Povežite se sa nama

FOKUS

Kud plovi ovaj brod

Objavljeno prije

na

Počelo je. Kompanija Adcapital Montenegro, u vlasništvu Petrosa Statisa – jednog od najbližih saradnika grčkog brodovlasnika Viktora Restisa – kupila je u nekoliko minulih dana skoro pet odsto akcija Kombinata aluminijuma. Upućeni tvrde da je to tek početak operacije uvođenja ,,trećeg partnera” u posao sa KAP-om. Fabrikom, bezuspiješno, upravlja tandem ,,većinskih vlasnika” iz Vlade i Centralno evropske aluminijske kompanije (CEAC) Olega Deripaske. Partnerstvo se svodi na to da Rusi prodaju proizvedeni aluminijum švajcarskom Glenkoru, dok račune za troškove poslovanja uglavnom podmiruje Vlada novcem poreskih obveznika, ili kreditnim garancijama za nova zaduženja KAP-a u inostranstvu. Ipak, premijer Igor Lukšić i njegovi saradnici iz javnosti nepoznatog razloga, ne žele da pokrenu postupak raskida privatizacionog ugovora.

Zato je osmišljena igra koja bi trebalo da dovede do prevođenja CEAC-a u manjinskog akcionara, bez stvarnih upravljačkih prava.

VESKO NA POTEZU: Plan je najavljen. ,,Ukoliko (CEAC) nema finansijskih mogućnosti ili interesovanja da odgovori zahtjevima u budućnosti, bolje da se dogovorimo i pokušamo naći trećeg partnera”, obznanio je ideju Igor Lukšić prije neki dan, obavještavajući ruske partnere da ,,više ne mogu računati na pomoć države”.

Dok je Lukšić pripremao javnost na novu sezonu privatizacione sapunice o Kombinatu aluminijuma, Veselin Barović, glavni operativac za oživljavanje biznis ideja Mila Đukanovića, već je radio na realizaciji projekta Kota 21. Da bi plan o ,,trećem partneru” zaživio – sa ili bez saglasnosti Deripaskinih predstavnika – mora se obezbijediti da novi saveznik postane vlasnik više od 20 odsto akcija KAP-a koje nijesu u vlasništvu Vlade ili njenog ruskog partnera. Tek tako Vlada i partner C imaju makar prostu većinu na Skupštini akcionara KAP-a.

I izgleda da je Barović svoj dio posla obavio kako treba. Mediji špekulišu kako je Barović, u direktnom kontaktu sa vlasnicima potrebnih akcija iz Crne Gore i Hrvatske već pripremio vlasnički paket neophodan za preuzimanje kontrole u KAP-u.

Nije mu prvi put da provodadžiše u sličnim poslovima. Barović je, ako je vjerovati poznavaocima ovdašnjih poslovnih dešavanja, posredovao u prikupljanju akcija pljevaljskog Rudnika uglja za račun italijanske A2A. Prethodno je za istog kupca spakovao i značajan paket akcija Elektroprivrede CG koje su bile u vlasništvu ovdašnjih privatizacionih fondova. Učestvovao je i paket-aranžmanu koji je njemačkom Dojče Telekomu omogućio da, preko svoje filijale u Budimpešti, postane vlasnik 2/3 akcija Telekoma Crne Gore u jedinstvenom aranžmanu koji još nije viđen na svjetskim berzama. Ima i onih koji tvrde kako je Barović jedan od malobrojnih upoznat sa stvarnim identitetom osobe koja je koristeći lažni identitet (Edin Efović, JUBA doo) posredovala u kupovini luksuznog vladinog aviona koji su finansirali biznismen sa potjernice Stanko Cane Subotić i Vlada tadašnjeg premijera Filipa Vujanovića. Sud te špekulacije nije potvrdio.

MAJSTORI ZA GUBITKE: Nije iznenađenje što se u zakulisnim radnjama pronalaska novog strateškog partnera u Kombinatu aluminijuma, pojavljuje Veselin Barović. Mnogo je veća nepoznanica šta će u toj priči Viktor Restis i njegov saradnik Petros Statis.

Grci su naši stari znanci u poslovnim poduhvatima. Počelo je prije 15 godine, u vrijeme sankcije UN prema tadašnjoj SRJ. Uz posredstvo biznismena Dragana Perovića, Grci su osnovali ProMonte i dobili prvu koncesiju za mobilnu telefoniju u Crnoj Gori. Ugovor koji je potpisao tadašnji premijer Đukanović garantovao im je i dvije decenije monopola, ali je ta odredba, sporazumno, zaboravljena kada je postao jasno da je ona nezakonita i po domaćem i po EU zakonodavstvu, a profit od mobilne telefonije u Crnoj Gori prevazišao sva očekivanja i procjene.

Restis i njegovi saradnici su poslove u Crnoj Gori započeli prije otprilike pet godina. Riječ je o jednom od najbogatijih Grka, vlasniku velike trgovačke flote čije se lično bogatstvo procjenjivalo na približno pet milijardi. Prema računicama iz njegovog okruženja, Viktor Restis i njegovi partneri iz Restis grupe uložili su do sada u crnogorske poslove više od 90 miliona eura. Ne zna se da li su u toj kalkulaciji uračunati i 37 miliona eura kredita koje je Restis grupa dobila od Evropske banke za obnovu i razvoj, uz garancije Vlade Crne Gore, a nakon što je aneksom Ugovora o zakupu Svetog Stefana produžen period predviđen za rekonstrukciju zakupljenih hotela.

Kao prvog čovjeka za svoje poslove u Crnoj Gori Restis imenuje Petrosa Statisa. Riječ je o nekadašnjem direktoru fudbalskog kluba AEK i direktoru CNN za Jugoistočnu Evropu. Statisa smo, upoznali kada je skupa sa Duškom Bajevićem pregovarao sa Radojicom Božovićem, direktorom FK Zeta o seobi talentovanih igrača iz Golubovaca u Atinu. Statisa smo upoznali i kao ,,crnogorskog zeta” čijem je glamuroznom vjenčanju sa podgoričkom ljepoticom u prestižnom budvanskom hotelu prisustvovalo ,,pola vlade predvođene premijerom Đukanovićem”.

Ovdašnji mediji su ga predstavili kao ,,jednog od pojedinačno najvećih stranih investitora” u crnogorske akcije od vrijednosti.

Petros je, kažu, kupovao akcije Luke Bar i Kontejnerskih terminala i generalnih tereta. Zvanično, suvlasnik je preduzeća Balkan Energy koje je 2007. godine kupilo Rudnik mrkog uglja u Beranama. U njemu od tada ne radi ništa, izuzev što isplaćuje platu za četrdesetak neupošljenih radnika. Ima spekulacija da je Balkan Energy jedna od kompanija u kojoj vlasnički udio ima i Prva familije Crne Gore, a da posao u Beranama čeka razrješenje energetskog čvora i realizaciju planova za gradnju elektrana u Pljevljima, Beranama, na Morači (možda i Tari) i infrastrukture za njihov izvoz na bogatija tržišta.

Statis je, sa Restis grupom, i suosnivač First financial bank, vlasnik placeva u Reževićima, Podgorici i Kolašinu, suvlasnik firme Mont Voyage koja gazduje plažama Ričardova glava u Budvi (uzeta u podzakup od vlasnika hotela Avala) istočnom plažom na Svetom Stefanu i plažom Oblatno u Tivtu. Grupacija oko Statisa kupila je zaleđe plaže Oblatno, pisao je Monitor navodeći da je među prodavcima bio i bivši ministar turizma Predrag Nenezić, ,,očito sa naumom da posao sa ležaljkama proširi i na čvrstu gradnju”. Makar ona bila legalizovana kao trafike. Kao što je slučaj sa višespratnicama koje je Restis grupa bez dozvola podigla u svetostefanskom maslinjaku, a potom prijetnjom izlaska iz posla na Svetom Stefanu prinudila resorno ministarstvo i SO Budva da nađu način za legalizaciju njihovih urbanističkih brljotina.

Petros je za izvršnog direktora kompanije Adriatic properties d.o.o Budva, koja je od Aman resortsa preuzela ugovor o zakupu Svetog Stefana, Kraljičine plaže i Miločera, postavio brata – Theofanisa Statisa.

Theofanisu je pripala čast da, prije nekoliko mjeseci, Hotelskoj grupi Budvanska rivijera uputi zahtjev za umanjenje visine godišnje zakupnine za iznajmljene hotele. Tražeći istovremeno i da se produži ugovoreni rok zakupa.

Poslovi od Berana do Budve imaju jednu zajedničku karakteristiku- svi su, zvanično, neprofitabilni. Odnosno, guraju svoje vlasnike u izvjestan gubitak. Zašto bi neko, dokazano sposoban da na globalnom tržištu zaradi bogatstvo gubio svoj novac u Crnoj Gori? I pri tome srljao u novi, izvjesno, neprofitabilan posao sa Kombinatom aluminijuma. Čiji je, zapravo, to novac?

KUPCI IZ SJENKE: Po svoj prilici, Grci su u ovoj priči samo posrednici, i iz nje će brzo izaći. Vidjećemo uz koliku proviziju. Stvarni Vladin partner u daljem izdržavanju KAP-a dolazi sa neke druge strane. Da li će to biti neko od Restisovih partnera iz Indije? Tamo postoje makar dvije kompanije čija je snaga u metalskoj industriji prihvaćena i na globalnom tržištu. I obije prate priče o nehumanom odnosu prema zapošljenima. Možda nema veze ali, nije zgorega pomenuti da su vlasnici Restis grupe iskoristili boravke nekadašnjeg tajlandskog premijera i crnogorskog državljanina Taskina Šinavatre u njihovim apartmanima u Miločeru, za razgovore o budućoj poslovnoj saradnji. ,,Razgovarali smo, on je oduševljen, ali još nismo ništa dogovorili”, citirali su novinari hrvatskog Jutarnjeg lista neimenovanog zvaničnika Restis grupe. Šinavatrine investicije u Crnu Goru najavljivao je, sjetimo se, i tadašnji ministar finansija Igor Lukšić.

Vlada je, zvanično, olako prešla preko tvrdnji Miodraga Dake Davidovića da on i njegovi inostrani partneri, nakon Željezare, imaju recept i za spas KAP-a i Rudnika boksita. Dostupne činjenice govore da Davidović nastupa uz punu koordinaciju sa Vladom, odnosno, uticajnim centrima moći van nje. Zato ni njegove najave i obećanja ne treba odbaciti tek tako, ma koliko ona nerealno zvučala.

Konačno, kroz medije se provlači priča po kojoj i italijanska A2A ima favorita za preuzimanje KAP-a. Po ovoj verziji, Italijani su spremni da sa ove strane Jadrana pronađu sigurnog potrošača električne energije, za slučaj da se – prije svega zbog nezadovoljstva u Italiji – izjalovi ili oduži projekat polaganja podmorskog kabla.

Koja god da se verzija pokaže tačna, ostaće dvije velike nedoumice.

Zašto su baš Viktor Restis i njegovi saradnici dobili privilegiju da budu posrednici u ovom poslu? Preciznije: šta je to što crnogorski moćnici na ovaj način pokušavaju platiti grčkom milijarderu? Nije u pitanju koncert Andea Bočelija održan 13. jula prošle godine na zatvorenom Svetom Stefanu za Viktora, Mila, Ranka (Krivokapića) i sviti. Taj smo račun platili. Nešto drugo je u pitanju.

Još veća je nedoumica – zašto Vlada Crne Gore šuti o svemu što se dva mjeseca dešava u Kombinatu, Boksitima, Željezari… Nešto taje? Ili ni oni još nijesu obaviješteni.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo