Panoramu najpoznatije turističke opštine u Crnoj Gori „krase” brojne nove građevine najavljivane kao vrhunski projekti koji će obogatiti turističku ponudu i utjerati milione eura u osiromašenu gradsku kasu. Budva je bila viđena kao novi Dubai, Nica ili Monako, novi turistički centar Jugoistočne Evrope, ljetovalište za svjetski džet-set u kome više neće biti mjesta masovnom, takozvanom paradajz turizmu.
Od velikih priča i obećanja nije ostalo ništa. Vodeći investitori u Budvi stigli su iz neposrednog komšiluka – iz Podgorice, Nikšića, Budve…
Umjesto ulaska stranih investicija i gradnje luksuznih hotela, Budvu nemilice betonira moćni crnogorski građevinski lobi, podgorički tajkuni, funkcioneri vladajuće koalicije DPSDP na državnom i lokalnom nivou i njima bliski biznismeni.
Na atraktivnim neizgrađenim lokacijama budvanske rivijere, decenijama brižljivo čuvanim za razvoj visokog turizma, grade se hiljade novih stanova za tržište.
Domaći investitori, čije su ružne zgradurine zauvijek izmijenile poznati primorski pejzaž turističkog grada, ne plaćaju nikome ništa, ostavljaju samo beton, staklo i dugove za sobom. Uživaju podršku Vlade i brojne povlastice koje se ogledaju u donošenju planske dokumentacije u skladu sa njihovim željama i potrebama, ali i niza zakonskih olakšica, od odlaganja plaćanja komunalnih taksi i poreza pa do uvođenja specijalnih komunalnih tarifa.
Gotovo svaka veća investicija u Budvi završena je nekom vrstom skandala. Od Zavale preko Avale pa do najnovije predstave oko kompleksa Tre Canne.
Kako funkcioniše budvanska investiciona zbilja najbolje ilustruje performans oko naplate dugovanja po osnovu komunalija od podgoričke kompanije Fab live, za izradu aluminijumske bravarije, čiji je vlasnik Jovan Galjo Popović.
Ovaj biznismen koga povezuju sa vlastima u Podgorici, sagradio je na Slovenskoj obali kompleks Tre Canne, tri solitera, jedan od 15 i dvije kule od deset spratova, sa ukupno 275 apartmana različitih površina, te velikog poslovnog prostora i garaža na nekoliko nivoa. Obračunati iznos komunalija koje je u roku od tri godine od izdavanja građevinske dozvole morao platiti Opštini, bio je 6,5 miliona eura.
Svi rokovi su od tada probijeni, a Fab live nije pokazao namjeru da dug u razumnom roku podmiri.
Izgradnju tri ogromna staklenika u neposrednom zaleđu Slovenske plaže od starta je pratilo kršenje planova i posebno prilagođavanje zakonskih normi kojima se reguliše gradnja objekata. Stambeni kompleks Tre Canne sagrađen je na lokaciji koja je Prostornim planom Opštine rezervisana za gradnju hotela visoke kategorije. Kontroverznim planom DUP Budva-centar Popoviću su prvobitno bila ucrtana tri objekta daleko manje spratnosti. Tokom izrade izmjena i dopuna plana, uz saglasnost tadašnjeg ministra održivog razvoja Predraga Sekulića kompleksu je dodato preko deset novih etaža.
Kompanija Fab live jedna je od onih taličnih firmi zbog kojih je trostruki ministar održivog razvoja Branimir Gvozdenović mijenjao Zakon o planiranju i uređenju prostora i izgradnji objekata, u dijelu koji se odnosi na naplatu komunalija.
Izmjenama Zakona investitorima je omogućena beneficija da obavezni iznos komunalnih taksi ne plate kao sav ostali svijet, prilikom izdavanja građevinske dozvole, nego mnogo kasnije, uz dobijanje upotrebne dozvole. Kada svoje objekte završe i počnu sa prodajom.
Ovaj Gvozdenovićev paragraf nanio je mnogo štete Budvi u kojoj se nesmetano uzurpira prostor, gradi i betonira, a da Opština od takvih strateških investicija godinama nije prihodovala ni centa.
Zakonsku povlasticu iskoristila je i kompanija Nivel iz Podgorice, vlasnika Vladimira Đurovića, koji je izgradio monstruozni stambeni blok u budvanskom polju, za koji na ime komunalija opštini duguje 3.000.000 eura. I ovu gradnju pratilo je kršenje važećeg DUP-a u pogledu prekoračenja dozvoljene spratnosti.
U grupu probranih dužnika spada i hotel Avala sa 4.000.000 duga, građen u cjelosti bez građevinske dozvole u vrijeme jednog od mandata nezaobilaznog ministra Gvozdenovića.
Firma koju kontroliše biznismen Branislav Mićunović Old Town, koja je izgradila velelepni stambeni kompleks Harmonija na Zavali, duguje 5.000.000 eura, dok podgorička firma MCC Inženjering Opštini nije platila 2.000.000 eura.
Pet pomenutih firmi duguju Opštini preko 20 miliona eura zahvaljujući ustupcima ministra Gvozdenovića.
Zanimljivo je da je zakonom garantovana pogodnost gradnje uz odloženo plaćanje komunalija bila na snazi samo godinu dana, onoliko dugo koliko je privilegovanim investitorima bilo potrebno.
Kad je došlo vrijeme naplate duga iz kompanije Fab live je poručeno da para jednostavno nema.
Slučajno ili ne, tek u martu ove godine Vlada je donijela posebnu Uredbu o postupku naplate poreskih potraživanja imovinom poreskog obveznika.
„Poreskim dugom u smislu člana 1 ove uredbe smatraju se obaveze po osnovu poreza koje su prihod Budžeta Crne Gore, a čiji iznos prelazi 100.000 eura. Imovinom poreskog obveznika smatra se: stambeno-poslovna zgrada, stambena jedinica i poslovni objekat”, navodi se u članu 2 ove Uredbe koja je bila na snazi do 31. maja.
Novim izmjenama rok za podnošenje zahtjeva za plaćanje poreskog duga produžen je do 31. jula 2013.
Bila je to uredba za jednokratnu upotrebu.
To je u praksi značilo da se poreski dug Vladi mogao platiti u naturi. Kako Opština Budva državi duguje na ime neplaćenih poreza i doprinosa oko 8,3 miliona eura, otvorila su se vrata za eliminisanje većeg dijela duga nekretninama Fab live-a.
Poveden je upravni postupak za naplatu potraživanja, ali podgorička kompanija, navodno, nije imala novaca. Predsjednik Opštine Lazar Rađenović sa saradnicima odlučio se na nesvakidašnji korak prinudne naplate zapljenom imovine, stanova, poslovnog prostora i garaža u Popovićevom kompleksu Tre Canne.
Na osnovu procjene, koju je izvršila komisija Uprave za nekretnine, na ime potraživanja od 6,5 miliona eura Opština je prisvojila 17 stanova prosječne površine od 70 m2, po cijeni od 3.140 eura za kvadrat. Zatim sedam poslovnih prostora slične površine po cijeni od 4.000 eura za m2. U zaplijenjene kvadrate ušlo je i 26 garažnih mjesta, obračunatih po 1.880 eura za m2. Iako garaže nisu moneta za podkusurivanje predviđena Vladinom Uredbom.
Tako je Fab live, zahvaljujući Vladi, svoj dug od 6,5 miliona namirio sa 2.070 kvadrata izgrađenih stanova, lokala i garaža.
U skladu sa Uredbom i ugovorom o kompenzaciji duga sa Vladom, Opština je zaplijenjenim kvadratima podmirila svoja dugovanja prema državi. Tako su svi dužnici u krugu namireni, a para nigdje nije bilo. Kao u prvobitnoj razmjeni dobara ili modernoj virtulenoj naplati potraživanja.
Umjesto eura u kasu Vlade upali su Popovićevi kvadrati, apartmani sa pogledom na morsku pučinu i garaže ispod nivoa mora. Šta će sa njima činiti ostaje da se vidi. Možda za penzije i plate počne da dijeli cigle i crepove. Ovakav vid primitivne ekonomije, razmjene dobara u naturi, nije nepoznat lokalnoj upravi turističke metropole, u kojoj su zaposleni umjesto mjesečnih plata često primali bonove za hranu, koje su mogli potrošiti isključivo u trgovini čije je vlasnik poslovni partner Opštine. Radnicima ulje i brašno, a vlasniku supermarketa za uzvrat placevi, i to na Svetom Stefanu.
Vlasnik Fab Live zasigurno trlja ruke od zadovoljstva zbog više nego uspješne trampe u kojoj je prema procjeni budvanskih građevinskih preduzimača uštedio pet miliona eura. Kvadrati koje je državna komisija procijenila na 6,5 miliona eura, njega su koštali najviše 1,3 miliona.
Jedino je Budva, kao i obično, ostala kratkih rukava. Betonirana, uništene infrastrukture, bez osnovnih javnih sadržaja, i bez prihoda od tolikih silnih investicija.
Branka PLAMENAC