Povežite se sa nama

INTERVJU

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja Roditelji: Vršnjačko nasilje je slika našeg društva

Objavljeno prije

na

Djeca uče od nas, mi smo im primjeri u svemu,  mi smo jedini odgovorni za njihovo ponašanje. Uzaludna je sva priča o tome da nešto treba da se radi ovako ili onako ako im mi svakodnevno pokazujemo svojim ponašanjem suprotno

 

MONITOR: Krajem prošle godine u Podgorici je predstavljen Nacionalni plan za djelovanje protiv vršnjačkog nasilja. Šta je njime predviđeno?

MIHAILOVIĆ: Nacionalni akcioni plan I sve ono što je njime predviđeno i na čemu se već radi rezultat je rada i zalaganja velikog broja organizacija, institucija i ustanova posljednjih godinu i sa kojima sarađujemo kroz projekat Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školamai da pokušamo da unaprijedimo postojeći ambijent kako bi djeca u Crnoj Gori bila bolje zaštićena od vršnjačkog nasilja. Da, potpuno smo svjesni da ga nikada nećemo ni mi u Crnoj Gori ni bilo ko u potpunosti iskorijeniti, ali je stanje bilo takvo da je zabrinjavalo koliko se nije reagovalo na nasilje, koliko se nije prepoznavalo i koliko je propusta bilo u postupanju. Na prevenciji se ipak radilo, ali je i taj dio morao da pretrpi određena unaprjeđenja. Dakle, Nacionalnim akcionim planom je definisan niz koraka na svim nivoima – od promjene zakona u dijelu odgovornosti svih, i obavezno roditelja, promjene upustva, odnosno smjernica po kojima se mora postupati i obavezivanja svih u školama da ga primjenjuju (do sada je često bilo mrtvo slovo na papiru), uvođenja evidencije o slučajevima vršnjačkog nasilja koja do sada nije postojala, uspostavljanje tijela koje će pratiti stanje iprimjenu svega usvojenog … Takođe, prepoznalo se da bi bilo potrebno mijenjati zakon u dijelu koji se odnosi na PP službe, odnosno da se omogući da iškole sa manjim brojem učenika imaju psihologe i ako treba pedagoge. Uz sve to, predloženo je, ina tome će se insistirati, da centri za socijalni rad budu partneri u posebno izazovnim slučajevima kada roditelji nijesu zainteresovani da sarađuju i da centri pomažu školama, ali im podrška moraju biti i domovi zdravlja koji moraju početi da obezbjeđuju tretmane i podršku porodicama čija su djeca i žrtve ,ali i počinioci nasilja.

MONITOR: Je li vršnjačko nasilje odraz cjelokupnog stanja u našem društvu? 

MIHAILOVIĆ: Mi mislimo da jeste. Vjerujem da ste primijetili da kada pričamo o današnjoj djeci u javnosti često svi govore o tome da su nevaspitani, da nemaju poštovanja kao mi nekada, da nemaju obzira ni prema kome, da su nasilniji…. Malo se ko zapita zašto je to tako. Definitivno je najlakše prebaciti krivicu na  djecu. A ko podiže tu djecu? Ko ih takvima vaspitava? Kako smo mi , koji su eto vaspitavani na najbolji mogući način, kako ga sada veličamo, uspjeli da odgajamo ovakvu djecu? Nema  prevelike filozifije u otkrivanju uzroka tih problema. To će vam svaki psiholog I stručni radnik reći. Djeca uče od nas, mi smo im primjeri u svemu, i mi smo  odgovorni za njihovo ponašanje. Uzaludna je sva priča o tome da nešto treba da se radi ovako ili onako ako im mi svakodnevno pokazujemo svojim ponašanjem suprotno.  A u slučajevima kada neko ne odradi dobro svoj dio posla, i u roditeljstvu i u školama i svuda gdje se radi sa djecom, onda nema odgovornosti nego se samo prebaci na nekog drugog očekivanje da to riješi. Ne razmišljamo o tome da dijete koje ima neki problem u ponašanju to radi zbog nečega, da ima neki problem, ne umijemo da mu pomognemo njemu, sa porodicom se i ne trudimo, godine prolaze, poslije nekog vremena se čeka da ono pređe u novu sredinu da se ti koji su se do tada njime bavili konačno oslobode, a gdje će ono poslije ikakav će biti građanin ove zemlje to je manje bitno. Ono će biti tu i vjerovatno praviti nove problemei vjerovatno će ti problemi biti još veći.

MONITOR: Vi ste prilikom predstavljanja Nacionalnog plana kazali da kada dođe do nasilja malo kome znače formulacije “Sve je u porodici” ili “Sve je do vaspitanja”… 

MIHAILOVIĆ:Jeste. Dobro i šta onda? Šta je Vama, ako Vaše dijete trpi neku vrstu nasilja, lakše što će neko konstatovati da je sve u toj porodici čije dijete maltretira Vaše dijete? Ništa ni Vama ni Vašem djetetu. Ta druga porodica možda ne umije ili neće da se time bavi. Ali kada do toga dođe neko mora da im pomogne da to urade ili da ih natjera, jer  u suprotnom trpe svi. Zato je važno da postoji jasan sistem podrške i odgovornog reagovanja. A to mora da uredi država, odnosno nadležne instiucije.

MONITOR: Koliko su roditelji odgovorni za vršnjačko nasilje?

MIHAILOVIĆ: Na više načina. Svako od nas prvo svojim primjerom ponašanja onoga što dozvoljava odnosno ne dozvoljava u svojoj porodici. Evo jednog primjera. Što mislite kakvu poruku šaljemo i djeci i bilo kome kada, kako to imamo običaj kao roditelji da radimo, branimo ponašanje svog djeteta po svaku cijenu, pravimo pritisak na drugu djecu, na nastavnike, na školu? Ogromne posljedice se ostavljaju na sve u takvim slučajevima. A to je dozvoljeno. Ogovornost I je odgovornost  sistema koji je to dozvolio.

MONITOR: Nacionalnim planom je predviđeno da se u ranom školskom uzrastu obezbijedi da roditelji pohađaju Program Roditeljstvo kroz cjeloživotno zdravlje.

MIHAILOVIĆ:Taj program je sjajan! To odgovorno tvrdim i svaki roditelj koji ga je do sada prošao će vam to reći. Da, moramo izgleda da neke stvari naučimo i promijenimo ih kod sebe da bismo se lakše snašli u roditeljskoj ulozi, koliko god to nekome zvučalo kao pretjerivanje. Zato jer smo se nekako usmjerili na pogrešne stvari, ne umijemo da postavimo granice, nijesmo dosljedni. Program podrazumijeva rad sa roditeljima djece od dvije  dodevet godina. Dakle, idealno vrijeme da se odmah počne kako treba ili da se mijenja ono što nije dobro. Kroz tri mjeseca rada sa roditeljima, individualno i u grupama, roditelji saznaju kako da djeci postave granice, kako da budu kompetenti da disciplinuju djecu i da u tome budu uspješni. Osim toga uče ikako da preusmjere negativno ponašanje u pozitivno. Suština je da daje konkretne rezultate. Ako nas pitate,  mi bismo uveli taj program kao obavezan za sve roditelje. Na taj način ste kao država obezbijedili da oni imaju adekvatnu podršku i pomogli im, ne ostavljate im da se sami snalaze i da poslije morate da rješavate probleme koji nastaju, jer se nije dobro radilo. Ima još programa sigurno dobrih, ne mora biti samo ovaj,ali treba ih pronaći i početi primjenjivati. Gore ne može nikome od toga da bude.

MONITOR: Vršnjačko nasilje je uzelo maha  u školama. Prošle godine svaki peti učenik doživio je neki oblik nasilja.Čime se to može objasniti?

MIHAILOVIĆ:Svim dosad  navedenim. Nepostojanjem odgovornosti nas odraslih posebno,ali i djece.

MONITOR: Kad se sve rečeno ima u vidu,  kako se vršnjačko nasilje najefikasnije može suzbijati?

MIHAILOVIĆ: Odmah. Već je bilo prijava liniji i već se postupalo. A javnost će biti detaljno upoznata sa svim što joj je na raspolaganju kampanjom koja će uskoro početi. Važno je da se zna da sada postoje jasne procedure i šta ljudi mogu da očekuju kada znaju da se neko vršnjačko nasilje dešava.

 

SOS linija

MONITOR: Ministarstvo  prosvjete najavilo je novi sistem borbe protiv vršnjačkog nasilja u školama. O čemu se radi?

MIHAILOVIĆ: Uporedo sa Nacionalim akcionim planom planom, i Ministarstvo prosvjete je radilo svoj plan i definisalo aktivnosti tako da će u skladu sa njim biti otvorena SOS Linija za prijavu vršnjačkog nasilja u Ministarstvu (080 777 777), počinje da se vodi evidencija svih slučajeva vršnjačkog nasilja u okviru MEIS sistema koji se koristi u školama, uputstvo o postupanju je već promijenjeno i poslato  svim školama, čije uprave moraju da ga primjenjuju, mijenjaju se statuti škola pa se uvodi odgovornost direktora u slučajevima neadekvatnog postupanja u slučajevima vršnjačkog nasilja (mogu biti i smijenjeni zbog toga), a u školama koje imaju najviše problema sa vršnjačkim nasiljem i vandalizmom počeće da rade zaštitari tj.osobe koje će biti u školama kao podrška u sprječavanju takvih pojava. Ofromljen je i nacionalni tim za vršnjačko nasilje u kojem su predstavnici minitarstva prosvjete, rada i socijalnog staranja, a i mi uključeni. Pratiće se postojeće stanje na osnovu prijava na liniji, evidencije koja počinje da se vodi i raditi na daljem unaprjeđenju stanja, jer je sigirno da će se shvatiti da je potrebno još nešto promijeniti i poboljšati. Dakle, ovo je samo početak svega.

 

Pozitivna uloga medija

MONITOR: Kako vidite ulogu medija kad je riječ o vršnjačkom nasilju?

MIHAILOVIĆ: Ulogu medija u slučajevima vršnjačkog nasilja vidimo uglavnom kao pozitivnu, jer su mediji i pomogli da se mnogi slučajevi otkriju i da se ovom problemu konačno pristupi kako treba. Nijesmo saglasni sa tim da priča o vršnjačkom nasilju i objavljivanje o takvim slučjevima doprinosi da ga je više i da se oni koji počine nasilje na taj način dodatno osnažuju. Smatramo da je mnogo bolje da se o tome govori kao problemu, ali možda što je još važnije da mediji izvijeste javnost i o tome kada dođe do nekih pozitivnih promjena. Tako i oni osnažuju sve koji svjedoče nekim problemima da ih prijave i da ne dozvole da se dešavaju, da ne okreću glavu. Ali i da reaguju ako primijete da sve to što je uvedeno ne funckioniše, pa da se na tome radi.

Ppostoji i ocjena da mediji sadržajima koje prikazuju podstiču nasilje. Tu bi se možda mogli i saglasiti, ali u dijelu da nije dobro da takve sadržaje promovišu nikome, pa ni djeci. Mada,  kada je porodica dobar primjer, djeca će, čak i ako popuste u nekom uzrastu i na njih bude veći uticaj imala vršnjačka grupa i okruženje, najčešće uspjeti da se vrate na pravi put jer su tako učeni od početka.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo