Povežite se sa nama

MONITORING

Kupi bližnjega svoga

Objavljeno prije

na

O parama je riječ. Vlada Igora Lukšića nalazi se pred velikim izazovima. Izvrše li ono što očekuju mentori, premijer i njegovi saradnici rizikuju društveni ugled i političku budućnost. Ne izvrši li postavljene zadatke, Lukšić rizikuje naklonost moćnih i političku budućnost. Predosjećajući sve rizike izbora koje treba napraviti, u SDP-u Ranka Krivokapića ponovo su, gradeći politički alibi, zaigrali na kartu ,,mi ne bi tako, ali nas iz DPS-a ne pitaju”. Najvažnije je, ipak, ne zaboraviti – o parama je riječ.

Kao što su nas obavijestili italijanski mediji, A2A i moćnici koji stoje iza nje (sa obje strana Jadrana) očekuju skoro ispunjenje svojih zahtjeva. Treba povećati njihov vlasnički udio u Elektroprivredi Crne Gore, iz nje izmjestiti ogromne dugove Kombinata aluminijuma i omogućiti da se na adekvatan način naplati interes vezan za desetine miliona eura kojima su Italijani obezbijedili preživljavanje Prvoj banci braće Đukanović. Vlasnici KAP-a, istovremeno, zahtijevaju da se i njima ispuni davno obećano i obezbijedi izvor jeftine električne energije. Oni kao dokaz dobre volje od Lukšićeve Vlade očekuju da preuzme dobar dio dugova koje su firme Olega Deripaske navodno investirale u Kombinat aluminijuma. Navodno, pošto stotine miliona o kojima govore Deripaskini glasnogovornici iz Rusije i Crne Gore vide samo Sergej Šojgu, Milan Roćen i Milo Đukanović. Postoji osnovana sumnja da je makar jedan od trojice i interesno vezan za CEAC, kako se sada zove vlasnik KAP-a.

Na drugoj strani, Lukšićeva Vlada skoro šest mjeseci parlamentu duguje sprovođenje odluke o raskidu saradnje sa Deripaskom i njegovima. Kako vrijeme odmiče sve je jasnije da Vlada ne smije da uradi ono na šta je, na njen zahtjev, obavezala Skupština Crne Gore. Nepoznanica je samo da li se premijer i njegovi saradnici plaše zlih čudovišta iz Moskve ili Podgorice. Da to ne bude jedini problem, bliže se izbori pa je glasačima neophodno ponuditi koliko – toliko valjano obrazloženje za, sve je očiglednije, već ugovoreno rasparčavanje EPCG.

U najkraćem: Vlada i A2A će podijeliti EPCG na dva dijela. Jedan – Termoelektrana u Pljevljima i potraživanja prema KAP-u (oko 40 miliona eura) pripašće državi. Vlada će potom od A2A i Aca Đukanovića kupiti većinski paket akcija Rudnika uglja, jer bez njega nema posla u Pljevljima. Potom bi, sve to mogla unijeti kao svoj udio u novoj operaciji spašavanja Kombinata aluminijuma. Ne treba da čudi ukoliko i taj posao bude vođen po pricipima po kojima su Kombinat već spašavali: Vektra, Glenkor i CEAC. Jer, ne treba biti ekonomski genije pa shvatiti da je struja iz Pljevalja nepodnošljivo skupa za ovakav Kombinat.

„Ako želimo da zadržimo KAP, onda moramo obezbijediti održivu cijenu struje”, saopštio nam je Lukšić otkriće zbog koga bi mogao dobiti Nobelovu nagradu. A treba li nam Kombinat? Argumentovan odgovor na to pitanje još nijesmo čuli ni od premijera koji je u crnogorskim vladama ima desetak godina staža, ni od vladajuće partije. Potpredsjednik Vlade Vujica Lazović saopštava da bi Vlada stručan odgovor na pitanje šta je korist a šta šteta od KAP-a mogla imati do kraja godine. Moglo bi se ispostaviti da je to suviše kasno i za KAP i za EPCG a, možda, i za Crnu Goru. Naravno, sve to pod uslovom da se konačno obistini ono što najavljuje ministar Lazović.

Italijani će u ovoj ,,kompenzaciji” povećati svoj udio u EPCG na blizu 48 odsto akcijskog kapitala. U firmi će, nakon izdvajanja Termoelektrane, ostati HE Perućica i Piva. Postoje pretpostavke da bi ,,zeleno preduzeće”, kako je u trenucima pjesničke inspiracije premijer nazvao EPCG, a kojim bi mimo ekonomske logike upravljao A2A kao manjinski vlasnik, dobilo i ekskluzivno pravo gradnje budućih hidroelektrana. To bi mogla biti kolateralna šteta spašavanja Prve banke.

Računica čelnika A2A je jasna. Podjelom EPCG njima će pripasti udio u profitabilnijem dijelu kompanije. Jednako je važno što će upravljati crnogorskim hidropotencijalima i strujom dobijenom iz obnovljivih izvora. Baš to je ono što treba italijanskoj privredi.

Interes crnogorskih potrošača tu je, očigledno, u drugom planu. Nije problem što o nama brigu ne vode A2A. Problem je što i naša Vlada pokušava trgovati energetskom nezavisnošću Crne Gore za rad privatnih interesa grupice domaćih i stranih moćnika.

EPCG bez skupe struje iz Termoelektrane i obaveze da snabdijeva KAP i ostale neplatiše može biti jako profitabilno preduzeće. Međutim, bez Termoelektrane EPCG ne može svojim potrošačima garantovati uredno snabdijevanje. Računica je prosta – TE Pljevlja daje oko 40 odsto električne energije koja se proizvede pod okriljem EPCG. Za razliku od hidroelektrana ta proizvodnja, uglavnom, nije podložna velikim oscilacijama zbog spoljnih uticaja (suša). Na sajtu EPCG stoji: ,,Za elektroenergetski sistem Crne Gore, čijem stabilnom radu u znatnoj mjeri doprinosi, Termoelektrana Pljevlja predstavlja baznu elektranu koja najveći značaj ima u pokrivanju konstantnog dijagrama opterećenja”.

Sa termoelektranom u sistemu, EPCG je prinuđena da uveze 30 do 50 odsto struje koja se tokom godine potroši u Crnoj Gori. Bez nje, taj će procenat biti još veći, a deficit električne energije najizraženiji u vrijeme kada je struja na tržištu najskuplja. Zato i uvjeravanja koja se ovih dana čuju iz Regulatrone egencije za energetiku da podjela EPCG ne bi uticala na cijene i kvalitete snabdijevanja treba shvatiti samo kao dio predizborne kampanje.

U istom kontekstu i SDP se, navodno, suprotstavlja naumu sopstvene Vlade. Tako je manja članica vladajuće koalicije Skupštini dostavila Predlog zakona o zaštiti državnih interesa u Elektroprivredi. Zakonom bi se, kažu njegovi predlagači, garantovalo državno vlasništvo u EPCG od 55 odsto i spriječila podjela kompanije. Vlada taj Predlog ne prihvata pošto bi, po njihovom sudu, on mogao da ima ,,nesagledive štetne posljedice ne samo po ovu kompaniju nego i po državu Crnu Goru”. Već viđeno. Tako je SDP već branio KAP i Telekom (bezuspješno) odnosno odbranio Taru i Termoelektranu (za sada). I tada se, kao i sada, partija koja je u vladi 15 godina pretvarala u opozicionara nakon što bi javno mnjenje jasno stavilo do znanja da se ne slaže sa ekonomskom politikom vođenom za interese Mila Đukanovića i njegovih poslovnih partnera, prijatelja i rođaka.

SDP je, međutim, uvijek znala da povuče granicu preko koje ne treba ići. Tako su, u tišini, odustali od šest godina starog prijedloga da se Rudnik uglja u Pljevljima i Termoelektrana objedine pod okriljem EPCG. Milo je bio protiv. Tačka.

Sad, ako sjećanje dobro služi, Vujica Lazović je sa A2A potpisao ugovor prema kome ta kompanija ima pravo da za tri godine postane većinski vlasnik Elektroprivrede, ukoliko ispuni definisane kriterijume. Sada njegova partija predlaže zakon koji bi izigrao taj sporazum. Umjesto da ga raskine pošto A2A nije ostvarila ništa od obećanog. Ali, opet se ispriječila viša sila, odnosno Milo. Vlada zato traži novi set olakšica za partnera koji je zadužio cijelu Crnu Goru investirajući novac u propala bankarska posla braće Đukanović. I sva sporenja između DPS i SDP tiču se samo obima novih benefita za A2A. Suština – nepoštovanje ugovora i posljedice takvog ponašanja – ne dotiču se ni jednih ni drugih. Jer, o parama je riječ.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo