MILO ĐUKANOVIĆ, predsjednik DPS-a, postao je po šesti put premijer Crne Gore. Reporteri Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara iz Vašingtona i Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva objavili su da njegovo bogatstvo, bez članova uže i šire porodice, iznosi 14,7 miliona dolara. Prema izvještaju Centralne depozitarne agencije Crne Gore, samo Prva banka je vlasnik četiri odsto udjela u kompaniji CG Broker, 1,27 odsto udjela u Crna Gora put, 49 posto Monte Adria Broker Dealer, 2,6 odsto Ino Metalac, devet odsto Montenegro berze, dva odsto Fonda zajedničkog ulaganja Trend. Naša priča pokazuje da se Prva banka niz puta okoristila od odluka njegove vlade, izjavio je Monitoru Mirsad Brkić, novinar istraživač bosanskog CIN-a. Demantujući da ima tolike milione, premijer se 5. juna u Pobjedi obrušio na „grupe stalnih, uzaludnih lovaca na njegovo ‘enormno bogatstvo'”. Prema njegovom tumačenju, oni se za ,,male pare” rukovode ,,sitno-šićardžijskim interesima” i ,,javnosti plasiraju osvjedočene laži”. ,,Neka pronađu to ‘moje blago’ i predoče ga javnosti”, poručio je Đukanović.

Đukanović je biranim riječima govorio o političkim protivnicima. U intervjuu Politici, na primjer: ,,Karavani prolaze, a bezvrijedna blebetala trućaju”. Premijer je još govorio o ,,bijednim najamnicima, bez izuzetka crnogorskog porijekla, koji, predstavljajući se kao bivši insajderi ili sadašnji autsajderi lažu i kleveću…”. Sve zbog ,,reketaške logike” i ,,liječenja kompleksa”. Poteze političkih protivnika nazvao je ,,epohalnim glupostima”.

SVETOZAR MAROVIĆ, potpredsjednik DPS-a i biznismen, i ovu godinu preturio je preko glave u znaku slogana koji mu je smislila opozicija: ,,Lider DPS-a Milo Đukanović ima privatnu državu Crnu Goru, a potpredsjednik Marović sopstveni grad – Budvu iliti Svetozarevo na moru”. Bez njegove dozvole u Budvi se ništa značajnije ne može izgraditi ni odlučiti.

Kada je šestostruki mandatar/premijer Đukanović oglasio da u novoj vladi neće biti velikih promjena, za mjesto u vladi Marović je konkurisao – preko novina.

,,Mi nijesmo konkurenti jedan drugome, mi smo tim u kojem svako ima svoje mjesto”, rastumačio je tih dana Marović odnose sa Đukanovićem. Upućeni su tvrdili da bi odricanje od Marovića za Đukanovića značilo gubitak Budve, a da je Marovića na povratak u Vladu natjerala najava da Srbija priprema rasvjetljavanje afere ,,satelit”. Njemu je dobro poznato: moć je u Crnoj Gori najsigurnija zaštita od zakona. Postao je potpredsjednik Vlade.

Javnost je potom saznala da je bogatiji nego što se moglo i sanjati.
Prijavio je da, na primjer, ima 816.928 kvadrata zemlje na Mrčevom polju, kod Budve. Cijena toga zemljišta 2008. iznosila je oko 160 milona eura.
Posljednjih dana ove godine oglasio se oko Kosova i otvaranjem crnogorske ambasade u Prištini. Blicu je izjavio da je lično ,,za to da Crna Gora bude spremna da preispita svoju odluku o priznanju Kosova ako Međunarodni sud donese odluku da je proglašenje nezavisnosti bilo nelegalno”. Oprezan oko Kosova je i predsjednik Vujanović, dok se premijeru Đukanoviću i ministru Roćenu žuri sa razmjenom amabasadora. Te razlike su, kažu u DPS-u, samo odraz demokratične atmosfere u partiji. Zlobnici, međutim, tvrde da se radi o klanovima i mogućem rascjepu, kao prije više od decenije… Naravno, ne toliko zbog svete srpske zemlje, koliko zbog interesa najvažnijih DPS aktera.

SRĐA DARMANOVIĆ, dekan Fakulteta političkih nauka, primijenio je autoritarne metode na Fakultetu političkih nauka. On je ljude koji drugačije misle sistematski marginalizovao oduzimajući im predmete. Tako je profesor Milan Popović napustio FPN pošto mu je faktički ukinut doktorski studij, a dr Filip Kovačević je ostao u ovoj godini bez tri izborna predmeta na osnovnim studijama, a ranije su mu ukinuti i predmeti na magistarskim i doktorskim studijama.

Darmanovićevi metodi čišćenja nepodobnih na FPN-u upoređuju se sa onim iz Miloševićevog doba kada su nakon zloglasnog zakona o visokom obrazovanju slobodomisleći ljudi prosto protjerivani iz nastave.
Darmanović je u ovoj godini bio aktivan i u mjerenjima javnog mnjenja. Njegov nepogrješivi CEDEM proglasio je pobjednike prije martovskih parlamentarnih izbora.
Dekan FPN-a tek je u ovoj godini izabran u zvanje vanrednog profesora, a ući će u istoriju Univerziteta Crne Gore kao prvi čovjek koji je bez profesorskog zvanja izabran za dekana, što je bilo nezamislivo u vremenima prije Darmanovića.
Darmanović je osoben i po tome što je iz Sorosovog fonda, na čijem je čelu, vukao najveće donacije za svoj CEDEM. I to za visokoprofitne aktivnosti ispitivanja javnog mnjenja. Istovremeno, njegov Centar za demokratiju i ljudska prava nije se oglasio ove godine povodom brojnih kršenja ljudskih prava i medijskih sloboda.
Koncem godine Darmanović, inače čovjek sa mnogim ulogama, otisnuo se i u medijsku sferu. CEDEM je jedan od vlasnika portala Analitika.

MILAN ROĆEN, ministar inostranih poslova Crne Gore, nije se proteklih mjeseci mogao požaliti na manjak publiciteta. Bio je tema medija, i političara, i analitičara… Čak se njime bavila i konsultantska firma Oksford analitika (Oksan): ,,Šef diplomatije Milan Roćen, bivši ambasador u Moskvi, pomogao je dolazak ruskih investicija u ključne sektore privrede”. Analitičari Oksana poručili su zapravo ono o čemu se dugo govori i piše, posebno u Monitoru: sumnjivi kapital ruskih tajkuna skupo će koštati Crnu Goru.

Sa domaćeg terena često su mu stizali prigovori da crnogorske diplomatske misije u svijetu postaju nagrade za zaslužne kadrove.

Stigao je da napiše i uvodnik za brošuru Deset zabluda o NATO-u, koja je podijeljena uz dnevne novine. U njoj se na svoj način obračunao sa činjenicama: „Iskreno se nadam da će ova kratka brošura doprinijeti da se relativizuju neke zablude o NATO-u i neopravdani strahovi od članstva Crne Gore u Alijansi”.

Politički oponenti doveli su ove godine Roćena u vezu sa firmom Bemax, koja je u doba najveće krizi predano radila na popravljanju crnogorskih puteva. Navodno, Roćen je prije izgradnje autoputa Bar-Boljare sa partnerima nabavio ogromnu mehanizaciju uglavnom preko lizinga, uz pomoć koje bi trebalo kao podizvođač da zaradi ogromne novce u planiranom poslu stoljeća. Roćen je negirao tvrdnje da se pored inostranih poslova bacio i na izgradnju puteva. Negirao je i da je u sukobu sa Duškom Markovićem oko kontrole tajnih službi. Roćen, navodno stoji iz crnogorskog KOS-a, u okviru Ministarstva odbrane.

TAKSIN ŠINAVATRA, svrgnuti premijer Tajlanda pravosnažno osuđen krivičnom presudom, posjeduje crnogorski pasoš br. 138kd3695.

To je otkriveno prilikom njegove posjete Liberiji 20. aprila. Crnogorski zvaničnici nijesu negirali da Šinavatra ima naš pasoš, ali su kazali da se javno neće objaviti podaci o tome kako ga je Šinavatra dobio.

,,Jedini zakonit način na koji je Šinavatra mogao dobiti crnogorsko državljanstvo, uprkos tome što je osuđen zbog korupcije, jeste kao osoba od posebnog značaja za interes Crne Gore”, saopšteno je iz MANS-a.

Međutim, ni do dan danas nije otkriveno kako je Šinavatra zadužio Crnu Goru i ko je dao preporuku da mu se dodijeli crnogorsko državljanstvo. Nije riješena ni dilema gdje je Šinavatri izdat pasoš.

Šinavatra je globalna medijska zvijezda. Pravosnažno je osuđen na dvije godine zatvora zbog korupcije. U Vrhovnom sudu Tajlanda se vode još tri postupka protiv njega. Šinavatra se nalazi na potjernici Interpola.

Solidarnost naših državnika sa Šinavatrom je i ranije pokazana. U septembru 2006. godine, premijer Milo Đukanović je Šinavatri dozvolio da govori prije njega na 66. generalnom zasjedanju Skupštine UN.

Američki The Nation objavio je 12. maja da je Šinavatra zainteresovan za kupovinu ostrva Sveti Nikola kod Budve. Kupac ostrva je 2007. bio Stanko Subotić-Cane. Ranije je saopšteno da Subotić nije u stanju da otplati kredit Đukanovićevoj banci pa je Sveti Nikola, kao hipoteka, navodno postao vlasništvo Prve banke Crne Gore.

MILAN POPOVIĆ, profesor Univerziteta Crne Gore, ostao je dosljedan žestoki kritičar Đukanovićevog režima. Javno je osuđivao sve što je trebalo osuditi i branio one koji su bili na udaru moćnika.
Profesor Popović je ove godine bio pozvan od strane Vrhovne državne tužiteljice na saslušanje povodom teksta u kome je izjavio da postoje osnovane sumnje da je vrh države istovremeno i vrh organizovanog kriminala. Nakon isljeđivanja Čarapićeva je odbacila ove sumnje navodno stoga što Popović nije prezentirao dokaze. Ali, ja nijesam insajder, rekao je Popović, ukazujući da bi se dokazi mogli naći na drugim stranama, recimo u optužnici italijanskog tužitelja Šelzija.
Popovićev prvi roman Oklop bio je pravi bestseler, jedna od najprodavanijih knjiga u istoriji Crne Gore. Vijesti su nakon prve edicije, koja je razgrabljena, odštampale i drugo izdanje. Roman je kombinacija fikcije i stvarnosti.
Prije nekoliko dana Popović je optužio premijera Đukanovića da ima privatne interese u gotovo svakoj društvenoj oblasti, pa i visokom obrazovanju. Ujedno je ocijenio da su akademske slobode u Crnoj Gori gore nego u vrijeme jednopartijskog sistema i da postojeći navodni višepartijski, funkcioniše po principu i pravilima ,,koza nostre”.
Po njegovom mišljenju, kritičari društvenog ambijenta podvrgnuti su ,,seriji kartelizovanih intervjua u kartelizovanim medijima, u kojima su predstavljeni kao osobe sa ličnim problemima”. I zaključio: ,,Ne vodi se računa o tome jesi li akter loše privatizacije, stanja u obrazovanju, uništenja društva, već jesi li član vladajuće partije, jer si u tom slučaju zaštićen kao bijeli medvjed”.

SLOBODAN PEJOVIĆ, bivši inspektor iz Herceg Novog, istrajni svjedok o tome kako je crnogorska vlast u proljeće 1992. bosanske izbjeglice izručivala Radovanu Karadžiću, i ove je godine zbog toga bio izložen brojnim napadima. Zbog svjedočenja o zločinu i mirne savjesti – nije imao mirnog života.
U deportovanju bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore sredinom maja 1992. godine učestvovala je, pored crnogorske policije i paravojnih formacija, i bivša Jugoslovenska narodna armija. To je Pejović otkrio nakon dužih istraživanja i detalje ispričao prvi put javno u razgovoru za Monitor.
Pejović je prije nekoliko mjeseci po osmi put upozoren da digne ruke od daljih istraživanja ovog zločina. Nepoznati počinilac demolirao mu je automobil u Herceg Novom.
Posljednji napad je, kako je kazao, uvod „u nešto mnogo ozbiljnije”, jer mu se dugo prijeti likvidacijom, tako da bi „jednoga jutra mogla osvanuti vijest da je ubijen u klasičnoj sačekuši”.
Pejović je optužio Upravu policije i predsjednicu Vrhovnog suda Crne Gore Vesnu Medenicu da su svojim izjavama dodatno ohrabrili napadače na njega.
Nedavno je grupa građana uradila majicu sa natpisom Slobodan Pejović – Čovjek za ponos, dajući i na taj način podršku čovjeku koji je postao simbol prkosa.

FILIP KOVAČEVIĆ, profesor političke psihologije, podnio je prijavu Sudu časti protiv dekana Darmanovića zbog političke diskriminacije nakon što mu je Darmanović ukinuo pet predmeta na FPN-u. Kovačevića je peticijom podržalo preko 250 studenata, koji su ustali u njegovo odbranu. Dobio je podršku i od više profesora sa Univerziteta, među kojima su Branka Bošnjak, Maja Kostić-Mandić, Milan Popović, Branko Radulović i drugi.
Nastavničko vijeće FPN- a, u nepotpisanom saopštenju, Kovačevića je optužilo da je ,,neprimjereno univerzitetskom nastavniku” pokušao da obmane javnost , da se radilo o uobičajenoj proceduri u kojoj su mnogi profesori ,,prijatelji FPN-a” ostali bez izbornih predmeta.
Iako je odlukom Senata Univerziteta Crne Gore izabran za docenta na Fakultetu političkih nauka i Fakultetu za turizam, Kovačević, doktor političkih nauka, stalno je zaposlen na Fakultetu za turizam u Kotoru.
Kovačević je doktorsku disertaciju odbranio na američkom Univerzitetu Mizuri, gdje je radio kao asistent. Diplomirao je na političkim naukama na kalifornijskom državnom univerzitetu sa najboljom ocjenom. Predavao na Ruskom državnom univerzitetu u Sankt-Peterburgu, a gostovao na velikom broju svjetskih univerziteta. Njegova knjiga nalazi se u mnogim svjetskim bibliotekama. Redukcija troškova slabo je opravdanje za fakultet kome nedostaje kadar i koji gotovo sve predavače dovodi sa Fakulteta političkih nauka u Beogradu.
Kovačević je potpisao više apela i peticija u kojima se kritikuje aktuelna vlast i ustaje protiv kršenja elementarnih prava i sloboda.

IBRAHIM ČIKIĆ, tužen je zbog navodne klevete od grupe građana, nakon što mu je izašla knjiga Gdje sunce ne grije, koja govori o strahotama kroz koje je prošao kao jedan od članova SDA koji su devedesetih preživjeli neviđenu policijsku torturu.

U knjizi je opisao politički proces vođen protiv njega i njegovih drugova optuženih za terorizam, kao i njihovo stradanje na robiji. Država je, zahvaljujući montiranoj optužnici, poslušnoj policiji i priručnom sudstvu otela grupu Bošnjaka i držala ih u zatočeništvu, u cilju zastrašivanja njihovih sunarodnika.

Država je prvo tvrdila da su Ibrahim Čikić i ostali uhapšeni namjeravali da stvore nezavisnu državu Sandžak. Kasnije je ta ista država praktično priznala da su ljudi koje je uhapsila, zatvorila i zlostavljala bili nevini.

Po nalazu ljekara specijaliste od 15. juna 1994, kod Ibrahima Čikića je ,,vidna sposobnost umanjena za 100 odsto trajno. Radi se o praktično slijepoj osobi”.

Nijedan od aktera te akcije nazvane Lim nije izveden pred sud. Umjesto toga, ponovo se sudi Čikiću zato što se prisjećao i pisao o torturi. A u ovoj zemlji to je vrlo kažnjivo.

VANJA ĆALOVIĆ, direktorka NVO MANS, opet se najviše bavila problemom korupcije u Crnoj Gori.
,,Izvještaji svih međunarodnih institucija potenciraju da je korupcija u Crnoj Gori prisutna u svim segmentima i na svim nivoima vlasti, dok je sam vrh u sprezi sa organizovanim kriminalom, pa ne iznenađuje nedostatak volje za procesuiranje konkretnih slučajeva, posebno onih na najvišim nivoima. Nerijetko su upravo rukovodioci antikorupcijskih institucija na vrhu piramide korupcije i od njih se ne može očekivati da se bore sami protiv sebe, pa oni ulažu mnogo veće napore da sakriju, nego da rješavaju probleme”, kazala je Ćalović ljetos u intervjuu Monitoru.

Kod nas je korupcija pravilo, a ne izuzetak, a korumpirane ministre u najgorem slučaju šaljemo u ambasadore, dodala je.

MANS je i ove godine podnio nekoliko krivičnih prijava, a jednu i protiv Svetozara Marovića zbog slučaja Zavala, interesujući se za njegove milione eura i stotine hiljada kvadrata zemlje.

Marović se potom za kratko vrijeme dva puta bavio aktivnostima MANS-a i njegove direktorice Ćalović. ,,To što oni rade liči na Velikog inkvizitora: možete dokazati da ste nevini samo ako ne izgorite na njihovoj lomači”, izjavio je Marović.

,,Umjesto da objasni na koji način je od čovjeka koji praktično nije imao ništa, čija je cijela porodica bila nezaposlena, koji je živio od plate od 300, 400 eura, od trenutka kada je pošao u biznis, postao i veleposjednik i jedan od, zvanično, najbogatijih ljudi među našim političarima, on se bavi finansijama nevladine organizacije”, reagovala je Ćalović.

NEBOJŠA BATRIĆEVIĆ, podgorički advokat i član Demokratskog centra , udario je biznismena Veselina Barovića, nakon što su njega i njegovog klijenta Časlava Nenezića, u podgoričkom restoranu Maša ničim izazvani napali Barovićevi tjelohranitelji.

,,Dva dana nakon incidenta, prisjetio sam se svakog pokreta, udarca, riječi, psovke, uvrede, tako da sam sve i precizno i jasno ispričao tužiocu”, rekao je Batrićević kasnije novinarima.

Za razliku od njega, Veselin Barović pati od amnezije. Barović tvrdi ne samo da nema nikakve veze sa napadom na Batrićevića i Nenezića, nego da nije ni primijetio kako ih u Maši mlate njegovi tjelohranitelji. Bio je, kaže, okrenut leđima pa nije vidio ono što je Nenezić opisao ovako: ,,Padali su stolovi i stolice, lomio se drugi inventar, bilo je i ljudi sa djecom, koji su vrištali i bježali; to je trajalo nekoliko minuta”.

U međuvremenu i Nenezić je izgubio pamćenje. Objasnio je da mu je Barović prijatelj 30 godina već i da o njemu samo može sve ,,pozitivno da kaže”. Takođe, tvrdi da nije vidio pištolj kod jednog od Barovićevih tjelohranitelja.

Nije jedini. Neki od očevidaca nijesu htjeli da sarađuju sa inspektorima pravdajući se da zbog straha i skrivanja ništa nijesu vidjeli.

Barović se uzda u opšte sljepilo, računa da je u zemlji u kojoj vlada strah, nemoguće dokazati očigledno. Batrićević je – žrtva, kojoj se lako može dokazati krivica. Valjda režim nije toliko ogolio svoju nasilničku prirodu.

Optužio premijera

RATKO KNEŽEVIĆ, nekadašnji šef Trgovinske misije u Vašingtonu, uzdrmao je crnogorsku javnost serijom intervjua, od kojih je prvi objavljen ljetos u dnevniku Vijesti. Optužio je premijera Đukanovića da, na ovaj ili onaj način, stoji iza više ubistava u Crnoj Gori. Knežević poznaje Đukanovića od 1988. godine, s njim je kum, jedno vrijeme je bio i njegov službenik.

Knežević je objelodanio, pored ostalog, motive ubistava nekadašnjih crnogorskih policijskih funkcionera Gorana Žugića (maj 2000.) i Darka Raspopovića (januar 2001.). A progovorio je i o mogućim motivima za ubistvo hrvatskog izdavača i novinara Iva Pukanića. Knežević je ove godine dao iskaz pravosuđu Hrvatske oko slučaja Pukanić, ali i srpskim pravosudnim organima, koji već neko vrijeme vode proces protiv Stanka Subotića Caneta. Subotić je, prema Kneževićevim tvrdnjama, jedan od glavnih aktera šverca cigareta i partner crnogorskog premijera Đukanovića.

Uprava policije Crne Gore poručila je da će preispitati neke od navoda u polemici Ratka Kneževića i Stanka Subotića. „Shodno objektivnim mogućnostima”, ogradio se direktor Veselin Veljović. I vrhovna državna tužiteljica Ranka Čarapić obećala je da će saslušati Kneževića.

Najbolji fudbaler

STEVAN JOVETIĆ, fudbaler Fiorentine, proglašen je od strane Fudbalskog saveza Crne Gore za najboljeg crnogorskog fudbalera u inostranstvu.
Crnogorski reprezentativac u izboru čitalaca World Soccer-a osvojio je treće mjesto u izboru za najboljeg mladog igrača godine. Jovetić je osvojio 9,8 odsto glasova čitalaca tog časopisa, a prvo mjesto pripalo je Argentincu Serhiju Agueru iz Atletiko Madrida (45,1 odsto glasova).

Jovetić je ove sezone za Fiorentinu odigrao 11 utakmica i postigao šest golova. Do sada je za reprezentaciju Crne Gore imao 13 nastupa i postigao šest golova.
,,Naravno da mi prijaju poređenja sa Bađom. On je jedan od najboljih svjetskih fudbalera u posljednje dvije decenije i nadam se da ću jednoga dana biti kao on”, kazao je 20. godišnji crnogorski reprezentativac po završetku duela sa Liverpulom, koji je Fiorentina dobila sa 2:0 zahvaljujući njegovim golovima.

Jovetić je počeo da igra fudbal u podgoričkoj Mladosti, a u Fiorentinu je prešao u maju prošle godine. Rođen je u Podgorici.

Veseljko KOPRIVICA