INTERVJU
Kristof Bender – potpredsjednik Evropske stabilizacione inicijative: Mijenjati sebe

Objavljeno prije
5 godinana
Objavio:
Monitor online
Danas većina političara i građana ne vjeruje da je članstvo u EU nešto što je realno bez obzira koliko vrijedno neko radi na tome. Stoga je puno teže mobilizirati državnu administraciju i građane da nešto učine po tom pitanju i to se jasno vidi i na primjeru Crne Gore
ESI je vodeća strateška analitička grupa za jugoistočnu Evropu i politiku EU proširenja. Kristof Bender je dio ESI ekspertskog tima od početka 2000.god. i živio je dugo vremena u Srbiji, BiH, Makedoniji i Crnoj Gori. Trenutno živi u rodnoj Austriji. Tečno govori naš jezik.
MONITOR: Nedavno je ESI objavio analizu pristupnih pregovora sa prijedlozima kako da se ubrza proces evropskih integracija zemalja zapadnog Balkana. Šta je glavna zamjerka sa vaše strane na dosadašnji tok pregovora?
BENDER: Ključni problem u dosadašnjem procesu pristupanja je nepostojanje realnog i ostvarivog cilja od strane zemalja kandidata.
Crna Gora je, kao i većina zemalja zapadnog Balkana u određenim momentima pokazala da može odraditi dobar posao u smislu zahtjevnih reformi u razumnom vremenskom roku. To se ranije desilo kada je trebalo ispuniti kriterije za bezvizni režim sa Šengenom, onda u slučaju ispunjavanja Upitnika EU ili u slučaju ispunjavanja kriterija za početak pristupnih pregovora.
Problem je u tome da kada određena država otpočne pristupne pregovore nema pred sobom realni i ostvarivi cilj. Članstvo u Evropskoj Uniji je više kao neki cilj u dalekoj budućnosti koji je izvan domašaja Crne Gore. Francuski predsjednik Makron je jasno stavio do znanja da EU može primiti nove članice tek kada se sama EU reformiše a to već ne zavisi samo od Crne Gore.
MONITOR: Često se navodi da je Crna Gora lider u EU integracijama, ali sudeći po ESI analizi sa ovakvom dinamikom CG će doći sa sadašnjih 98 na zadata 33 boda potrebna za članstvo tek za 30 godina. Takođe CG ima nakon 8 godina pregovora skoro isti broj bodova kao S.Makedonija koja nije ni počela pregovore. Kakvo je vaše viđenje Crne Gore i da li mislite da je sadašnja vladajuća garnitura sposobna da napravi suštinski progres ka članstvu u EU ili se radi o simuliranju reformi?
BENDER: Protekle godine su pokazale da pristupni pregovori nisu rezultirali ispunjenjem ključnog cilja a to je transformacija i reforma. Čak i takozvani predvodnici, Crna Gora i Srbija, se suštinski nisu promijenile. To je nešto što tvrdi Evropska komisija u svojim analizama i ocjenama.
Naravno, možemo se, a i trebamo se žaliti na državno rukovodstvo. Ali ovdje je poenta nešto drugo. Kada pogledate na nove članice EU iz istočne Evrope vidite da su nekoliko njih prošle kroz process pridruživanja sa liderima koji su bili ili korumpirani ili nezainteresirani za prave reforme. Ali sa druge strane postojala je dinamična energija u tim državama koja ih je tjerala da slijede evropsku agendu. Zabušavanje sa EU integracijama bi za njih bilo ravno političkom samoubistvu.
Danas su stvari veoma drugačije i političarima je mnogo lakše da skrenu pažnju sa reformi i vladavine prave na priče o nacionalnim identitetima, granicama i simbolima.
MONITOR: Da li to znači da je stanovništvo lakše pokrenuti na takve vrste protesta, kao što je slučaj sa protestima u Crnoj Gori oko novog zakona o religiji i crkvenoj imovini, nego oko suštinskih stvari od kojih se živi?
BENDER: Perspektiva članstva u Evropskoj uniji je nešto što može mobilizirati stanovništvo. Slovaci su shvatili krajem devedesetih da njihovi češki, mađarski i poljski susjedi napreduju brže ka članstvu u EU jer je njihova zemlja zapela u blatu zbog autoritarnog režima Vladimira Mečijara. To je na kraju dovelo do Mečijarevog pada. Ovo je bilo moguće jer je vladalo uvjerenje da ako Slovačka radi ispravne stvari da se može jednako brzo kretati ka EU integracijama kao i Mađari i Česi. Danas većina političara i građana ne vjeruje da je članstvo u EU nešto što je realno bez obzira koliko vrijedno neko radi na tome. Stoga je puno teže mobilizirati državnu administraciju i građane da nešto učine po tom pitanju i to se jasno vidi i na primjeru Crne Gore.
MONITOR: U čemu vidite glavnu razliku izmedju Hrvatske i Crne Gore kod pristupnih pregovora? Hrvatska je za 6 god. zatvorila sva 33 poglavlja a Crna Gora je za 8 godina uspjela zatvoriti samo 3 poglavlja.
BENDER: U Hrvatskoj je tada pristupanje Evropskoj Uniji bilo na vrhu prioriteta. Postojalo je prije svega uvjerenje da ako Hrvatska radi naporno i ispunjava što se traži od nje da će u dogledno vrijeme postati država članica EU. Državno rukovodstvo je bilo predano tom projektu i svoju političku budućnost su vezali za postavljeni cilj. Hiljade zaposlenih u državnoj administraciji su marljivo radili na ispunjenju kriterija jer su vjerovali da čine nešto što je od velikog značaja za njihovu zemlju.
U Crnoj Gori nema ovakve pokretačke energije. Čak i kad bi Crna Gora ispunjavala ono što se od nje traži ostaje upitno da li bi je pustili u punopravno članstvo. Ovo je nešto što sigurno ne daje podsticaj ni državnom rukovodstvu ni brojnim službenicima koji na svoja pleća trebaju iznijeti najveći teret u smislu ispunjavanja pristupnih kriterija.
MONITOR: Da li to znači da su kriteriji za Hrvatsku bili blaži?
BENDER: Pristupni kriteriji su za Crnu Goru formalno manje više isti kao i oni koji su važili za Hrvatsku- ispunjavanje standarda i implementacija cjelokupne EU legislative i pravila. Ali dosadašnja loša iskustva sa novim članicama su učinila neke starije članice puno opreznijim kod prijema preostalih zemalja aspiranata. To sada znači da će buduće članice morati da učine puno više da uvjere Uniju da su kadre implementirati politiku i pravila EU i da neće postati problematične članice čim uđu u EU.
MONITOR: Prema izvještajima EU, CG nije ostvarila progres u čak 23 poglavlja, u jednom je nazadovala a u ni jednom poglavlju nije dobila najbolju ocjenu (well advanced). U čemu je problem?
BENDER: Problem je sada u tome što stagnacija, napredak ili nazadovanje više nisu bitni. Da li bi išta bilo drugačije da je, recimo, Evropska komisija napisala da je umjesto stagnacije Crna Gora napredovala u 23 poglavlja? I šta to zapravo znači u datom trenutku i da li bi napredak povećao šanse Crne Gore da uđe u EU?
Ili možemo si ovako reći: Zbog čega bi se crnogorsko rukovodstvo mučilo da dostigne EU standarde da bi eventualno Crna Gora postala članica za nekih 10 godina ili možda ni tada. Zar nije puno privlačnije da se uradi nešto malo i da se potencira status Crne Gore kao ,,predvodnika” gdje će sve druge zapadnobalkanske zemlje kaskati za njom?
MONITOR: Imate li dojam da su obični građani Hrvatske i Bugarske osjetili suštinski na svojoj koži da im je bolje nakon ulaska u EU (ako se izuzme mogućnost slobode putovanja i rada u zapadnoj Evropi)?
BENDER: Članstvo u EU nije dovelo do eliminacije socio-ekonomskih nedaća u ovim zemljama, pogotovo kad se radi o problemima jednakosti ili zaštite socijalno ranjivih grupa. Samo članstvo uEU nije univerzalni lijek za sve probleme. Međutimkada pogledate kompletnu sliku ekonomskog razvoja onda je stvar veoma jasna. Sve istočnoevropske zemlje koje su ušle u EU i u jedinstveno tržište od 2004. su smanjile zaostajanje za Zapadom i napredovale u odnosu na EU prosjek. Neke zemlje, kaona primjer Estonija, Rumunija ili Bugarska su napredovale dramatično bolje od nekih drugih država, kao što je na primjer Hrvatska. Ali sve u svemu, svi su napredovali manje ili više što je u ogromnom kontrastu sa zemljama koje su na obodu EU i na čekanju za članstvo, od zapadnog Balkana pa do Moldavije i Ukrajine.
MONITOR: Da li je sadašnja EU dobar okvir za zemlje zapadnog Balkana? Vidimo da postoje problemi sa pravosudjem i vladavimom zakona u Poljskoj, Slovačkoj, Malti, Hrvatskoj, Bugarskoj… Da li je EU uspješna u apsorpciji ovih država ili su mnoge stvari ostale nepromijenjene?
BENDER: Evropska unija se bori da se osigura vladavina prava kako u zemljama kandidatima tako i u zemljama članicama. Loša iskustva sa Poljskom i Mađarskom su dovele do velikog otrježnjenja. Većina država članica je sasvim jasna da ne želi da primi u članstvo države koje će biti nalik Mađarskoj ili Poljskoj, pa makar i u mini verziji unutar EU. Možemo ubrzo očekivati nove mehanizme kojima će se osigurati vladavina zakona i za kandidate i za one koje su već članice jer je to od krucijalne važnosti za fukcionisanje EU. Ono što je već danas savršeno jasno je da ako Crna Gora hoće punopravno članstvo u EU onda će morati da se fundamentalno promijeni.
Ponuditi članstvo u jedinstvenom tržištu kao cilj u prijelaznom periodu
MONITOR: Kako gledate na prijedlog nove metodologije koja se nudi CG i Srbiji za pristupne pregovore i u čemu su prednosti (i mane) u odnosu na dosadašnji proces?
BENDER: Mislim da bi daleko najvažnije bilo da EU da jasan i ostvariv cilj u prijelaznom periodu- koji bi zavisio od stvarnog učinka svakog kandidata posebno. Svi kriteriji trebaju biti jasno saopšteni na dugačkom spisku za svaku oblast pojedinačno. Takođe analize i ocjene za sve zemlje zapadnog Balkana trebaju biti javne i lako uporedive.
Najbolje rješenje bi bilo da se ponudi članstvo u jedinstvenom tržištu kao cilj u prijelaznom periodu. Ovo bi obuhvatalo i usvajanje najvećeg dijela pravne tekovine EU i njenih pravila ali ne i puno članstvo u EU. Tako da bi takav aranžman bio prihvatljiviji za sve sadašnje članice EU. To bi svakako bila usputna stanica koja bi se svakako morala proći a ne alternativa punom članstvu u EU. To je nešto kao da svratite u Bijelo Polje na putu za Beograd, bilo da se odmorite ili sipate gorivo.Moguće je da neke zemlje uspiju zadovoljiti ove prijelazne kriterije do 2025. ukoliko bi postojala jasno obećanje iz Evrope. Mislim da je ovo kao privremeni cilj nešto što je urgentno potrebno i što bi dalo kredibilnost čitavom pristupnom procesu. Takođe taj princip regate bi bio veća motivacija državnoj administraciji i državnom rukovodstvu nego sadašnji proces u čiji zvanični cilj – članstvo u EU, trenutno više niko ne vjeruje.
Još nije jasno kako će reforma procesa stvarno izgledati ali se nadam i da će ove ideje koje je ponudila Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI) zavrijediti pažnju.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
Gužva u centru pažnje
-
GRABEŽ EKONOMIJA: Kuda lete Aerodromi
-
Dr sci. med. Igor Mićunović, predsjednik Obrazovnog komiteta Svjetske federacije kineske medicine – WFCMS: Protiv korona virusa organizovano i bez panike
-
POLITIČKO VRENJE U NJEMAČKOJ: Zašto Anegret ne nasljeđuje Angelu
-
Šta je nedostajalo Ivi Loli?
-
BLAGODETI OVOZEMALJSKE: Svi poslovi Mila i Amfilohija
INTERVJU
BORIS MARIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Društvo zaboravljenih reformi

Objavljeno prije
1 sedmicana
18 Aprila, 2025
Bez reformisanih javnih politika nema suštinski demokratske i evropske Crne Gore. Vlast se nada da će politička odluka o članstvu Crne Gore u EU biti realizovana, iako je, kao i mi, svjesna da država i njene institucije nijesu na potrebnom nivou za punopravno članstvo u EU
MONITOR: Nakon lokalnih izbora u Nikšiću i Herceg Novom, kakve pouke može izvući vlast, a kakve opozicija na državnom nivou?
MARIĆ: Lokalni izbori u Nikšiću i Herceg Novom imaju svoje specifičnosti. Herceg Novi posjeduje potencijal da se građanske liste nametnu kao važni politički činioci na lokalnom nivou. Čak i najjača lista iza koje je stajala Demokratska Crna Gora brendirana je isključivo imenom aktuelnog predsjednika opštine gospodina Katića. Svojim karakterom je imala sve elemente građanske lokalne liste.
Nikšićki lokalni izbori očekivano su poslužili kao poligon za demonstraciju snage dva krajnje polarizovana politička subjekta DPS-a i ZBCG-a. Građanskim listama u toj rovovskoj političkoj borbi nije ostavljeno mnogo prostora. Ovi izbori u Nikšiću definisali su dvije političke tendencije. Prva je da DPS i dalje ima veliki problem sa koalicionim kapacitetom, a druga da odnos u vladajućoj koaliciji postaje sve komplikovaniji i da ZBCG u kontinuitetu jača poziciju i uticaj kako na ukupnoj političkoj sceni tako i u vladajućoj koaliciji.
MONITOR: Može li se govoriti o različitom raspoloženju glasača u Novom i Nikšiću, ili je suština da su dosadašnje lokalne vlasti potvrdile dominantnu poziciju?
MARIĆ: Činjenica je da postoji različito raspoloženje glasača u ove dvije opštine kada pričamo o lokalnim izborima i da Herceg Novi, kao lokalna politička scena, ima izgrađenu autentičnu mikro političku klimu. Sa druge strane, glasači u Nikšiću su i lokalne izbore dominantno posmatrali kroz prizmu odnosa političkih subjekata i političkih ponuda, a posebno ukrštanja identitetskih pitanja, na državnom nivou.
Činjenica je da je i polarizacija izraženija u Nikšiću nego u Herceg Novom, te da su pitanja karaktera države i njene sadržine samim tim mnogo prisutnija i naglašenija. U tako postavljenom kontekstu partije koje nedvosmisleno u centar svoje politike stavljaju identitetska pitanja lakše dolaze do glasača.
MONITOR: Da li se biračko tijelo vraća u raspoloženje prije avgusta 2020. koje je obilježila dominantna podrška DPS-u i tadašnjem DF-u, (danas ZBCG) i šta to može da znaći za političke procese u Crnoj Gori?
MARIĆ: Izbori u Nikšiću, pa jednim dijelom i u Podgorici, nagovještavaju povratak DPS-a i ZBCG na pozicije iz 2020. godine na državnom nivou.
U ova dva grada te dvije strukture kontrolišu od 50 do preko 60 procenata glasova. Znači da ovaj trend nagovještava mogućnost da DPS i ZBCG obuhvate preko 50 sa mogućnošću da idu i na 60 procenata biračkog tijela. Time će jedna od ove dvije strukture, sve i da nema premijera, biti stožer vlasti, a ona koja ne bude vlast biće stožer opozicije.
MONITOR: Jesmo li, nakon izbora 2020., prerano zaključili da je pred nama era lako smjenjivih vlasti?
MARIĆ: Mi smo od izbora 2020. godine imali tri Vlade. Imali smo različite većine koje su ih birale. Pa opet nijesmo kao društvo dobili očekivan demokratski napredak.
Sama promjena vlasti nije dovoljna za tako nešto. Premnogo je loših kompromisa među političkim subjektima koji koaliraju, ostalo je previše zloupotrebe državnih resursa, izostaju suštinski reformski procesi u ključnim javnim politikama. Samo ponovno jačanje DPS-a i ZBCG nam govori da su oni uspjeli da očuvaju politički značaj identitetskih pitanja i da ih koriste kao siguran štit za održavanje podrške i legitimiteta sa jedne strane, a sa druge kao efikasno sredstvo za razvodnjavanje reforme institucija države.
Tako da se postavlja pitanje šta znači i sama smjenjivost vlasti bez reformske suštine.
MONITOR: U tom kontekstu, kako izgleda budućnost PES, Demokrata, URA, pa i Evropskog saveza?
MARIĆ: Teško je proreći budućnost ovih političkih subjekata.
Ono što sada vidimo, PES-u i Demokratama vladajuća koalicija ne donosi očekivane benefite. Preuzimanje ključne odgovornosti, prvenstveno za bezbjednosni sektor i ekonomsku politiku očigledno je mač sa dvije oštrice. U tom slučaju često ste odgovorni za loše vijesti i izloženi sumnjama u postojanje korupcije, propusta, raznih vidova zloupotrebe.
Demokrate imaju neprijatno preklapanje biračkog tijela sa ZBCG što im dodatno otežava poziciju, a PES još uvijek traži noseću politiku i ima deficit partijske infrastrukture.
Evropski savez je opravdao cilj formiranja i svi indikatori govore da ima siguran parlamentarni status. Sa druge strane mogući rast podrške ovoj strukturi za sada je limitiran, a dodatno je otežan jačanjem DPS-a.
URA je partija koja se odlučila na donošenje nekoliko teških odluka u kratkom vremenskom intervalu sa slabim partijskim kapacitetima i još slabijom logistikom, što je imalo visoku cijenu. Insistiranje na liderskom profilu partije dodatno je otežalo položaj URE, posebno na lokalnim izborima. Trenutno se od nabrojanih političkih subjekata nalazi u najtežoj poziciji i pred velikim izazovom kako da se pozicionira u perspektivi.
MONITOR: Premijer Spajić je „rekonstruisao“ Vladu i nastavio priču o velikim investitorima i investicijama. Na čemu se temelji ta priča i gdje vidite prostor za djelovanje novoformiranog Ministarstva javnih radova?
MARIĆ: Mogli bi reći da se prije radi o faznom prilagođavanju političkim potrebama konstituenata vlasti i samog kabineta premijera, nego o rekonstrukciji.
Prva intervencija je imala za cilj održavanje stabilne većine u parlamentu, a ova druga centralizovanje javnih radova, šta god to značilo, u resor koji će suštinski biti dio kabineta premijera. Kabinetu je očigledno prioritet da centralizuje nadležnosti kada je izgradnja velikih infrastrukturnih projekata u pitanju ili praćenje i servisiranje eventualnih investicija.
Za sada su ti virtuelni projekti u najavi, bez potrebne procedure i dokumentacije, sa mogućim isključivanjem obaveze primjene pojedinih zakona na potencijalne investiture, najčvršća tačka spajanja koalicionih partnera vlasti. Uz, za sada, rezervisani DNP.
MONITOR: Evropske integracije, osim EU zastavica u parlamentu i premijerovog pozivanja na Barometar 26, kao da su pale u drugi plan?
MARIĆ: Reforme su u drugom planu, a bez reformisanih javnih politika nema suštinski demokratske i evropske Crne Gore. Zvučim sada populistički, ali to jeste poenta. Vlast se nada da će politička odluka o članstvu Crne Gore u EU biti realizovana, i da je to jedina mogućnost da postanemo dio evropske porodice. Vlast je, kao i mi, svjesna da sama Crna Gora i njene institucije nijesu na nivou potrebnom za punopravno članstvo u EU. Nada umire poslednja, a Crna Gora i dalje ima realne šanse da postane članica u narednih pet godina.
To bi bio i dovoljan period da se popravimo kao društvo u mnogim oblastima, da li će se to i desiti zavisi, primarno, od ozbiljnosti političkih subjekata.
MONITOR: Šta je sa obećanim reformama?
MARIĆ: Mislim da je nedostatak reformi najvećim dijelom posljedica inercije loših praksi od kojih je najrazornija partijsko kadriranje, gdje god se stigne. Odavno sam stava da je najveća ekonomska reforma u reformi državne uprave. A bez reforme državne uprave sve ostale reforme gube na intenzitetu.
MONITOR: Od Trampa, preko Dodika, Orbana, Vučića… Kome aktuelni politički trenutak ide na ruku u Crnoj Gori?
MARIĆ: Regionalna i globalna scena idu na ruku identitetskim, desnim politikama. Svijet se mijenja i ide u smjeru imperijalne podjele zona uticaja. Sama EU je na prekretnici i pred ogromnim izazovima. Mislim da je izvjesna redefinicija EU, interesi nacionalnih država jačaju, što će zahtjevati preispitivanje odnosa unutar Unije. Crna Gora je dio evropske priče i mislim da treba pratiti trendove u EU.
Crnogorsko društvo ima svoje specifičnosti, ima svoj dualni karakter. Zato je neophodno jačati društveni dijalog, svuda i na svakom mjestu. Insistirati da se odluke donose u propisanim procedurama i nakon iscrpnih javnih debata.
Mi smo društvo koje je naučilo da živi u krizi, tako da globalna previranja mogu biti i šansa da dodatno demokratski i ekonomski napredujemo, ako do kraja shvatimo vrijednost debate i opasnost skrivenih dilova.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
INTERVJU
SANJA DAMJANOVIĆ, NAUČNICA, BIVŠA MINISTARKA NAUKE: Šansa koja ne smije biti izgubljena

Objavljeno prije
1 sedmicana
18 Aprila, 2025
Neophodno je da vođenje SEEIIST-a bude pozicionirano na najviši politički nivo – direktno u kabinet premijera. Samo tako projekat može dobiti neophodnu pažnju i status koji zaslužuje. Ako već znamo da SEEIIST može da spasi pet izgubljenih života dnevno, zašto još nije počela njegova izgradnja?
Međunarodni institut za održive tehnologije na prostoru Jugoistočne Evrope ( SEEIIST), projekat koji je inicirala Sanja Damjanović, naučnica i bivša ministarka nauke, u potpunosti je spreman, za njegovo finansiranje postoji novac iz EU fondova, ali se čeka Crna Gora da bi se finalizovao.
„SEEIIST je projekat koji istovremeno spašava živote i najbrže razvija ekonomiju i društvo, stvarajući ambijent za mlade ljude. Njegova dvostruka misija – 50 odsto vremena za liječenje pacijenata hadronskom terapijom i 50 odsto za istraživanje – čini ga jedinstvenim i po društvenoj i po ekonomskoj vrijednosti“, objašnjava naša sagovornica.
MONITOR:Šta bi pacijenti u Crnoj Gori i regionu dobili otvaranjem ovog centra?
DAMJANOVIĆ: Otvaranjem SEEIIST centra, svakog dana bi se moglo spasiti najmanje pet izgubljenih života oboljelih od kancera – uključujući djecu, trudnice i mlade ljude koji danas nemaju pristup ovom tretmanu. Podsjetimo da je kancer danas drugi najveći uzročnik smrtnosti u svijetu, da je svake godine 10 miliona života izgubljeno usred kancera, od kojih su pola miliona djece.
U Evropi postoje samo četiri ovakva centra, u svijetu svega trinaest.
Za pacijente iz Crne Gore i regiona, liječenje u ovim centrima je uglavnom finansijski nedostupno – troškovi su tri do četiri puta veći za međunarodne pacijente, a zdravstvena osiguranja ih ne pokrivaju.
Za razliku od konvencionalne radioterapije, koja oštećuje zdravo tkivo, hadronska terapija koristi jonske zrake (npr. ugljenikove jone) koji precizno ciljaju tumor bez oštećenja okolnih zdravih ćelija.
Ova metoda je posebno efikasna za tumore u blizini osjetljivih organa i pokazuje znatno bolje rezultate – preživljavanje nakon pet godina je i do 80–90 odsto, a i 100 odsto kod mladih ljudi, u poređenju sa 10–20 odsto kod konvencionalne radioterapije.
MONITOR: Šta tačno znači da je projekat spreman?
DAMJANOVIĆ: SEEIIST predstavlja jedini veliki ekonomski i tehnološki projekat koji može odmah da uđe u fazu konstrukcije. Riječ je o investiciji vrijednoj 250 miliona eura, od čega čak 200 miliona može biti obezbijeđeno iz EU fondova — što je 80 odsto ukupne vrijednosti projekta.
Tako visoko učešće evropskih sredstava moguće je zbog pan-evropskog značaja projekta: SEEIIST je atraktivan za cijelu Evropu, a najveći dio investicija će biti apsorbovan kroz evropsku industriju. Za razliku od klasičnih/grubih infrastrukturnih projekata, poput autoputeva, kod kojih učešće EU fondova rijetko prelazi 10-15 odsto, SEEIIST se izdvaja kao jedinstvena prilika koju Crna Gora ne smije propustiti.
MONITOR: Zašto je do sada propuštala?
DAMJANOVIĆ: Razlog nije tehnički ni finansijski – već isključivo politički. Razlog leži u nedostatku političkog liderstva i koordinacije.Crna Gora je do 2021. godine imala jasan politički okvir i podršku za strateške projekte poput SEEIIST-a. Međutim, nakon toga je došlo do gubitka političke koherentnosti i nedostatka kontinuiranog strateškog vođstva koje je neophodno za projekte ove veličine i značaja.
Iako postoji volja i deklarativna podrška, nema operativne političke koordinacije koja bi omogućila da SEEIIST bude sistematski praćen, promovisan i ugrađen u sve relevantne domaće i međunarodne agende. Projekti ovakvog karaktera i značaja — koji imaju pan-evropsku dimenziju i status potencijalnog flagship projekta u kontekstu proširenja EU — moraju biti vođeni direktno iz kabineta premijera.
Bez jasnog političkog fokusa i centralizovane odgovornosti, SEEIIST — iako tehnički spreman — ostaje politički zapostavljen i to u trenutku kada bi mogao biti ključni razvojni iskorak ne samo za Crnu Goru, već i cijeli region.
MONITOR: Koji bi bili ekonomski benefiti izgradnje tog centra?
DAMJANOVIĆ:SEEIIST nije samo zdravstveni projekat – on gradi čitav industrijski grad – često čujemo termin pametni grad bez objašnjenja, a on nije moguć bez jezgra tenološke infrastrukture: privlači svakodnevno preko 1000 istraživača iz Evrope i svijeta; u njegovu realizaciju će biti uključeno oko 600 kompanija, uključujući prestižna imena poput Siemensa…
To je generator današnje ekonomije :pokreće industriju, ojačava regionalnu saradnju i evropske integracije,a u svojoj suštini – spašava živote pacijenata oboljelih od kancera.
MONITOR: Kakve perspektive za budućnost bi Crnoj Gori otvorilo otvaranje ovakvog istraživačkog centra, posebno za mlade?
DAMJANOVIĆ: IzgradnjaSEEIISTa predstavljala bi strateški iskorak Crne Gore ka održivoj, visoko-tehnološkoj ekonomiji. Ovo nije samo tehnološki i medicinski projekat – to je nacionalna investicija u budućnost, u novu ekonomiju znanja, u jasno mjerljivu ekonomsku dobit i društvenu vrijednost.
Za mlade ljude, SEEIIST ne znači milostinju u vidu grantova ili stipendija – već infrastrukturu koju mogu da koriste, vode i razvijaju. Koja omogućava da ostanu u Crnoj Gori i žive od svog znanja, kreativnosti i rada.
Kroz već razvijen biznis plan, planirane su plate u rangu od 4.000 do 7.000 eura, čime SEEIIST ne samo da zadržava mlade, već postaje magnet za povratnike i strane stručnjake.
Pored toga, nudi: zapošljavanje u visoko-tehnološkom i međunarodnom okruženju; karijere u oblastima poput medicine, inženjeringa, IT-ja, biomedicine, fizike, vještačke inteligencije; povratak mladih iz inostranstva uz uslove i izazove koji u Crnoj Gori do sada nijesu postojali; učešće u globalnim naučnim i industrijskim projektima bez napuštanja zemlje; pristup Horizon Europe i budućim FP programima, kroz povećanu konkurentnost crnogorskih timova; učešće oko 600 evropskih kompanija u izgradnji i operacijama centra – nivo međunarodne saradnje koju Crna Gora do sada nije imala.
SEEIIST bi pozicionirao Crnu Goru kao lidera u regionu i ključnog igrača na evropskoj naučno-tehnološkoj mapi. Ovo je projekat koji pravi razliku — ne samo u ekonomiji, već i u mentalitetu društva.
MONITOR: Projekat bi se većinski finansirao iz EU, kakva je ekonomska računica države Crne Gore u ovom projektu?
DAMJANOVIĆ: Izuzetno povoljna. Teško je naći primjer slične investicije sa tako jasnim, mjerljivim povratom.
Ukupna investicija iznosi oko 250 miliona eura, od čega je čak 200 miliona (80 odsto) već potencijalno dostupno iz EU fondova. To znači da bi Crna Gora trebalo da obezbijedi svega 20 odsto ukupne investicije, ali ne u jednoj godini, vec razvučeno na period od pet godina. Procijenjeni trošak za Crnu Goru je oko 50 miliona eura u periodu od najmanje pet godina po evropskoj tržišnoj vrjednosti, što je znatno manje ako se uključe lokalne cijene i zemljište (npr. Ćemovsko polje ili Ulcinj – obje lokacije već prepoznate kao idealne).
Cijeli master plan je već završen – što znači da bi se kroz EU fondove ulagalo na tehnologije, a Crna Gora bi trebala da uloži samo u grubu infrastrukturu – zgrade, obezbijedi zemljište, energetsku mrežu….
Ukoliko bi se sada donijela politička odluka i započela pripremna faza, centar bi mogao biti završen do 2030.
SEEIIST nije trošak – to je ekonomski motor. Već nakon četiri godine rada, investicija Crne Gore mogla bi biti potpuno vraćena pokrivajući operativne troškove, kroz: prihode od liječenja pacijenata – oko 25 miliona eura godišnje (cilj je da centar bude međunarodni za liječenje pacijenata, jedna cijena za region, druga za ostale međunarodne pacijente); korišćenje infrastrukture od strane evropske industrije– dodatnih 20+ miliona eura godišnje; učešće u evropskim istraživačkim programima (Horizon, FP itd.) – dodatnih 10–20 miliona eura godišnje; boravak i potrošnja više od 1000 naučnika i stručnjaka, koji u svakom trenutku rade i žive u Crnoj Gori, stvarajući efekat lokalnog ekonomskog rasta.
U poređenju sa drugim velikim infrastrukturnim projektima – poput auto-puta ili luksuznih turističkih zona – ovaj projekat koji donosi brz, održiv i višedimenzionalan povrat investicije, generiše dinamiku i širenje – pametni grad ili inovativni distrikt – bez ekološkog pritiska i uz zadržavanje mladih ljudi u zemlji. Ovakve prilike se ne propuštaju.
MONITOR: SEEIIST je uvršten u Vladinu Reformsku agendu 2024–2027. Da li se nakon toga nešto konkretno uradilo?
DAMJANOVIĆ: Uvrštavanje SEEIIST-a u Reformsku agendu Crne Gore predstavlja značajan korak i jasno priznanje njegovog strateškog značaja za državu i region. Ipak, od formalnog uključivanja do stvarne realizacije postoji veliki korak – a on trenutno izostaje. Važno je istaći da je kroz Novi plan rasta za Zapadni Balkan za period od 2024. do 2027. godine izdvojeno šest milijardi eura, od čega je do sada iskorišćeno svega 50 odsto, a samo dvije godine su preostale za realizaciju ovih sredstava.
Zasad ne postoji operativna politička struktura koja bi koordinisala realizaciju projekta, pratila dinamiku, inicirala razgovore sa EU partnerima i obezbijedila stratešku vidljivost na svim relevantnim nivoima.
Zbog toga je neophodno da vođenje SEEIIST-a bude pozicionirano na najviši politički nivo – direktno u kabinet premijera. Samo tako projekat može dobiti neophodnu pažnju i status koji zaslužuje.
Ništa nije vrijednije od života ljudi – a ako već znamo da SEEIIST može da spasi pet izgubljenih života dnevno, zašto još nije počela njegova izgradnja?
Upravo to pitanje razotkriva suštinu problema. SEEIIST nije u zastoju zbog nedostatka znanja, tehnologije ili međunarodne podrške. Sve to već imamo. Ono što nedostaje jeste odlučnost, politička koordinacija i institucionalna odgovornost.
Ovakvi projekti ne mogu biti prepušteni entuzijazmu pojedinaca – moraju biti strateški vođeni sa najvišeg nivoa države, jer je riječ o projektu koji mijenja sudbinu zdravstva, nauke i ekonomije u Crnoj Gori.
Bez jasne političke komande i spremnosti da se SEEIIST pozicionira kao prioritet – ne samo na papiru, već kroz konkretno djelovanje– projekat ostaje tačka velikog potencijala, ali i propuštene šanse.A svaka propuštena šansa znači pet života manje – svakog dana.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLA: U BiH se moraju implementirati odluke Evropskog suda za ljudska prava

Objavljeno prije
1 sedmicana
18 Aprila, 2025
Kao građaninu BiH jako mi je bitno da imamo političku stabilnost i kod naših prvih susjeda, jer mnoge stvari koje se dešavaju u susjedstvu imaju uticaj i na situaciju u BiH
MONITOR: Pri svom nedavnom boravku u Sarajevu, Kaja Kalas-visoka predstavnica EU za spoljnu i bezbjednosnu politiku, obratila se misiji EUFOR-Altea riječima da je upravo u toj misiji rođena bezbjednosna i odbrambena politika EU. Kako razumijete ovu izjavu?
ŠEHIĆ: Posjeta Bosni i Hercegovini od strane visokih dužnosnika Evropske komisije, vezana je za političku situaciju u BiH, a imajući u vidu činjenicu da su u BiH stacionirane trupe EUFOR-a koje imaju osnovni zadatak da obezbjeđuju mir. Obzirom na poziciju Kaje Kallas koja je zadužena za spoljnju i bezbjednosnu politiku EU, bilo je i logično da se sastane sa misijom EUFOR-a – ALTEA. Zbog izbijanja političke krize u BiH povećan je broj pripadnika EUFOR-a, a naročito nakon suspenzije Zakona o Sudu BiH, Tužilaštvu BiH, Zakona o VSTV kao i nepoštovanja odluka Ustavnog suda BiH, o čemu je Narodna skupština Republike Srpske donijela odluku, što je dodatno pogoršalo političku situaciju, te je izazvan strah kod građana BiH da eventualno može doći do određenih sukoba. Sve to je uzrokovalo pojačano prisustvo zvaničnika u BiH, a i u regionu radi čega je izvršen snažan pritisak na aktere političkog života u BiH za bezbjednosnu i političku stabilizaciju trenutne situacije.
MONITOR: Malo po izbijanju krize u BiH, boravio je Mark Rute, generalni sekretar NATO. Poslije razgovora sa članovima Predsjedništva BiH, Rute je rekao da sada nije 1992. i da NATO neće dozvoliti bezbjednosni vakuum u BiH. Može li ta izjava da ulije više sigurnosti ljudima u BiH?
ŠEHIĆ: Sigurno da je jako značajna i posjeta generalnog sekretara NATO-a Majka Rutea, te sastanci koje je obavio sa članovima Predsjedništva BiH i poruka koju je poslao da NATO neće dozvoliti bilo kakav bezbjednosni rizik u BiH što je imalo veliki značaj i među građanima BiH i ulilo više sigurnosti da NATO neće dozvoliti bilo koji vid narušavanja mira i bezbjednosti u državi. Moram napomenuti da jedine države u regionu koje nisu članice NATO saveza su BiH i Srbija. I u narednom periodu se očekuje posjeta visokih evropskih zvaničnika jer je Zapadni Balkan jedna od neuralgičnih tačaka u Evropi. Ni EU ni NATO neće dozvoliti da se otvara neki novi sukob u srcu Evrope, jer je njihov prioritet -u ovom trenutku, zaustavljanje rata u Ukrajini. Očekujem da i države potpisnice Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH-Republika Hrvatska i Republika Srbija, doprinesu-shodno svojim obavezama, političkoj i sigurnosnoj situaciji u BiH. Meni je kao građaninu BiH jako bitno da imamo političku stabilnost i kod naših prvih susjeda, jer mnoge stvari koje se dešavaju u susjedstvu imaju uticaj i na situaciju u BiH. Radi toga mi je i želja da BiH ima najbolje odnose u prvom redu sa Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom, jer mislim da je to interes svih nas.
MONITOR: Milorad Dodik i Nenad Stevandić poslije odbijanja Interpola da za njima raspiše crvenu potjernicu, slobodni su kada su van granica BiH… Da li je za vas odluka Interpola bila iznenađenje?
ŠEHIĆ: Kada je u pitanju odbijanje Interpola da po pozivu Suda BiH raspiše crvenu potjernicu za Miloradom Dodikom i Nenadom Stevandićem, to za mene nije neko veliko iznenađenje. Podsjetio bih na slučaj Španije-odnosno pokušaja proglašenja nezavisnosti Katalonije, kada je lider Katalonije Pučdemon napustio Španiju i od tada boravi u Briselu. Interpol takođe nije raspisao crvenu potjernicu i on već godinama živi i djeluje u Belgiji. Da je Interpol eventualno donio odluku o raspisivanju crvene potjernice pitanje je da li bi sve države-članice Interpola poštovale tu odluku. Iako je obaveza država-članica Interpola da provode takve odluke, ali mnoge države ne poštuju ni potjernice koje je raspisao Međunarodni krvični sud za ratne zločine u Haagu. Nakon ovakve odluke Interpola isključiva nadležnost za postupanje po potjernici koju je raspisao Sud BiH je u nadležnosti domaćih agencija.
MONITOR: Interesantna je kombinatorika u raspodjeli političke moći u BiH. Iako je Trojka raskinula sporazum sa Dodikovim SNSD, ne uspijeva im da u Domu naroda PS BiH potvde smjenu dvojice ministra iz SNSD i nekoliko zamjenika ministara- jer SNSD blokira rad Doma naroda. S tim u vezi predlaže se čak i promjena Ustava?
ŠEHIĆ: Politička kriza koja dugo traje u BiH kulminirala je propašču koalicije, jer je trojka (SDP BiH, Naša stranka i NIP) zajedno sa HDZ BiH raskinula sporazum sa SNSD-om te se otvorio prostor da buduću vlast u BiH čine i opozicione stranke iz Republike Srpske. Međutim, na putu za konstituisanje nove koalicije na državnom nivou stoje prepreke koje proističu iz Ustava BiH, gdje za razrješenje određenih ministara ulogu sem Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH ima i Dom naroda čije je sjednice nemoguće održati zbog činjenice da Dom naroda može raditi i donositi odluke samo ukoliko je sjednici prisutno najmanje po tri delegata iz svakog kluba naroda. A kako su u klubu Srba tri delegata iz SNSD-a, oni imaju mogućnost da blokiraju rad Doma naroda. Interesantno je-da kod imenovanja ministara i njihovih zamjenika Dom naroda nema nikakvu nadležnost, tako da u ovakvoj situaciji mogao bi se imenovati samo jedan ministar i to ministar sigurnosti-jer je raniji ministar podnio ostavku.
MONITOR: Hrvatski premijer Andrej Plenković je u Mostaru rekao da očekuje da EU neće zabraniti kretanje Dodiku. S tim se slaže i Dragan Čović-šef HDZ BiH. Govori se o obnavljanju savezništva Dodik-Čović i spekuliše šta bi nezadovoljni HDZ očekivao za uzvrat-nove intervencije u Izbornom zakonu ili čak izmjene Ustava BiH?
ŠEHIĆ: Kada živite u BiH pa i zemljama u regionu, ništa nas ne smije iznenaditi. Tako treba razumijevati i izjavu hrvatskog premijera Andreja Plenkovića da EU neće zabraniti kretanje Dodiku jer je jasan stav Mađarske i njenog premijera Orbana da neće glasati za takvu odluku, a ovakve odluke se donose konsenzusom svih članica Evropske unije ali se dozvoljava da države članice EU mogu samostalno donositi odluke o zabrani kretanja i ulaska u pojedine države, što su već učinile i Njemačka i Austrija a očekuje se da i neke druge države donesu ovakvu odluku. Hrvatski premijer je stao u zaštitu cjelovitosti BiH s čime se složio i Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH. Za političku stabilnost u BiH pogubna je formula 2:1, jer u takvom slučaju nikome nije dobro, a u konkretnom slučaju mislim na obnavljanje savezništva Dodik-Čović. Moram napomenuti da je bilo i savezništva između SDA i HDZ BiH što se takođe pokazalo neuspješnim i neprihvatljivim. Ovdje se valja izboriti za ravnopravnost, jednakopravnost svih građana BiH jer u ovoj državi niko ne bi trebalo da se osjeća ugroženim. Zato je najveća odgovornost ne samo na političkim strankama koje trenutno čine vlast nego i na opozicionim, da svojim konstruktivnim djelovanjem doprinesu političkoj, ekonomskoj, socijalnoj i sigurnosnoj stabilnosti u BiH. Do izmjena Izbornog zakona BiH a u jednom dijelu i izmjena Ustava BiH mora doći jer se moraju implementirati odluke Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura kao i odluka Ustavnog suda BiH jer to je jasno naglašeno u prvom prioritetu koji BiH mora ispuniti na putu prema EU.
MONITOR: Bilo je i ideja da se u Savjet ministara BiH uvede i neko iz opozicije u RS. Pominjalo se ime Nebojše Vukanovića sa liste Za pravdu i red, na upražnjeno mjesto ministra bezbjednosti. Šta se zna o tome?
ŠEHIĆ: Mnogo se špekulisalo da se u Vijeće ministara BiH na mjesto ministra sigurnosti imenuje neko iz opozicije iz RS-a a konkretno se spominjalo ime Nebojše Vukanovića. U posljednje vrijeme o tome se mnogo ne govori, a imajući u vidu činjenicu da Nebojša Vukanović doživljava neprijatnosti kao političar (zapaljen automobil) a da mu je i majka umrla, nisam siguran da bi on to prihvatio. A tome treba dodati i činjenicu da se sljedeće godine u BiH održavaju opšti izbori te bi mu mandat trajao vrko kratko.
MONITOR: Dodik je srdačno primljen od Vladimira Putina, dok su mu Njemačka i Austrija, nakon što je njemačka ministarka Ana Lurman u RS proglašena nepoželjnom, uvele zabranu ulaska. Sudeći po izjavi Marka Rubia-državnog sekretara SAD, izostala je ( priželjkivana a možda i očekivana), podrška SAD?
ŠEHIĆ: Nesporna je činjenica da Milorad Dodik vrlo često putuje u Moskvu i Budimpeštu gdje se uvijek primi na najvišem nivou. To nije ništa novo. Nakon donošenja odluke Suda BiH kojom je Milorad Dodik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od godinu (prema Krivičnom zakonu BiH Milorad može kaznu zatvora ukoliko je izrečena do godinu dana platiti novčanim iznosom kojim se svaki dan zatvora plaća 100KM) i šestogodišnja zabrana političkog djelovanja, glasnogovornica State Departmenta je podržala takvu odluku Suda, što je kasnije potvrdio i državni sekretar SAD-a. Tako da je iz toga jasan stav američke administracije u konkretnom slučaju.
SAD imaju najznačajniju ulogu kada je u pitanju BiH
MONITOR: U Sarajevu se smatra da bi hapšenje Milorada Dodika bio bezbjednsni rizik. Neki BiH analitičari smatraju i to da su odlazak Bajdenove administracije i ambasadora Majkla Marfija, oslabili poziciju VP Kristijana Šmita. Da li će situacija biti jasnija poslije pravosnažne presude Miloradu Dodiku?
ŠEHIĆ: Kada je u pitanju privođenje Milorada Dodika po naredbi Suda BiH tada su određene bezbjednosne agencije procijenile da bi to eventualno mogao biti bezbjednosni rizik. Ali se očekuje da institucije države BiH-posebno nakon odluke Interpola, moraju postupiti po potjernici koja je raspisana od strane domaćih vlasti, a kada će to biti, to je jako teško procijeniti. Svjedoci smo da i Milorad Dodik kao i Stevandić slobodno prelaze granicu BiH i Srbije, a odgovor na tu činjenicu može dati jedino granična policija.
SAD imaju najznačajniju ulogu kada je u pitanju BiH iz razloga što su oni tvorci kako Wašingtonskog kao i Dejtonskog sporazuma kojim je okončan sukob u BiH. Sa te strane imaju jednu vrstu obaveze da svojom politikom doprinesu izgradnji normalne demokratske države uređene na principima parlamentarizma, poštovanju ljudskih i građanskih prava kao i funkcionisanju vladavine prava. Ako analiziramo koliko se vlasti promijenilo u SAD od 1995. i bez obzira da li su na vlasti bili demokrati ili republikanci, njihova politika prema BiH je konstanta. Politika je ostala ista što se vidi iz stavova nove administracije, te se neće ni promijeniti pozicija Visokog predstavnika Christiana Schmidta.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
Kolumne
-
ALTERVIZIJA / prije 1 sedmica
Naša
Milan Popović
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Peticija
Milena Perović
-
DUHANKESA / prije 1 sedmica
Podvala o “srećnim” i “nesrećnim” narodima
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Ostroga mi, baš evropski
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Dvojka
Zoran Radulović

Novi broj


O Filipu Davidu, prosvjetitelju

IN MEMORIAM – MARIO VARGAS LJOSA: Božanski talentovani pripovjedač

SAFET SIJARIĆ “LJUBAV NA MILJACKI”: Roman o ljubavi koja prkosi smrti i pamćenju koje pobjeđuje zaborav
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
NOVA HAPŠENJA ZBOG ŠVERCA CIGARETA: Pao i drugi vlasnik Tehnomaxa
-
IN ENGLISH2 sedmice
Government Summons Ambassadors for Consultations and Instructions: A Foreign Policy Tightrope
-
IN ENGLISH2 sedmice
TWILIGHT OF MONTENEGRIN INTERESTS IN AMERICA: Prayer Breakfast Instead of Real Diplomacy
-
Izdvojeno4 sedmice
VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku
-
DRUŠTVO3 sedmice
MUKE TRETMANA OTPADNIH VODA: Projekti koje prate predrasude i loša iskustva
-
SVIJET3 sedmice
SLUČAJ MARIN LE PEN: Za desnije sjutra
-
INTERVJU2 sedmice
SANJA RAONIĆ, SLIKARKA: Događanje umjetnosti kao čin otpora
-
FOKUS3 sedmice
ZARADE U PRAVOSUĐU: Vrh i preko četiri hiljade, ostali duplo manje