Razno je na svadbi menadžerke grada Budve Milene Marović, ćerke potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića, i gradonačelnika Cetinja Aleksandra Bogdanovića u Splendidu podsjećalo na Holivud. Što na blještavilo, što na filmove o kumovima. Mediji su zabilježili da su među četiri stotine zvanica bili politički i poslovni vrhovi Crne Gore, da je Splendid za svadbu mladenaca posebno ukrasio veliku kongresnu salu, kao i da su goste zabavljali Miroslav Ilić, Zoran Kalezić, Ana Bekuta, Aca Lukas, mlade Zvezde granda. Ako iko, Miroslav ilić je bio pravi izbor. Za mladinog oca, recimo: „Vino točim, a vino ne pijem / srce imam osjećanja krijem”, za najvažnijeg gosta: „Znam da znaš, ali to prećuti / znam da znam da znaš, ali se ne ljuti”.
Upućeni kažu da je uloga starog svata tradicionalno kontradiktorna. On je šef parade i zapada ga i da zavodi red i da brine da zabava ne izgubi na ritmu. Idealan, reklo bi se, opis pozicije predsjednika DPS-a Mila Đukanovića; ne na svadbi nego onako uopšteno gledano. Rujno vino na svadbi je pio sa nekadašnjim ministrom turizma Predragom Nenezićem, kolašinskim biznismenom Zoranom Ćoćom Bećirovićem, doskorašnjim vlasnikom lanca elitnih hotela budvanske Avale i Bjanke i Lipke u Kolašinu, i vlasnikom Vektre Draganom Brkovićem.
Imalo se tu o čemu razgovarati – te Bepler & Džejkobson, te ski-liftovi, Rusko selo, drugi fini poslovi. Možda je bilo odveć bučno da se usaglasi nova politika oko hercegnovskih hotela ili pljevaljskih šuma, ali možda se nešto moglo i prišapnuti dok neko ne naruči novu pjesmu. Doduše, nije baš moralo. Većina posla je ionako obavljena i vodi se pod šifrom – ko se snašao, snašao se. Milionske investicije nestale su u magli, milioni su na sigurnom. Kao i njihovi vlasnici.
Svadbovao je i Igor Lušić. Sigurno je strašno patio zbog izbora muzike, kao i zbog brige – kako da njegovi ministri, osirotjeli zbog mjera štednje podnesu vanredne svadbene troškove. Te za poklone, te za haljine gospođa ministarki, skoro da će morati da gladuju.
Među zvanicima su bili i politički direktor DPS-a Branimir Gvozdenović, ministar poljoprivrede Tarzan Milošević, direktor Uprave policije Božidar Vuksanović, guverner Centralne banke Radoje Žugić, potpredsjednik Skupštine Crne Gore Željko Šturanović, gradonačelnici Budve i Bara Lazar Rađenović i Žarko Pavićević, kao i bivši budvanski gradonačelnik Rajko Kuljača.
Šta ti je život, samo dva dana nakon što je udao šćer Svetozar Marović je saznao da mu je brat osuđen na četiri godine zatvora. Bivši predsjednik opštine Budva Rajko Kuljača osuđen je na pet godina zatvora. Prvi je osuđen za zloupotrebu službenog položaja, a drugi za isto to samo produženo. Poslanik DPS-a Đorđe Pinjatić osuđen je na tri godine zatvora za zloupotrebu službenog položaja putem pomaganja.
,,Ubačen sam u priču da bi se prezime Marović pojavljivalo radi nekih daljih koraka u Crnoj Gori. Izdržaću ja četiri godine, ako neko drugi to potvrdi, ali lično mislim da su svi građani nesigurni u ambijentu gdje se na osnovu takvih činjenica donose takve presude”, prokomentarisao je osuđeni Dragan Marović.
Ko teroriše ljude iz Budve, ko Maroviće „ubacuje” i u koju priču, ostalo je, kao i dosad, neizrečeno.
Jednako je ljutit bio i poslanik Pinjatić. On je kazao da je neko ,,isporučio njegovu glavu”, samo zato jer je poslanik i što je to potrebno u procesu evropskih integracija. Požalio se i da je izgubio svako povjerenje u crnogorsko pravosuđe. Ko isporučuje glave il’ ko diriguje procese – opet ne znamo.
Zanimljivo je kako se ljudi iz vlasti sjete principijelnosti kad ih štogod zaboli. Tako je Pinjatić primijetio da je za ,,propust” sličan onome koji je napravio Rajko Kuljača, Gzim Hajdinaga u Ulcinju kažnjen sa 10.000 eura. Samo – kako se to Pinjatić nije sjetio da pita prije presude.
Da je Pinjatić, a mogao je, pred očima mu je bilo, učio od Svetozara Marovića, ne bi sad naglo gubio povjerenje u pravosuđe i stresirao se. Jeste Marovića na kratko, kad su mu uhapsili brata, napustila tradicionalna smirenost: „Pošto i sam vjerujem da sam, od početka, politička meta u svemu što je prethodilo i trajalo u svemu ovome, molim da mene privedu, osude po kratkom postupku i pošalju u najtamnije zatvore, ako je to dobro za Crnu Goru i u skladu s njenim zakonima”. Vrlo brzo je, međutim, stvar počeo da posmatra iz šire ravni. Eto, sve manje vjeruje ljudskoj pravdi, ali vjeruje u božju, koja, ,,čeka sve nas, bez obzira na to da li se sudili, tužili ili se branili, bili veliki ili mali predsjednici i ministri”.
U međuvremenu je Marović izrazio zavidnu dozu divljenja prema svom partijskom šefu i razjasnio građanstvu kako je svaki državni posao koji je Đukanović obavljao bio koristan za Crnu Goru. Poslanik SNP-a Milan Knežević primijetio je da je Đukanović Marovića, po svemu sudeći – restartovao.
Da se ne propusti, budvanskim funkcionerima presuđeno je jer su, rekao je sud, pribavili imovinsku korist firmi Zavala invest, na štetu opštine Budva, od 821.000 eura.
Ono kad se Svetozar Marović probudio bogatiji za milion teklo je ovako: Dragan Sekulić imao je firmu sa osnivačkim kapitalom od jednog eura i nenovčanog dijela u iznosu od 129.324 eura. Potom je Sekulić dobrovoljno prenio 80 odsto osnivačkog kapitala na novog osnivača Marovića. Onda se malo trgovalo zemljom na Zavali i, kad je Marović odlučio da istupi iz kompanije, ugovoreno je da mu Sekulić plati milion eura u roku od pet godina. Valjda su se međusobno voljeli.
Količina miliona koji su sasuti u džepove moćnika iz vlasti u ogromnom je neskladu sa dosad dosuđenim kaznama. Ima tu, dakle, do mile volje mjesta za pogodbe. Sve i da presuda ostane ovakva – četiri godine možda i nijesu veliki ulog za opstanak imperije. A još sistem netaknut i Evropa zadovoljna. Kud ćeš bolje.
Drugo je promenada sa Prvom bankom. Tamo nema žrtvene jagnjadi. Uprkos silnim dokumentima koji isplivavaju ovih dana, taj brat ostaje nedodirljiv. Logično, kao što je posvjedočio ovih dana jedan od bankarskih činovnika: napad na Prvu banku je napad na Crnu Goru. Sljedstveno tome svi se računamo u stanovnike, državljane i, dabome, poreske obveznike Prve banke.
Kako god, sad kad je svadba gotova, ostaje pitanje može li se kako završit sa tom Verom Vang da napravi kolekciju zatvorskih uniformi. Nije beg cicija.
Veseljko KOPRIVICA