Povežite se sa nama

INTERVJU

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja Roditelji: Vršnjačko nasilje je slika našeg društva

Objavljeno prije

na

Djeca uče od nas, mi smo im primjeri u svemu,  mi smo jedini odgovorni za njihovo ponašanje. Uzaludna je sva priča o tome da nešto treba da se radi ovako ili onako ako im mi svakodnevno pokazujemo svojim ponašanjem suprotno

 

MONITOR: Krajem prošle godine u Podgorici je predstavljen Nacionalni plan za djelovanje protiv vršnjačkog nasilja. Šta je njime predviđeno?

MIHAILOVIĆ: Nacionalni akcioni plan I sve ono što je njime predviđeno i na čemu se već radi rezultat je rada i zalaganja velikog broja organizacija, institucija i ustanova posljednjih godinu i sa kojima sarađujemo kroz projekat Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školamai da pokušamo da unaprijedimo postojeći ambijent kako bi djeca u Crnoj Gori bila bolje zaštićena od vršnjačkog nasilja. Da, potpuno smo svjesni da ga nikada nećemo ni mi u Crnoj Gori ni bilo ko u potpunosti iskorijeniti, ali je stanje bilo takvo da je zabrinjavalo koliko se nije reagovalo na nasilje, koliko se nije prepoznavalo i koliko je propusta bilo u postupanju. Na prevenciji se ipak radilo, ali je i taj dio morao da pretrpi određena unaprjeđenja. Dakle, Nacionalnim akcionim planom je definisan niz koraka na svim nivoima – od promjene zakona u dijelu odgovornosti svih, i obavezno roditelja, promjene upustva, odnosno smjernica po kojima se mora postupati i obavezivanja svih u školama da ga primjenjuju (do sada je često bilo mrtvo slovo na papiru), uvođenja evidencije o slučajevima vršnjačkog nasilja koja do sada nije postojala, uspostavljanje tijela koje će pratiti stanje iprimjenu svega usvojenog … Takođe, prepoznalo se da bi bilo potrebno mijenjati zakon u dijelu koji se odnosi na PP službe, odnosno da se omogući da iškole sa manjim brojem učenika imaju psihologe i ako treba pedagoge. Uz sve to, predloženo je, ina tome će se insistirati, da centri za socijalni rad budu partneri u posebno izazovnim slučajevima kada roditelji nijesu zainteresovani da sarađuju i da centri pomažu školama, ali im podrška moraju biti i domovi zdravlja koji moraju početi da obezbjeđuju tretmane i podršku porodicama čija su djeca i žrtve ,ali i počinioci nasilja.

MONITOR: Je li vršnjačko nasilje odraz cjelokupnog stanja u našem društvu? 

MIHAILOVIĆ: Mi mislimo da jeste. Vjerujem da ste primijetili da kada pričamo o današnjoj djeci u javnosti često svi govore o tome da su nevaspitani, da nemaju poštovanja kao mi nekada, da nemaju obzira ni prema kome, da su nasilniji…. Malo se ko zapita zašto je to tako. Definitivno je najlakše prebaciti krivicu na  djecu. A ko podiže tu djecu? Ko ih takvima vaspitava? Kako smo mi , koji su eto vaspitavani na najbolji mogući način, kako ga sada veličamo, uspjeli da odgajamo ovakvu djecu? Nema  prevelike filozifije u otkrivanju uzroka tih problema. To će vam svaki psiholog I stručni radnik reći. Djeca uče od nas, mi smo im primjeri u svemu, i mi smo  odgovorni za njihovo ponašanje. Uzaludna je sva priča o tome da nešto treba da se radi ovako ili onako ako im mi svakodnevno pokazujemo svojim ponašanjem suprotno.  A u slučajevima kada neko ne odradi dobro svoj dio posla, i u roditeljstvu i u školama i svuda gdje se radi sa djecom, onda nema odgovornosti nego se samo prebaci na nekog drugog očekivanje da to riješi. Ne razmišljamo o tome da dijete koje ima neki problem u ponašanju to radi zbog nečega, da ima neki problem, ne umijemo da mu pomognemo njemu, sa porodicom se i ne trudimo, godine prolaze, poslije nekog vremena se čeka da ono pređe u novu sredinu da se ti koji su se do tada njime bavili konačno oslobode, a gdje će ono poslije ikakav će biti građanin ove zemlje to je manje bitno. Ono će biti tu i vjerovatno praviti nove problemei vjerovatno će ti problemi biti još veći.

MONITOR: Vi ste prilikom predstavljanja Nacionalnog plana kazali da kada dođe do nasilja malo kome znače formulacije “Sve je u porodici” ili “Sve je do vaspitanja”… 

MIHAILOVIĆ:Jeste. Dobro i šta onda? Šta je Vama, ako Vaše dijete trpi neku vrstu nasilja, lakše što će neko konstatovati da je sve u toj porodici čije dijete maltretira Vaše dijete? Ništa ni Vama ni Vašem djetetu. Ta druga porodica možda ne umije ili neće da se time bavi. Ali kada do toga dođe neko mora da im pomogne da to urade ili da ih natjera, jer  u suprotnom trpe svi. Zato je važno da postoji jasan sistem podrške i odgovornog reagovanja. A to mora da uredi država, odnosno nadležne instiucije.

MONITOR: Koliko su roditelji odgovorni za vršnjačko nasilje?

MIHAILOVIĆ: Na više načina. Svako od nas prvo svojim primjerom ponašanja onoga što dozvoljava odnosno ne dozvoljava u svojoj porodici. Evo jednog primjera. Što mislite kakvu poruku šaljemo i djeci i bilo kome kada, kako to imamo običaj kao roditelji da radimo, branimo ponašanje svog djeteta po svaku cijenu, pravimo pritisak na drugu djecu, na nastavnike, na školu? Ogromne posljedice se ostavljaju na sve u takvim slučajevima. A to je dozvoljeno. Ogovornost I je odgovornost  sistema koji je to dozvolio.

MONITOR: Nacionalnim planom je predviđeno da se u ranom školskom uzrastu obezbijedi da roditelji pohađaju Program Roditeljstvo kroz cjeloživotno zdravlje.

MIHAILOVIĆ:Taj program je sjajan! To odgovorno tvrdim i svaki roditelj koji ga je do sada prošao će vam to reći. Da, moramo izgleda da neke stvari naučimo i promijenimo ih kod sebe da bismo se lakše snašli u roditeljskoj ulozi, koliko god to nekome zvučalo kao pretjerivanje. Zato jer smo se nekako usmjerili na pogrešne stvari, ne umijemo da postavimo granice, nijesmo dosljedni. Program podrazumijeva rad sa roditeljima djece od dvije  dodevet godina. Dakle, idealno vrijeme da se odmah počne kako treba ili da se mijenja ono što nije dobro. Kroz tri mjeseca rada sa roditeljima, individualno i u grupama, roditelji saznaju kako da djeci postave granice, kako da budu kompetenti da disciplinuju djecu i da u tome budu uspješni. Osim toga uče ikako da preusmjere negativno ponašanje u pozitivno. Suština je da daje konkretne rezultate. Ako nas pitate,  mi bismo uveli taj program kao obavezan za sve roditelje. Na taj način ste kao država obezbijedili da oni imaju adekvatnu podršku i pomogli im, ne ostavljate im da se sami snalaze i da poslije morate da rješavate probleme koji nastaju, jer se nije dobro radilo. Ima još programa sigurno dobrih, ne mora biti samo ovaj,ali treba ih pronaći i početi primjenjivati. Gore ne može nikome od toga da bude.

MONITOR: Vršnjačko nasilje je uzelo maha  u školama. Prošle godine svaki peti učenik doživio je neki oblik nasilja.Čime se to može objasniti?

MIHAILOVIĆ:Svim dosad  navedenim. Nepostojanjem odgovornosti nas odraslih posebno,ali i djece.

MONITOR: Kad se sve rečeno ima u vidu,  kako se vršnjačko nasilje najefikasnije može suzbijati?

MIHAILOVIĆ: Odmah. Već je bilo prijava liniji i već se postupalo. A javnost će biti detaljno upoznata sa svim što joj je na raspolaganju kampanjom koja će uskoro početi. Važno je da se zna da sada postoje jasne procedure i šta ljudi mogu da očekuju kada znaju da se neko vršnjačko nasilje dešava.

 

SOS linija

MONITOR: Ministarstvo  prosvjete najavilo je novi sistem borbe protiv vršnjačkog nasilja u školama. O čemu se radi?

MIHAILOVIĆ: Uporedo sa Nacionalim akcionim planom planom, i Ministarstvo prosvjete je radilo svoj plan i definisalo aktivnosti tako da će u skladu sa njim biti otvorena SOS Linija za prijavu vršnjačkog nasilja u Ministarstvu (080 777 777), počinje da se vodi evidencija svih slučajeva vršnjačkog nasilja u okviru MEIS sistema koji se koristi u školama, uputstvo o postupanju je već promijenjeno i poslato  svim školama, čije uprave moraju da ga primjenjuju, mijenjaju se statuti škola pa se uvodi odgovornost direktora u slučajevima neadekvatnog postupanja u slučajevima vršnjačkog nasilja (mogu biti i smijenjeni zbog toga), a u školama koje imaju najviše problema sa vršnjačkim nasiljem i vandalizmom počeće da rade zaštitari tj.osobe koje će biti u školama kao podrška u sprječavanju takvih pojava. Ofromljen je i nacionalni tim za vršnjačko nasilje u kojem su predstavnici minitarstva prosvjete, rada i socijalnog staranja, a i mi uključeni. Pratiće se postojeće stanje na osnovu prijava na liniji, evidencije koja počinje da se vodi i raditi na daljem unaprjeđenju stanja, jer je sigirno da će se shvatiti da je potrebno još nešto promijeniti i poboljšati. Dakle, ovo je samo početak svega.

 

Pozitivna uloga medija

MONITOR: Kako vidite ulogu medija kad je riječ o vršnjačkom nasilju?

MIHAILOVIĆ: Ulogu medija u slučajevima vršnjačkog nasilja vidimo uglavnom kao pozitivnu, jer su mediji i pomogli da se mnogi slučajevi otkriju i da se ovom problemu konačno pristupi kako treba. Nijesmo saglasni sa tim da priča o vršnjačkom nasilju i objavljivanje o takvim slučjevima doprinosi da ga je više i da se oni koji počine nasilje na taj način dodatno osnažuju. Smatramo da je mnogo bolje da se o tome govori kao problemu, ali možda što je još važnije da mediji izvijeste javnost i o tome kada dođe do nekih pozitivnih promjena. Tako i oni osnažuju sve koji svjedoče nekim problemima da ih prijave i da ne dozvole da se dešavaju, da ne okreću glavu. Ali i da reaguju ako primijete da sve to što je uvedeno ne funckioniše, pa da se na tome radi.

Ppostoji i ocjena da mediji sadržajima koje prikazuju podstiču nasilje. Tu bi se možda mogli i saglasiti, ali u dijelu da nije dobro da takve sadržaje promovišu nikome, pa ni djeci. Mada,  kada je porodica dobar primjer, djeca će, čak i ako popuste u nekom uzrastu i na njih bude veći uticaj imala vršnjačka grupa i okruženje, najčešće uspjeti da se vrate na pravi put jer su tako učeni od početka.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Potraga za zagubljenim reformama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti

 

 

MONITOR: Hrana je skupa pa, na poziv vaših imenjaka (Alternativa), neki građani bojkotuju supermarkete. Da li je država skupa i kako bi se građani trebali odnositi prema toj skupoći?

SOŠIĆ: Država je skupa, iz godine u godinu nas košta sve više, a pritisak da smanji nepotrebne troškove, da se bori sa gubicima i uzaludnim trošenjem, opada. Fokus je, možda s pravom, bio na prihodnoj strani, na razmišljanje što će nadoknaditi doprinose kojih se država odriče i koje sve nove izvore prihoda možemo pronaći i produbiti.

Valjalo bi da ova bude godina rezova i pripremnih radnji koje će učiniti da u budžetu za 2026. godinu imamo veći prostor za ulaganja u infrastrukturu, odnosno, ciljane programe socijalne podrške na račun ostvarenih ušteda u tekućem budžetu.

Kod situacije sa bojkotom, sve sličnosti prestaju sa nazivom. U svakoj vijesti o bojkoti, bilo bi ispravno reći da je organizator na parlamentarnim izborima 2023. godine bio na listi PES-a. Novinari su dužni da tu činjenicu pomenu kada izvještavaju o njihovim aktivnostima, kako bi građani dobili punu informaciju. Inače, ne mislim ništa dobro o takvom načinu djelovanja, previše je populističko u metodama i sadržaju, a to uključuje i ovu posljednju akciju. Više me brine pažnja koju im poklanjaju svi mediji – to je zabrinjavajući pokazatelj koliko je i u tom sektoru situacija loša.

MONITOR: Da ostavimo to za neku drugu priču. Državna administracija raste do mjere da, kako smo vidjeli i čuli, to ni premijer više ne može da isprati. Šta dobijamo za uzvrat?

SOŠIĆ: Predsjednik Vlade je rekao da je centralna vlast smanjila broj zaposlenih u odnosu na novembar 2023. godine za 400 zaposlenih. A, prema podacima Ministarstva finansija i Ministarstva javne uprave, broj zaposlenih u tom periodu povećan je za 617.

Spajić je, takođe, najavio tri reformske mjere: smanjenje ugovora o djelu za 20 odsto, smanjenje broja zaposlenih na centralnom nivou za 20 odsto i zamrzavanje novih zapošljavanja u upravi. Mi smo u Institutu alternativa bili iznenađeni tim najavama, jer par mjeseci ranije, kada smo slične akcije sa sistemskim obrazloženjem predlagali za Fiskalnu strategiju, Vlada je iste odbila.

Iako broj zaposlenih u javnom sektoru stalno raste, Ministarstvo javne uprave uspijeva da to prikaže kao pozitivan indikator u svojoj refomi. Trik je sledeći: MJU mjeri procentualno učešće zaposlenih u upravi na centralnom i lokalnom nivou u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori. To znači da ako ukupna zaposlenost  raste, a raste zbog raznih faktora, onda će njihov indikator biti pozitivan i pored novih zapošljavanja,  pošto će pomenuti odnos, procentualno, biti u padu. Na sličan način su vlade DPS-a pokušavale da manipulišu, prikazujuću broj zaposlenih kroz udio troškova za plate u BDP-u.

U stvarnosti: prema mjerenju primjene principa javne uprave OECD SIGMA za potrebe Evropske komisije (januar 2025.), Crna Gora je u oblasti “upravljanje ljudskim resursima” najgora u regionu. Najgore su ocijenjeni zapošljavanje, tranparentnost postupka, kao i stručno usavršavanje i učinak državnih službenika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠAN DRAKIĆ, V.D. DIREKTORA AGENCIJE ZA SPREČAVANJE KORUPCIJE: Odlučni smo da ASK postane referentna antikorupcijska institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

ASK je naslijedio preko 250 predmeta koji se odnose na javne funkcionere i političke subjekte. Pored tih predmeta i onih koji su sada aktuelni, prioritet u rješavanju imaju predmeti koji su vraćeni od strane Upravnog suda na ponovno postupanje. Ukupno smo u periodu od šest mjeseci donijeli odluke u 142 predmeta

MONITOR: Nakon šest godina ASK je utvrdio da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović prekršio Zakon o sprečavanju korupcije. Zbog neprijavljivanja duga od 16.741,24 eura na VIP rivolving kartici uputili ste ovaj predmet Specijalnom državnom tužilaštvu. Đukanović tvrdi da ste prekršili zakon i najavio je tužbu Upravnom sudu. Šta očekujete od prijave SDT-u i najavljene tužbe?

DRAKIĆ:Postupajući u okviru svojih nadležnosti, u skladu sa utvrđenim činjenicama i okolnostima, donijeli smo odluku u ovom postupku. Nažalost, u ovom periodu od šest godina, ovoj našoj odluci prethodile su dvije odluke ASK i dvije presude Upravnog suda koje su vratile na ponovno odlučivanje. Ukoliko dođe do tužbe javnog funkcionera, Upravni sud će se odnijeti i prema ovoj odluci. Bitna činjenica je da je ispoštovan upravni postupak, da je odluka donijeta u skladu sa utvrđenim činjenicama u postupku, te da je ASK pokrenula dalje postupke usled činjenica utvrđenih ovom odlukom ali i da smo kompletne spise predmeta proslijedili nadležnim institucijama na dalje razmatranje i postupanje.

MONITOR: Da li ima još predmeta koji čekaju izjašnjenje u vezi Đukanovića, kao na primjer ,,satovi”, ili nekih drugih bivših i sadašnjih najvećih funkcionera?

DRAKIĆ:ASK je naslijedio preko 250 predmeta koje se odnose na javne funkcionere i političke subjekte. Pored tih predmeta i onih koji su sada aktuelni, prioritet u rješavanju imaju predmeti koji su vraćeni od strane Upravnog suda na ponovno postupanje. Ukupno smo u periodu od šest mjeseci donijeli odluke u 142 predmeta.

O kojem obimu posla je riječ pokazuju i to da smo, kad je samo ova godina u pitanju, dobili sedam presuda kojima su poništene odluke ASK iz 2018, 2019. i 2022.g. a koje se odnose na više javnih funkcionera (B.Gvozdenović, D.Abazović, M.Radulović, G.Rakočević) i jednog medija. Po službenoj dužnosti ili po prijavama ove godine smo otvorili 24 predmeta.

Svi ovi predmeti moraju dobiti institucionalni odgovor, moraju biti riješeni u odgovarajućem postupku, neselektivno, profesionalno i stručno.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR POPOV, DIREKTOR CENTRA ZA REGIONALIZAM I KOPREDSJEDNIK IGMANSKE INICIJATIVE, NOVI SAD: Predsjedniku Srbije ne smeta mapa Velike Mađarske na šalu oko vrata Viktora Orbana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priče o vojvođanskom separatizmu su najobičnije podvale i-kao što neko reče, ovdje su glavni separatisti zapravo Vučić, premijer u ostavci Vučević i Ana Brnabić, jer jedino oni prizivaju vojvođanski sepratizam kojeg nema

 

 

MONITOR: Na mitingu SNS u Sremskoj Mitrovici aklamacijom dvadesetak hiljada pristalica stranke, usvojena je Narodna deklaracija o Vojvodini. Predsjednik Srbije je najavio i njeno usvajanje u Narodnoj skupštini Srbije. Kako  razumijete ovu „ideju“?

POPOV: SNS-ovci nemaju mašte pa sada pokušavaju da imitiraju svoje trenutno najjače političke protivnike a to su studenti. Kada to kažem onda mislim na način usvajanja Deklaracije aklamacijom, što bi trebalo da bude adekvatno studentskim plenumima na kojima se donose odluke. Međutim, to je bila samo karikatura od toga. A i sve drugo je bio bledi pokušaj imitacije veličanstvenih studentskih okupljanja – u tom slučaju istog dana u Kragujevcu. Da parafraziram Balaševića – bio je miting i šta da se priča, parada obmane i kiča… A što se tiče same njegove ideje, to je po onoj narodnoj “držte lopova”, pokušaj da se borbom protiv navodnog vojvođanskog separatizma skrene pažnja sa studentskih protesta koji su najozbiljnije do sada uzdrmali korumpiran i kriminalan režim SNS i njegovih satelita.

MONITOR: Povod Deklaraciji, Aleksandar Vučić vidi u porastu vojvođanskog separatizma i postojanju organizacija koje koriste tragediju Nadstrešnice za forsiranje odvajanja Vojvodine od Srbije. Deklaracija se bazira na pet tačaka, pominje se i namjera da se formira vojvođanska nacija, standardizuje poseban jezik i osnuje pravoslavna crkva. Kakvo može biti pravno dejstvo ove Deklaracije?

POPOV: Priče o vojvođanskom separatizmu su najobičnije podvale i-kao što neko reče, ovde su glavni separatisti zapravo Vučić, premijer u ostavci Vučević i Ana Brnabić, jer jedino oni prizivaju vojvođanski sepratizam kojeg nema. Oni postave tezu, polemišu sa tom izmišljenom tezom o separatizmu i oponente režimu iz Vojvodine optuže da su glavni separatisti. Tako je Ana Brnabić, predsednica Narodne skupštine, nedavno izjavila: “Ti ljudi su separatisti, da li vi razumete? Ja kao predsednica Skupštine pozivam institucije da rade svoj posao. Čekaj bre, jel’ Pućdemon u Španiji može tako separatistički da se šeta i priča? Ne, nego će biti uhapšen, pa će biti u egzilu“, kazala je Brnabić. Dakle ona je od izmišljene teze o separatističkim namerama dvojice trenutno najčešće spominjanih političkih protivnika-Dinka Gruhonjića i Gorana Ješića, došla do toga da su oni već postali vlast u Vojvodini-kao svojevremeno Pućdemon u Kataloniji, i već sproveli referendum o izdvajanju i zato kao sepratisti i izdajnici treba da sede u zatvoru. Jeste da je ovo van svake pameti, ali i veoma opasna teza jer pokazuje da bi ona i cela vladajuća garnitura, najradije svoje političke protivnike videla u zatvoru, pa makar i pod iskonstruisanim optužbama. Podseća li vas ovo na neka druga vremena i neke druge države gde se to zaistinski dešavalo?

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo