Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Krugovi opasnih veza

Objavljeno prije

na

Kada je kontroverznom kosovskom biznismenu Ekremu Luki 2001. godine zaplijenjena velika količina cigareta u skladištu u okolini Peći, međunarodne policijske snage su imale saznanja da je roba ušla iz Crne Gore, preko graničnog prelaza Kula. Policija u Crnoj Gori nije, međutim, zvanično o tome obaviještena. ,,Bila je to najveća zapljena cigareta na jednom mjestu. U dva navrata preko trista tona. Cigarete su pronađene u magacinu fabrike Dukađin u selu Zaotići kod Peći. Kada bi to pretvorili u šlepere od po dvadeset tona, to bi značilo da je preko Kule samo u tom jednom poslu prošvercovano petnaest šlepera punih cigareta”, priča za Monitor dobro obaviješteni izvor iz crnogorske policije.

Cigarete iz Crne Gore na Kosovo nijesu išle samo u šleperima, već su švercovane i na druge maštovite načine, kao na primjer u cisternama za naftu.

,,Sjećate se onog slučaja, prije više godina, kada su u cisterni kod Mojkovca slučajno pronađene cigarete. To je iz tog posla koji je tekao prema Kosovu. U cisternama za gorivo je moguće švercovati i drugu vrstu akciznih roba, čak i kafu. Drogu i oružje, takođe”, kaže policijski izvor.

Međunarodna policija na Kosovu UNMIK je sumnjala da zaplijenjene cigarete pripadaju Ekremu Luki i njegovom partneru Naseru Keljmendiju koji su tada privedeni na saslušanje. Šta se dešavalo nije do kraja poznato, ali njih dvojica nijesu ostali dugo u policiji. Pušteni su navodno u nedostatku dokaza da su povezani sa ovim švercom. Preko trista tona cigareta je uništeno spaljivanjem.

Monitorov izvor iz crnogorske policije kaže da su Luka i Keljmendi mnogo ranije započeli zajedničke prljave poslove, a da je šverc cigara iz Crne Gore nastavljen i poslije ove velike zapljene. Pa, ipak, Ekrem Luka nije našao mjesto u šemi klana Nasera Keljmendija koju je naš policijski izvor napravio specijalno za Monitor. Razlog je bio jednostavan – Keljmendi i Luka su se kasnije razišli, pa Luka danas ima svoj sopstveni biznis i klan. Po nekim verzijama njih dvojica su se našli čak i u svađi i nezboru, ali je Ekrem Luka to demantovao, rekavši da Keljmendija samo nije dugo vidio.

Kako god bilo, neke veze su ostale zajedničke, odnosno neki kriminalci iz klana Nasera Keljmendija važe istovremeno i za odane ljude Ekrema Luke.

,,Tu se prije svega misli na klan Eljšani. U njihovim policijskim dosijeima piše da rade šverc droge, nafte, cigareta i oružja”, kaže naš izvor.

Drugi Keljmendijev i Lukin zajednički prijatelj bio je i Florim Maljoku, koji je trenutno u zatvoru u Skoplju. Maljoku je bio Naserov glavni čovjek za šverc prema Makedonoji. U isto vrijeme, on je imao i zajedničku firmu sa Ekremeovim bratom, Agimom Lukom, koja se zvala Albatroniks.

,,Ta firma je služila za pranje para od šverca duvana. Prije nekoliko godina je ugašena”, kaže policijski izvor.

Florim Maljoku je, kako je Monitor ranije pisao, bio kontraobavještajac i sve do pred rat na Kosovu radio je kao pripadnik srpske policije. Maljoku je za vrijeme dok je bio u policijskoj službi, učestvovao u švercu cigareta iz Crne Gore i zapravo bio glavna veza za Makedoniju. Često je boravio u Crnoj Gori i imao automobil registrovan na naše tablice.

Sa treće strane, Maljoku je bio u bliskoj vezi sa klanom braće Osmani za koje se kasnije ispostavilo da su Keljmendijevi ljudi od povjerenja, i da kontrolišu podzemlje u Hrvatskoj, Crnoj Gori i na čitavom Balkanu.

Krugovi zajedničkih prijatelja time nijesu zatvoreni. I Luka i Keljmendi bili su vrlo bliski sa Safetom Kalićem i Ljubišom Buhom Čumetom. To prijateljstvo očigledno odavno datira, jer se Čume može vidjeti na snimku još sa Kalićeve svadbe, u krugu poznatih kriminalaca, političara i službenika crnogorske ANB. ,,Pogledajte tu hobotnicu kako je ‘zagrlila’ svojim pipcima mnoge poznate osobe iz regionalnog podzemlja, biznisa i politike”, kaže izvor iz policije.

Isti izvor tvrdi da Luka ima i sopstvenu fabriku duvana Eurogold u kojoj se, prema policijskim saznanjima proizvodi falsifikovani Monte Karlo. Zatim holding kompaniju Dukađin, prevoznička preduzeća Kosovo šped i Delta transport. Ima i osiguravajuće kompanije Dukađin AD i Dukađin A1 u Albaniji.

Posjeduje i lanac benzinskih pumpi. Upravo kao vlasnik EMK petrola, prema našem policijskom izvoru, Luka je cisterne ove firme koristio za šverc oružja koje je iz Bosne na Kosovo stizalo preko Crne Gore. Njegove cisterne krstarile su crnogorskim drumovima švercujući naftu i pod firmom Dukađin petrol.

Blic je odavno pisao kako je Ekrem Luka do današnjeg statusa jednog od najbogatijih Albanaca došao upravo zahvaljujući profitu ostvarenom u švercu cigareta, ilegalnom prometu nafte i naftnih derivata, automobila, kao i švercom droge i oružja. Krijumčarenje narkotika Luka je ostvario prekao narko mreža u Turskoj, Bugarskoj, Grčkoj, Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori, Albaniji, Njemačkoj i Italiji.

Ovaj list piše da je Luka poslove razvio u drugoj polovini devedestih godina. Danas, pored fabrike cigareta i kompanija za promet nafte i naftnih derivate, i svega pomenutog, posjeduje i pećku pivaru, radio i televizijsku stanicu, više ugostiteljskih objekata.

Lukina bivša firma za mobilnu telefoniju Mobikos bila je centar afere u srpskoj javnosti u decembru 2003. godine, kada je potpisala ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji sa Mobtelom Bogoljuba Karića.

,,Ugovorom je Mobtel ustupio Lukinoj firmi pravo eksploatacije GSM mreže na teritoriji Kosova, pri čemu je bilo predviđeno da Mobikos plaća Mobtelu 30 odsto neto vrijednosti računa svakog korisnika u postpejd sistemu, odnosno 30 odsto vrijednosti svakog prodatog osnovnog Mobiklik paketa i 30 odsto vrijednosti svakog prodatog vaučera za pripejd sistem. Afera je izbila zbog opasnosti da je Lukinoj firmi ovim ugovorom omogućeno prisluškivanje svih telefonskih brojeva 063 mreže”, pisao je Blic.

U međuvremenu je teritorija Kosova prekrivena mobilnom mrežom koju drže francuski Alkatel i PTT Kosova, a saradnja Karićevog Mobtela i Lukinog Mobikosa je prekinuta. Luka je kasnije svoju firmu za mobilnu telefoniju prodao Eriksonu mada je država protežirala Nokiu, što je navodno bio razlog za pokušaj atentata na njega.

Ali, to što Ekrem Luka radi na Kosovu, iz crnogorske vizure, u krajnjem, nije toliko ni bitno, ako nema veze sa ovdašnjim kriminalnim grupama. Upravo zbog toga je zanimljiviji podatak da su njegovi šleperi preko Kule iz Crne Gore prevozili cigare i 2009. godine, o čemu postoji i fotodokumentacija.

Bogatstvo Ekrema Luke se procjenjuje na pola milijarde eura. U sticanju toga bogatstva važno mjesto ima, dakle, i Crna Gora, odnosno ovdašnje kriminalne grupe i kriminalni poslovi koji su tekli preko naše države. Prema Monitorovom izvoru iz policije Lukin glavni crnogorski poslovni partner je jedan politički uticajan biznismen.

,,Vjerovatno da su od početka bili zajedno u švercu cigareta i druge robe. Luka sa njim nije prekidao veze, i u skorije vrijeme su se čak i dva puta mjesečno sastajali u Grčkoj i na Kipru”, kaže policijski izvor.

Takođe se vjeruje da je značajan dio prljavog Lukinog novca ušao u Crnu Goru preko pojedinih privatizacija, za šta za sada nema dovoljno dokaza.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo