Povežite se sa nama

Izdvojeno

KUĆA VUJOVIĆA  U PODGORICI ŽRTVA VIŠEDECENIJSKOG URBANISTIČKOG HAOSA: Spomenik nerazumijevanju prostora 

Objavljeno prije

na

Srušena Kuća Vujovića nije imala status kulturnog dobra. U urbanističkim planovima bila je podvedena kao „ruševina”. Njena sudbina je posljedica lošeg planiranja i procedura koje omogućavaju realizaciju još gorih projekata. Idejno rješenje poslovnog objekta planiranog na njenom mjestu, ni u tragovima se nije bavilo njenom zaštitom

 

,,Kuća Vujovića poslednja je u nizu građevina od kulturno-istorijskog značaja koje smo tokom posljednjih 10 godina izgubili, a sve zbog toga što ove građevine nijesu prepoznate kao kulturno nasljeđe, te stoga mogu nestati čim neko baci oko na njihovu atraktivnu lokaciju”. To za Monitor kaže istraživačica u oblastima urbanizma i arhitekture na Univerzitetskom institutu u Lisabonu i članica grupe KANA Sonja Dragović o rušenju autentične građevine, izgrađene početkom 20. vijeka, koja je donedavno krasila Bokešku ulicu u Podgorici.

Fasada na Kući Vujovića srušena je neradnog ljetnjeg dana, u nedjelju, iako je investitor koji tu gradi novi poslovni kompleks, podgorička firma Coinis, prethodno obećao da će je „na sve načine sačuvati”.

Monitor je pisao o ovom slučaju u martu. Još tada su stručnjaci upozorili da bi se izgradnjom petospratnice, planirane na ovom prostoru, najuže jezgro grada dodatno, estetski i pragmatski, ruiniralo.

Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković je šokiran što je Kuća Vujovića srušena i podnio je krivične prijave, iako je to predviđeno planom Urbanistički projekat (UP) Nova Varoš – Blok E iz 2011. godine, koji je i sada aktuelan. Urađen je za Agenciju za izgradnju i razvoj Podgorice kao naručioca, dakle za Glavni grad. Izradila ga je firma Inkoplan arhitekte Nikole Drakića, autora DUP-a Re­kre­a­tiv­no-kul­tur­na zo­na na oba­li ri­je­ke Mo­ra­če, koji je svojevremeno doprinio izgradnji nebodera kod Hotela Podgorica. Šoku, zato – mjesta nema.

Iz NVO KANA – Ko ako ne arhitekt oglasili su se na oficijalnoj Fejsbuk stranici, ocijenivši ovaj urbanistički plan kao katastrofalan. „Nije ni trebalo da bude usvojen, jer praktično predviđa uništenje istorijskog bloka između Bokeške, Njegoševe i Hercegovačke”.

Autor emisije Oči Podgorice Predrag Tomović za Monitor ističe da je u  Podgorici u ratovima, bombardovanju, zemljotresima uništeno mnogo čega, i da bi zato građevine poput Kuće Vujovića trebalo naročito zaštititi. „Ovako, prepuštene volji investitora, građevine koje su zajedničko dobro i simboli grada nestaju pod udarima bagera. Institucije vode javne dijaloge koji nemaju efekat. Naše društvo se nalazi u fazi da samo oštra osuda široke javnosti može da dovede do neke sanacije ili ublažavanja loših odluka”.

Idejno rješenje poslovnog objekta na uglu Bokeške ulice i Bulevara Stanka Dragojevića, prema pisanju stručnog portala Gradnja.me, ni u tragovima se nije bavilo Kućom Vujovića. Obilovalo je brojnim nedosljednostima i nekorektnostima, kako grafičkim, tako i tekstualnim. ,,Nakon što smo ukazali na brojne propuste koji se tiču tretmana kulturnog nasljeđa unutar Mirkove varoši, Kuće Vujovića, Direktoratu glavnog državnog arhitekte se naknadno obraćaju investitori sa zahtjevom izmjene saglasnosti, uz obrazloženje da je ‘nakon dobijanja prethodno date saglasnosti od strane glavnog državnog arhitekte uočena razlika između predloga rješenja iz planskog dokumenta i postojećeg objekta u Bokeškoj ulici, te da je potrebna izmjena da bi Kuću Vujovića što vjerodostojnije replicirali i uklopili u novi objekat’”.

Pitanje repliciranja, navodi ovaj portal, nije u skladu sa izdatim urbanističko-tehničkim uslovima, niti ga predložene mjere tako prepoznaju. „Oni koji su izradili idejno rješenje bili su u obavezi da u njemu predlože set mjera koji se tiču zaštite, sanacije i rekonstrukcije kuće Vujovića, a ne repliciranja. Umjesto toga, izvršeno je rušenje/uklanjanje objekta nastalog između svjetskih ratova koje je ‘preživjelo’ savezničko bombardovanje, zemljotrese i požare, ali ne i crnogorsko institucionalno planiranje i projektovanje”, piše još na Gradnji.me.

Iz NVO KANA, navode da je sada izgubljena mogućnost da ovaj dio podgoričke kulturne i graditeljske baštine ikada bude prepoznat, rekonstruisan i sačuvan. „Predstavnici gradske vlasti sada traže da investitori snose odgovornost, što naravno podržavamo, i nadamo se da će istraga o tome ko je tražio, odobrio i sproveo rušenje biti pokrenuta. Moramo, međutim, imati u vidu da je ovaj plan na snazi već više od 10 godina i da su postojali mehanizmi da se on izmijeni ili stavi van snage na vrijeme. Gradska vlast je do kraja 2017. godine imala potpunu kontrolu nad lokalnim planskim dokumentima, tako da nije bilo smetnji da se ovaj plan preinači”, napominju.

Usvajanje novog Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata kojim je Ministarstvo urbanizma, prostornog planiranja i ekologije preuzelo nadležnost u oblasti planiranja prostora kritikovala je stručna javnost, ukazujući na nevolje koje to prouzrokuje pri izradi lokalnih planskih dokumenata. Mnogo je puta traženo da zakon bude izmijenjen. Uzalud.

„Dok god postoje ovakvi sistemski problemi, ovo što se juče desilo u Bokeškoj nastaviće da se dešava. Nadležni će da se pravdaju na razne načine – gradonačelnik će reći da nije on bio na dužnosti kad je plan usvojen, ministarka da je tek došla na funkciju i da planira da mijenja zakon, Glavni državni arhitekta da on samo radi svoj posao, a investitor će reći da ima sve papire. Treba istražiti sve ove tvrdnje – a odgovorne za propuste u ovom slučaju kazniti.  Svi izgovori u suštini nijesu važni, jer mi godinama gubimo građevine od istorijskog značaja sprovodeći loše planove za čiji užasan kvalitet niko ne odgovara”, upozoravaju još iz KANE.

„Model prostornog razvoja koji privatni profit stavlja na prvo mjesto je u korijenu svih naših urbanističkih problema, pa tako i ovog, smatra Sonja Dragović.

Početkom prošle godine, piše na portalu Gradnja.me, Kuću Vujovića arhitekte i građevinski inženjeri digitalno su prezervirali (3D skenirali). Tako je sačuvan „digitalni blizanac kuće” koji može služiti budućim istraživačima, istoričarima, arhitektama… Ili donosiocima odluka koji razumiju njen značaj.

Kuća Vujovića nije imala status kulturnog dobra. U urbanističkim planovima bila je podvedena kao „ruševina”. Prije nje su na udaru bili Tabački most, Hotel Crna Gora, Hotel Podgorica. Njihova sudbina je posljedica lošeg planiranja i procedura koje omogućavaju realizaciju još gorih projekata. Bavljenje samo saniranjem šteta, ni neku sljedeću važnu građevinu neće spasiti uništenja.

Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo