Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Kada je počelo suđenje javnost je bila zatečena filmskim preokretima i čudnim svjedočenjima i promjenama iskaza koja su upućivala na “štelovanja” od strane režima. Jedan DNK uzorak je nestao još tokom istrage i nije ni ušao u optužnicu. Vještakinja je izjavila da drugog uzorka nije ni bilo, već da je došlo do greške u komunikaciji sa policijom. Vrhunac  na sudu je bio kada je tehničar MUP-a, koji je uzeo uzorak bioloških tragova, izjavio da postoji mogućnost da je četkica bila „kontaminirana“, pa je i taj dokaz otpao. Jedan od Belivukovih telefona je “skonjen u fioku” za šta je kasnije optužena Dijana Hrkalović, bivša sekretarka MUP-a. Izašlo je na vidjelo i da su drugi telefoni dugo putovali od policije do tužilaštva zahvaljujući opstrukcijama iz vrha srbijanskog MUP-a. Suđenje je  završeno oslobađajućom sudskom odlukom nakon nepunu godinu i po dana. Inspektor Dejan Jović, zamjenik načelnika Trećeg odeljenja za krvne i seksualne delikte beogradske policije koji je bio zadužen za ovaj slučaj je  u međuvremenu ostao meta raznih režimskih i “patriotskih” medija koji su ga počeli optuživati za razne koruptivne radnje. Jović je uhapšen u decembru 2018., formalno zbog trgovine uticajem.

Nezvanično i po pisanjima nezavisnih medija stavljan mu je na teret savjesni i profesionalni rad na važnim istragama koje su prijetile da ukažu na direktnu vezu vrha države i policije sa kriminalnim grupama. Navodno mu je slučaj Komitet došao glave kada su Belivukovi ljudi demolirali septembra 2018. istoimeni klub. Među optuženima je i Aleksandar Vidojević, poznatiji kao Aca Rošavi blizak Danilu Vučiću, sinu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Aca Rošavi je označen od strane Belivuka kao spona između predsjednika i njega. Belivuk je pred tužiocem izjavio da se navodno sa  predsjednikom sreo nekoliko puta kao i da je član njegove Srpske napredne stranke (SNS) od 2011. Vučić je  izjavio: „Nikada u životu nisam video tog čoveka, niti razgovarao sa njim”.  Dodajući  da „ubice i koljači pokušavaju politički da se izvuku” i da je spreman ići na poligraf.

Advokatica Zora Dobričanin Nikodinović je ranije izjavila na televiziji da su savjesni policajci i tužioci koji su radili na osjetljivim slučajevima naišli na državnu opstrukciju i smjene dok je inspektor Jović “prvo diskreditovan, strpan u zatvor, pa pušten, propao mu život, propao imunitet, pa je dobio COVID i preminuo“. To je bila zvanična dijagnoza smrti koja je nastupila u julu 2020.godine – dva mjeseca nakon što su Belivuk i Miljkovič pravosnažno oslobođeni za ubistvo u centru Beograda. Međutim, Novi policijski sindikalni savez Srbije je podnio krivičnu prijavu i iskazao sumnje da je inspektor Jović ubijen.

Režim Mila Đukanovića nije imao problema sa savjesnim i profesionalnim policajcima, tužiocima i sudijama kao njegov prijatelj i saveznik u Srbiji. Suđenje Belivuku i Miljkoviću je mnoge podsjetilo na državna “štelovanja” tokom suđenja Đukanovićevom prijatelju i kontroverznom biznismenu Branislavu Branu Mićunoviću za ubistvo ranjenog i na nosilima prevoženog Radovana Kovačevića “iz bezobzirne osvete” ispred Kliničkog centra u Podgorici. Upravo je bivši GST Milivoje Katnić opravosnažio oslobađajuću presudu Mićunoviću kao sudija izvjestilac Apelacionog suda i stavio tačku na taj proces. Njegova i karijera bivše vrhovne tužiteljke Vesne Medenice će nakon te oslobađajuće presude doživjeti nove uspone.

Belivuk i Miljković su izvukli pouku iz oslobađajuće presude pa su nakon izlaska iz pritvora promijenili način likvidacija. Umjesto blamantnih ubistava na ulici oni su izabrali diskreciju „klanice“ u Ritopeku gdje su mogli na tenane mrcvariti i mučiti sve koji su im se zamjerili, bilo njima ili kavačkom-policijskom narko klanu sa kojim su blisko sarađivali.

Razbijanje SKY kodirane aplikacije (koju su kriminalci koristili za sigurnu komunikaciju) od strane zapadnih policijskih službi i prekompozicija na kriminalnoj sceni Srbije će Belivuku i Miljkoviću ipak doći glave. Isto se desilo i klanu Darka Šarića – koga su do provaljivanja SKY-ja i Encrochat-a štitili oba bratska režima uz pritiske na zarobljena pravosuđa da se obojici braće izađe u susret.

SKY transkripti koje su  Vijesti objavile u januaru ove godine između odbjeglog policajca Ljuba Milovića (visokopozicioniranog u kavačko-policijskom kartelu) i Miloša Božovića,  tada iz Crne Gore odbjeglog kriminalca sa značkom srpske državne bezbjednosti (BIA),   potvrđuju da je Belivuk uživao zaštitu države do jednog momenta. U prepisci iz januara 2021. godine Božović izvještava Milovića da se Velji Nevolji bliži kraj jer je „udario“ na (ZvonkaVeselinovića (narko bosa i ”branitelja srpskih ognjišta na Kosmetu”) koji „igra preko Andreja (Vučića – Prvog brata Srbije) da se Nevolja makne“ jer je Veselinović „u talu sa Andrejem, u svaku rabotu“.  Oni pominju da su početkom 2021. godine Andrej i Zvonko slavili zajedno prvu zarađenu milijardu. Takođe, kaže da Belivukovo mjesto treba preuzeti Aleksandar Vidojević tj. Aca Rošavi blizak Danilu Vučiću. To se i desilo mjesec dana kasnije. Belivuk je uhapšen pet dana po povratku iz Crne Gore gdje je prisustvovao proslavi sa šefovima kavačkom klana. Na jednoj od fotografija razmijenjenih preko SKY-ja se vide crnogorski „gosti“ Belivuk i Marko Miljković u društvu Radoja Zvicera i policajaca Milovića, Petra Lazovića (čiji otac Zoran je skinuo “zabranu”) i Nebojše Bugarina. Belivuk i Miljković se od tada se nalaze u pritvoru.

Milivoje Katnić se u javnim nastupima sa nipodaštavanjem odnosio prema SKY prepiskama koje je Crna Gora dobila od Europola i nekoliko puta stao u zaštitu Petra Lazovića, sina njegovog pobratima Zorana Lazovića rekavši da je mlađi Lazović bio na tajnom zadatku razotkrivanja kriminalaca. Oba Lazovića su sada u pritvoru. Zbog Katnićevog (ne)postupanja Europol je jedno vrijeme prekinuo saradnju sa Crnom Gorom koja je ponovo nastavljena za mandata premijera Dritana Abazovića. Da nije bilo SKY transkripta upitno je da li bi se znalo za ubistva koja su počinjena u Crnoj Gori za račun kavačkog klana koji je uživao zaštitu i podršku osoba iz bliskog Đukanovićevog okruženja što se vidi i na fotografijama razmijenjenim sa proslave rođenja unuka doskorašnjeg crnogorskog vladara.  Zabrana ulaska je bila više nego savršen alibi za sve poslove koje su Belivuk i njegovi odradili (znane i neznane) ili za ono što su trebali odraditi. Samo još da Europol nije pokvario idilu između vrha Srbije i Crne Gore.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SUSPENZIJE I ZAPOŠLJAVANJA U POLICIJI: Netransparentno kadrovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Još nijesu poznata imena ni kriterijumi po kojima je ministar policije Danilo Šaranović suspendovao 23 policijska službenika. Istovremeno, Vlada je aminovala zapošljavanje preko 800 novih policajaca, koje je moguće sprovesti kroz  poseban postupak, bez javnog oglašavanja i  kadrovskog plana

 

 

Ni nakon više od pet dana nijesu poznata imena policajaca koje je ekspresno smijenio ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović u trenutku dok sve veći broj građana traži njegovu ostavku nakon masovnog ubistva na Cetinju,  kada je Aco Martinović  ubio 13 osoba, među kojima i dva dječaka.

Jedno od obrzaloženja ministra Šaranovića zbog čega se ne vidi odgovornim za stanje u bezbjednosnom sektoru je njegova namjera da, kako je kazao, očisti taj sektor od korumpiranih i sa kriminalom povezanih policijskih službenika.

Iz Šaranovićevog ministarstva je 9.januara, osam dana nakon tragedije na Cetinju, saopšteno da su bezbjednosne smetnje za rad u policiji utvrđene kod 44 službenika, a da je za njih 38 još u toku provjera. Istog dana suspendovao je 19 policajaca koji nijesu prošli bezbjednosne provjere. Dan kasnije na spisku su se našla još četiri službenika policije. Iz MUP- su saopštili da su protiv njih pokrenuti i disciplinski postupci nakon što je „utvrđeno da postoje bezbjednosne smetnje za dalji radu u smislu člana 162 Zakona“.

Pojasnili su da bezbjednosne smetnje za dalji rad u smislu člana 162 zakona postoje ukoliko je policijski službenik registrovan kao uživaoc opojnih droga ili održava veze sa licima koja neovlašćeno prikupljaju tajne i druge podatke, teroristima, saboterima, članovima organizovanih kriminalnih grupa ili licima za koja se osnovano sumnja da pripadaju takvim grupama.

Iz MUP su ocijenili da je potpuna dekriminalizacija policijskog aparata i postizanje punog integriteta organa u cjelini uz jasno odvajanje časnih i profesionalnih policajaca od onih koji to nisu, jedan od ključnih prioriteta tog Vladinog resora.

“Uspostavljanje djelotvornih kontrolnih mehanizama je odgovor na teško nasljeđe i narušen ugled policije imajući u vidu broj bivših najviših policijskih funkcionera koji su procesuirani, a među kojima su pojedini priznali da su učestvovali u švercu cigareta. Zbog toga je jasno razdvajanje onih koji su većina, a to su časni i odvažni profesionalci u uniformi, od onih koji su ukaljali ugled policije, neophodnost na putu pune policijske revitalizacije“, navodi se  u saopštenju MUP-a.

Najavili su da će „ministar unutrašnjih poslova nastaviti da zahtijeva opsežne provjere za one policijske službenike za koje postoji opravdana sumnja da svoju policijsku dužnost ne obavljaju štiteći građane, već one prema kojima policija postupa, a posebnu u svijetlu curenja dokumenata označenih stepenom tajnosti iz Uprave policije”.

Mediji su problematizovali to što je Šaranović za šefa Komisije za provjeru bezbjednosnih smetnji postavio Darka Vujovića,  policijskog službenika čija fotografija , na kojoj se nalazi u društvu bezbjednosno interesantnog lica, pravosnažno osuđivanog za ubistvo, kruži društvenim mrežama. Ista fotografija objavljena je i u medijima.

Šaranović se ni nekoliko dana po objavi te fotografije nije oglasio, niti demantovao informaciju u bilo kojem dijelu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SKUPŠTINA CRNE GORE: Godina počinje blokadom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godina koju trebaju da obilježe krupne reforme zbog boljitka građana, ali i EU obaveza, počinje sa posvađanim političkim elitama. Do ulaska u EU, Crna Gora mora da zatvori još 27 poglavlja. Za taj posao ova godina je ključna. A parlament blokiran

 

 

Zbog spora vlasti i opozicije oko Ustavnog suda u Novu godinu smo ušli sa blokiranom Skupštinom i nesuvajanjem budžeta.

Zbog neusvajanja budžeta, Crna Gora će ponovo ići na privremeno finansiranje. Potrošačke jedinice će mjesečno dobijati 1/12 stvarnih izdataka u prethodnoj godini sve dok se ne usvoji Zakon o budžetu.
Za vrijeme Vlade premijera Zdravka Krivokapića na snazi je bilo privremeno finansiranje pola godine, pa su isplate plata i penzija tekle nesmetano.

Za razliku od tog vremena, aktuelna Vlada je planirala niz povećanja i reformi koje nijesu izvodljive bez usvajanja budžeta – od stavki u kapitalnom budžetu, vraćanja nagomilanih dugova, do povećanja penzija za srazmjerne penzionere i plata za pripadnike Vojske.

Iz vlasti zato okrivljuju opoziciju da nema opravdanja za blokadu procesa koji utiču na povećanje penzija, plata, naknada za novorođenčad, staračkih naknada, dječijih dodataka, naknada majkama, besplatnih udžbenika, podršku radnicima i sve ono što su građani s pravom očekivali od ovog budžeta… Uz to optužuju opoziciju i za ugrožavanje likvidnosti države i usporavanje evropskog puta.

,,Ustavni puč i narušavanje pravnog poretka, enormno zaduženje koje će u tri godine preći tri milijarde eura, ili oko pet hiljada eura po svakom građaninu, uključujući i djecu… Povratak kriminalnih obračuna i surovih likvidacija na ulicama, skandali u prosvjeti, slabljenje borbene gotovosti Vojske Crne Gore, narušavanje dobrosusjedskih odnosa, najavljena blokada evropskog puta i mnoge druge negativnosti i skandali koji prate ovu vladu i parlamentarnu većinu, zaslužuju snažan odgovor opozicije. Mi nećemo skrštenih ruku posmatrati kako nam jedna skupina političkih diletanata i poslušnika centara moći drugih država uništava Crnu Goru i njene institucije”, objasnio je razloge blokade Skupštine za Dan poslanik URA Filip Adžić.

Prema najavama iz vladajuće većine vanredna sjednica Skupštine trebala bi da se održi sredinom januara i na njoj je planirano da se odlučuje o budžetu. Uz opasnost da se ponovi ometanje rada od strane opozicije, kao i krajem decembra kada je zaključen dalji rad Skupštine.

,,Možda su očekivali da ih izbacujemo iz Skupštine, pa da onda u nekoj atmosferi uzavrelih tenzija glasamo za budžet, ali mi nijesmo kao oni i nećemo tretirati opoziciju kao što su oni tretirali predstavnike sadašnje parlamentarne većine”, obećao je ove sedmice poslanik Pokreta Evropa sad (PES) Vasilije Čarapić.

On je rekao da očekuje da budžet bude usvojen sredinom januara, na vanrednom zasijedanju i dodao da ,,privremeno finansiranje, ukoliko ne bude potrajalo, neće značajno ugroziti stvari”.

Neusvajanje brojnih zakona, među kojima i onih o izbornoj reformi, blokadom parlamenta ugrozili bi put ka EU, koji je tek odblokiran. Na to upozorava i ministarka evropskih poslova Maida Gorčević: ,,Vjerujem da blokada neće dugo trajati jer sama blokada parlamenta sjutra znači i blokadu evropskog puta…Sada kada bi trebalo da imamo najviše zakona i dijaloga da nam krče evropski put, mi dolazimo do blokade na osnovu ne baš utemeljenih činjenica”.

Do ulaska u EU, Crna Gora mora da zatvori još 27 poglavlja. Za taj posao ova godina je ključna. ,,Ova godina će biti možda izazovnija od 2026. jer, bez obzira na broj poglavlja koja će formalno biti zatvorena, najveći akcenat će biti na krupnim reformama”, rekla je Gorčević, dodajući da će ove godine raditi i na poglavljima koja će biti formalno zatvorena 2026. godine.

Izmjene izbornog zakonodavstva jedno su od pitanja važnih za pristupanje EU, a plan je da se završe tokom ove godine. Međutim sada je u blokadi i skupštinski Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu. Plan vlasti kako da riješe taj problem ne uliva nadu.

,,Mi ćemo definitivno tražiti pragmatičnost. Ukoliko opozicija ne želi da sa vrati u Odbor, pregovaraćemo da se promijeni koncept samog Odbora”, kazao je Čarapić agenciji MINa, navodeći da je važno čuti i mišljenje EU u vezi sa tim.

On je rekao da je siguran da će EU tražiti od opozicije da se vrati u Odbor: ,,A ukoliko se oni i na taj poziv ogluše, onda imamo, prema mom mišljenju, čist put da ispregovaramo drugačiji model, koji će zasigurno reformisati izborno zakonodavstvo”, naveo je Čarapić. Nije teško zaključiti da je reforma izbornog zakonodavsta bez opozicije uzaludan posao.

Bilo blokada ili ne, ono što nas očekuje tokom ove godine uz rizik od daljeg produbljavanja političke krize su igre oko Ustava. Predsjednik Skupštine Andrija Mandić traži promjenu najvišeg pravnog akta kako bi srpski jezik dobio status službenog, te zagovara izmjene propisa o državljanstvu da bi se uvelo dvojno državljanstvo sa Srbijom. Lansirao je i ideju o formiranju ustavotvorne skupštine. Iz opozicije a i dijela vlasti oštro se protive ovim naumima.

Evropska komisija saopštila je da očekuje od Crne Gore da, prije donošenja bilo kakve odluke u vezi s dvojnim državljanstvom, prvo obavijesti EU.

Premijer Milojko Spajić izjavio da bez konsenzusa svih ,,relevantnih partija”, te etničkih i vjerskih zajednica neće biti izmjena Ustava. A kao alternativu prevazilaženju spornih pitanja  ponudio je platformu Barometar 26, koja predviđa da se ostave po strani pitanja koja dijele, da se spuste tenzije i obezbijedi fokus na EU agendu. Političke partije nijesu pokazale veliko interesovanje za ovu plattformu.

Godina koju trebaju da obilježe krupne reforme zbog boljitka građana, ali i EU obaveza, počinje sa posvađanim političkim elitama. Uz iritirajuću neodgovornost vlasti nakon nove tragedije na Cetinju.

 

Prethodni bojkoti i blokade

Nakon izbora 2016. godine, Demokratski front je bojkotovao Skupštinu većinom tadašnjeg mandata. Bojkotu su se pridružile i Demokratska Crna Gora i URA, s tim da su se ove partije postepeno vraćala u Skupštinu.

Demokratski front je povremeno bojkotovao rad Skupštine i u periodu 2015-17. izražavajući tako svoje neslaganje sa odlukom o pristupanju NATO-u.

Demokratska narodna partija i SNP ušle su u bojkot parlamenta i 2008. godine, nakon što je Crna Gora priznala nezavisnost Kosova.

SNP je posegnuo za bojkotom i 2001-02. zbog neslaganja sa DPS-om oko spornih pitanja državne zajednice Srbije i Crne Gore.

Skupština je bila kratko u blokadi i 2011. kada budžet nije usvojen zbog sukoba u tada vladajućoj koaliciji DPS-SDP.

Pokušaj blokade Skupštine najduže je trajao nakon izbora 2016, ali vlast je tada nastavila rad Skupštine i izglasavanje zakona bez većine opozicije.

Blokada je uslijedila i 2019. kada je opozicija tražila izborne reforme i prelaznu vladu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GOVOR MRŽNJE I MI: Nekažnjiv, pa raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Govor mržnje je sve prisutniji u javnom prostoru Crne Gore, a posebno je pojačan nakon posljednje tragedije na Cetinju . Praksa govori da oni koji siju mržnju najčešće bivaju kažnjeni prekršajno, ukoliko se uopšte kazne

 

Velike tragedije često bivaju povod da se ljudi okupe i zajednički prebrode teške trenutke. Međutim, u Crnoj Gori one nerijetko dodatno podstiču podjele i pojačavaju govor mržnje.

Tako smo nakon 1. januara na Cetinju, kada je u teškom zločinu stradalo 12 ljudi (i trinaesti počinilac), a četvoro njih ranjeno, na internetu vidjeli izlive mržnje sa svih strana.

Iako će srbijanski tabloidi biti upamćeni po  žutilu i neprofesionalizmu koje je izbijalo iz gotovo svakog naslova i rečenice o cetinjskoj tragediji, biće upamćeni i po govoru mržnje koji su sipali po svojim čitaocima. Prednjačio je Srpski telegraf, koji je na svom portalu objavio tekst pod naslovom: „Njegoš prokleo Cetinje: Ubijaće se sve dok ne vrate kapelu na Lovćen!“ ilustrovanu slikom Njegoša i srušene kapele na Lovćenu, kao i slikom masovnog ubice Aca Martinovića.

Savjet Agencije za audiovizuelne medijske usluge Crne Gore (SAMU) saopštio je da je jedan broj regionalnih medija iskoristio tragediju na Cetinju za ponavljanje starih narativa koji narušavaju koheziju građanskog društva u Crnoj Gori, insistirajući na etničkim podjelama i produbljivanju društvenih tenzija. Zbog toga će, kako kažu, zakonskim ovlašćenjima i odgovornošću za zaštitu javnog interesa, preduzeti dodatne mjere nadzora nad sadržajima koje emituju elektronski mediji registrovani u Crnoj Gori, kao i nad programima koji se reemituju putem kablovskih operatora.

Međutim, glavno leglo govora mržnje događalo se na društvenim mrežama, gdje su su se izdvojile dvije grupe. Jedna  koja smatra da su Cetinjani zbog svojih nacionalnih i vjerskih stavova to zaslužili, i druga koja je za zločin krivila „svetosavce“ i Srpsku pravoslavnu crkvu, čijoj konfesiji je masovni ubica navodno pripadao. Bilo je poziva da se Cetinjani vrate vjeri i skinu prokletstvo sa jedne strane, a sa druge da se „puca po svetosavcima“ i da se u manastirima traži oružje.

Određene narative podgrijao je i patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije Perić. „Ovi predbožićni dani svima nama ukazuju da samo suštinski povratak hrišćanskim vrijednostima i načinu života, koje na Cetinju oličava drevna lavra Svetog Petra, može donijeti duhovni mir i pouzdano rasuđivanje u trenucima ličnih i opštih kriza i iskušenja”, kazao je on.

Cetinjanin Marko Roganović podnio je policiji 3. januara krivičnu prijavu zbog uvredljivih i uznemirujućih komentara na račun svog grada i sugrađana.  On je naglasio da su objave koje je prijavio kod njega izazvale osjećaj uvrijeđenosti i ugroženosti.

Iz nadležnog Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, na čijem je čelu Lepa Medenica, Televiziji Vijesti je saopšteno da “prate i ocjenjuju da li u izjavama i radnjama bilo kojeg lica postoje bitna obilježja krivičnog djela”.

Više članova Ustava Crne Gore definiše odnos prema javno iznesenoj riječi. Članom 6 se precizira da država „jemči i štiti prava i slobode“ koji su „nepovredivi“, te da je „svako obavezan da poštuje prava i slobode drugih“. Član 7 zabranjuje izazivanje ili podsticanje mržnje ili netrpeljivosti po bilo kom osnovu, dok je članom 8 precizirano da je „zabranjena svaka neposredna i posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu“.

Uz to, i nekoliko zakonskih akata precizira što se sve smatra govorom mržnje i na koji način se kažnjava. Zakon o zabrani diskriminacije definiše ga kao „svaki oblik izražavanja ideja, tvrdnji, informacija i mišljenja koji krši, raspiruje, podstiče ili pravda diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupa lica zbog njihovog ličnog svojstva, ksenofobiju, rasnu mržnju antisemitizam ili ostale oblike mržnje zasnovane na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu u formi nacionalizma, diskriminacije i netrpeljivosti protiv manjina“.

Advokat Veselin Radulović kaže da su kazne za govor mržnje definisane Krivičnim zakonikom. Njime se govor mržnje sankcioniše prvenstveno u krivičnom djelu „izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje“. Za to djelo propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina.  Najteži oblik govora mržnje smatra se onaj nakon kojeg je došlo do nereda, nasilja „ili drugih teških posljedica za zajednički život naroda, nacionalnih manjina ili etničkih grupa koje žive u Crnoj Gori“. Za one čije su riječi izazvale ovakve reakcije, zakonom je propisana kazna zatvora do deset godina.

„Nažalost, crnogorsko pravosuđe, ali i društvo u cjelini, postalo je odavno tolerantno na razne oblike govora mržnje i ne može se govoriti o efikasnoj reakciji na takve slučajeve. Posebno je problematično što javni funkcioneri nerijetko koriste govor mržnje koji je uvijek posljednji korak prije nasilja“, kazao je Radulović.

Iz Centra za građansko obrazovanje ističu da su nedopustivi komentari prepuni uvreda, govora mržnje i neprimjerenih sadržaja koji se mogu vidjeti na brojnim portalima, posebno u vezi sa tragedijom na Cetinju.  Iz te nevladine organizacije su pozvali građane da prijavljuju komentare koji podstiču mržnju i nasilje, prelaze granicu pristojnosti i zakona, kako bi svi doprinijeli većoj odgovornosti za javno izgovorenu riječ.

„Pozivamo Ministarstvo kulture i medija da, u skladu sa članom 71 Zakona o medijima, sprovede inspekcijski nadzor i obezbijedi poštovanje zakona od strane osnivača internetskih publikacija“, saopštili su iz CGO-a.

Poučeni prethodnim iskustvom, počinioci će se najvjerovatnije  kazniti prekršajno, ukoliko se uopšte budu kaznili. Sa prekršajnom kaznom završio je tako i kolumnista Dragan Rosandić kada je napisao uvrjedljiv komentar nakon prošle tragedije na Cetinju kada je ubijeno desetoro u naselju Medovina.

Pravi primjer nekažnjivosti govora mržnje u javnom prostoru daje Marko Kovačević, visoki funkcioner Nove srpske demokratije, poslanik i predsjednik opštine Nikšić od maja 2021. godine. Prvi sudski postupak protiv njega pokrenut je samo mjesec nakon što je postao čelni čovjek Nikšića zbog negiranja genocida u Srebrenici. Viši sud u Podgorici utvrdio je da time „nije izazvao nacionalnu i vjersku mržnju“. Policija je u julu prošle godine podnijela prijavu protiv njega zbog povrede ugleda države nakon neprimjerene gestikulacije tokom intoniranja državne himne. Tužilaštvo u Nikšiću je odbacilo ovu prijavu. Ista instanca je na isti način ocijenila Kovačevićeve uvredljive komentare na društvenim mrežama upućene poslaniku DPS-a Oskaru Huteru u marta ove godine.

I Evropska unija primjećuje da crnogorsko društvo svjedoči porastu narativa podjela i polarizacije, uključujući govor mržnje, zasnovan na različitim političkim, etničkim i rodnim osnovama. U njihovom najnovijem izvještaju se navodi da je došlo do porasta govora mržnje i upotrebe rodno zasnovanog nasilja nad ženama u politici i javnom životu.

Prema istraživanju UNDP-a nasilje i govor mržnje najčešće se prepoznaju na društvenim mrežama (34,9%), zatim tokom predizbornih kampanja (31,4%), u medijima (17,4%), u parlamentu (9,3%) i u političkim partijama (7%). Društvene mreže postaju mjesto broj jedan za najintenzivnije nasilje nad političarkama, uključujući psihičko nasilje, posebno u obliku seksističkih i mizoginih primjedbi, ponižavajućih fotografija, zastrašivanja i prijetnji.

Zbog srama, straha i nekažnjivosti rodno zasnovanog govora mržnje i nasilja, svi oblici nasilja nad ženama se rijetko prijavljuju. Ukupno 81,4% onih koji su doživjeli ili svjedočili nasilju nikada nikome ne kaže za to.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo