Dok po komšiluku, od Beograda do Zagreba, hapse i sude stečajnu mafiju, u Privrednom sudu u Podgorici mafiji se uvodi stečaj. Tako Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene, tumači odluku Suda da uvede stečaj u Vektru Montenegro, krovnu kompaniju poslovne imperije Dragana Brkovića. Medojević, takođe, tvrdi da Brković nije stvarni vlasnik blaga koje je, uz izdašnu pomoć države, gomilano u Vektrinim riznicama duže od dvije decenije. „Najveći dio opljačkanog novca završio je pod kontrolom šefa režima. Zato je Vektra i imala punu zaštitu Vlade, državnih fondova, policije, carine, tužilaštva i sudova”, kaže Medojević. On upozorava da su Dragan Brković i njegovi prikriveni partneri sakrili novac u bankama van Crne Gore. ,,Sa osmijehom će gledati kako privatizovane firme propadaju, njihovi radnici ostaju bez posla, a povjerioci bez svojih potraživanja”.
Prema računici čelnika PZP-a Nebojše Medojevića i Branka Radulovića, Vektra je od domaćih i stranih banaka pozajmila 150 do 200 miliona eura, dok je u projekte od Herceg Novog do Pljevalja uložila približno 50. Ostatak je, tvrde, iz Crne Gore iznijet i brižljivo sakriven.
Poslovanjem Vektre prošle nedjelje se, u Herceg Novom, bavio i predsjednik DPS-a Milo Đukanović. Čovjek za koga ekonomski analitičari tvrde da je najzaslužniji za munjevit uspon Vektre sredinom 90-ih prošlog vijeka, kazao je da su priče o neuspjehu Vektra Boke „najobičnije politikanske konstrukcije iza kojih ne stoji ni zrnce istine”.
Slijedeći aktuelni trend, predsjednik DPS-a je za probleme nakada najvećeg preduzeća u Boki Kotorskoj optužio – sebe i svoje najbliže saradnike. „Nema nikakve sumnje da je bilo grešaka u postprivatizacionim planovima u Boki i da je glavnina tih grešaka bila na strani države koja nije blagovremeno stvorila pretpostavke za početak investicionog ciklusa”, bio je samokritičan Đukanović najavljujući da su „danas stvoreni uslovi” da Vektra kao većinski vlasnik HTP Boka počne sa gradnjom novih hotela. „Njegovo vrijeme je počelo da teče, pokazaće nam da li je u stanju da realizuje investicioni plan. Ako to ne bude, nema sumnje biće promijenjen, dovešćemo drugoga investitora”.
Kratko, jasno i neoriginalno. Identično upozorenje izrekao je prije ravno godinu dana, na istom mjestu, aktuelni premijer Igor Lukšić. ,,Što se nas tiče, za Vektru investicioni ciklus teče. Ukoliko ne bude ni to poštovala, bićemo radikalni…”. U Vektri su premrli od straha kad su čuli premijera. Sada čekaju april sljedeće godine da vide da li će im premijer dati javnu opomenu ili izreći uslovnu kaznu.
Odluka sudije Privrednog suda Miodraga Anđelića o pokretanju stečajnog postupka u Vektri Montenegro mogla bi se pokazati kao prvi korak ka finansijskom slomu (zvaničnog) poslovnog carstva Dragana Brkovića. Stečaj je pokrenut na zahtjev Crnogorske komercijalne banke i OTP Factoringa zbog nevraćenog kredita u iznosu od 20,95 miliona eura. Isti povjerioci od Brkovićevih preduzeća potražuju još oko 80 miliona. I nijesu jedini. U Privredni sud u Podgorici nedavno je stigao zahtjev švajcarske finansijske institucije NLB Interfinanc AG iz Ciriha. Švajcarska filijala slovenačke NLB banke od Dragana Brkovića i njegovih kompanija potražuje 55,5 miliona eura.
Crnogorska filijala NLB banke potražuje dodatnih 7,8 miliona. Još 20 miliona (milion, dva više-manje) Brković duguje Hipo Alpe Adria Banci.
Nijesu samo banke te koje od Brkovića i Vektre pokušavaju prinudno naplatiti potraživanja. Privredni sud je od Centralne banke CG dobio dokument iz koga se vidi da je ,,stečajni povjerilac” OTP Factoring 16. novembra prošle godine bio (po redosljedu prijavljivanja) čak 33. povjerilac koji je pokušavao prinudnim putem naplatiti svoja potraživanja od Vektre Montenegro i njenih kćerka firmi.
Prije godinu dana sud je već iz proceduralnih razloga odbio zahtjev da se kompanija Vektra Montenegro uvede u stečaj, i pored podataka iz CBCG da povjerioci traže prinudni naplatu potraživanje vrijednih 4,66 miliona eura. U toj je priči, ipak, najzanimljivija bila činjenica da se među onima koji su od Vektre (uzaludno) pokušavali iščupati svoj novac nalazila i Uprava carina Crne Gore sa potraživanjem od 2,23 miliona.
Pokazalo se da su određene kompanije, među kojima je bila i Brkovićeva Vektra od tadašnjeg ministra finansija Igora Lukšića dobile rješenje o ,,carinskom kreditu”. U praksi, to je značilo da će svoje obaveze prema državi izmiriti sa godinu dana zakašnjenja. Ili nikada. Šta je to Crna Gora dobila za uzvrat?
Od kada je Dragan Brković 1990. godine osnovao Vektru, Crnu Goru su, kroz četiri države, vodila četiri premijera (Đukanović, Lukšić, Filip Vujanović i Željko Šturanović). I svi su se prema Vektri odnosili kao da je njihova.
Kada objašnjava ,,tajnu” kompanijskog uspjeha, Brković kao početak velikih poslova svoje kompanije navodi gradnju stambeno-poslovnog kompleksa u elitnom dijelu Podgorice u kome je smještena i Vlada Crne Gore (sredina posljednje decenije prošlog vijeka). Nigdje ne navodi da je upravo taj objekat postao crnogorski simbol divlje gradnje pod okriljem vlasti. Umjesto da kazni vlasnika zgrade koja je dozvoljene gabarite prešla i u dužini i u širini i po visini, Đukanovićeva Vlada je tamo kupila hiljade kvadrata poslovnog i stambenog prostora po (tada) nezamislivoj cijeni od 2000 DEM za kvadrat. To je bilo približno četiri puta skuplje nego što je Vektru koštala gradnja tih istih kvadrata.
U zvaničnoj biografiji Vektre nedostaje period od četiri – pet godina (vrijeme sankcija prema SRJ) u kome se firma za uvoz i prodaju francuskih automobila transformisala u kompaniju bez koje je nezamisliv rad Kombinata aluminijuma. Legenda kaže da je partijski vrh tada jedinstvenog DPS-a odlučio da poslovanje KAP-a (nabavku repromaterijala i prodaju aluminijuma) povjeri ,,čovjeku od povjerenja”, i pored činjenice da je on o alumunijumu do tada znao samo ono što se tiče automobilskih felgi.
Danas Brkovićevi oponenti tvrde da je Vektra finansijsku moć stakla upravo zahvaljujući propadanju privrednih sistema pod okriljem države. Prvo
KAP-a, a potom i barskog Rumijatrans-a. U hronici uništavanja KAP-a, Vektra je upisana kao akter makar dva bitna i krajnje sporna posla. Prvo je, krajem devedesetih, bez znanja Vlade, grupa Đukanoviću odanih ministara potpisala odluku kojom je Vektra dobila privilegovan status stranog povjerioca u Kombinatu aluminijuma. KAP, dakle, nije morao platiti ono što je uzeo od EPCG, Jugopetrola ili Rudnika Boksita, ali jeste svaki cent (sa kamatom) koji je od njega potraživao Dragan Brković. Do danas se ne zna zašto.
Iz tog je vremena i odluka da se konzorcijumu tri firme: Vektra (Podgorica), Venko (Hjuston) i CTI (Majami) na sedmogodišnje upravljanje povjeri Fabrika za proizvodnju pečenih anoda (Anotek). Četiri godine kasnije, oba Vladina savjetnika za privatizaciju KAP-a – BNP Paribas i CRU Statexiz – ocijenili su da je ugovor sa Anotekom poguban za Kombinat i predložili da se on raskine. Nakon privatizacije, novi vlasnici KAP-a su to i uradili, a Vektra je bez većeg uspjeha pokušala zaštititi svoje interese na međunarodnoj arbitraži.
Na domaćem terenu Vektra je nastavila niz blistavih poslovnih uspjeha. Očito im je prijala utakmica po pravilima koja su krojili, u najmanju ruku, njima naklonjeni arbitri. Onda su se pojavili neki stranci sa, za Vektru i njene vlasnike, nevjerovatnim zahtjevom: ,,Majstore, da naplatimo”.
Obećanja, obećanja
Vektra je 2007. izabrana za prvorangiranog ponuđača na tenderu za kupovinu 59,4 odsto akcijskog kapitala HTP Boka u čijem su sastavu hoteli Plaža, Tamaris i Igalo. Vektra je za akcije Boke ponudila 22 miliona uz trogodišnji investicioni plan ,,težak” 64 miliona eura.
Ugovor je potpisan u decembru 2007. godine, a Vektra je kupljene akcije platila tek dvije godine kasnije. Tako makar piše u dokumentima koje je Savjetu za privatizaciju dostavio aktuelni ministar turizma Predrag Sekulić.
Od obećana 64, Vektra je u Boku uložila oko pet miliona eura. Umjesto novca, Brković je svaki čas Vladi nudio sve veće i veće planove, a ovi su ih bespogovorno prihvatali. Nije ih pokolebala ni računica po kojoj će vlasnik Vektra Boke u gradnju novih hotela uložiti više od 350 miliona eura. Mnogo i da Donald Tramp gradi u Las Vegasu. Vladini eksperti nijesu vidjeli ništa neobično ni u činjenici da kompanija koja obećava investicije teške stotine miliona, nema para da isplati plate i doprinose radnicima Vektre Boka.
Uglavnom, Brkovićeve obaveze su prolongirane, da bi zimus saznali i za odredbe privatizacionog ugovora prema kome je država, u slučaju raskida ugovora o prodaju HTP Boka (čak i krivicom kupca) dužna da Vektri vrati 70 odsto ,,svih ulaganja”.
Još niko zbog toga nije odgovarao. Ali su već počeli da nas ubjeđuju kako je ta stavka u ugovoru dovoljan razlog da se Vektra i njeni vlasnici trpe do sudnjeg časa. Ili makar do momenta kada će hercegnovski hoteli preći u vlasništvo Vektrinih kreditora.
Šuma lažne nade
Brković i njegova Vektra su ŠIK Velimir Jakić kupili od države u junu 2006. godine, za 1,6 miliona eura, uz obećanje da će investirati šest miliona eura i sačuvati radna mjesta za 320 zapošljenih.
Prije neki dan, preostali radnici Vektre Jakić obznanili su da im vlasnik (ponovo) duguje devet plata. Iz Vektre i Vlade radije pričaju bajke o investicijama. To izgleda otprilike ovako:
– Probna proizvodnja krenuće krajem ove godine, a punim kapacitetom sredinom naredne godine. U pogone kompanije uložili smo preko 70 miliona eura i siguran sam da će to biti najmodernija industrija na Balkanu. Dragan Brković, 11. novembar 2008. (Vijesti)
– Vektra Jakić je, do sada, u obnovu kombinata uložila oko 55 miliona eura.
Dragan Brković, 22. decembar 2008. (Dan)
– Prema podacima MANS-a Vektra Jakić je u toku 2010. ostvarila samo 18 odsto proizvodnje na koju je bila obavezana ugovorom.
Zoran RADULOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET3 sedmice