Povežite se sa nama

OKO NAS

KUĆA ZNAMENITOG SLIKARA SAMUJE U TREŠNJEVU: Skriveno blago

Objavljeno prije

na

Tragom informacija o legatu Dušana Mašovića, Monitor je pronašao podatak da se poznate minijature ovog slikara i danas prodaju na tržištu umjetnina. I to govori kolika je šteta što je legat koji je prebačen u njegovu kuću u Trešnjevu i dalje daleko od očiju ljubitelja umjetnosti

 

Kuća znamenitog Andrijevčanina, poznatog političkog radnika iz vremena SFRJ i slikara Dušana Mašovića, samuje u selu Tršenjevo, odmah pored magistralnog puta, i svjedoči o jednoj dobro zamišljenoj, ali nažalost, u djelo nesprovedenoj privatnoj inicijativi.

Mašović je, naime, ovu kuću napravio u starijem dobu i planirao je da ona bude dom umjetnika, i da u njoj ostane njegov legat umjetničkih slika. Kuću je završio i uspio da prebaci najveći dio svojih slika iz Beograda u Andrijevicu, ali nije uspio da svoju dobru namjeru sprovede u djelo, uprkos tome što je doživio duboku starost.

„Dušan je bio krepak starac. Imao je čak 94 godine kada je dolazio kod mene i kada smo radili na tome da te slike prebacimo iz Srbije u Crnu Goru, što je bilo prilično komplikovano. Veliki broj slika je prebačen i nalazi se u toj kući, ali je  njegova želja ostala neispunjena, tako da kuća nije privedena namjeni kako je on bio zamislio“, priča za Monitor jedan od njegovih bliskih srodnika, bivši predsjednik opštine Andrijevica, Srđan Mašović.

On se slaže da je šteta što ta ideja nije sprovedena u djelo, ali napominje da je kuću naslijedila njegova kćerka, koja živi u Beogradu, i da je ostala u privatnom vlasništvu. „Pomogao sam mu koliko sam mogao. Volio bih da je sve realizovano kako je Dušan zamislio, ali eto, sada je tako kako je, i vjerovatno bi neko od kulturnih poslenika trebalo opet da pokrene inicijativu. Naravno, za tako nešto trebalo bi stupiti u kontakt sa njegovom kćerkom koja je nasljednik i kuće i svih njegovih slika“, kaže Mašović.

Dušan Mašović je bio u pravom smislu jugoslovenski slikar. Rođen je u selu Trešnjevo, nadomak Andrijevice, 1921. godine. Tu, u susjednom Zabrđu, završio je osnovnu školu, a potom čuvenu beransku Gimnaziju. Studije medicine je prekinuo zbog početka rata, a zatim završio pravni fakultet u Beogradu. Proveo je čitav radni vijek na raznim rukovodećim poslovima, a bio je i u ličnom obezbjeđenju Josipa Broza Tita.

Iako po profesiji političar, Dušan se slikarstvu, kao najvećoj ljubavi, učio od Svetolika Lukića, Miloša Bajića i Aleksandra Tomaševića. Bio je član Udruženja likovnih umjetnika Srbije i  likovne grupe „13. maj“ iz Beograda. Svoje penzionerske dane najviše je provodio u Beogradu i Herceg Novom, a u rodnoj Andrijevici mu je za života dodijeljeno najviše opštinsko priznanje, nagrada „17. jul“. Prema onome što se može pronaći u arhivskim materijalima, osim umjetničkih slika koje je prebacio u dom koji je napravio u rodnom selu, jedan broj njegovih slika baštini i Udruženje „Adligat“ u Beogradu.

Direktor Centra za kulturu u Andrijevici, Ivan Radojević, kaže da je jednom prilikom razgovarao sa nekim poznatim Andrijevčanima koji žive u Beogradu o tome da bi trebalo da se ponovo povede inicijativa i da se kuća Dušana Mašovića otvori za posjetioce.

„To je, međutim ostalo na tome. Nije bilo više kontakata, a obzirom da je kuća u privatnom posjedu, trebalo bi najprije stupiti u kontakt sa Dušanovom kćerkom. Što se Centra za kulturu tiče i mene lično, spreman sam da podržim svaku ideju u tom pravcu“,  kaže Radojević za Monitor.

On objašnjava da je Polimlje dalo veliki broj kako akademskih, tako i samoukih likovnih umjetnika, među kojim se, bez ikave dileme, kako korifej ime, odvaja Jovan Zonjić. Zonjić će rođen na Cetinju, ali se uz njegovo ime uvijek veže nadimak Vasojević, jer je njegovo porijeklo upravo iz sela Kralje kod Andrijevice.

„Upravo je iz štampe izašla monografija o likovnim umjetnicima iz Kralja. Tu je naravno najveći dio posvećen Jovanu Zonjiću, ali je obuhvaćen i rad još oko pedeset slikara koji su ili rođeni u Kraljima, ili su rodom iz Kralja, a ostavili su značajan trag na polju likovne umjetnosti“, objašnjava Radojević.

Tragom informacija o legatu Dušana Mašovića, Monitor je pronašao podatak da se poznate minijature ovog slikara i danas prodaju na tržištu umjetnina. Upravo zbog toga je šteta da je legat koji je prebačen u njegovu kuću u Trešnjevu, i dalje daleko od očiju ljubitelja umjetnosti.

„Ono što je zadatak nas kulturnih poslenika je da pokušamo da pronađemo što više slika umjetnika sa područja Gornjeg Polimlja i da vidimo da li nešto od toga možemo da pribavimo da bude legat Opštine Andrijevica, ili Centra za kulturu. U tom smislu bi bilo jako dobro kada bi stupili u kontakt sa kćerkom Dušana Mašovića i kada bi mogli da postignemo neki dogovor da se makar ustupi nama na staranje taj njegov legat i njegova kuća. To bi moglo postati mjesto gdje bi čuvali umjetničke slike likovnih majstora iz našeg kraja“, kaže direktor andrijevičkog Centra za kulturu

Andrijevica je dala veliki broj kako akademskih, tako i samoukih slikara koji su bili poznati širom SFRJ. Danas se njihova imena, nažalost, tek pomenu u nekim monografijama, a njihove slike često krase jedino privatne kolekcije.

Hoće li to ostati tako, hoće li Mašovićeva kuća ostati da samuje, ili će mlađe generacije kulturnih poslenika Polimlja uspjeti da Andrijevici, koja je krajem devetnestog vijeka bila kulturno sjedište sjevera Crne Gore, povrate makar dio stare slave i značaja, ostaje da se vidi.

                                                    Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo