Povežite se sa nama

MONITORING

Kum nije sam

Objavljeno prije

na

Ovog ljeta Milo Đukanović je pretrpio niz udara. Više međunarodnih instituta i organizacija od Vašingtona, preko Ljubljane i Sarajeva, analiziralo je korumpirani crnogorski poredak čiji su temelji udareni devedesetih, tokom godina šverca i sankcija. Istup Ratka Kneževića, iako najslikovitiji, mogao bi biti samo dio niza kojim se plete mreža oko Đukanovića. Prema jednoj verziji Ratko Knežević je povezan sa moćnim međunarodnim krugovima, kod kojih je Đukanović potpuno izgubio podršku i sve što je objavljeno posljednjih mjeseci dio je šireg plana slabljenja crnogorskog premijera udarima sa strane, pošto to ne polazi za rukom slaboj opoziciji. UBISTVO PUKANIĆA CRVENA LAMPICA: Nekada blizak saradnik crnogorske vlasti i kum premijera Mila Đukanovića Knežević ističe kako njega zanima način na koji se „prljavim” novcem, i te kako začinjenim krvlju, želi uticati na društvene i političke procese u našem regionu. Kako taj novac upravlja ili želi da upravlja vladama, državama i ultimativno sudbinom cijelih naroda.

Pri tom je, po njemu, ubistvo Pukanića izgleda bila „crvena lampica” za vlasti Srbije i Hrvatske da okrenu stranu i počnu saradnju koja bi mogla da uzdrma duvanski kartel, na čijem su čelu, kako Knežević tvrdi, Milo Đukanović i Stanko Subotić Cane.

Prema Kneževiću, „neko je u kartelu, iz bahatosti i arogancije, napravio ogromnu grešku misleći da će Zagreb postati isto što i Miloševićev ‘olovni’ Beograd i Đukanovićeva Podgorica devedesetih. Mala ‘pločica’ sa pežoovog skutera i institut zaštićenog svjedoka jako su zabrinuli kartel.” Kartel je, tvrdi Knežević, zatečen i uplašen saradnjom hrvatske i srpske policije na otkrivanju počinilaca i naredbodavaca ubistva Ive Pukanića i Nike Franjića. „Na sve se moguće načine pokušava, čak i diplomatskim kanalima, uticati na dalju istragu. No, stvari su daleko odmakle”.

LANAC ZLOČINA: Indirektno, Knežević je Stanka Subotića Caneta, osim s likvidacijom Pukanića, doveo u vezu sa još osam ubistava počinjenih od 1997. u Srbiji, Crnoj Gori i Grčkoj. Tako je on naveo ubistva Vanje Bokana, Radovana Stojičića Badže, Jusufa Bulića, Gorana Žugića, Darka Raspopovića, Milana Rajkovića, Blagote Sekulića i Duška Jovanovića.

Iako direktno, kao naručioce i izvršioce ovih zločina Knežević ne navodi nijedno ime, on je, prema procjenama Blica, u intervjuu Vijestima ,,vješto otkrio sponu između ubijenih i Subotića, direktno ukazujući na mogući motiv likvidacija.”

Knežević prije svega tvrdi da duvanski kartel ima „vojno krilo i grupu obučenih desperadosa spremnih da ubiju i za malo novca”.

Knežević tvrdi da je Pukanić, vlasnik i urednik Nacionala, ubijen nakon gomile (dokumentovanih policijskim organima) prijetnji koje su stizale iz Crne Gore. Niko iz hrvatske policije još nije demantovao ove navode.

Pukanić je u ljeto 2002, u svjedočenju pred italijanskim specijalnim tužiocem za mafiju Đuzepe Šelzijem u Bariju ispričao i da mu je poslije članaka u Nacionalu hrvatski ministar unutarnjih poslova Šime Lučin kazao: ,,Situacija je vrlo ozbiljna.”

Pukanić je iznio da mu je tada predočen papir slovenačke službe bezbjednosti sa transkriptima prisluškivanja telefona članova kriminalne grupe Crnogoraca iz Ljubljane, „tj. netko iz te grupe razgovarao s nekim iz crnogorskih službi, uglavnom narudžba, naredba da me ubiju stigla je iz Crne Gore i morala se izvršiti do 1. veljače.” Ni ovo niko nije demantovao.

U martu 2002. Puknića je pozvao savjetnik za nacionalnu bezbjednost predsjednika Hrvatske, koji ga je „ponovo informirao da je oko mene prevelika konfuzija i da su dobili informacije od njemačkih kolega… da su tajne službe države Crne Gore naručile moje ubojstvo od osoba iz Njemačke.”

BEZ TEKSTA: U kabinetu premijera Đukanovića nijesu se podrobno bavili Kneževićevim tvrdnjama. Samo su kazali kako ne „žele da komentarišu gluposti.” Advokat Stanka Subotića Vladimir Beljanski je poručio: ,,Sve je laž.” I najavio tužbu.

U srpskim medijima Knežević je otišao korak dalje. „Koliko mi je poznato, ima ozbiljnih indicija da je predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić predao Borisu Tadiću u Sofiji materijale u vezi sa ugroženošću predsjednika Srbije do kojih se došlo u istrazi ubistva Ive Pukanića i Nike Franjića,” izjavio je Knežević za beogradski Blic.

Blic je objavio kako je Tadić na meti duvanske mafije i sigurnost mu je ugrožena otkako su uhapšene osobe osumnjičene za ubistvo Pukanića, vlasnika Nacionala, i njegovog saradnika Franjića eksplozivom 23. oktobra 2008. godine u Zagrebu.

Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić potvrdio je da je tokom nedavnog boravka u Sofiji upoznao srpskog kolegu Tadića s djelovanjem kriminalne grupe koja je bila pod istragom u Hrvatskoj. „Nijesam odnio nikakve dokumente. Od Tadića sam zatražio puno bolju saradnju sudova, policije i tužilaštava kad već kriminalci Hrvatske i Srbije tako dobro sarađuju”, rekao je Mesić u Vukovaru.

U kabinetu predsjednika Srbije za sada nijesu željeli da potvrde, ali ni da demantuju informaciju objavljenu u Blicu.

POVEĆAN STEPEN BEZBJEDNOSTI: Dragan Šutanovac, ministar odbrane, čije se tajne službe staraju o bezbjednosti predsjednika Tadića, izjavio je kako je već neko vrijeme stepen bezbjednosti najviših državnih funkcionera na visokom nivou.

Knežević je za Blic rekao kako je siguran da sada „u vili Stanka Subotića na Svetom Stefanu ili u kafiću Grand u Podgorici zasjeda krizni štab”. „Oni razmatraju kako da zaustave mogući razgovor Slobodana Đurovića Kardinala sa hrvatskim ili Sretena Jocića sa srpskim tužiocima,” rekao je on.

Proteklih mjeseci je bilo izvještaja u hrvatskim i srpskim medijima da su isljednici u Zagrebu uspjeli da dobiju izjave svjedoka saradnika o ulozi Jocića i Đurovića u likvidaciju Pukanića i Franjića. Čak se pominjalo da bi Jocić i Đurović mogli da budu imenovani za zaštićene svjedoke, ako otkriju ko su nalogodavci zločina.

Kako iznosi Nacional, hapšenju Sretena Jocića prethodio je sastanak predsjednika Mesića i Tadića na marginama energetskog samita u Sofiji koji je trajao više od jednog sata. Poslije razgovora kako saznaje Blic, uslijedili su tajni sastanci najviših policijskih funkcionera Srbije i Hrvatske, na kojima su razmijenjeni podaci o kriminalnoj organizaciji na čijem je čelu glavnoosumnjičeni za ubistvo Pukanića – Sreten Jocić, zvani Joca Amsterdam.

Sastanci su održani za vikend, 25. i 26. aprila. Poslije tih sastanaka najviše rukovodstvo Srbije donijelo je odluku o hapšenju Jocića, koje je izvedeno dan kasnije, kada su u vilu Mirjane Marković na Dedinju, u kojoj je sa porodicom Jocić živio posljednjih godinu dana, upali specijalci Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, kazao je izvor Blica.

KO JE NARUČILAC: Jocić je osumnjičen da je za likvidaciju Pukanića i Franića Željku Milovanoviću i njegovim saučesnicima u likvidaciji Bojanu Guduriću, Milenku Kuzmanoviću, braći Roberu i Luki Mataniću i Amiru Mafalaniju, platio 1,5 miliona eura.

Krivičnom prijavom Jocić se sumnjiči i da je kuma Slobodana Đurovića, zvanog Kardinal, pet dana poslije likvidacije poslao u Zagreb kako bi iz Hrvatske izvukao braću Roberta i Luku Matanića. Po dolasku u Hrvatsku, 28. oktobra, Đurović je uhapšen.

Od osoba za koje se sumnja da su učestvovale u pripremi i izvođenju atentata na slobodi je, koliko je poznato još samo Gudurić. Ostaje, pitanje ko je naučio ubistvo Pukanića, jer se za sada ne vidi Jocićev neposredan interes za taj zločin.

„Subotiću i Đukanoviću je od životne važnosti da se uspostavi ‘njihova’ vlada u Beogradu, jer su uplašeni presude ili hapšenja Subotića u Beogradu i njegovog eventualnog stavljanja na poligraf,” smatra Knežević.

Knežević smatra da Subotić i Đukanović čak rade na tome da vlast u Srbiji preuzme vođa Srpske narodne stranke (SNS) Tomislav Nikolić. To bi bilo ostvareno uz pomoć Canetove finansijske podrške i lobiranjem jake evropske države, Francuske.

Po Kneževiću, Arno Danžan, dugogodišnji špijun francuske obavještajne službe DGSE, a sada poslanik Evropskog parlamenta u Strazburu, „prodao” je svom partijskom šefu i predsjedniku Francuske Nikoli Sarkoziju, priču o pacifizaciji ultradesne Srpske radikalne stranke.

Knežević tumači da Danžan želi da jednim udarcem zadovoljiti dvije stvari. Prva je legitimna aspiracija Francuske da ima veći uticaj na Balkanu. Druga je životno važna potreba njegovog klijenta Subotića da sudski postupak protiv njega u Beogradu koji bi mogao biti fatalan – obustavi.

SASTANAK U RICU: Radi toga je, po Kneževiću, u pariskom hotelu Ric, krajem oktobra 2007. organizovan sastanak na kome su bili i Đukanović i Subotić. Tada je razrađena strategija kako omogućiti Nikoliću da preuzme SRS, kako da je „umije i preobratiti.” „Ne zaboravite da odmah kreće javni nastup Nikolića u kojem jedan ultradesničar šalje maslinovu grančicu mira manjinama, Evropi, susjedima”…kaže Knežević.

Nikolić je potvrdio da se sreo sa Đukanovićem u hotelu Ric u Parizu, ali da je taj susret bio slučajan i da su samo kurtoazno popričali par minuta.

Za crnogorsku vlast, dakle, više nije pitanje šta Knežević govori, već otkud mu sve informacije i zašto ih baš sada plasira. Poznato je da Knežević ima jake veze na Zapadu, da je davnih devedesetih imao presudnu ulogu na povezivanje Đukanovića sa ključnim američkim ličnostima, koje su uticale na odvajanje crnogorskog vrha od Srbije i Miloševića. Knežević je dobro etabliran i u Velikoj Britaniji, u kojoj sa porodicom živi posljednjih godina. Povezan je i sa najmoćnijim ljudima u Hrvatskoj, sa nekima kao što je predsjednik Stjepan Mesić upoznao ga je blizak prijatelj Ivo Pukanić.

Đukanović ima razloga da pita: ko plete mrežu. Njegov nekadašnji kum nije sam.

Francuska veza

Arno Danžan, koji je dio špijunskog mandata odradio i u Hrvatskoj, prema navodima Nacionala, u Zagrebu je bio nekoliko nedjelja prije Subotićevog hapšenja u Moskvi u aprilu 2008. po interpolovoj potjernici iz Srbije. Između njih dvojice je bilo telefonskih kontakata, a u februaru 2007. viđeni su u pariskom hotelu Ric. Danžan je 1994. godine postao šef francuske obavještajne službe DGSE u Sarajevu. U narednih šest godina služio je kao špijun na području Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova i Crne Gore. Poslije 2000. postao je savjetnik za Istočnu i Jugoistočnu Evropu, da bi se 2002. pridružio francuskom Ministarstvu spoljnih poslova. Zatim je godinu dana bio na Kosovu kao savjetnik Visokog predstavnika EU za zajedničku spoljnu politiku i bezbjednost Havijera Solane. Početkom 2005. Danžan se pridružio kabinetu francuskog ministra spoljnih poslova kao savjetnik za Jugoistočnu Evropu. Danžan je izabran na izborima za Evropski parlament 7. juna za evroposlanika partije Unija za narodni pokret Nikole Sarkozija, predsjednika Francuske.


Nezgodan svjedok

Ratko Knežević, nekadašnji novinar nekoliko beogradskih, slovenačkih i hrvatskih medija se poslije reporterske karijere upustio u evropski biznis. Bio je blizak prijatelj Mila Đukanovića, i vodio je devedesetih trgovinsku misiju Crne Gore u Vašingtonu. Poslije njegovog razlaza sa Đukanovićem, u Nacionalu je objavljena serija tekstova o švercu cigareta. Mnogi prozvani u tom serijalu vjerovali su da iza optužbi stoji Knežević, prijatelj Ive Pukanića, a da je u sve umiješao prste i američki ambasador u Beogradu Vilijam Montgomeri, sa kojim su se i Knežević i Pukanić dobro poznavali. Blagota Baja Sekulić, prijatelj Stanka Subotića čak je u svom posljednjem intervju datom Monitoru, tvrdio da je Knežević, preko njega od Caneta tražio milion i šesto hiljada maraka da stopira tekstove u Nacionalu. Knežević je te tvrdnje demantovao. Poslije Kneževićevih navoda, koje je ovih dana objavio Blic, bivši koministar policije Božo Prelević, ocijenio je da bi državni tužilac u Srbiji morao da reaguje i sasluša Kneževića. ,,On je apostrofirao i nekoliko političara, Čedu Jovanovića (predsjednika Liberalno demokatske partije) Bebu Popovića (svojvremenog savjetnika za medije premijera Zorana Đinđića) i Tomislava Nikolića (vođu glavne opozicione Srpske narodne stanke, SNS) . Iz te priče treba u zakonito sprovedenom postupku vidjeti šta je tačno, šta je politikanstvo i za čiji račun je to politikanstvo”, ocijenio je Prelević. Prelević koji je sada advokat u Beogradu, upitao je i da li Knežević „ima neki poseban interes da sebe predloži za insajdera, ili ima poseban interes da neku političku opciju u javnom mnjenju poveže sa kriminalom”.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN ĆOĆO  BEĆIROVIĆ, OSVAJANJE MOĆI: Nasilniku vlast daje mahove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je Zoran Bećirović postao toliko važan, bogat i, izgledalo je do prošlog ponedjeljka, nedodirljiv? Potraga za tim odgovorom vraća nas više od dvije decenije unazad. Počinje u Moskvi, nastavlja se u Budvi pa doseže, preko Kolašina, do obronaka Bjelasice. Konstanta u priči je Milo Đukanović

 

 

Nakon nedavnog, verbalnog i fizičkog, napada na novinarku Pobjede Anu Raičković, kontroverzni kolašinski biznismen Zoran Bećirović nalazi se u pritvoru, skupa sa Mladenom Mijatovićem. Njegovi poslovi ne stoje. Država nastavlja da ih pomaže.

U  predloženom zakonu o budžetu za narednu godinu, u dijelu kapitalnog budžeta, imamo najavu više planiranih državnih investicija u poslove koji se direktno dotiču i Bećirovićevih poslovnih interesa na Bjelasici. Za izgradnju garaže za potrebe skijališta Kolašin 1450 i 1600, koja se gradi u podnožju Bećirovićevog skijališta (Ski centar Kolašin 1450), na zemlji koju je država otkupila od njega, nakon što je on postao njen vlasnik u sumnjivom stečajnom postupku (vidjeti dalje u tekstu), država će naredne godine uložiti milion, deset hiljada i jedan euro (podatak iz prijedloga zakona o budžetu za 2025: 1,010,001.00 eura).

Dodatno, izgradnja hidrotehničke infrastrukture za potrebe Ski centra Kolašin 1600 i Kolašin 1450 sa osnježavanjem  mogla bi nas koštati 2.000.001eura. Pod uslovom da se prethodno riješi spor sa mještanima koji se protive ideji da, potencijalno, ostanu bez vode da bi skijališta sa njihovih izvorišta punila akumulacije za vještačko osnježivanje staza. Na popisu kapitalnih investicija koji će se realizovati naredne godine nalazi se i projekat “glavni kolektor i fekalna kanalizacija Ski centar Kolašin 1400” vrijedan pola miliona eura. Okruglo.

Ima još. Opština Kolašin i kompanije Ski rizort Kolašin 1450 i 1600 (Bećirović je suvlasnik u obije) potpisali su ljetos Ugovor o regulisanju međusobnih prava i obaveza u vezi sa komunalnim opremanjem građevinskog zemljišta na lokacijama u neposrednoj blizini dva skijališta. Suština Ugovora, objašnjavaju verzirani, je ta da Bećirović gradi infrastrukturu koju je trebalo da finansira i izgradi Opština, a da zauzvrat bude oslobođen plaćanje komunalnih naknada za planirane objekte na Bjelasici. Prema važećim planskim dokumentima tamo će se graditi oko 50 hotela i nekoliko desetina vila, a Bećirović se  pomenutim Ugovorom zaštitio i od eventualnog povećanja cijene komunalija u budućnosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANSKI IZBORNI MARATON: Treći put bog (ne)pomaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani Budve na biračkim mjestima nisu kaznili vinovnike političke krize u svom gradu, odgovorne za nefunkcionalnu administraciju, blokirane institucije, komunalni haos, saobraćajni kolaps, koketiranje sa kriminalom, atmosferu straha i prostakluka svake vrste

 

 

Ni ponovljeni lokalni izbori u Budvi, po svemu sudeći, neće doprinijeti prevazilaženju dramatične političke krize koja potresa ovaj grad u poslednje dvije godine. Na proteklom izjašnjavanju preko 19.000 Budvana sa pravom glasa, u nedjelju 17. oktobra, za izbor odbornika , nije se desio obrt koji bi razriješio pat poziciju sa prethodnih izbora odrzanih u maju ove godine.

U maju je vladajuća koalicija u Budvi izašla na izbore u dvije kolone. Nadmetale su se dvije grupacije, nastale iz jedistvenog Demokratskog fronta, lidera Mila Božovića:  lista Za budućnost Budve koju je predvodio Mladen Mikielj, direktor JP Morsko dobro i lista Za naš grad, na čelu sa Nikolom Jovanovićem, tadašnjim predsjednikom SO Budva. Osvojile su  po 9 mandata. Imale su kvalifikovanu većinu od 33 odbornička mjesta, potrebnu za formiranje vlasti, ali se tokom dvomjesečnih pregovora nisu mogli dogovoriti oko podjele vlasti, niti napraviti samostalne koalicije sa drugim strankama koje su izašle na izbore. Pregovori ove dvije grupacije bili su mučni, obilovali su najprizemnijim međusobnim  optužbama i uvredama, ostavivši daleko ispod radara brigu za funkcionisanje grada tokom turističke sezone. Jedino rješenje bilo je ponavljanje izbora.

Na novembarskim izborima rezultati su se, kao preslikani, poklopili sa onima iz maja. Lista Mladena Mikielja je osvojila najveći broj glasova birača, 2.979 koji su donijeli istih 9 mandata. Lista koju predvodi Nikola Jovanović, dobila je povjerenje 2.907 gradjana Budve i ponovo 9 odborničkih mjesta.

Treća po snazi politička partija u Budvi Demokratska partija socijalista ponovila je majski rezultat od 7 mandata, sa nešto više glasova birača. Četvrta od osam prijavljenih lista, izborne koalicije Demokrata Crne Gore i Pokreta Evropa Sad –PES, koju je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić, jedina žena na budvanskoj izbornoj utrci, osvojila je 3 odbornička mjesta i zabilježila dupli pad u roku od samo 6 mjeseci.

Ni preostale dvije liste nisu značajno promijenile skor iz maja. SDP u koaliciji sa SD i LP, nosilac liste Petar Odžić,  osvojio je mandat više:  umjesto jednog sada raspolaže sa dva.  URA sa Blažom Rađenovićem, jedva je zadržala svoj uobičajeni jedan mandat.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim što je pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice, još neobičnije su  međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nisu u njihovoj naležnosti. I od kojih zemlja baš i nema neku korist, a košta nas papreno.  Doduše i kod kuće nas koštaju

 

 

Ko je ovih dana zalutao na sajt Vlade Milojka Spajića, imao je razloga da se makar blago začudi.  U odjeljku Kalendar aktivnosti,  u kojoj Vlada najavljuje događaje za ovu i narednu sedmicu,  mahom su službena putovanja ministara/ki i njihovih delegacija.  Doduše, u Kalendaru se našla i rijetka unutrašnja aktivnost izvršne vlasti – ministar poljoprivrede Vladimir Joković uručio je 11. novembra 11 snjegočistača za sjever Crne Gore.  Bar je neko u zemlji.Ne samo zbog vremenskih nepogoda, nego i zbog predstojećih izbora u Budvi.

Jasno, premijer, potpredsjednici i ministri moraju da putuju i vode međunarodne aktivnosti.No, pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice. Još neobičnije su međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nijesu u njihovoj naležnosti. Iod kojih zemlja baši nema neku korist, a košta nas papreno. Doduše i kod kuće nas koštaju, a korist za zemlju je počesto upitna.

Prema kalendaru aktivnosti, ministar za urbanizam i prostorno planiranje Slaven Radunovićće u novembru biti odsutan iz zemlje deset dana, od 14. do 24. novembra.  Iz Ženeve, u kojoj će biti dva dana, odletjet će  u Baku. Na sedam dana.

Radunović će u Ženevi već biti kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Odlazi na Forum Kran Montana, koji je ove godine posvećen temi globalne bezbjednosti. Šta će minnistar urbanizma na konferenciji o bezbjednosti i je li to bio baš naš najbolji odabir, nije obrazloženo u Predlogu platforme koju je Radunović priložio kad se kandidovao za put. U vrlo oskudnom obrazloženju navodi se  tema Foruma, a ne i svrha Radunovićevog prisustva.

“Teme koje će se na ovom skupu obrađivati pokrivaju oblasti geostrategije, upravljanja međunarodnim poslovima u cilju borbe protiv terorizma, bezbjednosni problemi koji vrše uticaj na javni prostor, pomorski aspekti globalne bezbjednosti, finansije/bankarstvo i sajber bezbjednost, energetska sigurnost, zdravstvena bezbjednost, bezbjednost životne sredine, bezbjednost hrane, rudarstvo kao komponenta ekonomske sigurnosti, bezbjednost kritične infrastrukture…”,, stoji u Predlogu.  Teško da će Radunović imati šta da kaže na temu recimo sajber bezbjednosti, obzirom da u Ministartsvu imaju tehničkih problema čak i sa faksom,  kad treba odgovoriti na pitanja javnosti. Možda ovo “bezbjednost kritične infrastrukture”.

U Ženevi je sa ministrom Radunovićem i Andrej Orlandić, v.d. generalnog direktora Direktorata za strateške odnose i komunikacije.  “Troškovi članova delegacije procjenjuju se na 5.867,50EUR”, navodi se u Predlogu. I padaju na račun Ministarstva, odnosno građana.

Radunović je jedini procijenio koliko će nas koštati ovaj njegov službeni put. Za razliku, u ostalim novembarskim predlozima platformi putovanja, takvih podataka – nema.  Sigurno je, međutim, da će građane Boga oca koštati odlazak naše četrnaestočlane delegacije u Baku.

Delegacija Vlade putuje 17. novembra na  29. Konferenciju Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama. Njih 14. Osim ministra ekologije Damjana Ćulafića i Radunovića, u Baku idu i ministarka turizma Simonida Kordić i ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić.

Spisak onih koji ih prate je podugačak. Sve u svemu: dva državna sekretara ministarstva turizma, po jedan iz drugih ministarstava, pravni savjetnici, piarovi, koordinatori, samostalni savjetnici…Koliko će ovo masovno putovanje koštati građane, posebno je pitanje, na koje za sada nema odgovora. U Platformi se samo navodi da će troškovi puta pasti na teret ova četiri ministarstva.

Interesantno je, takođe, da se detaljno preciziraju aktivnosti troje ministara/ki – sa kim će se susresti, kojim će panelima prisustvovati i slično,  dok u slučaju ministarke Nišić,  pisac Platforme pokazuje posebnu kreativnost. Osim što nema podataka o tome šta će tačno ministarka raditi u Bakuu, konstatuje se: „Ova posjeta predstavlja korak ka osiguravanju da Crna Gora bude dio globalnih napora u stvaranju radne snage spremne za izazove klimatskih promjena i razvoja tržišta rada usklađenog sa ciljevima održivog razvoja”.  Baš.

Nije tu kraj novembarskim putovanjima. Ministarka prosvjete Anđela Jakšić Stojanović i ministar pravde Bojan Božović, istog su dana, 10. novembra, napustili zemlju. Svako svojim putem.

Ministar Božović, sa dvojicom direktora direktorata, u Budimpšetu na  međunarodnu konferenciju pod nazivom Pravna konkurentnost – instrument prava za konkurentniju Evropu. Zvanično pojašnjenje: “Konferencija ima za cilj da analizira dva odlučujuća aspekta pravne konkurentnosti, a to su unaprijeđeno zakonodavstvo i deregulacija, te odnos novih tehnologija i građanskog prava”.  Zvuči interesantno.

Ministar će se  tom prilikom “na marginama događaja“, sastati sa  ministrom pravde Mađarske, Bencom Tuzsonom i ministrom evropskih poslova Mađarske, Jánosem Bókom.“ Sastanci će biti dobra prilika za razmjenu mišljenja sa zvaničnicima evropskih institucija i drugim partnerima, koji će biti od značaja za osiguranje dalje podrške pregovaračkom procesu Crne Gore s EU“,  navodi se. Šta će raditi dva direktora direktorata ne piše. Ni koliko nas  koštaju.

Ministarka Jakšić Stojanovć odlazi u Italiju da potpiše  Sporazum o naučnoj saradnji između  Ministarstva  i Nacionalnog istraživačkog savjeta Italije (CNR). U Platformi se navodi da smo takav sporazum  potpisali u julu  2013. godine u Podgorici.“Od 2015. godine, zaključno sa 2020. godinom realizovano je 16 projekata”, navodi se. I taj je put o trošku građana, ali možda donese neku dobrobit.

U Budimpešti će se ukrstiti putevi ministra pravde i minstra policije Danila Šaranovića, koji je 12. novembra na VII Ministarskoj konferenciji Budimpešta procesa.

“ Učešće na konferenciji je prilika da se  razmijene mišljenja i iskustva u oblasti migracione politike, i trenutne situacije po pitanju migratornih tokova,” navodi se u Šaranovićevoj Platformi.  Ministru su u Budimpešti srpske vlasti saopštile i da ubica Alija Balijagić, bjegunac za kojim se duže od dvije sedmce bezuspješno traga,  trenutno “migrira” iz Srbije nazad u Crnu Goru. Sad zna.

Ministar odbrane Dragan Krapović biće u radnoj posjeti državi Mejn od 18 do 24. novembra na međunarodnom bezbjednosnom forumu Halifax.

Kad ovaj broj Monitora bude na kioscima, većina ministara biće kod kuće. Vratio se i premijer Spajić iz Bahreina. Gdje je potpisao „Memorandum o razumijevanju između Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore i Fonda rada (Tamkeen) Kraljevine Bahrein”. Morao je neko. Ministarka je bila u Italiji. U Spajićevoj Patformi navodi se i da je premijer predstavnicima Bahreina predstavio “aktivnosti Crne Gore na planu evropskih integracija”. Na pravu adresu.

S premijerom su bili i Branko Krvavac, njegov šef kabineta, Milena Milović, savjetnica za ekonomsku politiku i Jovana Bojović, savjetnica  i rukovoditeljka službe za odnose s javnošću. Koliko nas je koštao Bahrein, opet – ne znamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo