Poslije britanskog Ekonomista, francuskog Monda u posljednjih desetak dana još je nekoliko velikih medija, sa Zapada, opširno pisalo o (ne)prilikama u Crnoj Gori, naročito o rasprostranjenoj korupciji i organizovanom kriminalu? Najčešće ime u tim napisima bilo je premijera Mila Đukanovića. Da li se to šalju nekakve poruke zvaničnoj Podgorici?

U najnovijem prilogu britanski javni servis Bi-Bi-Si (BBC) postavlja pitanje da li Crna Gora može da se oslobodi slike o sebi kao čvorišta kriminala.

Sveprisutan u analizi Stivena Hokslija je Milo Đukanović, jedini lider na području bivše Jugoslavije koji je i dalje na vlasti. BBC navodi Đukanovićevu izjavu da je Crna Gora došla do nezavisnosti po najvišim evropskim standardima i da je za vlast ,,glavni izazov sada vladavina prava i borba protiv korupcije i kriminala”.

Upravo u tome je i ,,glavna začkoljica”. BBC podsjeća kako Đukanovića kritičari optužuju da ima ,,vlastitu istoriju u organizovanom kriminalu”.

Crnogorska priča odražava, prema BBC, zagonetku sa kojom su zapadne demokratije suočene od pada komunizma u Evropi prije 20 godina. Dok su stari režimi nestajali, njihove korumpirane institucije koje nikome ne polažu račune su se okrenule kriminalu da prežive. Kriminalne bande su koristile strukture vlasti za trgovinu ženama, opojnim drogama i cigaretama, zarađujući milijarde dolara.

BBC piše kako je Đukanović priznao da je u vrijeme zapadnih sankcija 1990-tih njegova vlada dolazila do para iznajmljujući luke i aerodrome kao tranzitne stanice za promet cigaretama na crnom tržištu. Za razliku od mnogih zapadnih agencija za sprovođenje zakona, Đukanović to ne smatra organizovanim kriminalom, primijetio je Hoksli.

Podsjeća se i da je Đukanović bio pod optužbom u Italiji, kao i da je pomenut u građanskoj parnici koju su povodom organizovanog kriminala, deset zemlja EU pokrenule u Sjedinjenim Američkim Državama. No, BBC piše kako su se akcije protiv Đukanovića brzo istopile. Crna Gora se poslije nezavisnosti 2006. približila zapadnim demokratijama koje smatraju Đukanovića strateškim saveznikom.

BBC navodi uvjerenje sagovornika iz civilnog sektora da podrška Zapada Đukanoviću pomaže pretvaranju Crne Gore u čvorište organizovanog kriminala. SAD su, međutim, uvjerene da je bolje raditi sa vlastima, a ne protiv njih.„Naravno ne radi se o savršenoj demokratiji”, kazao je sada već bivši američki ambasador u Crnoj Gori Roderik Mur. ,,Treba obaviti još puno posla. Naš najveći prioritet u regionu u cjelini jeste uspostavljenje stabilnosti i u potpunosti vjerujem da Crnogorci razumiju koja su naša očekivanja”.

Zemljak ambasadora Mura, novinar Njujork tajmsa (NYT), Lanon Tomas mlađi ima znatno više rezervi. U nedavnom opširnom članku i on je detaljno pisao o nastojanjima crnogorskih vlasti da se oslobode imidža korupcije i dobiju ulazak u EU.

Tomas navodi kako nema spora da je Đukanovićeva vlada naklonjena investitorima. Porezi na poslovanje i prihode od devet odsto su među najnižima u Evropi. U nastojanju, pak, da prokrči put za ono što smatra ključnim turističkim projektom, marinom Porto Montenegro u Tivtu, parlament u Podgorici je smanjio porez na dodatu vrijednost (VAT) na sedam sa 17 odsto. No, takav potez je izazvao kritiku iz Evropske komisije u Briselu kao suzbijanje konkurenije. Takođe, i dalje je kontroverzan sporazum koji je zaključen 2005. sa ruskim oligarhom Olegom Deripaskom o prodaji Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP). Deripaska je, takođe, jedan od manjinskih akcionara u Porto Montenegro.

Vladine pristalice kažu kako u današnjem konkurentskom svijetu, male države poput Crne Gore treba da učine sve da bi privukle strani kapital. Mnogi im, po NYT, odgovaraju „kako je Đukanovićevo haotično i vrtoglavo srljanje u trgovanje, u stvari odraz nepristojne mješavine biznisa i politike u Crnoj Gori, koje ukazuje na mogućnost korupcije i tajnovitih rabota.”

U prilog tome se navodi kako premijer Đukanović posjeduje 2,8 odsto akcija u drugoj po veličini crnogorskoj banci, Prvoj banci, dok njegov brat Aco posjeduje 46 odsto akcija. Prva banka je bila jedina u zemlji koja je zatražila vanredni zajam od Vlade i dobila 44 miliona eura kako bi bila spašena propasti 2008. Povrh toga, mnoge od njenih agresivnih kreditnih aktivnosti su dovođene u pitanje, ne samo od inostranih tijela za nadzor, već i crnogorske Centralne banke, naveo je NYT.

Tomas piše i da prema javno objavljenim podacima Đukanović ima platu od samo 1.256 eura mjesečno. No, kritičari odavno tvrde da premijer i poslanici nadoknađuju male plate mrežom poslovnih interesa. Tomas pominje da je Vlada u Podgorici pod kritikom zato što je dozvolila sumnjivim ličnostima poput Stanka Subotića, optuženog u domovini Srbiji za šverc cigareta tokom 1990-tih, da otvoreno posluju u Crnoj Gori. On takođe podsjeća da su optužbe za slična dela protiv Đukanovića pred sudom u Italiji povučene pošto je Crna Gora postala nezavisna, a premijer stekao diplomatski imunitet. U NYT se navodi i da je EK u svom izvještaju o Crnoj Gori za 2009, napisala kako „korupcija i dalje preovladava u mnogim područjima i nastavlja da bude ozbiljan problem.”

NYT konačno ocjenjuje i da Crna Gora, uprkos „crvenom tepihu” koji je podastrla bogatim strancima, nije lako mjesto za pravljenje para. Pored rizika uobičajenih za većinu nastajućih tržišnih privreda u Evropi, Crna Gora tjera investitore na dvoumljenje zbog svog malog tržišta i tijesno povezane „grupe insajdera.”

Tako je investicijska firma Trigranit, morala da odustane od projekta u Podgorici. Hotelijerska grupa For sizons je nedavno odustala od učešća u Porto Montenegro. Početkom avgusta je mađarska OTP banka morala sa 15 miliona eura da pokrije gubitke svoje ispostave CKB banke u Crnoj Gori.

NYT na kraju zaključuje da Đukanović tek treba da dokaže da je moguće u Crnoj Gori zaraditi novac na pošten način.

Sumnjive garancije

Vijest da će stranac koji želi da investira 500.000 eura u Crnu Goru dobiti njeno državljanstvo izazvala je na blogu novinske agencije Rojters posebnu pažnju stalnog blogera Feliksa Salmona, donedavnog slobodnog novinara. Razlog za Salmonovu radoznalost je informacija da će podnosioce zahtjeva u programu državljanstva podrobno provjeriti stranci, poput njujorške globalne kompanije za provjeru rizika Krol (Kroll). Krol je kompanija koja je bila ključna u omogućavanju piramidalne šeme istaknutog američkog finansijera, filantropa,i sponzora profesionalnih sportova Roberta Alelna Stenforda. On je predsjedavajući privatne Stenford finansijske grupe kompanija, a FBI ga je uhapsio u junu 2009. Prema Rojtersovom blogu, Krol je dozvolio Stenfordu da djeluje dok god je mogao. Salmon i njegove kolege tvrde da je Krol kompanija koja angažuje frilansere da budu špijuni jer ih smatraju nezavisnim i izvan sumnje. Rojtersovog blogera međutim zbunjuje zašto vlasti Crne Gore prave veliku predstavu od angažovanja Krola za provjeru potencijalnih državljana. To, po Salmonu, neće ubijediti nikoga da korupcija ne ophrvava Crnu Goru – naprotiv.

Sukob sa Krgovićem

Rojters je u nedavnoj analizi rizika u zemljama Zapadnog Balkana prenio da, prema nekim stručnjacima, u Crnoj Gori nesigurnost ulivaju stanje u bankama, mogućnost povlačenja Mila Đukanovića sa mjesta premijera i kritike da vlasti nisu uspjele da se izbore sa korupcijom i organizovanim kriminalom. U osvrtu na privredu, novinska agencija navodi da su crnogorske banke izloženije riziku od ostalih na Balkanu zato što su mnogi zajmovi koje su ranijih godina davale, bili vezani za nekretnine. Aktivnost sa nekretninama je praktično zamrznuta i, prema posljednjim podacima Centralne banke, samo 0,4 odsto firmi je moglo da sklopi nov zajmovne aranžmane. Ukazuje se i na na štrajkove u glavnom preduzećima, uključujući KAP. Posebno se skreće pažnja na spor izvršnih vlasti i predsjednika savjeta Centralne banke Ljubiše Krgovića koji je sklon sporazumu sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF). Navodi se da je Krgović kritikovao poslovanje Prve banke u kojoj premijerov brat Aco Đukanović ima većinski paket akcija, da je usvojen zakon kojim je Krgovićev mandat skraćen, o čemu treba da se izjasni Ustavni sud.

Milan BOŠKOVIĆ

Kriminal i integracije