Ponovo se nijesu obistinile najave Dragana Brkovića i njegovih saradnika iz Vektre Montenegro (u stečaju), njenih kćerki firmi (uglavnom u stečaju), Vlade i crnogorskog pravosuđa.
Dakle, pljevaljska kompanija Vektra Jakić nije, sredinom septembra, izašla iz stečaja u kome se nalazi od maja prošle godine, zbog neotplaćenog kredita koji potražuje mađarska OTP banka. Uzalud je Milić Popović, jedan od najbližih Brkovićevih saradnika, najavljivao kako će ukidanje stečaja dokazati da OTP banka nije mogla tražiti uvođenje stečaja, pošto nije bila povjerilac Jakića. ,,Dokazali smo da je na taj način samo zaustavljena investicija čija bi realizacija imala velike pozitivne efekte za cijelu Crnu Goru”, tvrdio je Popović. Bez priželjkivanih rezultata, makar za sada.
Umjesto toga Vektra Jakić je Privrednom sudu u Bijelom Polju podnijela tužbu protiv OTP banke tražeći obeštećenje od nekih 80 miliona. Mađari su, po mišljenju vlasnika Vektre i njihovih advokata, pljevaljsku kompaniju oštetili tako što su pred sudom zatražili stečaj!? Ne smeta im ni to što je sud prihvatio taj zahtjev.
,,Ovo je prvi slučaj u Crnoj Gori da dužnik tuži povjerioca zato što ovaj želi da naplati svoj novac podnošenjem zahtjeva za stečajni postupak”, potvrdio je Vijestima informaciju o tužbi Filip Jovović, advokat OTP banke. Jovović je i tada ponovio kako njegove klijente – OTP banku i njenu ovdašnju ekspozituru, Crnogorsku komercijalnu banku (CKB) – mnogo više zanima sudbina njihove žalbe Apelacionom sudu. A u njoj, podsjetimo se, zahtijevaju poništenje proljetošnje odluke Privrednog suda u Bijelom Polju, da zbog (najavljenog) desetominutnog kašnjenja advokata OTP banke odbaci njihovu tužbu protiv Vektre Jakić i, praktično, učini nenaplativim dokumentovana potraživanja od 77 miliona eura.
Priča o stečaju desetak kompanija iz Brkovićevog sistema Vektra – od Pljevalja i Jakića do Herceg Novog i tamošnjeg HTP Boka – a sve zbog nevraćenih dugova prema OTP banci većih od 100 miliona eura, traje praktično dvije godine. U najkraćem: Brković je, uz svesrdnu pomoć pravosudnih (a sumnja se i izvršnih) vlasti, sudski postupak koji prema važećim propisima može trajati jedva nešto duže od mjesec dana uspio razvući u beskonačnost. Sudije su odgađale ročišta zbog svojih i tuđih bolesti, advokati su, u minut do dvanaest, otkazivali punomoćja, ekspertize su se smjenjivale i nadodavale, a eksperti i sudski vještaci jedni drugima suprotstavljali mišljenja i računice.
Još je u maju prošle godine izgledalo kako su Mađari, konačno, izgubili strpljenje. ,,Uprava mađarske OTP banke razmišlja o pokretanju međunarodne arbitraže protiv države Crne Gore”, objavili su tada domaći i strani mediji. Potom je priča o arbitraži pala u zaborav. Vlade Igora Lukšića i Mila Đukanovića su sa OTP bankom rješavale prvenstveno pitanje KAP-ovih dugova prema ovoj banci. Istina, Vektra ni jednog trenutka nije bila sasvim u drugom planu.
Zato su glasnogovornici banke iz Budimpešte (uz naftnu kompaniju MOL, OTP je jedno od dva najveća mađarska preduzeća) ponovo pokrenuli priču o arbitraži. Oni su se, preko RTV Pljevlja, ponovo obratili ovdašnjoj javnosti ukazujući na ,,razne pokušaje Vektra grupe” da osujeti naplatu njihovih potraživanja. Sve to je, kažu, ,,plod jedne orkestrirane kampanje od strane ljudi, povezanih sa Vektra grupom, koji žele da na svaki način izbjegnu svoje obaveze”. Nabrajajući neke od navodnih nezakonitosti sa kojima su suočeni, autori saopštenja prstom upiru na crnogorsko pravosuđe i pravni sistem. ,,Pravni sistem za sada nije položio ispit, obzirom da ovakve zloupotrebe nisu spriječene, niti izgleda da postoji volja da se tome stane na put”. Slijedi krajnje ozbiljno upozorenje: ,,Ukoliko se ovakvo stanje nastavi i OTP i dalje bude nezakonito šikaniran i diskriminisan, takva situacija bi narušila ugled Crne Gore kao primamljive investicione destinacije, a sasvim sigurno može dovesti i do izdizanja ovog problema na međunarodni nivo i traženje pravičnog zadovoljenja kroz arbitražni postupak”.
Tako smo, nakon Željezare i Kombinata aluminijuma, suočeni sa još jednim arbitražnim postupkom koji bi za rezultat mogao imati finansijski atak na državni budžet. Pravni stručnjaci i ekonomski analitičari su, još početkom prošle godine, upozoravali da bi način na koji se vodi stečajni postupak u slučaju Brkovićevih kompanija kao konačan ishod mogao imati to da njegovi dugovi padnu na teret crnogorskih poreskih obveznika.
Ne bi, konačno, to ni bio prvi put da Dragan Brković i njegova Vektra prave profit na račun poreskih obveznika. Naprotiv, mnogi uspjesi te kompanije direktna su posljedica poslovanja sa državom.
Počnimo od KAP-a. Nedugo po uvođenju ekonomskih sankcija Savjeta bezbjednosti prema tadašnjoj SRJ, menadžment KAP-a i Vlada Crne Gore su odlučile da većinu uvozno–izvoznih poslova Kombinat ubuduće radi uz posredovanje Vektre, par godina stare kompanije sa nekoliko zapošljenih, registrovane za uvoz i prodaju francuskih automobila marke peugeot. Postoji priča kako je nekoliko tih automobila, navodno je u pitanju bio model 107, poklonjenih ljudima na pravom mjestu u vrhovima tadašnjih DPS vlasti, kumovalo poslu sa Kombinatom.
Potom je Vlada kupila Brkovićev građevinski prvijenac, ne mareći za činjenicu da je riječ o krajnje nekvalitetnoj divljoj gradnji (lavori i kante za skupljanje kišnice bili su godinama prepoznatljiv ,,ekološki” dekor Ministarstva turizma). Cijene kvadrata su, zato, bile svjetske – od njih se ne bi zastidjele ni nekretnine u centru Rima ili Londona. I taj ceh su Đukanović i Brković pretovarili na KAP.
Nedugo zatim Vektra je na listi kompanija kojima je KAP dugovao novac dobila privilegovan status ,,stranog povjerioca”. U prevodu, jedne od tri firme kojima je Kombinat vraćao dugove po svaku cijenu. Jednako, po svaku cijenu je sprečavana bilo kakva mogućnost da se provjeri opravdanost tih potraživanja.
Brković je, na talasu tog i takvog uspjeha, privatizovao i nekadašnje Rumijatrans i Moračatrans, integrisao ih i preimenovao u Horizont logistics. Nije mnogo prošlo, a nova kompanija je likvidirana. Radnici su ostali bez posla.
Za neko vrijeme Dragan Brković se okrenuo kupovini nekretnina. Đavo mu, ipak, nije dao mira.
Brković je imovinu Vektre Jakić kupio kroz stečaj 2006. godine za 1,6 miliona. Kupovinu je uslovio zahtjevom da mu Vlada, preko Direkcije za šume, omogući višedecenijsku koncesiju na ,,sve površine Šumske uprave Pljevlja”. Iako je konzorcijum tada već postojećih drvoprerađivača sa sjevera Crne Gore, PV kompanija, za istu koncesiju ponudio 20 miliona eura više od Brkovića, posao je, na 30 godina, dobio omiljeni biznismen svih crnogorskih Vlada. Danas Vektra Jakić duguje novac za koncesiju, ali to njenim vlasnicima ne smeta da traže njeno produženje – do 2041. Koliko bi tek tada Jakić dugovao možemo samo da pretpostavimo.
Uglavnom, Vektra Montenegro je krajem 2007. kupila i državne akcije HTP Boka za 22 miliona eura uz obavezu investicija od 64 miliona eura. U međuvremenu su i HTP Boka, i njen većinski vlasnik Vektra Montenegro završili u stečaju. Država, odnosno Vlada Mila Đukanovića, i pored toga ne razmišljaju o raskidu ugovora. Dijelom zato što je kupoprodajni ugovor napravljen tako da bi Vektra, čak i u slučaju da se ugovor raskida zbog njenog (ne)činjenja, od države dobila obeštećenje. A dobrim dijelom i zbog toga što je Dragan Brković, poput većine tajkuna sa DPS-ovog dvora, postao sljedbenik poslovnog metoda po kome ne morate raditi da bi profitirali. Dovoljno je da založite jeftino kupljenu, državnu imovinu.
Primjera radi, godinu pošto je za 1,6 miliona kupio Vektru Jakić Brković je tu kompaniju založio kao obezbjeđenje kredita od 73,6 miliona eura koji je OTP banka dala njegovoj krovnoj kompaniji, Vektri Montenegro. A danas taj kredit od Jakića potražuju i OTP i Vektra. Po sličnom principu, Dragan Brković je kod domaćih i stranih banaka založio dobar dio nekretnina pazarenih i na crnogorskom primorju. Ne vodeći nimalo računa o ljudima koji su živjeli zarađujući u kompanijama koje su mu dopale.
U Pljevljima kruži vic: radnici Jakića platu primaju redovno – svakog novembra. Stvarnost nije tako vesela. U momentu kada je Privredni sud proglasio (novi) stečaj u Vektri Jakiću, radnicima ove kompanije Brković je dugovao 12 plata. Godinu ranije – samo devet. Isto koliko i 2009. Sindikalne aktiviste koji su organizovali štrajk, istjerao je sa posla. Slično i u Novom. Tamo su ljetos štrajkovali zbog sedam neizmirenih plata, šest naknada za prevoz, dva regresa, neisplaćenih poreza i doprinosa za tri godine. Ti
podaci Brkoviću ne smetaju da se samohvališe i predstavlja kao radnička majka.
A u danu kada se nijesu ostvarile najave Dragana Brkovića i Milića Popovića da će Vektra Jakić izaći iz stečaja, posrnulu firmu u Pljevljima obišao je ministar poljoprivrede Petar Ivanović. Novinari od njega nijesu mogli saznati da li je Vlada Brkoviću ispod žita dala 500 hiljada eura sa kojima on ovih dana otkupljuje radnička potraživanja, kako bi stekao prevlast među povjeriocima Jakića.
Umjesto toga Brković i Ivanović su se slikali u praznim (nezavršenim) halama i najavili nastavak saradnje Đukanovićeve Vlade i Đukanovićevog kuma. Detalje nijesu otkrivali. Ali svako ko zna njihove poslovne biografije, u jedno je siguran – kakav god da bude, taj će nas posao skupo koštati.
Najave stižu. Zato se ne treba začuditi ako sjutra čujemo kako će Vlada, novcem poreskih obveznika vraćati kredite koje je Vektra uzimala zalažući privatizovanu imovinu u Pljevljima i Herceg Novom.
Zoran RADULOVIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice