Povežite se sa nama

Izdvojeno

KULTURNI DOGAĐAJ I PROMAŠAJ 2021. GODINE: Nemoguća misija

Objavljeno prije

na

Događaj i promašaj godine – tradicionalna Monitorova anketa. I ove godine pitali smo kulturne djelatnike šta ih je to u 2021. oduševilo, a šta smatraju za promašaj


MARIJA PEROVIĆ, REDITELJKA
Svjetski kvalitetni istupi

Izdvojila bih premijere u takmičarskim programima na priznatim međunarodnim festivalima dva  filma, dvoje mladih kolega – Poslije zime Ivana Bakrača (Karlovi Vari i Kotbus) i Elegiju lovora Dušana Kasalice (Sarajevo Film Festival, Hamburg Film Festival i Festival autorskog filma u Beogradu). Ova dva uspješna i primijećena filma na međunarodnoj sceni posljedica su promišljenog rada Filmskog centra Crne Gore na čelu sa Sehadom Čekićem, prethodih godina. Sljedeći dogadaj se još nije desio, ali je svakako kolaboracija i koordinacija koja će nas predstaviti na Venecijanskom bijenalu – odnosno radovi Jelene Tomašević, Semira Mustafe, Darka Vučkovića i Lidije Delić i Ivana Šukovića pod selektorskom palicom Natalije Vujošević. Zahvaljujući takođe timu iz prethodnih godina (izdvajam Milicu Nikolić) proglašenje Bokeške mornarice kao nematerijalnog kulturnog dobra svijeta. I takođe, pomenula bih, izložbu preformativnog karaktera, umjetničko, cinični, duhoviti, sociološko-psihološko angažovani događaj – Pjevaj Maro, pjevaj zlato Milene Jovićević u Galeriji Art u Podgorici. Tako da od kuluture izdvajam multikulturalizam i probijanje granica i zabrana.

Ne-događaj su granice i zabrane. Prije svega ukidanje Ministarstva kulture i fomiranje četvororesornog Ministarstva, čije posljedice se osjećaju od kreativnog do administrativnog djelovaja, i tek će se osjećati. I dalje ne bih o promašajima, ima ih priličan broj, ako počnem da ih navodim „poješće” ove dobre i izuzetno uspješne istupe na međunarodnoj kulturnoj sceni, tako da donosim kulturnu odluku, izazvanu i epidomijom primitivzma i nazadnog, da se bavim dobrim, drugačijim i svjetski kvalitetnim istupima.


ATVIJA KEROVIĆ, DIREKTOR IZDAVAČKE KUĆE ALMANAH
Ravnogorsko-moljevićevski svjetonazor

Kao najnegativniji kulturni događaj istakao bih izbor četvororesorne ministrice (kulture, prosvjete, nauke i sporta) ravnogorsko-moljevićevskih svjetonazora. Ovaj izbor je bio najava čitave serije kulturnih promašaja u 2021, tako da, kada se sve sagleda kao cjelina, možemo konstatovati da smo već uvedeni u, od Beograda ranije najavljivani, „srpski svet“. Podsjetiću na neke: „sječa“ nekoliko stotina direktora osnovnih i srednjih škola, permanentno mrcvarenje nastavnika i studenata Fakulteta za crnogorski jezik i književnost preko neredovnog finansiranja i drugih pritisaka, otkazivanje finansiranja književnog časopisa Ars, podjela kalendara sa pravoslavnom ikonografijom u nekim školama, dodjela nagrade Miroslavljevo jevanđelje Milutinu Mićoviću, rođenom bratu mitropolita Joanikija, najava novoizabranog direktora Crnogorske kinoteke da će novu sezonu započeti filmom o Svetom Mardariju.

Kao pozitivan primjer navodim da je u organizaciji Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, na Cetinju u hotelu Grand,  održan peti međunarodni naučni simpozijum Cetinjski filološki dani, na kojem se okupilo nekoliko desetina eminentnih naučnika iz Crne Gore i svijeta. Učesnici ovog simpozijuma su zbog inauguracije mitropolita Joanikija pod dugim cijevima izbačeni iz hotela, tako da je završni dio skupa održan na Fakultetu.

Iz oblasti štampanih publikacija ističem četvorotomno izdanje autora Šerba Rastodera i Fehima Kajevića Bijela knjiga žrtava Sandžaka 1941–1945.

 

NIKOLA NIKOLIĆ, PISAC
Izostanak finansijske podrške časopisu Ars

Događaj godine je upisivanje Bokeljske mornarice u UNESCO-ov registar svjetske nematerijalne kulturne baštine. Tako je jedno od najstarijih društva pomoraca na svijetu napokon dobilo ono što je davno zaslužilo – prepoznavanje sa najviše, svjetske instance, što je sigurno podstrek za očuvanje tradicije i njenu dalju afirmaciju. Nadam se da će mnogi naši sugrađani shvatiti kolika se vrijednost krije iza „onog usporenog bokeškog kola“.

Promašaj godine je izostanak finansijske podrške časopisu Ars. Velika je sramota države Crne Gore što će izdvojiti sredstva za sve i svašta, samo ne za jedan od najstarijih književnih časopisa na prostoru bivše Jugoslavije. Prije trideset i pet godina je izašao prvi broj, preživio svakakve izazove, ali evo se zainatilo da mu doaka amatersko multipraktik ministarstvo. Daleko od očiju javnosti, pritvorno, bez pojašnjenja. Umjesto profesionalnog pristupa, svjedočimo đilkoškom revanšizmu.

 

JULIJA MILAČIĆ PETROVIĆ NJEGOŠ, GLUMICA
Zastrašujuća tišina

Kao događaj koji je obilježio 2021. godinu izdvojila bih da je Bokeljska mornarica upisana na Reprezentativnu listu svjetske nematerijalne kulturne bašitine UNESCO-a. Mornarica je proglašena dobrom čovječanstva, prvim takve vrste iz Crne Gore. Takođe bih navela sve festivale u Crnoj Gori koji opstaju i pored paklene situacije koja ih prati, a nevjerovatna je potreba kulturnih djelatnika (pojedinaca) da opstanu i izbore se.

Promašaj je spojiti četiri ministarstva i dati ih u ruke jednoj osobi. To je prosto nemoguća misija i iz dana u dan se pokazuje kao takva. Otpuštanje velike količine radnika, odnos prema prosvjetnim radnicima, izjave kao što su „glumci da po školama recituju poeziju“, obaranje konkursa… Na kraju tišina kulturnih radnika koja je zastrašujuća. Zloupotreba Njegoša u svakojake svrhe. Promašaj je ova beznadežna situacija koja nas je nespremne i slabašne dočekala.


IVAN MARINOVIĆ, REDITELJ
Čekajući konkurs Ministarstva kulture

Za mene je događaj godine u kulturi Crne Gore premijera filma Poslije zime Ivana Bakrača u produkciji Artikulacije, producenta Ivana  Đurovića. Radi se o veoma uspjelom ostvarenju, tematski iznijansiranom filmu o kraju mladosti, koji je i duhovit i intiman, slojevit i pošten film. Pratio sam dugogodišnji proces stvaranja tog filma, i obradovao me uspjeh koji je konačno došao sa selekcijom filma u Karlovim Varima.

Promašaj je čekanje od osamnaest mjeseci na raspisivanje konkursa za stvaralaštvo Ministarstva kulture. Projekti u kulturi jedva preživljavaju pandemiju, inflaciju i pomjeranja na tržištu. U takvom vremenu se posebno vidjelo da se vlasti ne zanimaju za kulturu, gotovo da je i ne pominju, a kada se pomene, onda bude usko vezana za pojam „tradicionalnog”. I dalje se, iz godine u godinu, vrtimo u provincijalnim, duhovno uskim krugovima u kojima se izgovaraju jedne te iste floskule, obrađuju iste teme, a ignoriše duh vremena u kom živi ostatak svijeta.

 

ELVIS BERIŠA, OSNIVAČ ROMSKE ORGANIZACIJE MLADIH KORAČAJTE SA NAMA – PHIREN AMENCA I PRVOG ROMSKOG PORTALA ROMANET
Dan sjećanja na romske žrtve Holokausta 

Događaj koji je obilježio godinu, što se tiče populacije kojoj pripadam, je prvi put u Crnoj Gori. Obilježen je 2. avgust – Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve Holokausta. Pomenuo bih i da je Jasmina Beriša učenica devetog razreda Osnovne škole „Božidar Vuković Podgoričanin“ prva je Romkinja dobitnica diplome Luča i nagrade Fonda za kvalitet i talente Za odličan pet. Ona je jedina iz romske i egipćanske zajednice koja je dobitnik ove nagrade. Za priznanje su je preporučili vrijedan rad i trud koji pokazuje u školi, ali i kroz vannstavne aktivnosti.

Crna Gora je kao država preuzela obavezu da zaštiti romski jezik koji se nalazi u situaciji da potpuno iščezne. Potpisivanjem Povelje o regionalnim i manjinskim jezicima naša država se obavezala  na zaštitu romskog jezika u oblasti obrazovanja, medija, pravosudnog sistema, lokalne i  državne  uprave, kulture i  prekogranične saradnje. U praksi se sve ove mjere djelimično i u dosta ograničenom obimu primjenjuju. Osnovni preduslov za uključivanje romskog jezika u obrazovanje i uopšte u javnu sferu je njegova kodifikacija odnosno standardizacija. Zbog toga je na velikoj regionalnoj konferenciji održanoj u Podgorici 2019. najavljeno uvođenje romskog jezika u obrazovni sistem od 2021. Od tada do danas niko se nije oglasio i nema ozbiljnijih pomaka ka uvođenju romskog jezika u nastavu.

 

BOJAN MARTINOVIĆ, PIJANISTA
Budžeti nikad manji

Većina će bez razmišljanja reći da je u pandemijskoj godini, godini apstinencije od svega, bilo koji i bilo kakav kulturni događaj osvježenje. Mišljenja sam da su okolnosti u kojima umjetnici stvaraju neprirodne, neljudske, protiv umjetnika,  posebno za interpretatore, ali i da smo isto tako  svi skupa zatajili na ovom važnom zadatku. Istina je da se kulturni život od pojave korone razvija stihijski i bez konkretne pomoći institucija; budžeti nikad manji, misija i vizija je da se preživi, dok se uporno žmurni na važnost umjetnosti i kulture u iole ozbiljnom društvu. Zaboravlja se na snagu muzike, njenu iscjeliteljsku moć, moć da obrazuje, emancipuje i gradi bolje društvo. Instutucije su se pokazale kao krhke a pojedinci nemoćni da samostalno iznesu kvalitetne velike projekte.

Na kraju, biću ličan i izdvojiću koncert Karneval životinja u kome su učestvovali studenti tri umjetničke akademije Univerziteta Crne Gore. Projekat nosi i edukativnu komponentu, a osmišljen je u okviru obilježavanja jubileja 100 godina od smrti  kompozitora C. Saint-Saens u saradnji sa Muzičkim centrom. Profesorica Muzičke akademije Nataša Popović sjajno je pripremila ansambal sastavljen od najboljih pojedinaca sa bachelor i master studija. Vjerujem u crnogorski podmladak.


SUZANA PAJOVIĆ, LIKOVNA UMJETNICA
Sumorna godina

Kultura bi načelno trebala voditi snaženju državnog i nacionalnog identiteta, očuvanju kulturnog nasljeđa, stvaranju uslova za razvoj kreativnih potencijala, otvaranju mogućnosti za slobodan umjetnički izraz, zadovoljavanju kulturnih potreba građana. Na polju kulture se prije svega čuvaju i neupitne civilizacijske vrijednosti kao dio kosmopolitizma koji ona nosi u svome biću. Gledano iz ovakve perspektive, protekla je godina u ukupnom veoma sumorna. Poništavanje raspisanog Konkursa za sufinansiranje programa i projekata iz oblasti kulturno-umjetničkoga stvaralaštva i upitna raspodjela novca pri kraju kalendarske godine u velikoj mjeri su ga obesmislili. Prijedlog da se ukine Zakonom o kulturi obaveza izdvajanja za ovu oblast najmanje 2,5 odsto budžeta (što je ionako mimimalno) dovoljno govori o odnosu Vlade prema kulturi, njenom vrednovanju i statusu. Iz ovakvog odnosa vjerovatno proizilazi, i svakom površnom pratiocu kulturnih dešavanja primjetno, odsustvo produkcije kvalitetnih programa, sadržaja ili izdanja državnih ustanova kulture.

Nedavno nas je u ovom opštem sivilu, nakon godina iščekivanja, obradovalo konačno postavljanje Bokeljske mornarice iz Kotora na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine. Zato su u ovoj godini pažnju privukli i istakli se prvorazredni projekti, izložbe, izdanja i individualni uspjesi umjetnika i nezavisnih kulturnih i umjetničkih organizacija. Izdvojila bih izložbu Arhiv Cetinjskog bijenala, dodjelu nagrade Milčik umjetniku Semiru Mustafi, nagradu crnogorske rediteljke Sare Stijović, dvadeset godina postojanja dramskog studija Prazan prostor, održavanje internacionalnog festivala FIAT u Podgorici, izdanje fototipskog izdanja Psaltira s posljedovanjem (1494) iz Crnojevića štamparije. I upravo kada smo pomislili da je to sve što smo od države dobili na polju kulture, zadesio nas je kulturni šok i promašaj godine u činu proglašenja dobitnika nagrade Miroslavljevo jevanđelje.

 

JELENA KONTIĆ, NOVINARKA
Alternativna scena

Svaki angažman u sferi umjetnosti značajan je za prevazilaženje predrasuda, tenzija i frustracija, za uzdizanje duha slobode, kulture i stvaralaštva. Cijenim uložene napore, ali definitivno bi neke institucije sistema od nezavisne scene mogle učiti na mnogim poljima. Zato ću i reći da je 2021. godinu, možda baš kao i 2020, na polju kulture u Crnoj Gori obilježila nezavisna, alternativna scena koja je spremna da radi, nadograđuje i preuzima rizik, zarad kulture i umjetnosti! Tu su definitivno KotorArt, FIAT, Underhill, Korifej, Dramski studio Prazan prostor… Ne bih da izostavim upisivanje Bokeljske mornarice na Uneskovu listu, dodjeljivanje statusa nepokretnog kulturnog dobra hotelu Podgorica, uspon kulture u Nikšiću, tradicionalno bogat Barski ljetopis i Grad teatar itd… Velika stvar je i to što smo konačno, zvanično predstavili svog, a svjetskog umjetnika Janka Nilovića.

Žao mi je što se moramo osvrnuti i na loše pečate. Tu bih izdvojila onemogućavanje uslova reditelju Nikoli Vukčeviću da postane državni sekretar za kulturu, kao i poništavanje Javnog konkursa za NVO Kultura za sve čime su mnoge manifestacije stavljene u nezavidan položaj i pitanje da li uopšte da se usude na održavanje. Ružno sjećanje je i prijava DPS-a protiv Filmskog festivala u Herceg Novom zbog pogrešno otpjevanih stihova himne koju je na otvaranju izvela mlada operska pjevačica iz Herceg Novog. Ono što smatram za kulturno poniženje je i otvaranje velikog diskonta/marketa u hotelu Onogošt u Nikšiću… Nadam se da će kultura i umjetnost u narednom periodu prodisati punim kapacitetom svojih pluća!

Priredio: M.M.

Komentari

HORIZONTI

VUČIĆEV REŽIM PRIJETI NASILJEM U SRBIJI I BOSNI: Ima li Crna Gora odgovor na Srpski (krimo)svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi se pribojavaju da će Vučić  krizu i studentske proteste pokušati riješiti nasiljem. Opoziciona poslanica Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera.  Režim je organizovao kampovanje „studenata koji hoće da uče“ u Pionirskom parku. Mediji su pokazali da je među „studentima“najmanje studenata a najviše aktivista SNS, fudbalskih huligana, jedan porno glumac, policajci….  Njima se 11. marta pridružilo i nekoliko desetina muškaraca u uniformama bivše zloglasne JSO

 

 

Formalni premijer Srbije u ostavci Miloš Vučević  u srijedu je na K1 televiziji upozorio da se „približavamo momentu kada država mora da primeni zakon u punom kapacitetu“ i kada „maltretiranje građana Srbije mora prestati“. Vučević, koga opozicija naziva batlerom porodice Vučić, je rekao „da će odluku o tome doneti državni vrh“. Prevedno -Aleksandar Vučić. Po ustavu, predsjednik ima ceremonijalna ovlašćenja zbog čega studenti koji mjesecima protestuju ne žele pregovarati sa njim „jer nije nadležan“. Studenti ukazuju na protivustavnu uzurpaciju vlasti Vučića i njegovog brata Andreja koji, mimo ustava i zakona, sa kumovima postavljaju i smjenjuju u državnoj vlasti i policiji. To potvrđuju i SKY transkripti.

Vučević, akter brojnih korupcionaških afera, je voditeljki Jovani Joksimović objasnio da je „Srbija u ovom trenutku ugrožena kao država od strane i unutrašnjih i spoljnih faktora…i da je to proces koji je dugo pripreman“. Vučević kaže da sve informacije policije, BIA-e (državne bezbjednosti) i vojnih službi govore da se sprema nasilje“ – iza kojeg su, po njemu, studenti kao instrumenti stranih sila.

Ovaj (sovjetski) narativ Vučićevi mediji su intenzivirali posljednje  sedmice u susret  velikog protesta studenata i građana u Beogradu. Radi se o pokušaju „obojene revolucije“, zavjere zapadnih službi protiv Srbije, i studentima kao „srpskim ustašama“.

Istovremeno, režim užurbano radi na mobilizaciji stranačkih pristalica, vojnika kriminalnih kartela, fudbalskih navijača, kompletnog sigurnosnog aparata (i umirovljenih policajaca i „bezbednjaka“) i zaposlenih u državnim službama, bilo ucjenama i  kupovinom.

Opoziciona poslanica u Skupštini Srbije Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera. Tepić je pustila audio snimak na kome je, kako tvrdi, osuđivani kriminalac i „jedan od glavnih crnokošuljaša braće Vučić“ Miljan Vidović Hofman. On telefonom sagovorniku objašanjava kako je sutra na „sastanku sa glavnim“ i da se spremaju „kačketi, maske, kao vojska bato…biće baš jako, ludilo bato“. Hofman najavljuje, isto kao i Vučić, da će protest 15. marta biti Dan D i „ako pobedimo, a hoćemo… sve ćemo da dobijemo“. Ovo se uklapa u dosadašnji obrazac korištenja kriminalaca kao provokatora i napadača na studente i sve oponente braće Vučić. Premijer Vučević je kao gradonačelnik Novog Sada, često koristio usluge kriminalaca za razbijanje protesta i javno se ljubio i slikao sa njima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo