili dogovara prostitucija, a policija na dnu rive privodi nekog jer nema ličnu kartu”, opisuje Aida Petrović, direktorica Crnogorskog ženskog lobija (CZL), sliku koju su aktivistkinje te nevladine organizacije zatekle tokom dvodnevne kampanje protiv prostitucije koju su vodile u Budvi.
Uprava policije je tokom 2011. i 2012. godine podnijela tek tri krivične prijave zbog posredovanja u prostituciji, protiv 11 osoba. Tokom 2013. godine uhapšeni su u Kotoru muškarac i žena zbog organizovanja lanca prostitucije po primorju.
Nekoliko akcija specijalizovanih jedinica, od ove posljednje u Budvi, preko Kleopatre do policijske akcije Porto od prije nekoliko godina, pokazuju da se tim poslom bave aktivni i bivši policajci, te da objekte u kojima se prostitucija odvija nerijetko obezbjeđuju njihove kolege, zbog čega policijske racije i kada se dese budu najčešće bez rezultata.
Rade Božović, nedavno uhapšen u Budvi, je bivši policajac i vlasnik lokala Valentino u Podgorici duže od decenije čuvenom po prostituciji i bezuspješnim racijama. Ovaj pedesetogodišnjak je zbog posredovanja u prostituciji uhapšen i početkom ove godine u Podgorici, da bi nekoliko mjeseci kasnije razgranao posao u Budvi. Da li je uopšte kažnjen nije poznato, ali su kazne za posredovanje u prostituciji niske, smatraju u civilnom sektoru – novčane ili do godine zatvora. Božović, kao i ostali uhapšeni u Budvi su po odluci suda pušteni da se brane sa slobode.
Ljiljana Raičević, izvršna direktorica Sigurne ženske kuće (SŽK), kaže da je već postalo smiješno da država ponovo privodi Rada Božovića. „Svi znaju šta radi i čime se bavi. Više puta je privođen, ali on to nastavlja bez adekvatne kazne”, kaže Raičević. SZK je upozorila da se kazne moraju pooštriti.
,,Prostitucija generalno, a posebno u postkomunističkim zemljama, je sastavni dio tzv. ekonomije organizovanog kriminala i iza nje stoji mafija i korumpirani djelovi bezbjednosnih službi. Sve relevantne međunarodne organizacije koje se bave trgovinom bijelim robljem ukazuju na direktnu vezu između prostitucije i trgovine ljudima. I u Crnoj Gori godinama, prostitucija funcioniše jer je pod zaštitom korumpiranih djelova bezbjednosnih službi. Legalizacija prostitucije bila bi finalni udarac našem tardicionalnom moralu i promovisanju nekog ‘novog morala’ mafije”, kaže za Monitor Nebojša Medojević, član skupštinskog Odbora za bezbjednost, koji je javno kritikovao najnovije inicijative i zalaganja za legalizaciju prostitucije.
Istraživanje Instituta za javno zdravlje i nevladine organizacije Juventas iz marta ove godine pokazalo je da prostitucije ima u cijeloj Crnoj Gori, a da je najrasprostranjenija u Podgorici i Baru. Razlog za bavljenje prostitucijom su teška materijalna situacija ili zavisnost od psihoaktivnih supstanci, saopštili su iz Uprava policije. Ženske NVO dodaju da su tu i razni emotivni problemi i traume.
Prema saznanjima ženskih organizacija, prostitucija je u porastu, kako niskobudžetna tako i visoka, takozvana jahting prostitucija, za koju se vezuje Porto Montenegro.
,,Na jednoj strani su djevojke i žene koje za desetak eura pružaju seksualne usluge izložene fizičkom nasilju i drugim opasnostima, a s druge tu je i visoka prostitucija, koja se odvija najčešće na primorju, pod plaštom luksuznog života, starleta, glumica, biznismena i političara “, kaže za Monitor Aida Petrović.
Tu organizaciju su nedavno posjetile dvije djevojke koje se bave prostitucijom na Nikšićkom i Cetinjskom putu, koje su u potresnoj ispovijesti ispričale užasne detalje.
,,Ispričale su nam da neke djevojke rade da bi zaradile dozu heroina, da ulaze jako mlade u taj posao, da su nezaštićene, da se dešavalo da se klijentu mimo njihovog pristanka pridruži više muških osoba, da bivaju silovane, pretučene, a na kraju ostavljene bez novca”, kaže direktorica CZL. „Neke od djevojaka sa kojima smo razgovarale kazale su nam i da im policija uzima novac kako ih ne bi privela”.
Prema istraživanju Instituta za javno zdravlje i Juventasa četvrtina ispitanica imala je prvi seksualni odnos prije navršenih 14 godina, dok su prvi odnos za koji su dobile robu, novac ili narkotike u prosjeku imale sa 22,3 godine. Većina ispitanica, njih 69,5 odsto, imala je četiri klijenta nedjeljno, a svaka deseta je imala osam ili više klijenata sedmično.
„To je jedan dobro osmišljeni sistem u kom zarađuju samo podvodači”, kaže Petrović. Legalizacija, po njenom mišljenju, to ne bi promijenila. „Sada bi podvodač bila država, ali se ne bi izgubili ni makroi”.
„Kako će država da ubira porez? Svaka mušterija će dobiti račun preko kase? Klijenti će se manje iživljavati, neće je tući, upotrebljavaće kondome? Prostitutka će ići na bolovanje? Do kojeg mjeseca trudnoće će moći da radi? Ako odbije mušteriju, dobiće otkaz…?, pita se Ljiljana Raičević.
Mnogi će se pozvati na Holandiju i čuveni Red light district u Amsterdamu, gdje u izlozima u centru grada, prostitutke nude usluge po pravilima koje je država uredila, a koja im zauzvrat pruža zaštitu. U svakoj prostoriji alarm, dugme da pozove policiju u slučaju da je izložena nasilju.
Zamislite sad: u izlozima u Hercegovačkoj umjesto garderobe – žene. Podgoričani prolaze, ne zagleduju. Neka od njih pritisne alarm. Policajac dođe i zatekne kuma, recimo. Ili šefa, ne daj Bože. I uhapsi ga. Da.
Sa korupcijom, integracijom vlasti i organizovanog kriminala, zarobljenim institucijama jasno je: daleko je Amsterdam.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ