Povežite se sa nama

PERISKOP

Krležina teatarska država

Objavljeno prije

na

Držim u rukama publikaciju koja je pratila izložbu, Miroslav Krleža na bosanskohercegovačkoj pozorišnoj sceni a koju je i decentno, ali i likovno atraktivno opremio Branko Dursum, vjerni likovni ,,pratilac“ muzejskih manifestacija… Listinama ove publikacije i sam se podsjećam koliko je Miroslav Krleža obogatio umjetničke repertoare bosanskohercegovačkih teatarskih kuća

 

Prije tri decenije sarajevski Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti zahvaljujući marljivoj, visokostručnoj kustosici Amini Abdičević prezentirao je javnosti izložbu Miroslav Krleža na bosanskohercegovačkoj pozorišnoj sceni, čiju vrijednost i dalekosežna značenja, do danas, niti najšira javnost, niti teatrologija i kulturologija nisu dostatno valorizirali, s obzirom na to da je uticaj anticipatorski pozicionirane Krležine poetike, formirao, bar kod najsvjesnijeg dijela južnoslavenske inteligencije refleks nemirenja sa svim onim što je bila komunistička dogma, ali jednako i sa izazovima divljega kapitalizma, koji nažalost i u našem  dobu, i te kako uzima socijalni danak, pogotovo kod pučanstva kojeg niti Krležina vrsna beletra nije mogla opametiti i izvesti na pravi put, izvan okova balkanoidne svijesti i svih pogubnosti koje iz nje proizilaze.

Držim u rukama publikaciju koja je pratila pomenutu izložbu, a koju je i decentno, ali i likovno atraktivno opremio Branko Dursum, inače vjerni likovni ,,pratilac“ muzejskih manifestacija…

Listinama ove publikacije i sam se podsjećam koliko je Miroslav Krleža obogatio umjetničke repertoare bosanskohercegovačkih teatarskih kuća u Sarajevu, Banjaluci, Tuzli, Zenici, Mostaru… Kako u segmentu glembajevskog ciklusa, jednako kroz inscenaciju ciklusa legendi, Krleža je u bosanskohrcegovačkim teatarskim kućama uspostavljao najviše moguće kriteriološke visove koje su mogli ispratiti  umjetnički najmoćniji, ali i etički postojani i dosljedni tumači njegovog  bogatog  dramskog, ali i dramatiziranog proznog opusa.

Tako se listinama podsjećam nenadmašnih dometa i stvaralačkih usklika Radeta Pregarca, Lidije Mansvjetove, Safeta Pašalića, Borisa Smojea, Marije Danire, Vlade Jokanovića, Rudija Alvađa, Josipa Pejakovića, Izudina Bajrovića, Vesne Mašić, Mirvada Kurića, Gordane Boban, na sarajevskim scenama, pa onda Uroša Kravljače, Joze Lepetića, Maše Topića, Franke Bačić, Senade Krgo, Velimira Njirića Pšeničnika u mostarskom Talijinom hramu… Vike Podgorske, Adema Ćejvana, Duška Križanca, Saše Vukosavljevića u banjalučkom kazalištu. Na tuzlanskoj pozornici nezaborav Krležinog djela došao je kroz igru Žarka Velickog, Viktorije Stefanović… Poseban je bio doprinos zeničkih teatarskih strasnika, gdje pamtim ostvaranja režisera Unkovskog i Georgievskog, ali i glumaca Zdenka Jelčića, Ane Đorđević… Najavangardnija ostvarenja poput onih Admira Glamočaka, Harisa Pašovića zabilježila je i teatrološka  južnoslavenska misao današnjice…

U Sarajevu je tri godine egzistirala čitava jedna manifestacija u čast najvećeg hrvatskog pisca – Krleža, Hotel Europa, Stari grad.

Krležina država, to je, zasigurno, Bosna i Hercegovina, jer i izdavačka djelatnost nije zaostajala za teatarskom produkcijom.

Oslobođenje je izdalo posljednje kritičko izdanje sabranih djela Miroslava Krleže…

Nastavljaju se traganja po neiscrpnom djelu ovog jugoslavenskog i hrvatskog velikana…

Eto tragom izložbe koju sam otvorio 2011. u Sarajevu prisjećam se moćne Krležine duhovne države kojoj su doprinosili i baletni umjetnici kroz vizualizaciju Adama i Eve…

Kako kuda u BiH Miroslav Krleža svuda!

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo