Crnogorski muzičar Kristijan Đuranović već godinama sa svojim kolegama donosi potpuno drugačiji zvuk na neveliku muzičku scenu naše zemlje. Nakon što je snimio solo instrumentalni album I Speak krenuo je u novu priču, sa sada već prepoznatim sastavo Light Under the Black Mountain. O muzici i onome što je okružuje popričali smo prije nego će se ovaj autor sa svojom ekipom otisnuti u još jedno snimanje debi materijala.
MONITOR: Nastupaš u više muzičkih sastava, ali najveći pečat ostavlja tvoj autorski sastav Light Under the Black Mountain. Znam da imate dosta usnimljenog materijala. Pominjali ste čak i dupli album. Šta se čeka? Kada će album biti objavljen?
ĐURANOVIĆ: Prošao sam kroz mnogo sastava tokom dvanaestogodišnje amaterske muzičke karijere.Od benda Retro i Nuklear Mame pa do Four Blues Driversa i Light Under The Black Mountain. Svaki od ovih bendova je ostavio neki trag, ali ne dovoljan da bih ja lično bio zadovoljan, jer muzičko stvaralaštvo je veoma složen proces u kojem ima više faktora osim onog kreativnog, ličnog. Za sada sam najviše ponosam na album benda Light Under The Black Mountain. Na njemu imam devet svojih kompozicija. Na tri kompozicije sam sarađivao sa Zoranom Mučalicom. Na jednoj je tekst pisao bubnjar Željko Samardžić, a na pet kompozicija mi je oko teksta pomogla moja supruga Danijela Đuranović.Album se još nije našao na nosaču zvuka jer tri snimanja nisu uspjela, a u septembru počinjemo još jedno i nadam se da ćemo uspjeti dobiti ono što želimo.U toku je i rad na drugom albumu sa kojeg smo na posljednjem koncertu na festivalu Maj Rock u Kotoru odsvirali dvije kompozicije, a vidjevši reakciju publike mislim da smo na dobrom putu.
MONITOR: Kako je svirati bluz u Crnoj Gori? Ima li publike zrele za ovakve vrste koncerata?
ĐURANOVIĆ: Današnji bluz je evoluirao, pa je tako i naša muzika u karakteru zvuka i pristupu ipak bluz rok koji je obogaćen usnom harmonikom, melodičnim pjesmama koje aranžmanima obuhvataju širok spektar muzičkih pravaca. Tu se može čuti i južnjački rok, grandž itd. Moja inspiracija je ipak Danijel Petkovski usnoharmonikaš koji me je natjerao da sve ovo započnem i dam sve od sebe da naša muzika dobije oblik koji su prepoznali mnogi, a to govori i da smo za dvije godine dijelili binu sa velikim svjetskim muzičarima i muzičarima iz okruženja. Iza nas su mnogi festivali a vjerujem i ispred nas.
MONITOR: Iza sebe imaš solo materijal i par singlova sa bendom LUTBM.
ĐURANOVIĆ: Radio sam muziku i za Nuklear Mamu.Kompozicija Voda Nosi Nas je jedan splet angažovanog i eksplicitnog teksta sa mekim funk ritmom i sjajnim glasom Marka Vlahovića. To je jedan eksperiment koji je imao budućnost, ali nije bio prepoznat od kolega iz benda. Ja sam gurao autorski rad ali za to nije bilo previše sluha, pa sam nekoliko mjeseci poslije razlaza sa Nuklear Mamom izdao solo album I Speak – gitarski bluz fank rok album sa osam instrumentalnih kompozicija koji je vjerujem ostavio dubok trag, jer eto poslije 4 godine ništa slično kod nas nije izdato. Snimio sam i drugi album u istom fazonu koji nije izdat, a nadam se da ću i to privesti kraju.
MONITOR: Koliko mislite da je muzika bitna za odrastanje i pravilno formiranje nekih osnovnih ličnih stavova?
ĐURANOVIĆ: Pogled na muziku,umjetnost, književnost, nauku i sam život je lična karta svakog čovjeka. Nekada vam je dosta da čujete što čovjek sluša ili čita ili kako posmatra svijet da odmah istog časa promijenite društvo. Ja sam izabrao muziku, to je moj svijet i želim da mi je okolina čista, svako muzičko smeće odmah završava u kanti, a ljude pokušavam naučiti da je bitnije što kaže Phil Colins nego Aca Lukas, a najčešće tada ispadam budala ali uporna budala.
MONITOR: Evo ovih dana vidimo koliko pogrešnih poruka šalju fudbaleri nekoliko reprezentacija sa, uslovno rečeno, ovih naših prostora, ne razmišljajući da će možda uticati na vojsku fanova. Koliko toga ima u muzici ovih prostora?
ĐURANOVIĆ: Navijam za Hrvatsku na ovom prvenstvu, ali iskreno kritikujem svaki vid navijanja koji podupire mržnju, fašizam i sukobe. Ljudi na Balkanu moraju da shvate da nekada nije bilo nacija. Da su nacija i država moderan oblik društvenog uređenja i identiteta, i te stečene razlike među nama moramo pobijediti kad već genetskih razlika nema.Takođe moramo isključiti crkvu iz politike, jer se pokazalo da je crkva usko vezana za nacionalizam i crkva nije jednako vjera, vjera je u srcu.Biti Hrvat, Srbin ili Crnogorac je pitanje vaspitanja a ne nacionalna pripadnost, a mi moramo biti vaspitani da se poštujemo i volimo.
MONITOR: Kao dugogodišnji radijski tonac, možete li nam predstaviti ulogu ovog nekad veoma važnog medija u današnjem vremenu? Koliko se sluša, kakav mu je uticaj…?
ĐURANOVIĆ: Već šesnaest godina radim na radiju Radio Kotor. Tonski sam realizator i volim taj posao. Muzička scena u Crnoj Gori postoji i ja vjerujem da ona može dobiti oblik cjeline u budućnosti. Za sada to više liči na neki entuzijazam pojedinaca koji idu glavom kroz zid.
MONITOR: Vratimo se za kraj bluzu. Hrvatski bluzer Bebe na Vole je uradio meni jako zanimljiv spoj klasičnog bluza sa tužbalicom iz svojih krajeva. Koliko se uspješno nose regionalni autori sa ovim ukrštanjem žanrova?
ĐURANOVIĆ: Bebe Na Vole je sjajan i pratim ga godinama. Njegov glas je takav da što god otpjeva to može da se uklopi u bluz, pa i te tužbalice koje si pomenuo. Podržavam to što radi, ali inače nisam ljubitelj kalemljenja etno muzike sa bilo kojim pravcem, a ni sam bluzom.
MONITOR: S obzirom na to da u svojim rukama imate svjetski proizvod, ima li planova da se Light Under the Black Mountain okuša u postojbini bluza ili makar evropskom tržištu?
ĐURANOVIĆ: Plan benda Light Under The Black Mountain benda je četvrto i nadam se posljednje snimanje prvog albuma u septembru. Onda idu prijave za predgrupu nekom velikom bendu po Evropi. Zato se i trudim da to što snimimo bude na nivou.
Dragan LUČIĆ
Foto: Aleksandar RATKOVIĆ