Srušena Kuća Vujovića nije imala status kulturnog dobra. U urbanističkim planovima bila je podvedena kao „ruševina”. Njena sudbina je posljedica lošeg planiranja i procedura koje omogućavaju realizaciju još gorih projekata. Idejno rješenje poslovnog objekta planiranog na njenom mjestu, ni u tragovima se nije bavilo njenom zaštitom
,,Kuća Vujovića poslednja je u nizu građevina od kulturno-istorijskog značaja koje smo tokom posljednjih 10 godina izgubili, a sve zbog toga što ove građevine nijesu prepoznate kao kulturno nasljeđe, te stoga mogu nestati čim neko baci oko na njihovu atraktivnu lokaciju”. To za Monitor kaže istraživačica u oblastima urbanizma i arhitekture na Univerzitetskom institutu u Lisabonu i članica grupe KANA Sonja Dragović o rušenju autentične građevine, izgrađene početkom 20. vijeka, koja je donedavno krasila Bokešku ulicu u Podgorici.
Fasada na Kući Vujovića srušena je neradnog ljetnjeg dana, u nedjelju, iako je investitor koji tu gradi novi poslovni kompleks, podgorička firma Coinis, prethodno obećao da će je „na sve načine sačuvati”.
Monitor je pisao o ovom slučaju u martu. Još tada su stručnjaci upozorili da bi se izgradnjom petospratnice, planirane na ovom prostoru, najuže jezgro grada dodatno, estetski i pragmatski, ruiniralo.
Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković je šokiran što je Kuća Vujovića srušena i podnio je krivične prijave, iako je to predviđeno planom Urbanistički projekat (UP) Nova Varoš – Blok E iz 2011. godine, koji je i sada aktuelan. Urađen je za Agenciju za izgradnju i razvoj Podgorice kao naručioca, dakle za Glavni grad. Izradila ga je firma Inkoplan arhitekte Nikole Drakića, autora DUP-a Rekreativno-kulturna zona na obali rijeke Morače, koji je svojevremeno doprinio izgradnji nebodera kod Hotela Podgorica. Šoku, zato – mjesta nema.
Iz NVO KANA – Ko ako ne arhitekt oglasili su se na oficijalnoj Fejsbuk stranici, ocijenivši ovaj urbanistički plan kao katastrofalan. „Nije ni trebalo da bude usvojen, jer praktično predviđa uništenje istorijskog bloka između Bokeške, Njegoševe i Hercegovačke”.
Autor emisije Oči Podgorice Predrag Tomović za Monitor ističe da je u Podgorici u ratovima, bombardovanju, zemljotresima uništeno mnogo čega, i da bi zato građevine poput Kuće Vujovića trebalo naročito zaštititi. „Ovako, prepuštene volji investitora, građevine koje su zajedničko dobro i simboli grada nestaju pod udarima bagera. Institucije vode javne dijaloge koji nemaju efekat. Naše društvo se nalazi u fazi da samo oštra osuda široke javnosti može da dovede do neke sanacije ili ublažavanja loših odluka”.
Idejno rješenje poslovnog objekta na uglu Bokeške ulice i Bulevara Stanka Dragojevića, prema pisanju stručnog portala Gradnja.me, ni u tragovima se nije bavilo Kućom Vujovića. Obilovalo je brojnim nedosljednostima i nekorektnostima, kako grafičkim, tako i tekstualnim. ,,Nakon što smo ukazali na brojne propuste koji se tiču tretmana kulturnog nasljeđa unutar Mirkove varoši, Kuće Vujovića, Direktoratu glavnog državnog arhitekte se naknadno obraćaju investitori sa zahtjevom izmjene saglasnosti, uz obrazloženje da je ‘nakon dobijanja prethodno date saglasnosti od strane glavnog državnog arhitekte uočena razlika između predloga rješenja iz planskog dokumenta i postojećeg objekta u Bokeškoj ulici, te da je potrebna izmjena da bi Kuću Vujovića što vjerodostojnije replicirali i uklopili u novi objekat’”.
Pitanje repliciranja, navodi ovaj portal, nije u skladu sa izdatim urbanističko-tehničkim uslovima, niti ga predložene mjere tako prepoznaju. „Oni koji su izradili idejno rješenje bili su u obavezi da u njemu predlože set mjera koji se tiču zaštite, sanacije i rekonstrukcije kuće Vujovića, a ne repliciranja. Umjesto toga, izvršeno je rušenje/uklanjanje objekta nastalog između svjetskih ratova koje je ‘preživjelo’ savezničko bombardovanje, zemljotrese i požare, ali ne i crnogorsko institucionalno planiranje i projektovanje”, piše još na Gradnji.me.
Iz NVO KANA, navode da je sada izgubljena mogućnost da ovaj dio podgoričke kulturne i graditeljske baštine ikada bude prepoznat, rekonstruisan i sačuvan. „Predstavnici gradske vlasti sada traže da investitori snose odgovornost, što naravno podržavamo, i nadamo se da će istraga o tome ko je tražio, odobrio i sproveo rušenje biti pokrenuta. Moramo, međutim, imati u vidu da je ovaj plan na snazi već više od 10 godina i da su postojali mehanizmi da se on izmijeni ili stavi van snage na vrijeme. Gradska vlast je do kraja 2017. godine imala potpunu kontrolu nad lokalnim planskim dokumentima, tako da nije bilo smetnji da se ovaj plan preinači”, napominju.
Usvajanje novog Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata kojim je Ministarstvo urbanizma, prostornog planiranja i ekologije preuzelo nadležnost u oblasti planiranja prostora kritikovala je stručna javnost, ukazujući na nevolje koje to prouzrokuje pri izradi lokalnih planskih dokumenata. Mnogo je puta traženo da zakon bude izmijenjen. Uzalud.
„Dok god postoje ovakvi sistemski problemi, ovo što se juče desilo u Bokeškoj nastaviće da se dešava. Nadležni će da se pravdaju na razne načine – gradonačelnik će reći da nije on bio na dužnosti kad je plan usvojen, ministarka da je tek došla na funkciju i da planira da mijenja zakon, Glavni državni arhitekta da on samo radi svoj posao, a investitor će reći da ima sve papire. Treba istražiti sve ove tvrdnje – a odgovorne za propuste u ovom slučaju kazniti. Svi izgovori u suštini nijesu važni, jer mi godinama gubimo građevine od istorijskog značaja sprovodeći loše planove za čiji užasan kvalitet niko ne odgovara”, upozoravaju još iz KANE.
„Model prostornog razvoja koji privatni profit stavlja na prvo mjesto je u korijenu svih naših urbanističkih problema, pa tako i ovog, smatra Sonja Dragović.
Početkom prošle godine, piše na portalu Gradnja.me, Kuću Vujovića arhitekte i građevinski inženjeri digitalno su prezervirali (3D skenirali). Tako je sačuvan „digitalni blizanac kuće” koji može služiti budućim istraživačima, istoričarima, arhitektama… Ili donosiocima odluka koji razumiju njen značaj.
Kuća Vujovića nije imala status kulturnog dobra. U urbanističkim planovima bila je podvedena kao „ruševina”. Prije nje su na udaru bili Tabački most, Hotel Crna Gora, Hotel Podgorica. Njihova sudbina je posljedica lošeg planiranja i procedura koje omogućavaju realizaciju još gorih projekata. Bavljenje samo saniranjem šteta, ni neku sljedeću važnu građevinu neće spasiti uništenja.
Andrea JELIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice