Prinudno je aterirao još jedan crnogorski biznismen koji se u proteklih petnaestak godina vinuo u neslućene visine. I nebo mu se činjelo pretijesno. A onda mu je i avion konfiskovan u Njemačkoj zato što njegova kompanija nije mogla da izmiruje kredite austrijskoj Hipo Alpe Adrija banci. Dragan Brković, o njemu je riječ, i njegova čuvena Vektra Montenegro zapali su u velike nevolje i zbog drugih dugova. U utorak je podgorički Privredni sud donio rješenje o pokretanju stečajnog postupka u Vektri Montenegro, glavnoj Brkovićevoj kompaniji. Ročišta za uvođenje stečaja u kompanije Vektra Boka i Horajzon Lodžistik, po zahtjevu OTP faktoringa, koja je trebalo da se održe 22. februara, odgođena su za 27. mart. Zahtjev za stečaj podnijeli su mađarska OTP banka i Crnogorska komercijalna banka zbog 20,9 miliona eura kredita koji Brković ne može da otplati.
Sudija Privrednog suda Miodrag Anđelić kaže za Monitor da će rješenje o otvaranju stečajnog postupka donijeti 27. februara.
,,Vektra nije bankrotirala, kako su prenijeli neki mediji. Otvoren je stečaj, ali u roku od trideset dana kompanija može donijeti plan o reprogramiranju dugova i ako ga podrže glavni povjerioci onda nastavlja rad”, objašnjava Anđelić.
Ekonomski analitičari su uvjereni da Brkovićeva kompanija, simbol kapitalizma na crnogorski način, ne može izbjeći bankrot.
Kompanija OTP faktoring podnijela je krajem novembra prošle godine privrednim sudovima u Podgorici i Pljevljima zahtjev za uvođenje stečaja u šest Brkovićevih firmi zbog duga od stotinu miliona eura, u što su uračunate i kamate. OTP faktoring bavi se otkupom potraživanja i loših kredita kod Crnogorske komercijalne banke.
Na spisku za stečaj, koji je stigao u Privredni sud u Podgorici, našli su se Vektra Boka, Horajzon lodžistik, Vektra aviejšn i Vektra investments, a na onom upućenom bjelopoljskom Privrednom sudu Vektra Jakić i Vektra voda. Vektra Jakić je najveći koncesionar šuma na sjeveru Crne Gore. Ima koncesiju za narednih 30 godina na blizu 74 miliona eura. Vektra voda iz Kolašina ima nenaplaćena potraživanja od oko 2.800.000 eura.
CKB je posebnim predlogom za izvršenje od suda u aprilu prošle godine zatražila pljenidbu i prodaju 33,34 odsto akcija hotelskog preduzeća Vektra Boka u Herceg Novom, koja joj je bila dužna oko 3,8 miliona eura. Pljenidba je obavljena krajem prošle godine.
Brković duguje bankama 220 miliona eura. Najviše OTP banci, potom članici NLB grupe u Crnoj Gori i Švajcarskoj, te Hipo banci. Sva bankarska potraživanja pokrivena su hipotekama na imovinu članica Vektra grupe i na Brkovićevu ličnu imovinu.
Brković ima ogromnu imovinu. Do nje se uglavnom domogao uz nesebičnu pomoć vlasti. U Podgorici, prema katastarskoj evidenciji, posjeduje 25. 279 kvadratnih metara zemljišta. Površina stambeno-poslovnog kompleksa, gdje je smješten dio ministarstava Vlade Crne Gore, iznosi 40.000 kvadrata plus 158 stanova, 18.000 kvadrata poslovnog prostora i 6.000 kvadrata podzemnih garaža.
Prema posjedovnim knjigama, u Herceg Novom ima 128.167 kvadrata zemljišta i 25.402 kvadrata poslovnog i stambenog prostora. Brković je do kompleksa u Herceg Novom došao u vrijeme kada su cijene zemljišta po kvadratnom metru dostizale više stotina eura, a stambenog i poslovnog prostora i nekoliko hiljada.
Pored koncesije za eksploataciju šuma, Brkovićeva kompanija u Pljevljima posjeduje 220.000 kvadratnih metara zemljišta i oko 6.000 kvadrata poslovnog i stambenog prostora.
Na Bjelasici ima preko 38.000 kvadrata zemlje. U Baru takođe ima nekoliko objekata na atraktivnim lokacijama.
Na osnovu te imovine, koja ja sada gotovo sva pod hipotekom, podigao je stotine miliona kredita kod domaćih i inostranih banaka.
,,Kada bi se sve skupilo na jedno mjesto, Dragan Brković u Crnoj Gori posjeduje teritoriju jednog osrednjeg grada. A u njegove objekte mogle bi se smjestiti hiljade ljudi. I to nije sve. Pored turizima, izgradnje stanova, drumskog transporta, Brković ima i avio kompaniju sa tri putnička aviona i helikopterom. Ima i firmu za flaširanje vode. Posjedovao je i Fabriku anoda Anotech, u dvorištu KAP-a, registrovanu na Djevičanskim Ostrvima. U Milanu, pored firme, ima i komotan stan”, objavio je Monitor prošle godine.
Za Brkovića, koji se do početka devedesetih bavio prodajom autodijelova u Podgorici, pročulo se kada je počeo preko svoje firme Vektra da izvozi aluminijum iz Kombinata aluminijuma.
Tokom sankcija Brković je KAP-u plaćao obezvrijeđenim dinarima iz primarne emisije, a aluminijum prodavao za dolare, po tržišnoj cijeni. Što je više aluminijuma uzimao, to mu je KAP više dugovao. I još je predstavljan kao heroj – spasavao je Kombinat.
Kasnije, tačnije 2005, Milo Đukanović je pronašao novog partnera Kombinatu – of-šor kompaniju Olega Deripaske. Uzgred, nakon napuštanja KAP-a Vektra je povela sudski spor sa ruskim menadžmentom i dobila ga, ali javnosti je ostalo nepoznato da li je uspjela da naplati štetu od Kombinata.
Brkoviću, kažu upućeni, nije bilo pravo što je Đukanović sklopio sporazum sa Deripaskom, ali ubrzo ga je vlast nagradila. Postao je vlasnik Hotelsko-turističkog preduzeća Boka. Zagospodario najljepšim lokacijama i hotelima u Herceg Novom.
„Svi će hoteli imati pet zvjezdica, jer Vektra ne umije drugačije”, hvalio se Brković. Najavio je i da će investirati oko pola milijarde. U međuvremenu su neki hoteli srušeni, a drugi danas ne zaslužuju ni tri zvjezdice.
Brković je kum Mila Đukanovića. Za kratko se vinuo – od auspuha do aviona.
Zašto je pao? Brković je koristio provjereni model za olako bogaćenje u Crnoj Gori – privatizuješ, pa se na račun toga zadužiš, dobiješ novac koji ne investiraš, a državi, kada isteknu rokovi, vratiš uništenu imovinu i svoje dugove. On je posljednjih godina uzeo oko 200 miliona kredita od raznih banaka. Gdje je taj novac? To je suštinsko pitanje koje traži odgovor povodom sunovrata Brkovićeve kompanije. Upućeni tvrde da je od te sume investirao najviše pedesetak miliona. Vidjelo bi se da je uložio više.
Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene, izjavio je Vijestima da Dragan Brković nije vlasnik velikog blaga, ,,već da je najveći dio opljačkanog novca završio pod kontrolom šefa režima. Zato je i imao punu zaštitu Vlade, državnih fondova, policije, carine, tužilaštva i sudova”.
Medojević upozorava: „ Jednostavni bankrot Dragana Brkovića bez ispitavanja gdje je završio novac od pljačke Kombinata aluminijuma i kredita koje je dobio od banaka, bila bi nagrada za njega i stvarne vlasnike Vektre. Sasvim sam siguran da je Brković napravio neki štek u bankama van Crne Gore i da će sa osmijehom gledati kako propadaju privatizovane firme i radnici ostaju bez posla, a dužnici bez svojih potraživanja”.
Brkovićeve kompanije godinama su bile pod zaštitom vlasti. I Vlada Igora Lukšića slijedi ono što je radila u vrijeme Đukanovića. Vektri je velikodušno dala još tri godine da ispuni ugovorene obaveze o investiranju u hercegnovske hotele, koji, kako rekosmo, propadaju od kada ih je Brković privatizovao. Kako ga je krenulo, sa njih će popadati sve zvjezdice.
Neimar kapitalizma
Krajem 1998. godine Brković se u intervjuu beogradskom Vremenu žalio: ,,Zanimljivo je da moj rad u bivšem socijalističkom društvu nikoga nije zanimao. Od kada smo krenuli u privatizaciju počeo sam nekima da smetam… Očigledno je da se u Crnoj Gori može sve oprostiti – izuzev uspješnost”.
Zanimljiv je i Brkovićev odgovor na pitanje gdje sve ulaže kapital?
,,Kapital ulažem gdje se isplati. Gdje ću dalje ulagati, vidjeću. Sigurno ne tamo gdje ću izgubiti. Sve što radim radim zakonito i pošteno. Mi gradimo kapitalizam. Možda se neko toga stidi. Ja ne”.
Propast Boke
Uoči lokalnih izbora u Herceg Novom političke partije danima polemišu oko toga ko je krivac za katastrofalno stanje u Vektri Boka.
Vektra Bokom već dvije decenije hara organizovana kriminalna grupa iz Podgorice, izjavio je prije nekoliko dana predsjednik hercegnovskog SNP-a Obrad Gojković.
„Boka je uništena, a da bude stvar gora Savjet za privatizaciju produžava Vektri investicioni ciklus tako da odjednom bankarske garancije nestaju kao obaveza, a Vektra kao garancije 2010. nudi livade i šume šeste kategorije na sjeveru Crne Gore, što Vlada prihvata”, kazao je Gojković.
Predsjednik Odbora direktora Vektra Boka Milić Popović požalio se: „Kupili smo firmu koja je trebalo da ide u stečaj, a ne u privatizaciju. Kupljena je firma u koju je trebalo uložiti još preko 30 miliona eura da bi se dovela do pozitivne nule, ne uključujući investicije”.
HTP Boka bila je svojevremeno perjanica crnogorskog turizma. Privatizovana je 2007. godine kada je većinski paket kupila Vektra za oko 23 miliona eura, uz obavezu da investira u naredne dvije godine oko 62 miliona eura.
Nesporno je da se HTP Boka sredinom devedesetih kreditno zadužila za 11 miliona njemačkih maraka, a povjerilac je bio Niteks iz Niša. Nikada nije razjašnjena sudbina tog kredita, za koji je hipotekarno bio opterećen novski hotel Plaža. Taj aranžman više niko ne pominje.
– Ne pominje se ni afera Tripković, koja je sredinom devedesetih potresala HTP Boka i Herceg Novi. Zbog optužbi za razne zloupotrebe bivši generalni direktor Boke Miodrag Tripković prvo je pobjegao iz Jugoslavije, a zatim se vratio i odležao u istražnom zatvoru 4,5 godine, što je rijetkost čak i za crnogorsko sudstvo i tužilaštvo. Za 15 godina za taj slučaj nije donesena ni prvostepena presuda, predmet je šetao zbog promjena nadležnosti od Osnovnog suda u Herceg Novom do Višeg suda u Podgorici. Sudije kojima je dodjeljivan napredovale su i sada su u Višem i Vrhovnom sudu Crne Gore. Predmet je trenutno u nekoj ladici hercegnovskog Osnovnog suda i čeka zastaru, ako nije i zastario. Štetu za ovakvu efikasnost platiće poreski obveznici, kaže za Monitor Gojko Pejović, ugledni građanski aktivista iz Herceg Novog.
HTP Boka je sredinom osamdesetih zapošljavala preko 600 radnika, a ljeti i preko 1000. Danas u stalnom radnom odnosu ima ih 170, ali već treća godina ne uplaćuju im se doprinosi za zdravstveno i penziono osiguranje.
Upućeni tvrde da je HTP Boka bila zrela za stečaj već 1996. godine. To, kažu naši izvori, nije urađeno samo iz jednog razloga – ta „pandorina kutija” nije se smjela otvoriti do kraja. Na to upućuje i pomenuti sudski postupak koji traje deceniju i po.
Zašto je onda Brković uopšte kupovao HTP Boku? Da li je znao šta kupuje? Da li se radi o ponudi koja se nije mogla odbiti?
Veseljko KOPRIVICA