Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KRISTINA STEVOVIĆ, GLUMICA: Glad za novim

Objavljeno prije

na

Mladu, a već poznatu i nagrađivanu glumicu Kristinu Stevović hercegnovska i mojkovačka publika vidjela je u novom i dugoiščekivanom filmu Branka Baletića Lokalni vampir. Kristina Stevović je završila Fakultet dramskih umjetnosti na Cetinju u klasi profesora Bora Stjepanovića, a na istom fakultetu je specijalizirala. Kad je tek počela karijeru da gradi za ulogu Anice u predstavi Maškarate ispod kuplja, u režiji Ivice Kunčevića, Stevović je dobila prestižnu nagradu u Splitu na festivalu Marulićevi dani. Dobitnica je i nagrade za najbolju zajedničku glumačku igru u predstavi Ljepotica i zvijer na Kotorskom festivalu za djecu. Našu publiku je osvojila i ulogama u predstavama: Danilo, Ko se boji Virdžinije Vulf, Kanjoš, Nenagrađeni ljubavni trud, Gospođice Rice puno prije politike bila je glazba, Betula u Malu Valu, Mrakuša, Sanjivi nagon… MONITOR: Tumačite jednu od glavnih uloga u filmu Branka Baletića ,,Lokalni vampir”, čija je premijera bila u Puli, kao i na Hercegnovskom filmskom festivalu, a nedavno je i njime otvorena Mojkovačka filmska jesen. Film se dugo očekivao, jer je Baletić režirao nakon pauze od dvadeset godina. Kažite mi vaše impresije sa snimanja, a i da li je publika stvarno prepoznala tu energiju i da li je uživala u glumačkoj igri, kao što je sve vrijeme tokom snimanja najavljivano?
STEVOVIĆ: Sa radom pred kamerama sam se susrela još na fakultetu, zahvaljujući saradnji sa kolegama sa filmske režije i radu na postdiplomskim studentskim zadacima. Tada je to bio rad – gerila kako smo ga u šali nazivali. Dok smo radili film profesora Baletića bili smo pomalo gerilci, ali ipak više čuvani. Organizacija je bila veoma dobra, profesor Baletić beskrajno šarmantan u vođenju glumaca, a tada sam srela jednu nesvakidašnju energiju koja tinja među članovima filmske ekipe. Zaljubila sam se u tu energiju, snagu, disciplinovanost. Vjerujem da je glumačka igra, koju je publika nesebično pozdravila u sva tri grada, bila upravo sublimacija svega navedenog. Ipak, za pravi odgovor se treba obratiti onima za koje je film pravljen- publici.

MONITOR: Tumačite i glavu ulogu u filmu „Granice, kiše” Nikole Mijovića i Vlastimira Sudara, čije snimanje još nije završeno. Autori ovog filma režiju su učili u Londonu, pa me zanima vaše iskustvo sa cjelokupnom ekipom ovog ostvarenja.
STEVOVIĆ: Ulogu za ovaj film sam dobila na kastingu održanom prije tri godine. Tada je počela naša zajednička, na momente donkihotovska borba za ovaj projekat. Ovog ljeta smo konačno i snimili prvi dio filma, a nastavak nam slijedi na proljeće. Ekipa ovog filma je manja, atmosfera intimnija, a priča je sasvim drugačija. Nikola i Vlasta su ljudi koje rijetko imate priliku da upoznate. Količina suptilnosti, smirenosti, nježnosti i prijateljstva sa kojom su me oni pažljivo vodili kroz svaki kadar – zadivljujuća je.

MONITOR: Na Kanli kuli su ljetos prikazana tri filma crnogorske produkcije, što je pokazatelj rasta i razvoja naše kinematografije. Kako gledate na današnju nacionalnu kinematografiju i mislite li da je to samo pozitivan eksces?
STEVOVIĆ: Ja želim da vjerujem da nije! Čini mi se da, generalno, raste svijest da jednu zemlju najsuptilnije, a istovremeno najsnažnije, može predstaviti upravo njena kultura. Čujem da se u loncu kuva nešto i za sljedeće filmsko ljeto.

MONITOR: Vratimo se pozorištu i ulogama po kojima ste prepoznati u Crnoj Gori. Publiku ste odmah osvojili tumačenjem kneginje Darinke u predstavi „Danilo”, a na samom početku građenja karijere dobili ste važnu nagradu ,,Marul” za ulogu u predstavi „Maškarate ispod kuplja”. Koliko vam je ta nagrada tada značila i koliko je to bilo obavezujuće za mladog umjetnika?
STEVOVIĆ: Bogdan Dikić je kazao da ako vam nagrade baš ništa ne znače to znači da niste dobili nijednu. To je najveća hrvatska pozorišna nagrada, a u posljednjih dvadesetak godina dodjeljena je samo dvijema glumicama van Hrvatske. Čini mi se da sam tek sada svjesna veličine i važnosti takve nagrade. Trudim se da svako svoje dejstvo na sceni pretvorim u igralište u kojem ću opravdati najprije svoje postojanje, ljubav prema ovom poslu, a potom i čast koju su mi ukazali ovom nagradom. Pozorište volim, ipak, više od svakog medija. Susret sa publikom oči u oči, smijeh kojim vas daruju, suzdržan dah koji uspijete da izmamite, onaj trenutak kad vam se učini da je sve stalo u zajedničkoj ekstazi – e to su nagrade za moju dušu.

MONITOR: Radili ste i sa rediteljkom Anom Vukotić komad Edena fon Horvata „Vjera, ljubav, nada”. Mnogi su bili stava da ste, iako je epizodna uloga, ovdje pokazali potpuno drugačiji pristup glumi. Šta vas je najviše fasciniralo kod ovog komada?
STEVOVIĆ: Sam komad. Prvo scensko druženje sa nekima od kolega i sa samom rediteljkom. Prostor za nov iskaz i neku novu glumačku energiju. Zajednička vjera da ovo i ovakvo lice i utroba mogu poroditi mnoge djevojčice, djevojke, žene, ljubavnice i prostakuše, nježnice i opasnice i mnogo toga između toga…

MONITOR: Težite usavršavanju igračkih sposobnosti pa ste učestvovala u brojnim radionicama. O čemu maštate u vezi sa karijerom?
STEVOVIĆ: Maštam da me nikada ne napusti glad za novim. Da se nikad ne zaustavim misleći da je to sve. Da dobijem prilike da još mnogo toga naučim. Da stvorim sama te prilike. Da me pronađu i da pronađem sve one druge ja koje čekaju da budu pronađene. Da budu uvijek puna gledališta. Da stvorimo još novih gledališta i scena. I da u svemu tome ne zaboravim da se igram.

Miroslav MINIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo