Povežite se sa nama

Izdvojeno

KRIZA SE NASTAVLJA: Sve bitke za vlast

Objavljeno prije

na

Na kraju godine, jasno je: Đukanović ne želi suštinsku reformu ni svoje partije, koju je opet odložio, ali ni institucija koje je tako dugo urušavao. Njegovi oponenti pokušavajući da ga skinu s trona, rade isto. Što bi prekao predsjednik – Srdačne čestitke i najbolje želje u susret predstojećim Novogodišnjim i Božićnim praznicima. Možda jednom dobijemo bolje društvo

 

Kriza traje, ali neke stvari su sigurne: Nebojša Medojević i Dritan Abazović žele bezbjednosni sektor u novoj vladi Miodraga Lekića. Ako je bude. Sigurno je i da Milo Đukanović ne želi novu vladu Miodraga Lekića, ali ni suštinsku reformu unutar sopstvene partije. I da ćemo se na Ustavnu sud načekati. Ostalo je neizvjesno.

Nakon što su Đukanoviću poslati potpisi 41 poslanika koji predlažu Lekića za mandatara, Predsjednik se otvorenim pismom obratio lideru DF Andriji Mandiću, saopštivši da ne spori da postoji parlamentarna većina, ali da „taj predlog nema uporišta u Ustavu Crne Gore”.  Đukanović je ranije saopštio da neće učestvovati u implementaciji Zakona o predsjedniku, jer je neustavan, a po kom je on dužan da sada prihvati predlog parlamentarne većine za mandatara. Na kraju pisma je predsjednik uputio Mandiću srdačne čestitke i najbolje želje u susret predstojećim Novogodišnjim i Božićnim praznicima. Ne znaš da li da se zaplačeš il nasmiješ.

Nije, izgleda, samo Đukanović prepreka formiranju nove vlade na čelu sa Lekićem. Tu su opet i partijski apetiti. Za sada je održan jedan neformalni sastanak parlamentarne većine radi dogovora o formiranju nove vlade. Nije bilo javnog saopštenja o rezultatima sastanka, ali se saznalo da Nebojša Medojević ne odustaje od bezbjednosnog sektora, koji takođe želi i URA, odnosno Abazović. To bi mogao biti jedan od kamena spoticanja formiranja vlade, ali i put izlaska iz aranžmana koji je pod oštrim kritikama EU. Nakon sastanka se oglasio i lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović revoltiran jer je za sastanak saznao iz medija. „Sastanak svih lidera većine je kada se sastanu svi. A ne kada nadobudni pojedinci misle ‘da je to to’. Alergičan sam na neozbiljnost i mislim da je krajnje i potonje vrijeme da se to ne događa. Da, krajnje i potonje“, kazao je Danilović.

Mediji su objavili i da su se predstavnici parlamentarne većine usaglasili na sastanku da bi do 19. januara trebalo da bude formirana nova vlada na čelu sa Lekićem, te da je stav većine da ukoliko dogovor ne bude okončan do tada – od njega najvjerovatnije ništa neće ni biti. Nije dobro krenulo.

To su za sada rezultati bitke za vlast na državnom nivou. Šta će biti sa bitkom za Podgoricu, znaće se kada na snagu stupe svježe usvojene Izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi, još jedan dokument koji se osporava sa evropskih adresa, i koji je Skupština izglasala bukvalno preko noći. Izmjene su predložili poslanici parlamentarne većine, a cilj mu je da se utiče na situaciju u kojoj DPS i dalje vodi Podgoricu, uprkos tome što je vlast u lokalu izgubio na izborima krajem oktobra. Razlog je to što je Ustavni sud u blokadi i ne može da odlučuje o ustavnim žalbama učesnika izbora, kako bi se mogli proglasiti rezultati izbora.

Izmjene Zakona o lokalnoj samoupavi propisuju da „ukoliko nadležna izborna komisija ne objavi konačne rezultate izbora u roku od 60 dana od njihovog održavanja, aktuelnom sazivu lokalnog parlamenta mandat prestaje po sili zakona”. U tom slučaju, kako se navodi u novom zakonu, Vlada svojim aktom konstatuje prestanak mandata lokalnoj skupštini i na predlog ministarstva imenuje Odbor povjerenika.

To nijesu jedine izmjene koje ovaj dokument donosi. On dodatno urušava sistem zapošljavanja u javnom sektoru, ocijenjeno je iz Evropske delegacije i civilnog sektora. Niko ništa.

Premijer u tehničkom mandatu Abazović saopštio je da će u Podgorici, čim stupe na snagu usvojene izmjene, biti uvedena  prinudna uprava.

„Onda će se preduzeti sve druge radnje kako bi taj grad nesmetano funkcionisao do završetka ukupne političke situacije, za koju navijamo da se što prije završi“, rekao je Abazović na sjednici Vlade.

Ministar javne uprave Maraš Dukaj kazao je da će, čim stupe na snagu izmjene, predložiti Vladi da izabere odbor povjerenika.

U međuvremenu, specijalno državno tužilaštvo odbacilo je krivične prijave u vezi sa sporenjem oko proglašenja rezultata lokalnih izbora u Podgorici.

Odbačena je prijava koju je predsjednik Izborne komisije Veselin Vukčević podnio protiv nekoliko njenih članova zbog podstrekivanja na krivično djelo, ali i ona koja je podnijeta protiv njega zbog odbijanja da omogući proglašenje rezultata.

Specijalni tužilac i portparol SDT Vukas Radonjić saopštio je da je „duh Zakona o izboru odbornika i poslanika takav da se izborni rezultati ne mogu objaviti dok Ustavni sud ne odluči po izbornim žalbama.” To što zakon nije predvidio rješenje da je Ustavni sud nefunkcionalan, ne može se koristiti da se kroz izolovano tumačenje odredbi krši Ustav, dodao je Radonjić.

Mogu da se donose zakoni koji mijenjaju pravila kako kome treba, kao što to čini parlamentarna većina, koje nema ko ga iskontroliše. Na Ustavni sud ćemo se, sve su prilike, načekati. Proces za izbor nedostajućih sudija tog suda, kako bi se odblokirao, vraćen je na početak. Ustavni odbor raspisao je novi javni poziv za izbor četvoro sudija Ustavnog suda Crne Gore, a rok za podnošenje prijava je 15 dana.

Sasvim je sigurno da je to, u stvari, ključna politička borba. Iako DPS kao prioritet deklarativno navodi izbor sudija Ustavnog suda, kao što je Đukanović ove sedmice ponovio i u otvorenom pismu Mandiću,  posljednje što ta partija želi je oslobađanje te, ali i drugih pravosudnih instanci, koje su decenijama mukotrpno zarobljavali. Zbog toga i nijesu glasali za prethodna četiri kandidata za sudije tog suda, iako na njihove biografije nije bilo primjedbi, ponavljajući da nijesu učestvovali u dijalogu o kandidatima. U prevodu – nijesu trgovali. Sada je taj proces, kako su željeli, vraćen na početak.

I predstavnici parlamentarne većine pokazali su tokom više pokušaja da se izaberu sudije Ustavnog suda da su presudne političke kalkulacije, a ne stručne reference i biografije kandidata.

Nije odložen samo izbor Ustavnog suda. DPS je odložio i unutarpartijske izbore. Đukanović je u četvrtak, uoči sjednice GO, rekao da je u njihovim strukturama otvorena dilema da li je dobro za partiju da se „uoči izvjesnih predsjedničkih izbora i vrlo vjerovatno parlamentarnih izbora, bave i predsjedničkim unutar DPS-a”.  Đukanović je već pokazao da ono što je još u avgustu moralo biti urađeno – suštinska reforma partije – ne želi da uradi. Jer bi čisteći  redove od prljavih biografija, morao da počisti prvo – sebe. U protivnom je sve, kao na prethodnom Kongresu te partije, samo uzaludna šminka. Koja se može i odložiti.

Problem je u tome što  suštinske reforme društva nijesu sproveli ni  oni koji su ga pobijedili u avgustu 2020. Nastavili su Đukanovićevim stopama, od partijskog zapošljavanja, preko želje da kontrolišu institucije.

Zato se danas preko urušenih institucija vodi tek ogoljena bitka za vlast.

Što bi prekao predsjednik – Srdačne čestitke i najbolje želje u susret predstojećim Novogodišnjim i Božićnim praznicima. Možda jednom dobijemo bolje društvo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo