Povežite se sa nama

FOKUS

Kum do kuma, brat i sestra

Objavljeno prije

na

Šta je zajedničko aferama bez granica, od Telekoma do KAP-a, koje ne prestaju da potresaju Crnu Goru? Milo Đukanović, bivši premijer Crne Gore. Njegovi najbliži, članovi porodice, prijatelji i kumovi – u centru su korupcionaških priča koje se od kraja prethodne godine rađaju i pokušavaju ugušiti istom brzinom. Gotovo je zaboravljeno kako je sjaj tranzicione novogodišnje trpeze prekinula vijest da je privatizaciju crnogorskog Telekoma pratio kriminal na visokom nivou.

Kako bi se uljepšali ugovori oko privatizacije Telekoma, u korist kupca uplaćeno je 7, 34 miliona eura mita na račune četiri of šor kompanije, navodno za konsultantske usluge. Novac je otišao sestri visokog crnogorskog zvaničnika, dvojici menadžera Telekoma i vladinim

zvaničnicima. To je utvrdila njujorška Komisija za hartije od vrijednosti. Dojče Telekom, vlasnik Mađar Telekoma platio je američkim organima blizu 100 miliona eura poravnanja, što je svojevrsna potvrda korupcije. Ana Kolarević, Đukanovićeva sestra, demantovala je da je primila mito prilikom prodaje Telekoma mađarskom Matav-u, ali nije negirala da je radila za firmu Sigma inter corp, jednu od četiri of šor kompanije preko kojih je uplaćen novac za korupciju.

Tragovi ove afere vode do još jednog Đukanovićevog prijatelja – crnogorskog tajkuna Duška Kneževića. Knežević se povezuje sa firmom Fiesta investments limited, preko koje je uplaćen najveći dio od 7, 34 miliona eura. Brojni dokazi potvrđuju direktne veze Kneževića sa misterioznom kompanijom sa Mauricijusa, od posla oko satelita sa RTCG (koji je dogovoren u vrijeme kada je RTCG vodio Đukanovićev kum Goran Rakočević) do Kneževićevih poslova na primorju, o čemu je Monitor već pisao. Knežević je demantovao veze s Fiestom i zbog toga tužio Monitor.

Nijesu samo sestra i drug tajkun u toj priči. Nakon privatizacije, stara upravna zgrada Telekoma postala je vlasništvo Aca Đukanovića, brata bivšeg premijera, koji je tu nekretninu dobio za male pare. Mlađi Đukanović je sada suvlasnik zgrade u kojoj se nalazi sjedište Telekoma, a koju je gradila kompanija Duška Kneževića.

Crnogorski budžet opasno prazni još jedan prijatelj Mila Đukanovića: Oleg Deripaska, za javnost vlasnik Kombinata aluminijuma. Ovog mjeseca aktivirane su garancije koje je država dala za kredit KAP –u, a na naplatu je stiglo 22 miliona eura koliko se KAP zadužio kod Dojče banke. Ugledni ekonomisti ocijenili su da je izvjesno da će biti aktivirane i preostale garancije, odnosno da će građani platiti još 110 miliona eura, koliko se KAP zadužio kod OTP i VTP banke, plus kamate. Oni predviđaju da je bankrot realna prijetnja za Crnu Goru. I Rusi su ove sedmice upozorili crnogorsku Vladu da bi u slučaju da se promijeni vlasnička struktura Kombinata, a nakon najave Vlade da će preuzeti KAP, banke imale pravo da aktiviraju odmah sve preostale garancije.

KAP je, sve je jasnije, stalan izvor prihoda za Đukanovićevo društvo. Deripaska je uspio da uz sve privilegije i subvencije države, u vrijeme kada je cijena aluminijuma bila povoljna za proizvođača, napravi 300 miliona eura duga. Kako, nejasno je, zbog čega se sumnja da se radi o oprobanom modelu napumpavanja dugova koji padaju na teret društva, dok investitor izvlači profit. Opozicioni lideri odavno tvrde da profit odlazi Đukanoviću, koji se, prema tvrdnjama pojedinih od njih, u stvari krije iza lanca of šor kompanija u čijem je KAP zvaničnom vlasništvu.

Stigla je i vijest da je u stečaj ušla Vektra Montenegro, firma Đukanovićevog kuma Dragana Brkovića, koji je prve milione zaradio upravo od posla sa Kombinatom. Brković, o čemu je Monitor u nekoliko navrata pisao, dobio je početkom devedesetih, kao prodavac auto dijelova monopol nad trgovinom aluminijuma. Kum je od KAP-a uzimao aluminijum, berzansku robu, plaćao Kombinatu obezvrijeđenim dinarima iz primarne emisije, a aluminijum prodavao za dolare, po tržišnoj cijeni.

Iako je izgubio posao sa aluminijumom, Brković nije prestao da dobija. A ni privilegija nije falilo. Njegova Vektra Montenegro, koja je sada u stečaju, ubrzo je zagospodarila nekada državnim hotelima na najljepšim primorskim lokacijama, dok je na sjeveru dobila koncesiju na eksploataciju šume na 34 godine. Na račun ogromne nekada državne imovine Brković je povukao kredite, pa sada duguje oko 200 miliona eura bankama, zbog čega je Vektra i završila u stečaju. A gdje su završile stotine miliona eura kredita? Ruinirani hoteli ne izgledaju kao da je u njih uložen toliki novac. Nebojša Medojević, tvrdi da je i u ovoj privatizacionoj priči najveći dio ,,opljačkanog novca završio pod kontrolom šefa režima”.

Priča o KAP-u nije se ni ohladila, kada je na naslovne strane dospio još jedan Đukanovićev prijatelj – Zoran Bećirović.

Ruski državljani terete Bećirovića da ih je oštetio za desetine miliona eura prodavajući im apartmane koji postoje samo u virtuelnom svijetu. Monitor je o tome prvi pisao, još prošle godine.

Sada je budvanska policija podnijela i krivičnu prijavu protiv kiparske firme Operantio Trading Montenegro, koja je prodavala virtuelne apartmane a iza koje, prema tvrdnjama MANS–a, stoji upravo Bećirović. Policija, međutim, za zlupotrebu ne tereti Bećirovića već bivšeg direktora te firme Vladimira Kornijenka.

Policija je ragovala po krivičnoj prijavi ruskog državljanina Vladimira Andrejeva, jednog od oštećenih kupaca. Andrejev je jasno naznačio da je u pitanju organizovana grupa koja je osmislila višemilionsku prevaru, a kojoj pripada i poznati crnogorski biznismen Zoran Bećirović. Monitor je ranije pisao da su oštećeni kupci pominjali da je Bećirović prilikom dogovaranja ovog posla koristio ime bivšeg premijera. Procjenjuje se da je ova afera „teška” preko 20 miliona eura.

Zorana Bećirovića je još ranije više izvora označilo kao isturenog Đukanovićevog igrača. Zvanično, Bećirović je vlasnik londonske firme Beppler and Jacobson koja je u Crnoj Gori osnovala lanac kompanija u čijem su vlasništvu vrijedni hoteli na primorju i sjeveru Crne Gore, Ski centar Bjelasica i ogromne nekretnine. Poznato je da je ta kompanija, bez iskustva u hotelijerstvu i sa tek nekoliko funti na računu, preuzela budvanski hotel Avalu zahvaljujući presudi sutkinje Ane Kolarević. Đukanovićeva sestra je nakon te presude prešla u advokaturu i postala zastupnica Beppler-a.

Sam Đukanović bio je akter nekoliko afera koje su aktuelizovane posljednjih mjeseci: od šverca cigareta do afere S.Č, gdje se bivši premijer pominjao rame uz rame sa prijateljem Stankom Subotićem. Sud je ove sedmice potvrdio da je moldavska državljanka S.Č. bila žrtva trgovine ljudima, da se nije radilo o montiranoj aferi kako su tvrdili osumnjičeni. Subotićevu Vilu Montenegro moldavska državljanka označila je u svom svjedočenju kao mjesto orgija. Ta vila prodata je nedavno uz saglasnost crnogorskih organa iako je postojala zabrana srpskih vlasti, pošto je Subotić u Beogradu osuđen, u porvostepenom postupku, za šverc cigareta.

Presuda Subotiću po italijanskoj optužnici za šverc cigareta, sa koje je Đukanovićevo ime naknadno izbrisano, očekuje se početkom maja.

Poslovi oko duvana Đukanovića i Subotića doveli su posljednjih sedmica i u centar hrvatske štampe, a u vezi sa ubistvom Iva Pukanića, urednika Nacionala. Berislav Jelinić, dugogodišnji novinar Nacionala ustvrdio je da postoje svjedočenja da je atentat Pukanića finansirao Darko Šarić.

I da bi, ukoliko je to tačno, to bio još jedan korak prema dokazivanju da se naručioci atentata nalaze u miljeu crnogorske duvanske mafije o kojoj je Pukanićev Nacional godinama pisao.

Sestra, brat, kumovi, drugovi. Koju god aferu da zagrebeš, tragovi vode do Đukanovića. I pokazuju prirodu korupcionaškog i kriminalnog poretka koji je Đukanović u ove dvije decenije stvorio. A koji se svim slilama sada trudi da održi.

Zbog toga Đukanovićevi prijatelji, kumovi i kume i nakon njegovog odlaska sa mjesta premijera, nastavljaju da zauzimaju strateške položaje, od medija do ANB-a, preko kojih valja sačuvati stečeni kapital. I prefarbati istoriju jedne vladavine zločina i nasilja.

Tako je na čelo državne televizije krajem prošle godine postavljen Đukanovićev prijatelj i poslovni partner Rade Vojvodić. Za kupovinu državne Pobjede jedini zainteresovani kupac je Fahrudin Radončić, bosanski tajkun i političar, stari Đukanovićev prijatelj, iz vremena komiteta. Pregovori Vlade sa Radončićem bili su najavljeni za kraj februara.

Na čelo bezbjednosnih i policijskih službi Igor Lukšić, navodno po sopstvenom izboru, postavlja Đukanovićeve partijske vojnike. Nebojša Medojević nedavno je saopštio da posjeduje podatke da u Crnoj Gori postoji paralelna, paradržavna obavještajna služba koja prisluškuje opozicionare, medije, i ostale ,,neprijatelje režima”. Tužilaštvo je odavno zacementirano, predsjednica Vrhovnog suda je kuma Ane Kolarević.

Ovo su samo najsvježije priče o prijateljima, kumovima i članovima najuže porodice Mila Đukanovića, iz posljednjih nekoliko mjeseci. Koliko je tek sličnih priča o Đukanoviću i prijateljima ispričano tokom posljednjih dvadeset godina: od one nezaobilazne prijateljske storije i poslovima drugova sa potjernica – Brana Mićunovića, Veselina Barovića, Dušanke Jeknić i drugih pa sve do slučaja bracove Prve banke koja je rasla brže od kvasca, a spašavana našim parama, malverzacijama Lukšića i crnogorske vlade.

Happy end?

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo