Povežite se sa nama

OKO NAS

Kult vode

Objavljeno prije

na

Ulcinj je grad koji leži na vodi. S tri strane opkoljen je morem i rijekom Bojanom. Tu su i Šasko jezero, kanal Port Milena, nebrojeno mnogo izvora. Jedan od zaštitnika tog grada bio je Bindus, ilirski bog vode i mora, čiji je lik isklesan na južnom bedemu Starog grada.

Česme: Sve je to kod građana Ulcinja stvorilo kulturu i kult vode, pa su česme građene praktično na svakom koraku. Prema istorijskim podacima, u tom gradu je početkom 20. vijeka bilo tridesetak javnih česama, da bi njihov broj danas iznosio tek 15. One se pominju u svim putopisima i sreću kao motiv na umjetničkim slikama. Shvatajući da je moguće većinu tih česama rekonstruisati i restaurirati kako bi se vratio dio lijepe tradicije, te da one predstavljaju jedinstvenu vrstu spomenika u kulturnoj baštini, već godinama se, sa malo uspjeha, govori o programu njihove obnove.

Česme su naročito intenzivno građene u periodu dok je Ulcinj bio u Osmanskoj imperiji (1571-1880) kao zadužbina (vakuf) pojedinaca za opštu korist, ali i za duše umrlih i poginulih. Zidane od kamena sa kamenim koritima, često sa uklesanim tarihom, ulcinjske česme svojom ljepotom i ambijentom u kojem su podizane (u sjenci visokih stabala, džamijskih zidova, u Maslinadi ili pak samostalno postavljene), veoma skladno su uklopljene u ambijent. Na natpisima je uklesano ime vakifa (dobrotvora) koji je podigao česmu obično sa željom i porukom da mu onaj čija nafaka bude da iz te česme popije makar jedan gutljaj vode učini dovu i da mu poželi mjesto u Dženetu (Raju) prekrasnom. Tako je, na primjer, česma u Starom gradu izgrađena 1749-50. g. Voda je kaptirana na oko 600 metara sjeverozapadno od tvrđave, kod mjesta zvanog Činari (Javor). Na tom prostoru bilo je mnogo cistijerni, u koje se skupljala kišnica, a koja bi služila stanovnicima u slučaju kakve opsade.

Hamam: Jedan od najinteresantnijih objekata u Ulcinju, jedini takve vrste u našoj zemlji, je hamam, koji se nalazi u kompleksu Pašine džamije, podno zidina Starog grada. Sagradio ga je, najvjerovatnije, oko 1743. g. skadarski Jusuf-paša, u blizini svoje kuće. Građen je u formi jednostavne džamije, sa središnjim svodom, okružen sa više manjih kupola. U hamamu je bilo više malih prostorija u kojima su se posjetioci pripremali za kupanje i odmarali poslije kupanja. Najveća prostorija bila je mejdan, prekrivena kupolom, iz koje se ulazilo u druge manje prostorije, takođe presvođene kupolama. U sobama za kupanje nalazila su se korita u koja je tekla topla i hladna voda iz zidova. Svjetlost u ove prostorije prodirala je kroz otvore na kupolama, pa su oni koji su posjetili hamam govorili da je to „divna građevina sa puno svjetlosti”. Iza sobe za kupanje nalazio se rezervoar sa toplom vodom. Poslije kupanja ljudi su se odmarali i pili kafu. U blizini se nalazio jedan divni platan, u čijem su hladu Ulcinjani odmarali, pričali i pušili dugačke čibuke. Bili su određeni dani i sati u kojima su hamam koristili muškarci, odnosno žene. U dane kada su samo žene koristile hamam, one su vješale odjeću preko ulaznih vrata kao upozorenje muškarcima da ne prilaze. Muškarci su išli u jutarnjim satima u hamam, a poslije kupanja na posao. Žene su obično prvo pozavršavale kućne poslove, pa onda odlazile na kupanje. Muškarci su išli pojedinačno u hamam, a žene u pravilu u društvu sa više drugih žena. Očekuje se da Turska razvojna agencija (TIKA) stavi uskoro ovaj jedinstveni objekat u funkciju, čime bi Ulcinj kvalitativno upotpunio svoju kulturnu i turističku ponudu.

Rituali: Mnogo je predanja koja govore da su ljudi liječeni čudotvornim efekatima ulcinjskih izvora. Naročito su žene-nerotkinje svjedočile o fascinantnim Vilinim vodama u uvali Valdanos, te izvorima sumporne vode u Borovoj šumi, odnosno danas nadaleko poznatoj Ženskoj plaži. One bi, kako navodi hroničar Ismet Karamanaga, u pratnji jedne starije Ulcinjanke, rano dolazile na plažu. Poput morskih nimfi, lagano bi ulazile u more, zaronjavale i plivale prema magičnom kamenu, koji se nalazi u sredini zaliva. Čim bi stigle do njega, napravile bi krug i plivajući oko kamena, uronjavale u dubinu mora provlačeći se kroz jedan otvor u kamenu koji je obrastao morskom travom. Taj se obred više puta ponavljao. I tako vjekovima. Nekada su se ovdje kupala i djeca, jer to, kako se smatralo, smanjuje smrtnost i pomaže liječenje raznih oboljenja. Ovaj ritual privlačio je kao magnet mlade Ulcinjanke izlažući ih istovremeno opasnostima da prilikom zaronjavanja i provlačenja kroz uzani otvor izgube život ukoliko bi se zbog nespretnosti zadržale u otvoru stijene. Ta je ,,igra života i smrti” bila ravna prirodnom nagonu da se na ovaj svijet donese novi život. A predanje govori da je kupanje u ovoj vodi povećavalo plodnost žena koja je uveliko nadmašivala mortalitet djece. Karamanaga dodaje da se taj prekrasan ritual, sa istom nadom i željom, često ponavlja i na početku 21. vijeka. „Morate vjerovati u čudesnu moć tih voda da biste pronašli lijek. I još nešto: kažu da se u Vilinoj pećini, koja se nalazi do Vilinih voda, čuva dio blaga ilirske kraljice Teute, dok se drugi dio čuva u Risnu”, zaključuje on.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo