Povežite se sa nama

OKO NAS

KRIVOLOV U KOLAŠINU: Zločin koji se ne krije

Objavljeno prije

na

Na području kolašinske opštine je, prema više procjena, na desetine aktivnih krivolovaca, od kojih se neki redovno hvale ulovima na društvenim mrežama .

Tvrde da, iako godinama krivolove, nikada ih lovočuvari ili policija nijesu uhvatili na djelu. Ubijena divljač završava najčešće u njihovim zamrzivačima, a bar pet šest krivolovaca je redovno prodaju restoranima na sjeveru. U tim objektima, iako nijesu na zvaničnim menijima, obroci od mesa plemenite divljači su skupi i rezervisani samo za rijetke goste. Dok iz kolašinskih lovačkih društava i policije tvrde da je krivolov na području te opštine sveden na minimum, do prije par mjeseci preko jednog Facebook profila grupa ili jedna osoba svakodnevno je promovisala ubijanje divljači, čak i one plemenite. Na profilu Kolašinski krivolovci od oktobra minule godine objavljivane su fotografije ranjenih ili ubijenih srna, košuta, pa čak i odstrijeljene mladunčadi tih životinja.

Na istoj stranici nekoliko Kolašinca su se hvalili ulovima, dijelili savjete jedni drugima, objavljivali slike oružja za lov… Čak su i objavljivali oglase preko kojih su prodavali svježu pastrmku po cijeni od 10 eura za kilogram.

Na tom FB tom profilu našao se i tekst iz jednih crnogorskih dnevnih novina, gdje je u „ispovijesti” novinaru jedan Kolašinac govorio o svojim „podvizima” i načinu na koji godinama uspijeva da umakne lovočuvarima.

Iz kolašinske policije su saopštili da im je postojanje te FB grupe nepoznanica i tvrde da su uspješno procesuirali nekoliko krivičnih djela u oblasti lova. Međutim iz sudova, lovačkih društava ni iz policije još nije precizno saopšteno koliko je takvih procesa završeno i kakve su sankcije primijenjene.

.

Da nije bilo adekvatne istrage niti posljedica za one koji promovišu krivolov preko društvenih mreža, možda najbolje pokazuje i skorašnji primjer. Devetnaestogodišnji Kolašinac Ivan Milošević na svom FB profilu postavio je fotografiju na kojoj drži ubijenu šumsku sovu, koja je inače zaštićena vrsta. Javnosti nije poznato da su policija i tužilac išta uradili povodom tog slučaja.

Iako reakcije nevladinog sektora nijesu izostale, to nije spriječilo još nekoliko Miloševićevih sugrađana da tokom proteklih sedmica na svojim FB profilima kontinuirano postavljaju fotografije ubijenih životinja.

Prema riječima Mikana Medenice iz NVO „Natura” slučajevi postavljanja fotografija sa ubijenom divljači i razmjene iskustava krivolovaca na društvenim mrežama su – skandal. „Nadležni bi morali da se bave slučajevima objavljivanja fotografija ubijene divljači i otkriju ko su autori, ali i da li su fotografije autentične i da li su snimljene na području naše opštine ili prenesene s interneta”, kaže on. Medenica upozorava da mnogo toga nedostaje da se uredi u oblasti lova i ribolova. ,,Prije svega bi trebalo da znamo kojim brojem divljači raspolažemo, da bismo mogli govoriti o njihovoj efikasnoj zaštiti. Nažalost, mi takve informacije još nemamo”.

Promovisanje krivolova i postavljanje slika ubijenih životinja na društvenim mrežama je skandalozno smatra i predsjednik LD „Kolašin” Sreten Peković. „Osuđujem takve aktivnosti. Nijesam imao priliku da vidim te FB profile, jer su u međuvremenu ugašeni. Užasnut sam i prostorom koji se u nekim medijima daje krivolovcima”, kaže on.

Peković, međutim, kaže da je tokom ove godine mnogo učinjeno na suzbijanju krivolova. Tvrdi da je duplo više Kolašinca, u odnosu na minulu, ove godine uzelo lovačke dozvole. Prema riječima predsjednika LD „Kolašinca” to je pravi pokazatelj da se broj krivolovaca smanjuje.

„ To ohrabruje. Tvrdim da je tokom minule dvije godine mnogo urađeno na suzbijanju krivolova. To se, prije svega, postiglo učestalim kontrolama, koje sprovodim zajedno sa lovočuvarima iz Nacionalnog parka „Biogradska gora” i policijom. Čak tvrdim da većina krivolovaca na području Kolašina dolazi iz drugih opština i to u pograničnom dijelu. No, i tu smo našli način, pa, recimo, dobro sarađujemo sa lovačkim društvima iz Andrijevice”, kaže Peković, podsjećajući da je nedavno na Bjelasici u katunu Vranjak, uhvaćena u krivolovu grupa Beranaca. Taj slučaj je, kaže on, procesuiran i sudski ishod se očekuje.

Ukoliko je tačno da se krivolov u kolašinskim šumama , zahvaljujući kontrolama smanjuje, to se nikako ne može kazati za tu vrstu krivičnih djela na vodama na području te opštine. Uprkos tome što već dugo kolašinskim vodama još niko ne upravlja, pa ne može ni izdavati ribolovne dozvole, na rijekama je mnogo onih koji pecaju. Ukoliko su tačne tvrdnje iz SRK „Tara i Morača”, da u situaciji kad još nijesu izdate koncesije za gazdovanje vodama, ribolov ne može biti dozvoljen ni na mjestima gdje obično u ovo doba godine jeste, onda je na Tari svakodnevno bar po 20-ak krivolovaca.

Iz sportsko-ribolovnih društava kažu da se krivolovcima otvoren prostor samim tim što nijesu dodijeljene koncesije, te da oni koliko mogu kontrolišu vode i prijavljuju policiji.

„Situacija je jasna. Svi koji sada pecaju na bilo kom dijelu nemaju ribolovne dozvole, jer ih nema ko izdati, s obzirom da nijesmo društvo nije dobilo koncesiju. Kad neko peca bez dozvole onda je krivolovac. Isto kao kad lovci nemaju lovačku dozvolu , oni ne mogu u lov, bez obzira što je lovna sezona. U ovakvoj situaciji policija treba da vodi računa o vodama, to jest da hvata krivolovce i procesuira prijave protiv njih”, kažu u SRK „Tara i Morača” .

Prije nekoliko mjeseci turistički vodič Miodrag Maki Bulatović kazao je da su pojedini reviri Tare u toj mjeri devastirani da imaju manje ribe nego slobodni djelovi rijeke na kojima je dozvoljen ribolov na blinker. Prema njegovim riječima , sada je na tim mjestima u rijeci gotovo nemoguće uloviti potočnu pastrmku, a i liplja je sve manja.

Kako su u kolašinskoj policiji nezvanično kazali, tokom godine podnijeto je i procesuirano svega nekoliko krivičnih prijava protiv Kolašinaca koji bespravno pecaju. Objašnjavaju da je u takvim slučajevima teško završiti proces, jer zbog činjenice da trenutno niko ne upravlja vodama, nema „oštećene strane”.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo