Zvanična  Rusija i SAD za istim stolom nakon dugo vremena.  Susret dvojice predsjednika mogao bi se dogoditi brzo. Evrope nema u pregovorima, o ratu na evropskom tlu. Iz Ukrajine su, nakon isključivanja iz priče o njenoj sudbini i Trampovih ispada na društvenim mrežama, poručili da se neće dati

Desilo se i to. Rusi i Amerikanci su se našli za pregovaračkim stolom u Saudijskoj Arabiji,  a za golemim stolom nije bilo mjesta za one o čija se sudbina kroji.  Ukrajina je ostavljena po strani dok su američki i ruski zvaničnici predvođeni državnim sekretarom SAD-a Markom Rubiom i ministraom spoljnih poslova Rusije Sergejem Lavrovim napravili prvi korak u priči oko završetka tamošnjeg rata.

Rijad je ugostio trojku iz Moskve, među kojom su Lavrov i pomoćnik Kremlja za spoljnu politiku Jurij Ušakov. Ova dva veterana zbirno imaju 34 godine iskustva na funkcijama. Američki predsjednik ja na pregovore poslao trojicu zvaničnika u njihovom prvom mjesecu na poslu.

Dok se američki predsjednik Donald Tramp redovno oglašavao, do srijede se čekalo na koje slovo od Vladimira Putina. Agencije Interfaks i Tas prenijele su njegovu izjavu da je spreman da se vrati pregovorima o Ukrajini, te da su oni prioritet za Rusiju. Pohvalio je razgovore između predstavnika SAD-a i Rusije, rekavši da je njihov cilj bio povećanje povjerenja između dvije zemlje i da su obje strane djelovale bez pristrasnosti ili osuđivanja.

Tramp je nedavno otkrio da je prošle srijede razgovarao s Putinom. Slanjem svog tima da razgovara o miru s timom ruskog predsjednika prije konsultacija sa Evropom, predsjednik SAD-a ostavio je evropske lidere da traže svoju ulogu u priči o okončanju rata u Ukrajini.

Reagujući na situaciju, da u razgovorima o ratu na evropskom tlu, Evrope nema za stolom, Pariz je u ponedjeljak sazvao hitan sastanak probranih zemalja EU i Velike Britanije. Ovi razgovori nijesu donijeli konkretne mjere. Između ostalog i zbog toga što su se evropski lideri mučili da prikažu jedinstven front oko slanja trupa u Ukrajinu. Američki predsjednik nonšalantno je izjavio da ne bi imao ništa protiv toga. Ovakvi njegovi komentari uslijedili su nakon što je ruski ministar spoljnih poslova na pregovorima rekao da njegova zemlja neće prihvatiti NATO mirovne snage u Ukrajini u okviru bilo kakvog mirovnog sporazuma.

Očito je da  se Evropa uzbudila što za nju nije bilo mjesta za pregovaračkim stolom. Nijesu jasni dometi te uzbudjenosti i uvrijeđenosti. U intervjuu u utorak veče za regionalne francuske novine, Emanuel Makron je opisao Rusiju kao egzistencijalnu prijetnju Evropi, navodeći konkretno njene akcije na poljskoj granici, sajber-napade i širenje dezinformacija.  Makron je takođe rekao da je spreman da razgovara s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Šuškalo se i o vanrednom samitu 27 lidera EU, nakona dešavanja za rijadskim pregovaračkim stolom. Predsjednik Evropskog savjeta António Costa, prenijeli su mediji, za sada nema planova da ga sazove.

Brojni izostavljeni su se oglasili nedugo po završetku razgovora u Rijadu.  Među njima je i turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan. On je javnosti rekao da smatra da je njegova zemlja idealan kandidat za narednu rundu pregovora. Kandidat za te razgovore je i Francuska.

Tokom sastanka u Saudijskoj Arabiji koji je trajao četiri i po sata, Rusija je pooštrila svoje zahtjeve, posebno insistirajući da neće tolerisati da NATO savez dodijeli članstvo Kijevu. „Razmještanje trupa članica NATO-a u Ukrajini, čak i ako bi djelovale pod drugom zastavom, bilo bi za Kremlj neprihvatljivo,“  rekao je ruski ministar vanjskih poslova. Odbio je američki prijedlog da Rusija i Ukrajina obustave međusobne  napade na energetsku infrastrukturu.

Ono o čemu su se dvije strane na kraju dogovorile su četiri principa, rekao je američki državni sekretar Marko Rubio u utorak.  Oni uključuju ponovno uspostavljanje ambasada u njihovim prijestonicama. SAD će imenovati tim na visokom nivou da pomogne u okončanju rata u Ukrajini,  i za početak razgovora o geopolitičkoj i ekonomskoj saradnji koju bi kraj rata u Ukrajini mogao donijeti za SAD i Rusiju. Kao krajnji rezultat tu je i obaveza onih koji su prisustvovali sastanku da osiguraju da se proces odvija produktivno.

Rubio je nakon sastanka naglasio da postoje vjerodostojne prilike za SAD da budu partneri sa Rusima na geopolitičkim pitanjima od zajedničkog interesa. Još jednom je podcrtao da je Tramp jedina osoba koja može okončati rat u Ukrajini. Govoreći o ukrajinskim i evropskim zabrinutostima, Rubio je rekao da niko nije izostavljen, da EU mora biti uključena u nekom trenutku i da svako rješenje mora biti prihvatljivo za sve strane.

U Kijevu – zabrinutost.  „Ukrajina neće pristati na ultimatume Rusije ,“ rekao je predsjednik Volodimir Zelenski nakon razgovora između zvaničnika  iz Moskve i Vašingtona u Rijadu. Prije susreta rekao je da će odbiti da potpiše bilo kakav sporazum dogovoren bez učešća Kijeva. On je odložio svoju službenu posjetu Saudijskoj Arabiji do 10. marta, nakon što je Kijev isključen iz razgovora. „Ne možete donositi odluke bez Ukrajine o tome kako završiti rat u Ukrajini, pod bilo kojim uslovima,“ naglasio je.

„Veoma sam razočaran, čujem da su uznemireni zbog toga što nemaju mjesto za pregovaračkim stolom“, rekao je Tramp novinarima u svom odmaralištu Mar-a-Lago na Floridi, kada su ga pitali o reakciji Ukrajine. Američki predsjednik je rekao da je , kako se uvrjedljivo  izrazio, polovičan pregovarač mogao da postigne dogovor prije nekoliko godina bez gubitka mnogo teritorije.

Potom je na svom omiljenom mjestu – društvenim mrežama, osuo paljbu. „Zamislite samo to, umjereno uspješni komičar Volodimir Zelenski nagovorio je SAD da potroše 350 milijardi dolara, da uđu u rat koji se ne može dobiti, koji nikad nije trebao ni započeti, ali rat koji on, bez SAD-a i TRAMPA, nikada neće moći riješiti. SAD su potrošile 200 milijardi dolara više od Evrope, a evropski je novac zagarantovan, dok SAD neće dobiti ništa natrag. Zašto Pospani Džo Bajden nije zahtijevao ravnotežu u ovom ratu koji je mnogo važniji za Evropu nego za nas? Mi imamo veliki prekrasni okean koji nas razdvaja – napisao je Trump. „Povrh svega, Zelenski priznaje da pola novca koji smo mu poslali NEDOSTAJE. Odbija izbore, nalazi se vrlo nisko u ukrajinskim anketama“ , ,kazao je američki predsjednik. Uz poruku: „Zelenskom kao diktatoru bez izbora bolje je da požuri ili će ostati bez države“.

Predsjednikov šou se nastavio na pres konferenciji u Floridi gdje je elaborirao misli sa društvenih mreža. Govoreći o Zelenskom rekao je: „On odbija da održi izbore. Ima slab rejting na pravim ukrajinskim anketama. Kako možeš imati visok rejting kad je svaki grad razoren?“. Pomenuo je svoj pokušaj da dobije rijetke zemne minerale iz Ukrajine, optužujući Zelenskog i njegovu vladu za kršenje dogovora.

Njemački kancelar Olaf Šolc neuobičajeno oštro je reagovao  nakon ove Trampove izjave. „ Lažno i opasno to što je američki predsjednik Volodimira Zelenskog nazvao diktatorom“, prenio je kancelarovu izjavu u četvrtak njemački list Špigel.

Portparol Dauning Strita je rekao da je premijer Britanije Kir Stamer izrazio  podršku predsjedniku Zelenskom kao demokratski izabranom lideru Ukrajine. „Sasvim je razumno suspendovati izbore tokom ratnog vremena, kao što je to učinilo Ujedinjeno Kraljevstvo tokom Drugog svjetskog rata“, napomenuo je.

Predsjednik Češke Petr Pavel zapitao je koliko bi vrijedjeli izbori u Ukrajini kada je na petini teritorije okupatorska vojska. On je poručio američkom predsjedniku  da nazvati diktatorom predsjednika Ukrajine , zemlje koju bombarduju svakodnevno tri godine, zahtijeva zaista veliku dozu cinizma.

Nakon što je ukrajinski predsjednik riječi američkog kolege okarakterisao kao zadojene ruskim dezinformacijama, stigle su nove žestoke vašingtonske poruke.

Potpredsjednik SAD-a Dž. D. Vens  upozorio je u ukrajinskog predsjednika da ne napada Trampa, rekavši da bi ga „ogovaranje“ u javnosti samo skupo koštalo. „Svako ko poznaje predsjednika reći će vam da je to užasan način da se nosite s ovom administracijom“, rekao je Vens u ekskluzivnom intervjuu iz svog kabineta u Zapadnom krilu Bijele kuće.

Sve se ovo dešava tik prije nego je Kit Kelog — Trampov izaslanik za Rusiju i Ukrajinu, koji nije bio dio američke delegacije u Rijadu — stigao u Kijev. O njegovom boravku u pregovorima znaćemo više kada ovaj broj Monitora ode u štampu.

Među onima koji su se oglasili našao se i Šon Savet, koji je bio portparol Savjeta za nacionalnu bezbjednost Bijele kuće za vrijeme predsjednika Bajdena. „Izgleda da je Tramp progutao Putinovu propagandu udicu, konopac i olovo“, napisao je na mrežama. Drugi smatraju da Moskva i Vašington igraju znatno kompleksniju igru.

Razumljivo, brza diplomatija, koja je započela Putin-Tramp telefonskim pozivom prije samo šest dana, izazvala je alarm u Ukrajini i evropskim prijestonicama. Strah leži u činjenici da bi dva lidera mogla brzo da postignu dogovor koji ignoriše njihove bezbjednosne interese.

Mišljenja o ovom sastanku su podijeljena, ali dosta analitičara vidi kao problematične zahtjeve Kremlja. „Zasad nisam vidio nijedan dokaz da je Putin spreman da da ijedan pedalj kako bi pregovarao o mirovnom sporazumu”, napisao je Majkl Makfol, bivši ambasador SAD-a u Rusiji pod predsjednikom Barakom Obamom, na mreži X.

Evropska dvadesetosmorka, iako uopšteno gledano imaju zajedničke ciljeve,  ima razičite poglede na većinu geopolitičkih situacija, pa tako i na Ukrajinu. Mnogo je novih evropskih lidera, kao i onih koji su već neko vrijeme na političkoj mapi, poput Viktora Orbana, naklonjeno Trampu.  To nesumnjivo ne ide u korist zajedničkom djelovanju Unije. No,  čuju se i pozivi na nemirenje sa pasivnom ulogom.  Evropska narodna partija, Socijalisti i demokrate, Renew i Zeleni pozivaju Evropu da udvostruči napore na jačanju svoje odbrane i podršku Ukrajini u svijetlu razgovora u Rijadu. „Evropa više ne može u potpunosti da se osloni na SAD u odbrani naših zajedničkih vrijednosti i interesa, uključujući nastavak podrške suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine“, naveli su evropski poslanici. Takođe su pozvali EU da donese zakon koji bi omogućio zaplijenu više od 200 milijardi eura ruskih sredstava zamrznutih u bloku.

Predsjednik Poljske Andžej Duda rekao je da SAD nemaju namjeru da smanje broj svojih trupa u istočnoj Evropi. Duda, koji je dugo bio prijateljski nastrojen prema Trampu, rekao je da nema zabrinutosti da bi Vašington na bilo koji način odustao od svoje odgovornosti za sigurnost ovog dijela Evrope. Za svaki slučaj, Poljska i Švedska već pregovaraju o boljim vezama kada je odbrana u pitanju.

Danska premijerka Mete Frederiksen, i sama u problemu zbog Trampovih grenlandskih avantura, upozorila je da je trenutna geopolitička i sigurnosna situacija još gora od hladnog rata. Pred danskim parlamentom je izjavila da se zemlja nalazi u daleko težoj i opasnijoj bezbjednosnoj situaciji nego što je to bilo ikada tokom njenog života. Pozvala je na radikalno povećanje izdvajanja za odbranu.

Kanada ponavlja da Ukrajina mora biti za stolom tokom mirovnih pregovora. Kanadska ministarka spoljnih poslova Melani Džoli bila je žustra na riječima: „Ne bismo željeli da se nađemo u situaciji gdje, suštinski, postoji prekid vatre, ali ne i trajni mir, te da ruske snage napuste ukrajinsku teritoriju, reorganizuju se i ponovo izvrše invaziju na Ukrajinu. To bi nas dovelo u još opasniju situaciju nego što je danas“.

Kada smo kod Evrope, čiji su djelovi i Rusija i Ukrajina, mnogo je onih koji susret u Saudijskoj Arabiji vide kroz prizmu slanja poruke upravo njoj.  Tramp signalizira promjenu politike prema sukobu, povećavajući pritisak na Evropljane da povećaju  izdvajanja za odbranu.

Sve strane osluškuju šta se dešava kako bi mogle preduzeti i  kontramjere. Ukoliko se nastave, pregovori će biti dugi i mukotrpni. Susret dvojice predsjednika mogao bi se dogoditi brzo. A onda neće nedostajati bombastičnih najava i još bombastičnijih medijskih naslova. U međuvremenu, iz Ukrajine su, nakon Trampovih ispada, jasno poručili da se neće dati.

Kina, glavni svjetski američki suparnik, se drži po strani i procjenjuje situaciju. Zvaničnici te zemlje su izrazili odobravanje sporazuma između SAD-a i Rusije o pokretanju mirovnih pregovora. „Kina podržava sve napore koji doprinose mirovnim pregovorima“, rekao je visoki diplomata Vang Ji na sastanku Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija u utorak, istog dana kada su se visoki zvaničnici Rusije i SAD-a sastali u Saudijskoj Arabiji. Svijet plovi uzburkanim vodama.

Dragan LUČIĆ

Mnogo je glasova sa svih strana koji plan predsjednika SAD-a karakterišu kao opasan, nemoralan i nezakonit. UN su upozorile da je svako prisilno raseljavanje civila sa okupirane teritorije strogo zabranjeno međunarodnim pravom i „ravno etničkom čišćenju“

Plan o dvije države na Bliskom istoku kojim je prošla američka administracija željela da okonča tamošnje sukobe, više se ne pominje. Ono što je u igri nakon nedavnih istupa biznismena-političara Donalda Trampa koji je preuzeo konce u Bijeloj kući više liči na plan agenta za nekretnine nego na rješenje jedne od najdubljih kriza u modernoj istoriji čovječanstva.

Mnogo je glasova sa svih strana koji plan predsjednika SAD-a karakterišu kao opasan, nemoralan i nezakonit. Ujedinjene nacije upozorile su da je svako prisilno raseljavanje civila sa okupirane teritorije strogo zabranjeno međunarodnim pravom i „ravno etničkom čišćenju“.

Osim logističkih problema vezanih za preseljenje dva miliona ljudi, retorika iz Vašingtona prenebregava činjenicu da potraga za boljim životom nije jedino čemu se nadaju Palestinci. Istrajavanje na svojoj zemlji na kojoj su svakodnevno suočeni sa nevoljama više desetina godina je značajno za njih. Tramp o ovome, naravno, ne razmišlja.

Njegov plan zahtijeva  podršku nekoliko arapskih zemalja koje u tome ne žele da učestvuju. Jedina konstatacija bahatog predsjednika sa kojom se svi slažu je da bi obnova Gaze trebala ogromne napore i sredstva za oporavak. Procjenjuje se da je skoro 70 odsto zgrada oštećeno ili uništeno, zdravstveni, vodovodni, sanitarni i higijenski sistemi su propali, a postoji i nestašica hrane, goriva, ljekova i skloništa. Povrh svega naglasio je Tramp: „Posvećen sam kupovini i vlasništvu nad Gazom“. Pri tome ne objašnjavajući od koga bi „kupio“ teritoriju i kako bi SAD uopšte posjedovale Gazu.

Prema njegovoj viziji, i američka javnost bi morala pristati da upravlja Gazom, komentarišu mediji. To nije nešto što je većina Amerikanaca očekivala da će se desiti. Lindzi Grem, ključni republikanski senator, posebno verziran u spoljnim poslovima, napomenuo je da njegovi glasači u Južnoj Karolini možda neće biti baš oduševljeni tim planom.

„Preuzimanje Gaze i pretvaranje u Rivijeru Bliskog istoka je prenaduvan san koji se neće ostvariti“, rekao je Harlan Ulman, politički i vojni analitičar iz Atlantskog savjeta, za Al Džaziru. „Ali  taj će plan možda  biti korišćen kao pregovarački adut od strane američke administracije“, napomenuo je.

Posebno je duhove uzburkala i izjava predsjednik SAD-a da dva miliona Palestinaca, koji bi prema njegovom planu bili preseljeni u susjedne zemlje, ne bi imali pravo na povratak. ,,Imaće mnogo bolji smještaj”, rekao je Tramp za Fox News. Pored toga što je rekao da je posvećen kupovini i vlasništvu nad Gazom, tu su i izjave tipa: „Izgradićemo sigurne zajednice, malo dalje od mjesta gdje se sada nalaze, gdje je sva ta opasnost. U međuvremenu, ja bih bio vlasnik toga“. Ili: „Zamislite to kao razvoj nekretnina za budućnost. Bilo bi to prelijepo zemljište. Bez velikih troškova“.

Da ni njegovi prvi ljudi nijesu upoznati sa svim što je u njegovim planovima govori i podatak da je Tramp ovim govorom protivurječio državnom sekretaru Marku Rubiju i sekretarki za štampu Bijele kuće Karolini Levit, koji su prošle sedmice rekli novinarima da bi preseljenje Palestinaca bilo privremena mjera zarad obnove.

Za američkog prijatelja Benjamina Netanjahua, plan je revolucionaran i kreativan, dok Hamas ponavlja da palestinska zemlja „nije na prodaju“. Zvaničnik Hamasa – koji upravlja Gazom, koji Izrael, SAD, Velika Britanija i brojne druge zemlje smatraju terorističkom organizacijom, rekao je da su Trampove izjave apsurdne i da odražavaju duboko nepoznavanje Palestine i regiona.

Planovi za budućnost Gaze izazvali su rijetko viđeno jedinstvo na Bliskom istoku. Lideri su sarađivali kako bi izgradili jedinstven arapski stav protiv bilo kakvog pokušaja raseljavanja Palestinaca iz Gaze.

Egipatska vlada je više puta odbacila planove Izraela i Trampa za raseljavanje Palestinaca iz Gaze u Egipat i Jordan. Saudijska vlada takođe je odbacila plan u oštro formulisanom saopštenju. Ministarstvo vanjskih poslova istaklo je čvrst stav Kraljevine u podršci palestinskoj državi, uprkos tome što je ranija saudijska retorika izbjegavala konkretne korake ka državnosti, kažu analitičari. Takođe je značajna eksplicitna povezanost princa Mohameda bin Salmana sa ovim stavom. Tu je i njegov direktan telefonski razgovor sa jordanskim kraljem Abdulahom, što je rijetka pojava.

Nakon što je Netanjahu neformalno izjavio da Saudijci imaju dovoljno teritorije za palestinsku državu, Saudijska Arabija je objavila dodatno saopštenje u kojem, kako se ističe, osuđuje „ekstremistički, okupatorski mentalitet koji nastoji protjerati Palestince iz Gaze“.

Jordanska vlada takođe je odbacila plan, kao i sve prethodne prijedloge o masovnom preseljenju Palestinaca, bilo u Egipat ili Jordan. U septembru 2024. jordanski ministar spoljnih poslova izjavio je da bi svaki pokušaj prisilnog preseljenja Palestinaca u Jordan predstavljao objavu rata, što bi direktno kršilo jordansko-izraelski mirovni sporazum. Nakon Trampovog najnovijeg prijedloga, jordanska kraljevska palata izrazila je odbijanje bilo kakvih pokušaja aneksije teritorija i raseljavanja Palestinaca.

U vrijeme objelodanjenja Trampovih planova stigao je sastanak sa jordanskim kraljem Abdulahom. U planu su i razgovori sa egipatskim predsjednikom Abdel Fatahom el-Sisijem i saudijskim prestolonasljednikom Mohamedom bin Salmanom u narednim danima. El-Sisi je u srijedu izjavio da do posjete Vašingtonu neće doći ako SAD nastavi sa svojom agendom o Gazi, prenio je Rojters.

Kralj Abdulah je na sastanku sa Trampom rekao da će arapske zemlje izaći s planom i da će raditi sa SAD-om, ali nije rekao da će prihvatiti ono što su Sjedinjene Američke Države predložile. Moguće da se ovim želi prolongirati plan, te tim istupiti njegova oštrica, što bi donijelo određeno relaksiranje u regionu. Kako bi pokazao spremnost na saradnju i relaksirao zategnuti konflikt jordanski monarh rekao je da je njegova zemlja spremna da primi 2.000 bolesne palestinske djece iz Gaze. Ovakvu akciju svi vide na svoj način. Jedni je percipiraju kao pobjedu politike čvrste ruke, drugi kao nužan ustupak radi kupovine vremena i iznalaženja rješenja.

Američki predsjednik nagovijestio je da razmatra i širu grupu zemalja koje bi mogle primiti Palestince. Bliski istok u njegovoj uobrazilji nije granica. „Imamo i druge zemlje koje žele da se uključe“, rekao je. Njujork Tajms je prenio da ga je novinar tokom posjete jordanskog gosta upitao da li bi dvije od tih zemalja mogle biti Albanija i Indonezija, odgovorio je: „Da, naravno.“

O ovoj mogućnosti na društvenim mrežama i u nekim medijima se pisalo još u januaru. Pomenute zemlje su tada odbacile ovakvu mogućnost. Navodno je Albanija sa populacijom od oko 2.7 miiona stanovnika pregovarala sa SAD-om oko prijema 100.000 Palestinaca. Na ove napise je reagovao tada albanski premijer Edi Rama. „Nisam čuo nešto toliko lažno već duže vrijeme, a u posljednje vrijeme ima mnogo lažnih vijesti! To apsolutno nije tačno. Albaniju niko nije pitao, niti možemo uopšte razmatrati preuzimanje takve odgovornosti“.

I sa drugog kraja planete su ubrzo stigle reakcije. „Indonezija snažno odbacuje svaki pokušaj prisilnog raseljavanja Palestinaca ili promjene demografske strukture okupirane palestinske teritorije“, saopštilo je Ministarstvo spoljnih poslova u izjavi objavljenoj prošle nedjelje na X-u. Očito je da do Trampove svijesti još nisu doprle reakcije albanskih i indonežansih zvaničnika.

Ima nešto što cijela ova priča već mijenja na terenu. Kratkoročno, Trampova retorika prijeti implementaciji druge faze dogovora o prekidu vatre i razmjeni talaca. Mnogo je onih koji smatraju da je upravo to i cilj novog predsjednika i njegovih bliskoistočnih prijatelja. Izraelski premijer od početka je sumnjičav u vezi sa tokom primirja, kojem se inače protive njegovi krajnje desničarski koalicioni partneri. Nikom od njih se ne dopada mogućnost da Hamas ostane glavna vlast u Gazi kada se sve završi. Američki državni sekretar je ovih dana na društvenim mrežama postovao nešto što se smatra stavom kompletne administracije. „Neće biti mira na Bliskom istoku dok Hamas kontroliše teritoriju. Hamas je zlo! Čisto zlo!“, napisao je Rubio.

Ukoliko Hamas bude istrajavao na stavovima koji se ne slažu sa američkim planovima, analitičari očekuju prekid primirja, nastavak rata i davanje zelenog svijetla Izraelu od strane američkih partnera za dalje akcije. To bi bilo i u skladu sa onim što je Tramp govorio dok se borio za novi mandat u Vašingtonu. Javno se tada čudio zašto se ne dozvoli Tel Avivu da završi posao.

Gideon Levi, kolumnista Hareca komentarisao je nove Trampove izjave, upozoravajući da bi posljedice ovog puta mogle biti još strašnije nego u prvih petnaest mjeseci rata. „Tramp je posijao sjeme, a Izrael je iskoristio priliku, jer nije zainteresovan za okončanje rata. Sada se suočavamo sa veoma osjetljivim trenutkom“, kazao je Levi. „Ako se rat obnovi uz podršku Donalda Trampa, čak bih rekao i uz njegov podstrek, to znači da Izrael ovoga puta neće imati nikakva ograničenja“, rekao je, napominjući da je američki predsjednik sada postao „duhovni i moralni kompas Izraela“.

Krhki mir Bliskog istoka ušao je u novu fazu nestabilnosti. Na etapni dogovor o smirenju konflikta udara se sa svih strana. Ponajviše iz Tel Aviva. Ultra-desničarski izraelski ministar finansija Becalel Smotrič pozvao je premijera da „otvori kapije pakla“ na Hamas ako palestinska oružana grupa ne oslobodi sve taoce do subote. On je pozvao Netanjahua da „nedvosmisleno obavijesti Hamas: Ili će svi taoci biti oslobođeni do subote – bez više faza, bez više igara – ili otvaramo kapije pakla na njih“. Da će se kapije pakla otvoriti ako svi taoci ne budu pušteni do subote u podne najavio je i Donald Tramp.

Dragan LUČIĆ

Primirje je započelo krajem prošle sedmice razvijajući nadu u kraj petnaestomjesečnog razornog rata. Slavlja su izbila širom razorene Gaze, a neki Palestinci počeli su se vraćati svojim domovima , prkos krvavom kašnjenju primirja od tri sata. Krvavom zbog toga što se izraelska strana svojski trudila da do potpisivanja primirja u svoju bilježnicu smrti upiše još koju stotinu palestinskih života

Puno je neizvjesnosti stalo u dane za nama. S najviše strepnje  se iščekivalo parafiranje dogovora o prekidu vatre na Bliskom istoku, koje je vlada Benjamina Netanjahua prolongirala do krajnjeg roka, da bi se potom odužilo za dodatnih nekoliko sati zbog Hamasa. Primirje je započelo krajem prošle sedmice razvijajući nadu u kraj petnaestomjesečnog veoma krvavog rata.

Slavlja su izbila širom ratom razorene teritorije, a neki Palestinci počeli su se vraćati svojim domovima u Gazi, uprkos krvavom kašnjenju primirja od tri sata. Krvavom zbog toga što se izraelska strana svojski trudila da u svoju bilježnicu smrti upiše još koju stotinu Palestinaca.

Primirje bi trebalo da donese početni period smirenja ratnih dejstava od šest sedmica. Primirje, koje je počelo u 11:15 po lokalnom vremenu, samo je prvi korak ka okončanju sukoba i povratku skoro 100 talaca otetih tokom Hamasovog napada 7. oktobra 2023, te oslobađanja znatno većeg broja Palestinaca koji su odavno u izraelskim zatvorima.

Hamas je trebalo da dostavi imena taoca koji će biti oslobođeni prije početka primirja, koje je prvobitno bilo planirano za 8:30 ujutru. Imena je objavio oko dva sata kasnije, pozivajući se na tehničke razloge i ističući da je i dalje posvećena sporazumu.

Između 8:30 i trenutka kada je primirje stupilo na snagu, izraelska vojska je ubila najmanje 26 ljudi, prema podacima Ministarstva zdravlja Gaze. Nije navedeno da li su u pitanju civili ili borci. Vojska je upozorila ljude da se drže dalje od izraelskih snaga dok se povlače u tampon zonu.

Al Džazira je u srijedu prenijela vijesti iz Jenina u kome je stanje loše i nakon trećeg dana primirja. Najmanje deset Palestinaca ubijeno je u Jeninu u nečemu što se opisuje kao velika vojna operacija izraelskih snaga u koordinaciji sa Shin Betom, agencijom za unutrašnju sigurnost. Palestinci u Jeninu i izbjegličkom kampu rekli su da ne mogu doći do svojih domova, a UN kaže da je gotovo 2.000 porodica raseljeno.

Prva faza primirja sa svoja 42 dana, treba da rezultira oslobađanjem 33 taoca iz Gaze i puštanjem na slobodu stotine palestinskih zatvorenika. Tokom ovog perioda, izraelske snage treba da se povuku u tampon zonu unutar Gaze, omogućavajući hiljadama raseljenih Palestinaca da se vrate u ono što je ostalo od njihovih domova. Očekuje se i značajan porast humanitarne pomoći.

Ovo je drugo primirje u ratu, duže i značajnije od sedmodnevne pauze prije više od godinu. Ovaj put postoji potencijal za konačnim prekidom borbe. Ali, po koju cijenu. Pregovori o daleko složenijoj drugoj fazi primirja trebalo bi da započnu za nešto više od dvije sedmice. Pitanja poput mogućeg nastavka rata nakon prve faze i oslobađanja preostalih talaca ostaju neizvjesna. Premijer Benjamin Netanjahu izjavio je da Izrael smatra primirje privremenim i zadržava pravo da nastavi borbe ako to bude potrebno.

Netanjahu je istakao da su vojni uspjesi u Libanu i Siriji doprinijeli tome da Hamas pristane na primirje. On je takođe naglasio da je dogovor postignut u posljednjem trenutku, pod pritiskom odlazeće administracije Džo Bajdena i novoizabranog predsjednika Donalda Trampa.

Analizira se mnogo o tome šta sve može dovesti do prekida primirja i novih stradanja. Imati sedmicu razmaka između svakog puštanja talaca je klizav teren, jer postoji mnogo stvari koje mogu poći po zlu. Sporazum takođe odlaže oslobađanje većine talaca, jer je predviđeno da 14 od 33 taoca bude oslobođeno tokom posljednje sedmice dogovora. I politički vjetrovi koji prate sporazum mogli bi se značajno promijeniti u međuvremenu. Možda je najvažnije stanje taoca čije oslobađanje traži izraelska strana. Jedna je stvar kada su taoci koji se oslobađaju u dobrom zdravstvenom stanju, ali sporazum bi se mogao brzo raspasti ako su taoci u lošem zdravstvenom stanju ili preminuli.

Ako se uspješno sprovedu sve tri predviđene faze, kuda dalje? Rekonstrukcija Gaze, ukoliko primirje uspije, trajaće godinama. U izvještaju EU, UN-a i Svjetske banke procijenjeno je da će obnova infrastrukture koštati 17,9 milijardi eura. Prema UNCTAD-u, ekonomiji Gaze moglo bi biti potrebno 350 godina da se vrati na nivo prije rata, ukoliko izraelska blokada ostane na snazi.

Iz SAD-a smo čuli drugačiju verziju te rekonstrukcije. Predsjednik SAD Donald Tramp tokom razgovora s novinarima prilikom potpisivanja izvršnih naredbi u Ovalnom kabinetu Bijele kuće, 20. januara upitan je i o sudbini primirja i Gaze.

On nije uvjeren da će dogovor o primirju i oslobađanju talaca u Gazi, koji je stupio na snagu prethodnog dana, biti ispoštovan kroz sve tri faze. „To nije naš rat. To je njihov rat. Nisam uvjeren“, rekao je kratko novi predjsenik SAD-a.

Što se tiče Gaze, gdje su ogromni dijelovi Pojasa pretvoreni u ruševine tokom 15 mjeseci konstantnog bombardovanja, Tramp je rekao da je enklava „poput ogromnog gradilišta“ koje će morati da se „obnovi na drugačiji način“. Prokomentarisao je i da je to lijep dio zemlje sa morem u blizini. Javnost nagađa kakva je rekonstrukcija Gaze u glavi američkog predsjednika.

Al Džazira je prenijela i riječi Elise Stefanik, Trampove ambasadorke SAD-a u Ujedinjenim nacijama. Ona kaže da se slaže s izjavom da Izrael ima „biblijsko pravo” na okupiranu Zapadnu obalu. To je stajalište koje je u suprotnosti sa međunarodnim pravom, ali je u skladu sa vizijom radikalnih izraelskih doseljenika. Postavlja se i pitanje ko su ljudi koji će sa američke strane biti garanti ovog krhkog mira.

Predsjednik SAD-a je imao dosta diskutabilnih izjava povodom Bliskog istoka, ali je i javno zagovarao sporazum i predstavio sebe kao pregovarača, pa bi propast sporazuma mogla narušiti prve dane njegovog mandata. Očekuje se veliki napor od strane predsjedničkog pregovarača za Bliski istok Stiva Vitkofa i njegovog tima da održe ovaj sporazum na pravom putu. To zahtijeva teške pregovore sa svim stranama, uključujući ne samo Izraelce i palestinsku upravu u Gazi već i Egipćane i Katarce, koji posreduju sa Hamasom putem neformalnih kanala. Uz toliko djelova ove slagalice postoji stvarna opasnost da ono što se činilo kao prva diplomatska pobjeda predsjednika SAD-a, postignuta čak prije njegove inauguracije, može nestati u roku od nekoliko dana. Jasno je da predstoji nekoliko sedmica teške diplomatije.

Da su stvari na Bliskom istoku jako složene i teške za saniranje potvrdila je i administracija, sada već bivšeg predsjednika SAD Džoa Bajdena, koja je sa američke strane iznijela najveći dio ovih pregovora. Džejk Salivan, odlazeći savjetnik za nacionalnu bezbjednost nije siguran kakva je budućnost ovog prostora. „Koji je ishod svega ovoga? Mislim da je prerano za predviđanja. Čak i kada se dese dobre stvari, loše su često iza ugla. To je istina u cijeloj spoljnoj politici, a posebno na Bliskom istoku,” rekao je.

Slično tome, Entoni Blinken, američki državni sekretar, tvrdi da na Bliskom istoku promjene često nisu onakve kakvima se čine. On je, u najboljem slučaju, vidio „istorijsku priliku“. U svakoj zemlji koja je uvučena u rat između Izraela i Gaze – Libanu, Siriji, Jemenu, Iranu, Iraku – kao i u samom Izraelu, ravnoteža snaga je promijenjena ratom, ali ne nepovratno, nada se Blinken.

U međuvremenu brojne organizacije se trude da poboljšaju životne uslove za preživjele stanovnike ovog komada zemlje. Mnogi od njih su raseljavani sedam, osam i više puta. Kada se i ako se vrate na svoja ognjišta pitanje je šta će tamo zateći.

Da bi se kako tako funkcionisalo u Gazi potrebna je ogromna pomoć. Minimalno 600 kamiona pomoći dnevno predviđeno je sporazumom o primirju. Za sada više od 630 kamiona s humanitarnom pomoći ušlo je u Gazu u nedjelju, rekao je generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš.

Najmanje 300 kamiona otišlo je na sjever teritorije, gdje je humanitarna kriza najakutnija. Broj kamiona koji ulaze u Gazu preko izraelskih kontrolisanih prelaza pao je u novembru na oko 80 dnevno, što je djelić od 500 i više koji su ulazili dnevno prije sukoba.

Lokalni mediji u Egiptu izvijestili su da je 95 kamiona humanitarne pomoći prešlo egipatsku stranu graničnog prijelaza Rafah i krenulo prema Gazi. Ovo je glavni ulaz Gaze u svijet, koji je zatvoren od maja prošle godine, kada je izraelska vojska preuzela kontrolu nad tim područjem.

Dramatično je svakog trenutka u Gazi. I nakon nagovještaja mira i nade za kakvom takvom normalizacijom života, svaka sekunda na Bliskom istoku nesigurno otkucava.

Dragan LUČIĆ