Povežite se sa nama

INTERVJU

KRISTINA MIHAILOVIĆ, UDRUŽENJE RODITELJI: Da država stane uz porodicu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Vaše Udruženje u kontinuitetu prati (ne)uslove u crnogorskim porodilištima. Ovih dana se u javnosti vodi polemika oko ishrane u podgoričkom porodilištu – dok jedni tvrde da se porodilje hrane salamom, iz KC navode da ima i kroasana. Kakva su iskustva članova Vašeg udruženja po pitanju porodilišta?
MIHAILOVIĆ: Udruženje Roditelji postoji oko tri godine i praktično su prve aktivnosti bile u vezi sa zalaganjima da se poboljšaju uslovi u porodilištima, jer su majke konstantno ukazivale na neke probleme koji postoje godinama. Uglavnom su se kritike odnosile na Klinički centar Crne Gore, u kojem se porodi najveći broj trudnica. Problematika se mijenjala u posljednjih nekoliko godina, i neki uslovi su u toj ustanovi značajno unaprijeđeni.

Posljednjih dana se vodila rasprava, odnosno diskutovalo se o ishrani, opet najvećim dijelom u KCCG, mada je bilo pritužbi i na još nekoliko porodilišta. U međuvremenu smo dobili informaciju da je jelovnik u KCCG promijenjen, i čini nam se prilično unaprijeđen, nakon čega su nas i porodilje počele obavještavati o novim jelima i novim obrocima.

A kakvo je stanje u svim porodilištima nabolje govori Analiza koju su za potrebe UNICEF-a prošle godine radili strani i domaći eksperti, ljekari, u kojoj piše da je kvalitet njege majki, novorođenčadi i djece u Crnoj Gori često ispod standarda, posebno što se tiče informisanja, komunikacije, povjerljivosti i holističke njege majki i djece. Nadamo se da su zabrinjavajući rezultati te Analize vrlo ozbiljno shvaćeni i da će se u narednom periodu raditi na promjeni stanja, što će Udruženje pratiti.

MONITOR: Koliko Vaše Udruženje ima članova, koji su glavni problemi sa kojima se danas susreću roditelji?
MIHAILOVIĆ: Trenutno imamo 300 članova iz cijele Crne Gore. Dodatno, svakog dana na portalu Roditelji.me i na Fejsbuk grupi udruženja komuniciramo sa izuzetno velikim brojem roditelja. Ono što prepoznajemo trenutno kao najveće probleme, odnosno na šta se roditelji najčešće žale su: prebukiranost u vrtićima u velikom broju opština; brojni problemi u školama od nepraktične organizacije časova i neusklađenosti sa radnim vremenom roditelja zbog čega se u ranom školskom uzrastu roditelji i djeca praktično ne gledaju, do vršnjačkog nasilja koje poprima zabrinjavajuće razmjere, zatim nezadovoljstvo reformom obrazovanja, loša infrastruktura škola, nepostojanje produženih boravaka…; diskriminacija roditelja posebno majki na poslu, odnosno u radnom odnosu, zbog činjenice da su roditelji; nedovoljna podrška društva i države jednoroditeljskim porodicama od finansijske do svake druge vrste podrške.

MONITOR: Koje su glavne oblasti u kojima djelujete?
MIHAILOVIĆ: Puno je oblasti u kojima djelujemo, upravo u onima u kojima smo prepoznali probleme. Tako se trudimo da utičemo na povećanje procenta dojenja u Crnoj Gori jer smatramo da u tom segmentu majkama treba dodatno pomoći i ohrabriti ih, ali im i obezbijediti adekvatne savjete koji će biti isti u svim zdravstvenim ustanovama. Sada radimo s Ministarstvom zdravlja na izradi smjernica u vezi sa dojenjem, za koje vjerujem da će doprinijeti kvalitetu podrške majkama. Kada smo odlučili da iskažemo nezadovoljstvo zbog prebukiranosti u vrtićima, to smo uradili prikupljanjem potpisa za peticiju kojom se tražila hitna gradnja novih objekata, za šta smo dobili podršku preko šest hiljada građana. I dalje čekamo početak gradnje, koja je najavljena za prvi dio naredne godine, u tri opštine. Ukupno sedam vrtića. Mislimo da se problem prebukiranosti mora što prije rješavati, na sve moguće dostupne načine jer smo se kao država obavezali da ćemo povećati obuhvat djece predškolskim obrazovanjem sa sadašnjih 32 na 40 odsto do kraja naredne godine, a zatim i na više od toga.

Nijesmo uspjeli u zagovaranju da se uvedu besplatni udžbenici u osnovnim školama, kao i da se škole obavežu na organizovanje produženog boravka, ali nećemo prestati da tražimo i objašnjavamo zašto nam je to svima potrebno. Pokušavamo i da pomognemo socijalno ugroženim porodicama kojih na našem spisku ima oko 200, sa oko 500 djece, a to radimo kroz humanitarne akcije Podijelimo, jer zajedno možemo više.

MONITOR: Svako malo nas uzbuni priča o vršnjačkom nasilju. Šta je potrebno uraditi da se takvi slučajevi preduprijede i da li se dovoljno vodi računa o prevenciji nasilja?
MIHAILOVIĆ: Za početak da se sjedne i podvuče crta. Moraju sjesti sve ,,zainteresovane strane” da prodiskutuju o tome šta su najveći problemi u toj oblasti i šta se može odraditi, a onda da se svi zajedno potrude da se jedna po jedna stvar mijenja. Ne može se stalno prebacivati krivica, ni roditelji da je prebacuju na škole, ni škole na roditelje i ministarstvo, policija na roditelje i škole… Zato se sve ovo i dešava. Samo o tome pričamo, konstatujemo da imamo neke pravilnike, neke protokole, da roditelji neće da sarađuju, da ministarstvo nije nadležno i tako u krug. Moraju se dogovoriti neki realni koraci, a mi (roditelji) ih ne možemo osmisliti bez ostalih karika u lancu, niti oni bez nas, jer se u suprotonom ništa neće mijenjati.

MONITOR: I pored toga što smo malo društvo u kojem se natalitet smanjuje, država ne vodi računa o tome. Dječji dodatak je praktično ukinut, pojedine opštine roditeljima daju simboličnu jednokratnu pomoć, a banke se samoreklamiraju kada prilikom Nedjelje štednje poklone par stotina eura novorođenima… Vidite li kakve pomake u odnosu države prema ovom pitanju?
MIHAILOVIĆ: Dječiji dodatak primaju djeca korisnika MOP-a, odnosno socijalno ugroženih porodica. I to što primaju je izuzetno malo i nedovoljno. Ne prepoznaje naša država važnost podrške porodici u finansijskom smislu, ni sada (već nekoliko godina) kada je kriza, ni kada nije bila kriza. Ne mislimo ni da vide pad nataliteta kao problematičan, i time se ne bave ni na koji način. Bilo bi dobro pogledati iskustva zemalja EU, koja nam je cilj – kako oni pomažu i podržavaju porodicu, pa da barem neka iskopiramo. Od nižih poreza, do dužeg porodiljskog bolovanja, a da ne pričamo o mjesečnoj finansijskoj podršci u prvoj godini djetetovog života… Puno je načina da države stane uz porodicu, ali ih mi za sada očigledno ne znamo ili ne želimo da znamo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo