Pitali smo: šta nam je donijela ova 2024. godina?

TEA GORJANC PRELEVIĆ
Vlast koja se koristi u sebičnom umjesto u opštem interesu

Ova godina je donijela nova razočarenja u ljude koji su se pokazali nepokolebljivo spremnim da neodgovorno koriste vlast u sebičnom umjesto u opštem interesu reformi koje su državi neophodne za ulazak u Evropsku Uniju. To se vidjelo na primjeru sudija Vrhovnog suda koje su opstruirale izbor predsjednika suda, sudija Ustavnog suda koji se neustavno drže funkcija nasuprot drugim sudijama u državi, političara koji usvajaju neodgovorne rezolucije i propise u interesu pojedinaca, članova Savjeta RTCG koji uprkos sudskim presudama na funkciju direktora javnog servisa biraju svog “ortaka”, ministra koji u šefa kabineta promoviše policajca osuđenog za zlostavljanje, a posebno političara na vlasti koji su nezajažljivo zapošljavali “svojtu” možda i gore od onih koje su nekad zbog toga kritikovali.

Ali bilo je i ohrabrenja, u vidu korisnih izmjena zakona o pravosuđu, Krivičnog zakonika, zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, za koje smo se zalagali čitavu deceniju. Bilo je ohrabrenja od novog ministra pravde, koji pokazuje iskrenu težnju da sprovede reforme, poput vetinga, od novog VDT-a koji je pokazao spremnost da reformiše ustajale procese, ali možda i najviše od javnosti manje poznatih ljudi, koji rade u državnom aparatu i podržavaju promjene strpljivo, dobro i ljubazno radeći svoj posao. Moj generalni utisak je da se Crna Gora time bukvalno čupa da uđe u Evropsku uniju iz ralja onih koji bi da je zadrže jer im prvenstveno smeta kontrola koju ta unija nameće. U pozadini je, kako se vidi iz optužnica SDT-a, saradnja mafije i pojedinaca vlasti u kriminalnim interesima koji su skrivani iza političkog paravana i javnih funkcija.

Možda najopasniji problem protiv koga se borimo je sistemski napor podržavan od vlasti Srbije da se građansko tkivo Crne Gore rascijepa nacionalističkim i pro-fašističkim provokacijama koje se svode na podržavanje četničkog diskursa i ugrožavanje mira svih koji u različitosti naroda Crne Gore vide njeno svojstvo i bogatstvo. Ove godine je i civilno društvo pokazalo zajedničko lice okupivši se kao čak 110 aktivnih NVO i preko 550 istaknutih građanki i građana da podrži inicijativu da Crna Gora bude kosponzor rezolucije o Srebrenici. To je velika nesebična snaga ove države na koju se može računati.

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Paf paf na terenu politike, ekonomije i pravnog sistema

Prošlu godinu u svijetu je obilježilo ubrzavanje vremena, zlo i patnja: prirodne katastrofe,širenje ratova,  polarizacija, insistiranje na  jednoumlju, karikaturalni autoriteti, izostanak kritičkog mišljenja i empatije kao i opšta hipokrizija i hipnotisanost  destrukcijom i nasiljem.

A u Crnoj Gori  razotkrivanje karaktera nove vlasti i kreativno  imenovanje pojava koje zdrav razum i mirno srce ne mogu imenovati. Počeli su sa paf- paf na terenu politike, ekonomije i pravnog sistema sa projektovanim rezultatom: haotizacije,nepravde, diskriminacije i destrukcije institucija. Akteri otpora ovom stilu i naumu  nazvani su kikirezi i  oduzima im se pravo na  govor. Zaključak je suspenzija znanja i morala u političkoj većini, konsternirana opozicija i  nemoć u građanstvu.  Konspirativno vlast nas imenuje avetinjama, dok se smiju uglas jer ne razumijemo njihov jezik, dušebrižništvo i dobru namjeru.  Jasno je gdje  to vodi, ako ih ne preteknemo.

Ipak, dok pratim pobunu studenata/kinja u Srbiji, kandidujem taj otpor kao najvažnije obilježje godine. Pronašli  su akcije i riječi koje obasjavaju ljudska lica  radošću,  ponosom, vjerom i nadom.  Pokazuju da za zalaganje  za kažnjivost zločina,odgovornost, pravdu, mir i ljudskost ne trebaju ni vjerske,ni „vjerujuće vođe“. Želim da se taj talas slobode širi u narednoj godini…

ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMISTA
Ponovo su nam političari zakočili put prema EU

Na početku želim da odam počast za  43 000 ukrajinska vojnika koji su pali u odbrani slobode svoje zemlje.  Vjerujem da će Ukrajina očuvati svoj teritorijalni i politički integritet. Nadam se da pomoć Crne Gore Ukrajini nije opala, i da ćemo nastaviti da podržavamo Kijev .

U protekloj godini  osjetio  se pad životnog standarda kao rezultat inflacije iz proteklih godina. Reklo bi se da je inflacija „pojela“ nastojanja Vlade da kroz mjere fiskalne reforme poveća standard građana. Lošije se živi, razmišljam kako je porodicama sa prosječnim primanjima izazovno i da se kvalitetno prehrane.

Ponovo su nam domaći političari  zakočili put prema EU. Kao da im se ne žuri. A i zašto bi im se žurilo? Neki od njih već decenijama „šire pantalone“  u Skupštini Crne Gore.  Zastoj  u  integracijama  direktno košta građane, budući da bi sredstva iz bogatih fondova EU uticala na povećanje životnog standarda u Crnoj Gori. Ali,  o tom potom, ko zna kada ćemo i hoćemo li u Evropsku Uniju  sa ovakvom političkom elitom. Oni uvijek imaju spremnu „identitetsku kosku“ za široke mase,  dok ih pravosuđe toleriše i tetoši.

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR
U zaturenoj krčmi čekamo i strepimo od gašenja svijetla

Neizvjesnost i strah su prožimali cijelu godinu i snažio osjećaj da svijet levitira na ivici ambisa.

Nama u Crnoj Gori je učvrstila spoznaju da nijesmo građansko, nego malograđansko društvo u kome svako gleda vlastiti interes, a javni dođe kao maskirna odora. U kome je jedina vizija budućnosti ona koja je istaknuta na zastavama evropske oligarhije i njenih sve militantnijih programa.

Osnažen je osjećaj da smo svi zajedno na brdovitom Balkanu promašili put u svijetlu budućnost i da sada u nekoj zaturenoj krčmi čekamo i strepimo od gašenja svijetla.

DEJAN MILOVAC, MANS
Stare nove spoznaje  

U 2024. godini je partijski interes nastavio da odnosi pobjedu nad onim što je interes građana i države, što je dodatno usporilo prijeko potrebne reforme u mnogim oblastima. Za potrebe dobijanja pozitivnog IBAR-a, Vlada i skupština su donijele zakone čiji loš kvalitet više niko ne spori, kao ni činjenicu da su bili proizvod političkih kalkulacija, a ne dio ozbiljne reforme, naročito u sektoru medija i borbe protiv korupcije.

Tako ni ove godine, četvrte od pada režima Mila Đukanovića, mi kao građani nismo dobili Zakon o slobodan pristup informacija koji bi omogućio bolju kontrolu rada vlasti, kao ni prijeko potrebnu reformu izbornog zakonodavstva koja bi umanjila prostor za političku korupciju i nastavak prakse zloupotrebe državnih resursa u izborne svrhe.

Borba protiv korupcije i organizovanog kriminala je nastavila da bude promo-materijal za partije na vlasti koje još uvijek rade gotovo pa ništa kako bi reforme u pravosuđu pomjerile sa mrtve tačke.

Konačno, sam kraj 2024. donosi staru-novu spoznaju da Crna Gora nema nezavisan Ustavni sud, a način na koje su političke partije sebe uključile i tu “reformu” daje za pravo da sumnjamo da ćemo ga u izglednoj budućnosti i dobiti.

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA I BIVŠI UREDNIK LIBERALA
Još jedna godina izgubljene nade

Iako  se od ove godine, makar  po najavama pred njen početak očekivalo da će biti bolja, i da će se preko programa Evropa sad 2,  aplikacije i kalkulatora koji su nam  prikazali koliko će nam plata biti veća , brzo je stiglo otrežnjenje.  Navikli smo, doduše,  da je daleko ostvareno od  obećanog

Ova godina je, slobodno se može reći , uobičajena. Još jedna godina izgubljene nade da će nam uskoro biti bolje. Pored onog uobičajenog , oko formiranja i funkcionisanja 44. Vlade , svakako u oči  upada i njena rekonstrukcija tokom ljeta , kada smo dobili  Vladu gigantskih razmjera , sa velikim brojem i potpredsjednika i ministara. Ni sam predsjednik te i takve Vlade Milojko Spajić , nije mogao iz “prve ” ni da nabroji resore , i imena i prezimena članova njegove Vlade.

Uz to, ovu godinu su posebno obilježili i sukobi ne toliko između političkih subjekata , koliko  sukobi u samim partijama , ili među članicama iste predizborne koalicije. A ti sukobi ” među sobom ” doveli su i do iznuđivanja i održavanja vanrednih opštinskih izbora. Od toga smo imali čak dva izborna ciklusa u Budvi ( maj i novembar ) , a sukob u PES- u doveo je i do održavanja izbora vanrednih u septembru  u Podgorici. Takođe do izbora je došlo i u Beranama , zbog sukoba u predizbornoj koaliciji a kako se nije ostvarila predviđena rotacija i tamo smo imali izbore decembra ove odlazeće godine. Pri tom, ni u jednoj od ove tri opštine , više nego jasno je , da formiranje vlasti neće ići glatko.

Ova godina potvrdila mi je i to da je najveći problem naše političke ” elite” kronizam. Puno veći i od tzv.međupartijskih sukoba.

DAMIR SULJEVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE
Umjesto reformi, nevješta simulacija

Ni ova politička godina nije donijela potrebne suštinske promjene – Crna Gora ostaje duboko podijeljeno društvo, a vlasti nesposobne da adekvatno adresiraju ključne izazove u pogledu jačanja institucija i vladavine prava. Podsticaji koje dobijamo iz EU se ne koriste, pa tako umjesto reformi, imamo njihovu nevještu simulaciju. Posebno brine što sa svakom novom garniturom vlasti vidimo nastavak demonstracije moći te vlasti i osnaživanje loših praksi umjesto raskida sa istima. To šalje poruku građanima i građankama da je država vladavine prava i meritokratije daleko.

Takođe, ova godina nam je pokazala da je borba za partikularne interese iznad Ustava i zakona, ali i predizbornih principa i obećanja. Mnoge je razočarala činjenica da je dio manjinskih partija, zarad komada kolača vlasti, postala dio vladajuće većine koju čine politički subjekti dijametralno suprotnih ideoloških i političkih uvjerenja.

Predsjednik države profilisao se kao opozicija vladajućoj većini, što je kohabitaciju učinilo komplikovanijom, ali potentnom za doprinos očigledno teškom oblikovanju demokratske političke kulture, kojoj osnova nije podrazumijevajuća saglasnost.

Na kraju, tokom godine smo, kroz lokalne izbore svjedočili  padu snage vladajućeg PES-a i sve većem izazovu da se birači mobilišu kroz populističke mjere, ali i pojavi novih političkih opcija, posebno u Podgorici, što će u budućnosti vjerovatno uticati na promjenu političke scene.

Milena PEROVIĆ

Događaj i promašaj godine – tradicionalna Monitorova anketa. I ove godine pitali smo kulturne djelatnike šta ih je to u 2024. oduševilo, a šta smatraju za promašaj

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC
Novi romani, Dani Mirka Kovača, Supermarket…

Možda neočekivano, ali u protekloj godini mnogo više diletantizma i neznanja vidjeli smo na političkoj nego na tzv. kulturnoj sceni Crne Gore.
Ovdje se olako zaboravlja – čak i na nivou godine, a kamo li decenije ili decenija – stoga, držim, da valja pomenuti ono što je, po mom uvjerenju, obilježilo proteklu godinu…

IVAN ĐUROVIĆ, PRODUCENT
Premijere dva domaća dugometražna igrana filma

Moji utisci o kinematografiji u Crnoj Gori za 2024. godinu mogu se sumirati kroz nekoliko značajnih događaja. Ova godina donijela je premijere dva domaća dugometražna igrana filma, snimanje još dva dugometražna filma i nekoliko kratkometražnih ostvarenja, te pokretanje Montenegro Film Rendezvous-a u sklopu festivala u Herceg Novom…

MILICA RADULOVIĆ BEZMAREVIĆ, ISTORIČARKA UMJETNOSTI
Dugo očekivana transparentnost

Protekla godina za mene ostaje upamćena kao vrlo dinamična, radna i uzbudljiva, uz jako puno novih profesionalnih iskustava, susreta i povezivanja sa umjetnicima, kustosima, planova za buduće projekte. Takođe, nekoliko sjajnih izložbi koje sam vidjela napolju, u Njemačkoj i Italiji…

DINO BURDŽOVIĆ, PISAC
Dani Ćamila Sijarića

Kulturni događaj po meni u 2024. godini je pokretanje manifestacije ,,Dani Ćamila Sijarića” u Bijelom Polju, što je trebalo mnogo ranije učiniti…

SUZANA PAJOVIĆ, UMJETNICA
Hipertrofirana kvazipolitička nadgornjavanja

Politička scena ne dozvoljava da se i u vrijeme praznika predahne od hipertrofiranih kvazipolitičkih nadgornjavanja koja dominiraju našim društvom, namećući se kao središte života i smisla. Kultura je u takvim prilikama poslovično zapostavljena i predstavlja „modni detalj“ svevladajućeg političkog ili bolje reći pretpolitičkog stanja u našoj državi…

VUK PEROVIĆ, FILMSKI KRITIČAR
Različiti autorski pogledi

Za jednu, koliko god malu kinematografiju, izuzetno je važno da ima širok dijapazon raziličitih autorskih pogleda na film. Znamo da je danas čežnjivi pogled na festivale, po mogućstvu one najveće, postao skoro pa jedini izbor za autore bez obzira kakvi njihovi kreativni svjetonazori bili, pogotovu u zemlji koja i dalje nema kino mreže, niti kulturu odlaska u biskop, bez obzira na sav ne mali trud oko toga da se nekadašnje navike decenijski uništavane i zamijenjene nekim mnogo gorim sadržajima, nekako vrate i da odlazak u kino ponovo postane pa bar nedjeljni ritual…

BOŽIDAR PROROČIĆ, KNJIŽEVNIK I PUBLICISTA
Burdžovićeva poezija i Musićeva proza

Najnovija zbirka poezije El Fatiha za legitimni vojni cilj Saladina-Dina Burdžovića predstavlja izuzetno složeno i duboko emocionalno poetsko djelo, koje nadilazi uobičajene granice suvremene poezije. Objavljena u izdanju Almanaha iz Podgorice, ova zbirka donosi intiman i bolno precizan zapis o ratnim traumama, identitetu i kolektivnom pamćenju. Burdžović kroz svoje stihove uspijeva da oblikuje kompleksnu mrežu osjećanja, suočavajući čitaoca sa pitanjima ljudskosti, bola i preživljavanja u kontekstu ratnih stradanja…

JULIJA MILAČIĆ PETROVIĆ NJEGOŠ, GLUMICA
Nevjerovatan upliv amaterizma

Mnogo je razočaranja. Kada bih krenula da nabrajam, čini mi se da bi trajalo i tražilo više prostora. No, konstantno dolazim do istog – uzaludne repeticije. Ono što je u ovoj godini bilo izuzetno primjetno je nevjerovatan upliv amaterizma, lake zabave i površnosti…

NIKOLA VUKČEVIĆ, REDITELJ
Veliki jubilej FDU Cetinje

Fakultet dramskih umjetnosti na Cetinju od svog osnivanja ima ključnu ulogu u obrazovanju crnogorskih umjetnika, nudeći akademske programe u oblastima glume, režije, dramaturgije i produkcije. Kroz ove programe, Fakultet je iznjedrio generacije talentovanih pojedinaca koji su ostvarili značajan uticaj u domaćem i međunarodnom kulturnom prostoru. Saradnja sa vodećim institucijama i festivalima omogućila je studentima FDU Cetinje da se povežu sa domaćim i regionalnim tržištem, otvarajući im mogućnosti za profesionalni razvoj. Ulaganja u ovu instituciju ne samo da doprinose afirmaciji crnogorske kulture, već je FDU Cetinje postao ključni stub kulturnog razvoja zemlje i sa poštovanjem ističem njegov jubilej 30 godina postojanja i podizanja standarda…

Priredio: M.M.
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

Pitali smo: Šta vam je značio i šta vam danas znači Monitor?

STAŠA ZAJOVIĆ, ŽENE U CRNOM
Izraz otpora društvenoj i moralnoj propasti

Istorija nedjeljnika Monitor je koliko impozantna toliko i časna. Pokrenut u smutnim vremenima zlosutnog „događanja naroda“, Monitor je bio izraz otpora društvenoj i moralnoj propasti, izraz htijenja da se sačuvaju i osnaže dosegnute civilizacijske vrijednosti i da Crna Gora postane jedna evropska demokratska zemlja.

Odvažno i uporno Monitor je denuncirao zločine počinjene u ime lažnih nacionalnih interesa, kako u toku velikosrpske oružane agresije (u koju se tadašnji crnogorski režim zdušno uključio), tako i nakon prekida ratnih dejstava, uključujući i zločin etničkog čišćenja. Dao je i vidan doprinos afirmaciji emancipatorskih ideja, onih koje upućuju na oslobađanje od nasljeđa patrijarhata i autoritarnosti.

Kada je Crna Gora započela proces oslobađanja od gvozdenog zagrljaja miloševićevskog režima i krenula putem evropskih integracija, Monitor je sačuvao kritičku poziciju, koja će u ovim našim danima, kada Crnoj Gori prijeti opasnost od novog porobljavanja u projektu „srpskog sveta“ koji se zbiva u znaku rehabilitacije četništva, biti od dragocjene važnosti.

Želim vam da ustrajete na tom putu!

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Kao prijatelj i glas sa kojim se konsultujem 

Sjećam se Monitora devedesetih kada sam jedva čekala da ga kupim, čitam i plačem. Bio je kao prijatelj koga mogu da uhvatim za ruku i osjetim da nije sve moralno i istinito izgubljeno u  ljudskom ludilu tih godina. Zdrav razum i podrška pobuni. Divila sam se toj maloj grupi ljudi zbog hrabrosti i spremnosti da se bore za vrijednosti profesije i za dobrobit Crne Gore u cjelini.

Danas nisam tako ranjiva kao tada i Monitor mi je  glas sa kojim se konsultujem o situaciji kod nas i u svijetu. Oličenje profesionalnog novinarstva koje traje.

U nekom periodu sam  vjerovala da će biti još sličnih nedjeljnika i novinara, nažalost, nije se desilo. Sada sam zahvalna Monitoru, toj maloj grupi ljudi na istrajnosti, hrabrosti, nezavisnosti i pružanju nade onima koji se bore protiv nepravde. Trideset pet godina trajanja u Crnoj Gori je  podvig i  hoću da i dalje traje i slijedi svoju misiju iako su uslovi u kojima ga stvaraju teži nego na početku a potreba da se čuje kritički glas, glas razuma u haosu( mržnji) koji se proizvodi isti kao na početku.

Svaka čast . Ne gasite svjetlo, makar to bio samo plamičak svijeće!

TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA
Bio i ostao svetionik

Trideset pet godina opstanka jedinog i beskompromisnog crnogorskog političkog nedjeljnika je dostignuće koje samo po sebi zaslužuje državno priznanje. Monitor je simbol odbrane crnogorske demokratske kulture, razuma i prosto – čojstva, onda kad je ono bilo ugroženo.

Svi koji su učestvovali u osnivanju, izgradnji i očuvanju Monitora kao hrabrog i upornog kritičkog posmatrača ponekad i jezive crnogorske stvarnosti imaju razlog da budu ponosni. Učinili su da svi imamo vjerodostojnu hroniku moderne crnogorske stvarnosti, a da mladi imaju odakle da uče antifašizam u praksi, borbu za ljudska prava, neustrašivost pred mafijom i političkom korupcijom.

Monitor je požrtvovanim delovanjem u pravcu mira i razuma postao svjetionik političke kulture koja Crnu Goru odlučujuće približava Evropskoj Uniji. Ostvarenje tog cilja prije 40. jubileja Monitora biće poseban razlog da mu se i za to oda priznanje.

ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR
Rijedak slobodan medijski prostor

Monitor je rijedak medijski prostor u Crnoj Gori u kome intelektualac  može “biti” i kazati ono što misli. Monitor je ostao daleko od “projekata” uzdizanja  “političara”  na najveće državne pozicije, čemu ni finansijski  moćniji mediji nijesu odoljeli.

Objektivna distanca prema ličnostima i procesima uređivačka je premisa ovog nedeljnika.  Monitor svjedoči, opominje i upozorava, veće zemlje imaju i bogatije nedeljnike, a kod nas je čudo kako je i jedini Monitor opstao 35 godina.

Monitoru želim da proširi svoju redakciju, a nedeljnik obogati sa većim brojem tekstova koji prate globalne  trendove politike, ekonomije i kulture. Nadam se da ce država pokazati svijest i senzibilitet i naći način da podrži Monitor.

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Iskra građanskog i ljudskog

U susret turobnim i teškim vremenima, kada su se sve jače čuli ” ratni bubnjevi ” širom bivše SFRJ, kada je sve više onog lošeg izbijalo na površinu, kao “iskra” očuvanja onog zdravorazumskog i normalnog , pored još nekih rijetkih svijetlih primjera javlja se i Monitor.

O ulozi i značaju koji je imao i koji ima ovaj medij, nema dovoljno riječi koje to mogu iskazati. Zahvaljujući Monitoru u teškim devedesetim , očuvano je ono zrnce ljudskoće i normalnosti. Ako ste htjeli da pročitate nešto što je ne samo profesionalno već i ljudsko , to ste mogli  pronaći u ovom nedjeljniku ! Istina i Monitor je imao, rekao bih kraći period tamnije strane svojeg djelovanja. Ali u suštini , sve ono što je radio i uradio ima nemjerljiv značaj. I slobodno bih ga mogao nazvati pravim i velikim bastionom iznošenja slobodne misli, dobrih,  pravih i ljudskih tekstova.

Znam u kojim i kakvim uslovima je nastao i radio Monitor. Ne samo  da nije bilo lako, nego je bilo i veoma opasno. I pored svih ” udara ” koji je imao sa strane , doživio je i neke ” udare ” iznutra. Ali opet je uspio da opstane, i da bude jedan od najvećih  svjetionika u CG mraku koji nas je znao počesto zahvatiti !

Svi mi , koji makar držimo do toga da smo se borili i zalagali da CG liči na iole normalno i građansko društvo, dugujemo  veliku  zahvalnost ovom nedjeljniku. Veliko hvala i osnivačima , i skoro pa svima koji su radili u i sarađivali sa Monitorom.  Jer, nažalost bilo je i takvih, koji po svojim i ljudskim i profesionalnim , nijesu ni zasluživali da budu u ” ovom timu”.

I danas Monitor  ima svoj veliki značaj.  Zato posebno jedno veliko ljudsko hvala maloj ali odabranoj ekipi , koja radi sve da ga očuva:  Esku, Mileni, Milki, Peđi, Zoranu, Radmili…na svemu onome što su uradili i rade, na tome da CG medijska scena bude što profesionalnija i ljudskija.

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR:
Bio i ostao dokaz da postoji mogućnost da se istorijske greške isprave

Kada se sjetim početaka nedjeljnika Monitor, padne mi na pamet i to kako je vlast koja je došla na talasu AB kontrarevolucije podržavila sva tri tadašnja nacionalna medija – radio, televiziju i dnevnik ‘Pobjedu’ i tako uspostavila kontrolisano jednoumlje protiv kojeg se navodno borila.

Kad se sjetim početaka nedjeljnika Monitor, osvježim sjećanje i na to kako je tadašnje rukovodstvo jedinstvenog Udruženja novinara Crne Gore postalo propagandni punkt ‘mladih, lijepih i pametnih’, što je natjeralo veću grupu novinara da se odmetne u novo Udruženje profesionalnih novinara Crne Gore.

Upravo su novinari iz ovog udruženja bili okosnica prve redakcije nedjeljnika Monitor, a među njima su bili i urednici nekadašnjeg nedjeljnika Komunist, glasila Saveza komunista Crne Gore, kojeg su AB kontrarevolucionari ukinuli.

Monitor je dugo bio jedini preživjeli glas one Crne Gore koja se ne predaje, ali koja nastoji da se odbrani  istinom, racionalnom kuraži i empatijom. Monitor je bio i ostao dokaz da je propuštena prilika da se crnogorsko društvo i država grade na čvršćim temeljima, ali i da je postojala i još uvijek postoji mogućnost da se, doduše s veljom mukom i pregnućem, istorijske greške isprave.

DEJAN MILOVAC, ISTRAŽIVAČKI CENTAR MANS-A:
Adresa koja iz sedmice u sedmicu šalje važne poruke

Nezavisni nedjeljnik Monitor je ostavio neizbrisiv trag u sazrijevanju moderne crnogorske države i dao važan doprionos njenoj demokratizaciji, uprkos svim pritiscima kojima je bilo izložen proteklih decenija.

Za sve ove godine, njegova redakcija je iznjedrila novinarske profesionalce koji ni tokom mračnih devedesetih nisu uzmakli pred kontinuiranim pokušajima da se u Crnoj Gori uguši sloboda medija i pravo na slobodno izraženo mišljenje.

Kako tada, tako i danas, ovaj crnogorski nedjeljnik ostaje adresa sa koje se iz sedmice u sedmicu šalju važne poruke, brine o javnom interesu i održava luča slobodnog novinarstva i profesionalizma.

Milena PEROVIĆ