Šta je zajedničko aferama bez granica, od Telekoma do KAP-a, koje ne prestaju da potresaju Crnu Goru? Milo Đukanović, bivši premijer Crne Gore. Njegovi najbliži, članovi porodice, prijatelji i kumovi – u centru su korupcionaških priča koje se od kraja prethodne godine rađaju i pokušavaju ugušiti istom brzinom. Gotovo je zaboravljeno kako je sjaj tranzicione novogodišnje trpeze prekinula vijest da je privatizaciju crnogorskog Telekoma pratio kriminal na visokom nivou.

Kako bi se uljepšali ugovori oko privatizacije Telekoma, u korist kupca uplaćeno je 7, 34 miliona eura mita na račune četiri of šor kompanije, navodno za konsultantske usluge. Novac je otišao sestri visokog crnogorskog zvaničnika, dvojici menadžera Telekoma i vladinim

zvaničnicima. To je utvrdila njujorška Komisija za hartije od vrijednosti. Dojče Telekom, vlasnik Mađar Telekoma platio je američkim organima blizu 100 miliona eura poravnanja, što je svojevrsna potvrda korupcije. Ana Kolarević, Đukanovićeva sestra, demantovala je da je primila mito prilikom prodaje Telekoma mađarskom Matav-u, ali nije negirala da je radila za firmu Sigma inter corp, jednu od četiri of šor kompanije preko kojih je uplaćen novac za korupciju.

Tragovi ove afere vode do još jednog Đukanovićevog prijatelja – crnogorskog tajkuna Duška Kneževića. Knežević se povezuje sa firmom Fiesta investments limited, preko koje je uplaćen najveći dio od 7, 34 miliona eura. Brojni dokazi potvrđuju direktne veze Kneževića sa misterioznom kompanijom sa Mauricijusa, od posla oko satelita sa RTCG (koji je dogovoren u vrijeme kada je RTCG vodio Đukanovićev kum Goran Rakočević) do Kneževićevih poslova na primorju, o čemu je Monitor već pisao. Knežević je demantovao veze s Fiestom i zbog toga tužio Monitor.

Nijesu samo sestra i drug tajkun u toj priči. Nakon privatizacije, stara upravna zgrada Telekoma postala je vlasništvo Aca Đukanovića, brata bivšeg premijera, koji je tu nekretninu dobio za male pare. Mlađi Đukanović je sada suvlasnik zgrade u kojoj se nalazi sjedište Telekoma, a koju je gradila kompanija Duška Kneževića.

Crnogorski budžet opasno prazni još jedan prijatelj Mila Đukanovića: Oleg Deripaska, za javnost vlasnik Kombinata aluminijuma. Ovog mjeseca aktivirane su garancije koje je država dala za kredit KAP –u, a na naplatu je stiglo 22 miliona eura koliko se KAP zadužio kod Dojče banke. Ugledni ekonomisti ocijenili su da je izvjesno da će biti aktivirane i preostale garancije, odnosno da će građani platiti još 110 miliona eura, koliko se KAP zadužio kod OTP i VTP banke, plus kamate. Oni predviđaju da je bankrot realna prijetnja za Crnu Goru. I Rusi su ove sedmice upozorili crnogorsku Vladu da bi u slučaju da se promijeni vlasnička struktura Kombinata, a nakon najave Vlade da će preuzeti KAP, banke imale pravo da aktiviraju odmah sve preostale garancije.

KAP je, sve je jasnije, stalan izvor prihoda za Đukanovićevo društvo. Deripaska je uspio da uz sve privilegije i subvencije države, u vrijeme kada je cijena aluminijuma bila povoljna za proizvođača, napravi 300 miliona eura duga. Kako, nejasno je, zbog čega se sumnja da se radi o oprobanom modelu napumpavanja dugova koji padaju na teret društva, dok investitor izvlači profit. Opozicioni lideri odavno tvrde da profit odlazi Đukanoviću, koji se, prema tvrdnjama pojedinih od njih, u stvari krije iza lanca of šor kompanija u čijem je KAP zvaničnom vlasništvu.

Stigla je i vijest da je u stečaj ušla Vektra Montenegro, firma Đukanovićevog kuma Dragana Brkovića, koji je prve milione zaradio upravo od posla sa Kombinatom. Brković, o čemu je Monitor u nekoliko navrata pisao, dobio je početkom devedesetih, kao prodavac auto dijelova monopol nad trgovinom aluminijuma. Kum je od KAP-a uzimao aluminijum, berzansku robu, plaćao Kombinatu obezvrijeđenim dinarima iz primarne emisije, a aluminijum prodavao za dolare, po tržišnoj cijeni.

Iako je izgubio posao sa aluminijumom, Brković nije prestao da dobija. A ni privilegija nije falilo. Njegova Vektra Montenegro, koja je sada u stečaju, ubrzo je zagospodarila nekada državnim hotelima na najljepšim primorskim lokacijama, dok je na sjeveru dobila koncesiju na eksploataciju šume na 34 godine. Na račun ogromne nekada državne imovine Brković je povukao kredite, pa sada duguje oko 200 miliona eura bankama, zbog čega je Vektra i završila u stečaju. A gdje su završile stotine miliona eura kredita? Ruinirani hoteli ne izgledaju kao da je u njih uložen toliki novac. Nebojša Medojević, tvrdi da je i u ovoj privatizacionoj priči najveći dio ,,opljačkanog novca završio pod kontrolom šefa režima”.

Priča o KAP-u nije se ni ohladila, kada je na naslovne strane dospio još jedan Đukanovićev prijatelj – Zoran Bećirović.

Ruski državljani terete Bećirovića da ih je oštetio za desetine miliona eura prodavajući im apartmane koji postoje samo u virtuelnom svijetu. Monitor je o tome prvi pisao, još prošle godine.

Sada je budvanska policija podnijela i krivičnu prijavu protiv kiparske firme Operantio Trading Montenegro, koja je prodavala virtuelne apartmane a iza koje, prema tvrdnjama MANS–a, stoji upravo Bećirović. Policija, međutim, za zlupotrebu ne tereti Bećirovića već bivšeg direktora te firme Vladimira Kornijenka.

Policija je ragovala po krivičnoj prijavi ruskog državljanina Vladimira Andrejeva, jednog od oštećenih kupaca. Andrejev je jasno naznačio da je u pitanju organizovana grupa koja je osmislila višemilionsku prevaru, a kojoj pripada i poznati crnogorski biznismen Zoran Bećirović. Monitor je ranije pisao da su oštećeni kupci pominjali da je Bećirović prilikom dogovaranja ovog posla koristio ime bivšeg premijera. Procjenjuje se da je ova afera „teška” preko 20 miliona eura.

Zorana Bećirovića je još ranije više izvora označilo kao isturenog Đukanovićevog igrača. Zvanično, Bećirović je vlasnik londonske firme Beppler and Jacobson koja je u Crnoj Gori osnovala lanac kompanija u čijem su vlasništvu vrijedni hoteli na primorju i sjeveru Crne Gore, Ski centar Bjelasica i ogromne nekretnine. Poznato je da je ta kompanija, bez iskustva u hotelijerstvu i sa tek nekoliko funti na računu, preuzela budvanski hotel Avalu zahvaljujući presudi sutkinje Ane Kolarević. Đukanovićeva sestra je nakon te presude prešla u advokaturu i postala zastupnica Beppler-a.

Sam Đukanović bio je akter nekoliko afera koje su aktuelizovane posljednjih mjeseci: od šverca cigareta do afere S.Č, gdje se bivši premijer pominjao rame uz rame sa prijateljem Stankom Subotićem. Sud je ove sedmice potvrdio da je moldavska državljanka S.Č. bila žrtva trgovine ljudima, da se nije radilo o montiranoj aferi kako su tvrdili osumnjičeni. Subotićevu Vilu Montenegro moldavska državljanka označila je u svom svjedočenju kao mjesto orgija. Ta vila prodata je nedavno uz saglasnost crnogorskih organa iako je postojala zabrana srpskih vlasti, pošto je Subotić u Beogradu osuđen, u porvostepenom postupku, za šverc cigareta.

Presuda Subotiću po italijanskoj optužnici za šverc cigareta, sa koje je Đukanovićevo ime naknadno izbrisano, očekuje se početkom maja.

Poslovi oko duvana Đukanovića i Subotića doveli su posljednjih sedmica i u centar hrvatske štampe, a u vezi sa ubistvom Iva Pukanića, urednika Nacionala. Berislav Jelinić, dugogodišnji novinar Nacionala ustvrdio je da postoje svjedočenja da je atentat Pukanića finansirao Darko Šarić.

I da bi, ukoliko je to tačno, to bio još jedan korak prema dokazivanju da se naručioci atentata nalaze u miljeu crnogorske duvanske mafije o kojoj je Pukanićev Nacional godinama pisao.

Sestra, brat, kumovi, drugovi. Koju god aferu da zagrebeš, tragovi vode do Đukanovića. I pokazuju prirodu korupcionaškog i kriminalnog poretka koji je Đukanović u ove dvije decenije stvorio. A koji se svim slilama sada trudi da održi.

Zbog toga Đukanovićevi prijatelji, kumovi i kume i nakon njegovog odlaska sa mjesta premijera, nastavljaju da zauzimaju strateške položaje, od medija do ANB-a, preko kojih valja sačuvati stečeni kapital. I prefarbati istoriju jedne vladavine zločina i nasilja.

Tako je na čelo državne televizije krajem prošle godine postavljen Đukanovićev prijatelj i poslovni partner Rade Vojvodić. Za kupovinu državne Pobjede jedini zainteresovani kupac je Fahrudin Radončić, bosanski tajkun i političar, stari Đukanovićev prijatelj, iz vremena komiteta. Pregovori Vlade sa Radončićem bili su najavljeni za kraj februara.

Na čelo bezbjednosnih i policijskih službi Igor Lukšić, navodno po sopstvenom izboru, postavlja Đukanovićeve partijske vojnike. Nebojša Medojević nedavno je saopštio da posjeduje podatke da u Crnoj Gori postoji paralelna, paradržavna obavještajna služba koja prisluškuje opozicionare, medije, i ostale ,,neprijatelje režima”. Tužilaštvo je odavno zacementirano, predsjednica Vrhovnog suda je kuma Ane Kolarević.

Ovo su samo najsvježije priče o prijateljima, kumovima i članovima najuže porodice Mila Đukanovića, iz posljednjih nekoliko mjeseci. Koliko je tek sličnih priča o Đukanoviću i prijateljima ispričano tokom posljednjih dvadeset godina: od one nezaobilazne prijateljske storije i poslovima drugova sa potjernica – Brana Mićunovića, Veselina Barovića, Dušanke Jeknić i drugih pa sve do slučaja bracove Prve banke koja je rasla brže od kvasca, a spašavana našim parama, malverzacijama Lukšića i crnogorske vlade.

Happy end?

Milena PEROVIĆ-KORAĆ