Tragom informacija o legatu Dušana Mašovića, Monitor je pronašao podatak da se poznate minijature ovog slikara i danas prodaju na tržištu umjetnina. I to govori kolika je šteta što je legat koji je prebačen u njegovu kuću u Trešnjevu i dalje daleko od očiju ljubitelja umjetnosti
Kuća znamenitog Andrijevčanina, poznatog političkog radnika iz vremena SFRJ i slikara Dušana Mašovića, samuje u selu Tršenjevo, odmah pored magistralnog puta, i svjedoči o jednoj dobro zamišljenoj, ali nažalost, u djelo nesprovedenoj privatnoj inicijativi.
Mašović je, naime, ovu kuću napravio u starijem dobu i planirao je da ona bude dom umjetnika, i da u njoj ostane njegov legat umjetničkih slika. Kuću je završio i uspio da prebaci najveći dio svojih slika iz Beograda u Andrijevicu, ali nije uspio da svoju dobru namjeru sprovede u djelo, uprkos tome što je doživio duboku starost.
„Dušan je bio krepak starac. Imao je čak 94 godine kada je dolazio kod mene i kada smo radili na tome da te slike prebacimo iz Srbije u Crnu Goru, što je bilo prilično komplikovano. Veliki broj slika je prebačen i nalazi se u toj kući, ali je njegova želja ostala neispunjena, tako da kuća nije privedena namjeni kako je on bio zamislio“, priča za Monitor jedan od njegovih bliskih srodnika, bivši predsjednik opštine Andrijevica, Srđan Mašović.
On se slaže da je šteta što ta ideja nije sprovedena u djelo, ali napominje da je kuću naslijedila njegova kćerka, koja živi u Beogradu, i da je ostala u privatnom vlasništvu. „Pomogao sam mu koliko sam mogao. Volio bih da je sve realizovano kako je Dušan zamislio, ali eto, sada je tako kako je, i vjerovatno bi neko od kulturnih poslenika trebalo opet da pokrene inicijativu. Naravno, za tako nešto trebalo bi stupiti u kontakt sa njegovom kćerkom koja je nasljednik i kuće i svih njegovih slika“, kaže Mašović.
Dušan Mašović je bio u pravom smislu jugoslovenski slikar. Rođen je u selu Trešnjevo, nadomak Andrijevice, 1921. godine. Tu, u susjednom Zabrđu, završio je osnovnu školu, a potom čuvenu beransku Gimnaziju. Studije medicine je prekinuo zbog početka rata, a zatim završio pravni fakultet u Beogradu. Proveo je čitav radni vijek na raznim rukovodećim poslovima, a bio je i u ličnom obezbjeđenju Josipa Broza Tita.
Iako po profesiji političar, Dušan se slikarstvu, kao najvećoj ljubavi, učio od Svetolika Lukića, Miloša Bajića i Aleksandra Tomaševića. Bio je član Udruženja likovnih umjetnika Srbije i likovne grupe „13. maj“ iz Beograda. Svoje penzionerske dane najviše je provodio u Beogradu i Herceg Novom, a u rodnoj Andrijevici mu je za života dodijeljeno najviše opštinsko priznanje, nagrada „17. jul“. Prema onome što se može pronaći u arhivskim materijalima, osim umjetničkih slika koje je prebacio u dom koji je napravio u rodnom selu, jedan broj njegovih slika baštini i Udruženje „Adligat“ u Beogradu.
Direktor Centra za kulturu u Andrijevici, Ivan Radojević, kaže da je jednom prilikom razgovarao sa nekim poznatim Andrijevčanima koji žive u Beogradu o tome da bi trebalo da se ponovo povede inicijativa i da se kuća Dušana Mašovića otvori za posjetioce.
„To je, međutim ostalo na tome. Nije bilo više kontakata, a obzirom da je kuća u privatnom posjedu, trebalo bi najprije stupiti u kontakt sa Dušanovom kćerkom. Što se Centra za kulturu tiče i mene lično, spreman sam da podržim svaku ideju u tom pravcu“, kaže Radojević za Monitor.
On objašnjava da je Polimlje dalo veliki broj kako akademskih, tako i samoukih likovnih umjetnika, među kojim se, bez ikave dileme, kako korifej ime, odvaja Jovan Zonjić. Zonjić će rođen na Cetinju, ali se uz njegovo ime uvijek veže nadimak Vasojević, jer je njegovo porijeklo upravo iz sela Kralje kod Andrijevice.
„Upravo je iz štampe izašla monografija o likovnim umjetnicima iz Kralja. Tu je naravno najveći dio posvećen Jovanu Zonjiću, ali je obuhvaćen i rad još oko pedeset slikara koji su ili rođeni u Kraljima, ili su rodom iz Kralja, a ostavili su značajan trag na polju likovne umjetnosti“, objašnjava Radojević.
Tragom informacija o legatu Dušana Mašovića, Monitor je pronašao podatak da se poznate minijature ovog slikara i danas prodaju na tržištu umjetnina. Upravo zbog toga je šteta da je legat koji je prebačen u njegovu kuću u Trešnjevu, i dalje daleko od očiju ljubitelja umjetnosti.
„Ono što je zadatak nas kulturnih poslenika je da pokušamo da pronađemo što više slika umjetnika sa područja Gornjeg Polimlja i da vidimo da li nešto od toga možemo da pribavimo da bude legat Opštine Andrijevica, ili Centra za kulturu. U tom smislu bi bilo jako dobro kada bi stupili u kontakt sa kćerkom Dušana Mašovića i kada bi mogli da postignemo neki dogovor da se makar ustupi nama na staranje taj njegov legat i njegova kuća. To bi moglo postati mjesto gdje bi čuvali umjetničke slike likovnih majstora iz našeg kraja“, kaže direktor andrijevičkog Centra za kulturu
Andrijevica je dala veliki broj kako akademskih, tako i samoukih slikara koji su bili poznati širom SFRJ. Danas se njihova imena, nažalost, tek pomenu u nekim monografijama, a njihove slike često krase jedino privatne kolekcije.
Hoće li to ostati tako, hoće li Mašovićeva kuća ostati da samuje, ili će mlađe generacije kulturnih poslenika Polimlja uspjeti da Andrijevici, koja je krajem devetnestog vijeka bila kulturno sjedište sjevera Crne Gore, povrate makar dio stare slave i značaja, ostaje da se vidi.
Tufik SOFTIĆ
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO1 sedmica
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice