Povežite se sa nama

FOKUS

KRIMINAL, DRŽAVA I MOĆ: Ko od koga strepi

Objavljeno prije

4 godine

na

foto: Luka Zeković

Dok je prethodni režim Crnu Goru uspio da dovede do etikete mafijaške države, nova vlast od avgusta nije uradila mnogo na oslobađanju institucija od političke kontrole prethodne vlasti, neophodnih da bi se borba protiv organizovanog kriminala zaista i sprovela. Otuda ne čudi da kriminalni krugovi vjeruju da im likvidacija jedne osobe može biti od koristi

 

Da je borba sa organizovanim kriminalom jedan od najtežih zadataka koji je čekaju, imajući u vidu njene zarobljene institucije, potvrdila je i ova sedmica.

Nakon hapšenja vođa takozvanog kavačkog klana, rezultat je sljedeći: polovina uhapšenih je na slobodi, a pojačano je obezbjeđenje potpredsjedniku Vlade Dritanu Abazoviću, koordinatoru bezbjednosnih službi, zbog operativnih podataka policije da su pripadnici kavačkog klana pripremali njegovo ubistvo u Herceg Novom. Prema informacijama Monitora, policija je baratala podacima da je u Herceg Novom planirano ubistvo Abazovića snajperom od strane pripadnika kavačkog klana, navodno zbog hapšenja njihovog vođe Slobodana Kašćelana.

﮼Kad ubijem (Zorana) Ašanina, onda ćemo završiti i (Dritana) Abazovića jer nam je uhapsio šefa”. To je navodno dio presretnute komunikacije Gorana Pantovića (43), uhapšenog zbog ubistva Ašanina u Mojkovcu ove sedmice, sa jednim od pripadnika kavačke kriminalne grupe, koja je u posjedu policije, pišu  Vijesti. Plan za likvidaciju Abazovića policiji je navodno potvrdio i jedan od uhapšenih iz te organizacije.

Potpredsjednik Abazović je poručio da ga nijesu uplašile informacije da je kavački klan planirao njegovo ubistvo, i poručio da bi bio spreman „da plati bilo koju cijenu da bi se izborio sa organizovanim kriminalom“.  Takođe, poručio je da bi ubistvo bilo kog političara bilo kontraproduktivno za kriminalne klanove.

Abazović je ocijenio i da nigdje na svijetu nema organizovanog kriminala bez političke podrške i kazao da kavčani crpe političku zaštitu. ﮼Bez toga nije moguće imati značajniji uspjeh u kriminalnim aktivnostima. Ako je kriminal organizovan, on ima svoj pipke svuda u sistemu. I zaštitu. Ali sada se promijenila politička volja i zato sam ja vrlo spokojan, mislim da će Crna Gora, bez obzira na sve nedostatke, uspjeti da se izbori sa organizovanim kriminalom. To, naravno, neće biti lako i ovo što se do sada radilo, radilo se uz podršku međunarodnih partnera”.

Iz kavačkog klana, Abazoviću je, kako je Monitor već pisao, prijećeno i odmah nakon izbora, u avgustu prošle godine. Nakon što je odbio da se sastane sa vrhom kavačkog klana, stiglo je i upozorenje  – „vidjećemo se ovako ili onako”.

Na čelu kavačkog klana, prema policijskim podacima, nalazi se Slobodan Kašćelan, koji je uhapšen prethodne sedmice, u akciji crnogorske policije, skupa sa još petoricom pripadnika tog klana. Nakon što je sudija odbio da im odredi pritvor (vidi box), trojica su u bjekstvu, dok su Kašćelan i još dvojica pripadnika kavačkog klana opet uhapšen nakon što je sudsko vijeće promijenilo odluku Bašovića, i određen im je pritvor. Kašćelanu se trenutno sudi zbog kriminalnog udruživanja i zelenašenja. On je krajem prošle godine pušten da se brani sa slobode. Bio je u bjekstvu do decembra 2018. godine kada je uhapšen u Češkoj, a početkom 2019. godine izručen Crnoj Gori. U pritvoru je proveo godinu dana, a pušten je da se brani sa slobode nakon što je založio jemstvo od pola miliona eura.

Kavački klan, prema mnogim izvorima, ima navodno bliske veze sa crnogorskim bezbjednosnim službama. Taj klan nastao je nakon cijepanja kotorskog škaljarskog klana, koji sada, prema podacima bezbjednosnih službi, vode braća Jovan i Igor Vukotić.  Uspon škaljarskog klana povezan je sa padom mnogo poznatije grupe, koja je švercovala drogu – narkokartela Darka Šarića, piše beogradski KRIK.

„Škaljarski klan se ubrzo podijelio, 2014. godine zbog svađe oko kokaina i započeo krvavi rat sa svojim nekadašnjim saradnicima – kavčanima. Sve pokazuje da je rat škaljarskog i kavačkog klana podelio podzemlje u regionu. U njemu su strane zauzeli i pojedini pripadnici srpske i crnogorske policije, a veze klanova, pre svega kavačkog, vode i do političara”, navodi KRIK. Prema istraživanjima ove istraživačke novinarske mreže, kavčani u Beogradu sarađuju sa huliganskim grupama, čiji članovi imaju kontakte i sa porodicom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

U sukobu škaljarskog i kavačkog klana do sada je ubijeno najmanje 50 osoba. Kada se rat razbuktao, u Crnoj Gori su se likvidacije dešavale i usred bijela dana, u javnosti, pa su u tom ratu stradale i osobe koje nijesu dio podzemlja. Žrtve su bili i advokati, pa i bivši poslanik crnogorskog parlamenta.

Jedna verzija, eskalaciju sukoba ova dva suprotstavljena kotorska klana, objašnjava intervencijama samih crnogorskih bezbjednosnih službi. „ANB je izazvao sukobe u Kotoru sa ciljem da neutrališe škaljarski klan, jer ih ne kontroliše. Oni nijesu uz vlast. Vukotići ne priznaju autoritet Brana Mićunovića, što znači ni Milov”, objašnjavao je obro obaviješteni izvor našeg nedjeljnika iz bezbjednosnog sektora.

Kako je Monitor već pisao, nakon izbora, ponuda za razgovor Abazoviću nije stigla samo iz vrha kavačkog klana, već i iz kruga koji se vezuje sa kontroverznim Nikšićaninom Branislavom Branom Mićunovićem. Mićunović je skupa sa predsjednikom države Milom Đukanovićem bio na italijanskoj optužnici za šverc cigareta.

﮼Potpuno je normalno i potpuno očekivano da taj organizovani kriminal pokušava da ponovo, na neki način, zavlada ovom državom i vrati sve te poluge moći pod svoju kontrolu i sigurna sam da im stvara ogromnu nervozu to što su na određene pozicije postavljeni ljudi koji nisu na njihovom platnom spisku”, prokomentarisala je vijest da su pripadnici kavačkog klana pripremali Abazovićevo ubistvo, Vanja Ćalović  Marković, šefica Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije na visokom nivou.

Kazala je da je očigledno da su kavačani ﮼vrlo nervozni zato što im poluge moći koje su do sada kontrolisali zahvaljujući licima na njihovom platnom spisku ili spregama sa bivšom vlašću, danas izmiču iz ruku”.

Da je bio žrtva prijetnji iz podzemlja, potvrdio je ove sedmice i premijer Zdravko Krivokapić. On je u parlamentu kazao da je dobijao prijeteće poruke od kriminalnih klanova, ali nije precizirao od kojih. Objasnio je da se „time bave bezbjednosne službe“.

Dok je prethodni režim Crnu Goru uspio da dovede dotle da je u međunarodnim krugovima svrstavaju u „mafijaške države“, nova vlast od avgusta nije uradila mnogo na oslobađanju institucija od političke kontrole prethodnih vlasti, neophodnih da bi se borba protiv organizovanog kriminala zaista i sprovela. Tužilaštvo, koje je pod političkom kontrolom bivše vlasti, godinama vodi tek izviđaje i istrage protiv kotorskih klanava, dok su optužnice rijetke.

Krivokapić je kazao da bi Abazović trebalo da ima veću podršku ostatka nove većine: ﮼Meni je žao što Skupština i svi mi nijesmo iskazali veću solidarnost, jer je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović krenuo u otvorenu borbu sa organizovanim kriminalom i korupcijom i njemu to pripada po mjestu koje pokriva. Mi svi treba da ga podržimo da taj put bude takav da korupcija bude nulta, a kriminal bude sveden na mjeru prihvatljivosti za sve građane Crne Gore”, poručio je Krivokapić.

Izvršna dirketorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević je, komentarišući policijske podatke da je kavački klan pripremao likvidaciju Abazovića, saopštila da su to ozbiljne stvari o kojima se mora voditi računa, ukazujući da je u Srbiji ubijen bivši premijer Zoran Đinđić zbog borbe sa kriminalnim grupama.

Ukazala je i da ove prijetnje govore o percepciji klanova da bi im ubistvo jednog političara omogućilo da nastave po starom. „Nije dobro da jedna osoba zamijeni institucije na bilo kom polju, pa ni u obračunu sa organizovanim kriminalom“, kazala je ona.

Odavno je jasno, bez nezavisnog pravosuđa, neće biti napretka na ovom polju. I svi će imati razloga za strijepnju.

Ko je sudija Bašović

Sudija za istragu podgoričkog Višeg suda Miroslav Bašović, odbio je prijedlog Specijalnog tužilaštva da odredi pritvor uhapšenim osobama označenim kao pripadnici Kavačkog klana. Sumnju u odluku sudije Bašovića svojom izjavom unio je vicepremijer Dritan Abazović kada je na svom Fejsbuk profilu napisao: „Dok god policija ne pronađe navodne članove kavačkog kriminalnog klana koji su juče pušteni na slobodu odlukom sudije za istragu Miroslava Bašovića, on snosi direktnu profesionalnu i moralnu odgovornost ako neko od njih, dok je bjekstvu, počini bilo kakvo krivično djelo, naročito likvidaciju“.

S druge strane oglasili su se pojedini  pravnici i udruženja, koji sudiju Bašovića i njegovu odluku vide kao znak da se i dalje u nekim slučajevima odluke donose na osnovu zakona a ne očekivanja javnosti.

﮼Neprijatno sam iznenađena oštrim i potpuno neprimjerenim izjavama potpredsjednika Vlade Abazovića upućenim sudiji Bašoviću“, ocijenila je advokatica Andrijana Razić. „Ne ulazeći u suštinu predmeta i krivičnog postupka u pitanju, jer o istom nemam nikakvih neposrednih saznanja – kao što ih nema niti može da ima ni potpredjsednik Vlade, zabrinjava činjenica da jedan od najviših predstavnika izvršne vlasti ovako drastično i otvoreno zadire u tajni krivični postupak“, kaže ona.

„Sudija Bašović već godinama predstavlja jedan od (rijetkih) svijetlih primjera u crnogorskom pravosuđu, po kvalitetu odluka i ličnom integritetu – a ja bih još dodala: i po profesionalnoj hrabrosti, koju je pokazao u ne malom broju javno ispraćenih postupaka i koju su tada mnogi politički predstavnici prepoznavali i podržavali“, zaključuje Razić.

Akcija za ljudska prava (HRA) izrazila je prva protest zbog, kako su naveli, pritiska na sud koji je svojim izjavama izvršio Abazović kritikujući odluku sudije za istragu.

﮼Grubom kritikom odluke sudije, koga je suštinski optužio da radi za mafiju, Abazović je izvršio neprimjeren pritisak na sud, i time doveo u pitanje i odluku vijeća Višeg suda u Podgorici, kojom je pritvor vrlo brzo ponovo određen, a i sve buduće odluke suda u ovom predmetu. Ovakav napad je još teži kad se ima u vidu da sudija Bašović već godinama predstavlja svijetlu tačku u crnogorskom pravosuđu po kvalitetu odluka i ličnom integritetu”, navodi se u saopštenju HRA.

Dodali su da država u kojoj Vlada odlučuje o pritvoru ili bar odaje utisak da o tome odlučuje, ﮼nije država vladavine prava u kojoj se poštuju ljudska prava”.

﮼Apelujemo i na gospodina Abazovića i na sve ostale predstavnike izvršne i zakonodavne vlasti, da postupaju u skladu sa demokratskim standardima i poštuju princip podjele vlasti i nezavisnosti suda, kao i ljudsko pravo na slobodu ličnosti i pravično suđenje. HRA se oštro protivi populističkom pristupu da su sve sudije i tužioci u Crnoj Gori korumpirani, i da se svaka odluka koja nije po volji vlasti koristi u prilog tom argumentu. U svemu tome, iznenađuje spremnost potpredsjednika Vlade da istražnog sudiju nedvosmisleno optuži kao glavnog ﮼krivca” za neodređivanje pritvora, iako je postupak proglašen tajnim, pa on nije mogao da vidi ni predlog za određivanje pritvora, koji je sudu podnio državni tužilac, ni argumente istražnog sudije u odluci kojom pritvor nije određen, kao ni argumente vijeća Višeg suda, koje je nakon reakcija izvršne vlasti izmijenilo odluku istražnog sudije”, navode iz HRA.

I Udruženje sudija Crne Gore uputilo je protest povodom navoda potpredsjednika Vlade. Kako navode, Abazović je grubo prekršio ustavna načela o podjeli vlasti, šaljući poruku da je opravdano miješati se u rad sudstva, ukoliko odluke suda nijesu po mjeri izvršne vlasti, što je nečuveno i krajnje štetno.

Sudija Bašović je i ranije donosio slične odluke, koje su tada hvalili oni kojima danas nije po volji njegov sud.

Prije skoro godinu sudija Bašović odbio je prijedlog SDT-a da zbog sumnje da su stvorili i bili članovi kriminalne organizacije odredi pritvor funkcioneru Demokrata Draganu Krapoviću, izvršnoj direktorci Vodovoda Budva Jasni Dokić i rukovodiocu Sektora za planiranje i razvoj u Vodovodu Igoru Đuraševiću. Krapović je osumnjičen za stvaranje kriminalne organizacije zbog blokade zgrade Opštine Budva i glavne raskrsnice 17. juna prošle godine. Zakon je, ispostavilo se, poštovao i u slučaju javnosti poznatom kao CKB, baš kao i u slučaju protiv ubijenog Baranina Armina Osmanagića jer nije slušao glasove političara i iza brave pritvarao zvučna imena da bi umirio javnost.

Abazović je  nakon kritika kazao da bi na svakom mjestu i uvijek ponovio svoju izjavu.

Svetlana ĐOKIĆ
Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?

Objavljeno prije

3 dana

na

15 Novembra, 2024

Objavio:

Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića, nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put tom nasilju? Ili će učinjenost i novac neformalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti

 

 

Novinari su ponovo bili meta kontroverznog biznismena i njegovih tjelohranitelja. Osnovni sud u Podgorici odredio je pritvor do 30 dana Zoranu Ćoću Bećiroviću, Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću, dok je Bećirovićev sin Luka nakon tužilačkog pritvora pušten na slobodu. Njih su četvorica osumnjičeni da su u nedjelju veče, verbalno a potom i fizički, napali novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića.

“Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kritičnom prilikom u alkoholisanom stanju Ani Raičković uputili veći broj grubih uvreda i ozbiljnih prijetnji, prepoznajući je kao novinarku koja je u više navrata u svojim tekstovima u okviru crne hronike pisala o pojedinim osumnjičenim licima”, saopšteno je iz Osnovnog suda. “Osumnjičeni Bećirović i Mijatović su istu fizički napali na način što su je uhvatili rukama za kosu i vukli je, usljed čega je glavom udarala po unutrašnjosti svog vozila u kojem se nalazila, dok  je osumnjičeni Mijatović istovremeno držao za vrat i stiskao, a nakon čega su polomili staklo na zadnjem vjetrobranskom staklu njenog vozila “, navodi se dalje.

U saopštenju u kom se obrazlaže odluka o određivanju sudskog pritvora, navedeno je da su osumnjičeni “fizički nasrnuli na Gagovića i Arapovića, isključivo iz razloga što su uvidjeli da se radi o osobama bliskim Raičković i to na način što su Gagoviću zadali više udaraca pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, dok su Arapovića pokušali nasilno izvući iz vozila, kada je imao namjeru da se udalji sa lica mjesta. Sva oštećena lica su zadobila povrede u predjelu glave i tijela.”

Napadanuta novinarka dala je detaljniji opis nasilja koji je pretrpjela, skupa sa svojim bližnjima. Izdvajamo dio koji opisuje šta se desilo kada je sjela u automobil i  pokušala da ode sa mjesta gdje je napadnuta, ispred lokala brze hrane Gurman u Bloku V.  On, možda, najpotpunije  ilustruje bezobzirnost siledžija. “Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: Reci kako se zove momak (njen sin – prim. Monitora). Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”. Uporedo, svjedoči novinarka, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila. “Kad su me pustili, a ovaj (osumnjičeni Dukić) mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo.”

Iako je opis događaja sličan onom u saopštenju Osnovnog suda, konačni zaključci čude: “Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na Mijatovića i Dukića, budući da su ranije osuđivani zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, dok je u odnosu na Bećirovića pritvor određen zbog opasnosti da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, imajući u vidu činjenicu da je osnovano sumnjiv da je kritičnom prilikom uputio prijetnje oštećenoj…”.

Ispada da je Bećirović osnovano sumnjiv ne zato što je fizički napao novinarku, već samo zato što je vrijađao i prijetio. To je u suprotnosti sa njenim tvrdnjama, ali i opisom događaja koji je tužilaštvo podnijelo uz zahtjev za određivanje pritvora, a sud prihvatio. Uz malu intervenciju koja bi u nastavku postupka mogla biti od velike koristi Bećiroviću.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PODGORICA NA ČEKANJU: Između nove vlasti i novih izbora

Objavljeno prije

1 sedmica

na

8 Novembra, 2024

Objavio:

Iako su se u noći prebrojavanja glasova mnogi samoproglasili za izborne pobjednike, izgleda kako posao formiranja većine u Glavnom gradu neće biti ni brz ni lak. Ako, uopšte, do toga dođe

Mjesec nakon septembarskih izbora u Podgorici, proglašeni su i konačni rezultati. Potom su, od 30. oktobra, počeli da teku zvanični rokovi za konstituisanje novog parlamenta i formiranje lokalnih vlasti.

Prvi formalan korak povukli su iz DPS, prošlonedjeljnim pozivom na sastanak partijama koje nijesu dio vladajuće većine na državnom nivou. “Mi želimo dogovor”, poručio je nosilac DPS liste na septembarskim izborima Nermin Abdić. “Ne želimo da građani Podgorice budu taoci političkih potkusurivanja, već ćemo na najbolji mogući način ući u ove pregovore i iskreno reći šta je naš politički stav”.

Matematika je jasna. Sa osvojenih 19 mandata, da bi predvodili, ili  postali dio buduće većine (30 + odbornika) DPS mora zavrijediti podršku skoro svih odbornika koji u opštinski parlament nijesu došli sa lista dvije koalicije koje su na vlasti na državnom nivou (PES-Demokrate i Za budućnost Podgorice). Pošto su iz pokreta Preokret ostali dosljedni predizbornom obećanju da neće pregovarati o ulasku u vlast, manevarski prostor DPS dodatno je sužen.

Njihovom pozivu odazvali su se predstavnici koalicije Evropski savez (SD-SDP-LP) i Stranke evropskog progresa Duška Markovića. Predstavnici koalicije Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović nijesu došli na sastanak ali nijesu ni zatvorili vrata eventualne saradnje. “Partije koalicije Za bolju Podgoricu će u kratkom vremenskom periodu izaći sa Platformom koja će biti osnova toka pregovora. Prije toga nećemo započinjati bilo kakve pregovore”, poručeno je iz te koalicije kao odgovor na poziv DPS-a.

Kako vrijeme odmiče , počinje da djeluje kako u koaliciji Jakova Milatovića i Dritana Abazovića nijesu načisto ko su priželjkivani a ko neprihvatljivi partneri za  formiranje podgoričkih vlasti.

Odnos Milatovića i Abazovića prema premijeru Milojko Spajiću i njegovoj Vladi danas nije bolji nego što je to bio prije podgoričkih izbora. To ne obećava uspješno partnerstvo. Paralelno, nesuglasice sa Andrijom Mandićem i koalicijom ZBCG koju predvode on i Milan Knežević dobijaju na intenzitetu.

Potencijalnoj saradnji u prilog ne idu ni zahtjevi koje doskorašnji lideri DF-a javnosti predstavljaju, u neobičnom zamahu, koji se tiču temeljnih promjena modela na kojima će se zasnivati crnogorsko društvo i država.  (Vidi antrfile).

Ne ide im se sa radošću ni na drugu, DPS stranu. Makar ne Milatoviću. I makar ne još. Na to ukazuju spekulacije  da je predsjednik države riješio da odgovornost za (ne)pravljenje odborničke većine u Podgorici prebaci na članove odborničkog kluba političke grupacije koja nastupa kao nukleus njegove buduće partije. Doda li se tome i zahtjev URA da budući gradonačelnik bude Luka Rakčević, nosilac zajedničke liste koalicije Za bolju Podgoricu, onda se sa sigurnošću može predvidjeti da će ishod pregovoa,  ako do njih i dođe, biti krajnje neizvjestan.

Uglavnom, kod Abdića su se okupili predstavnici partija koje imaju (samo) 24 odbornička mandata, uz postignuti dogovor da se nađu na novom sastanku. Nakon što se ispune neki “preduslovi” koji nijesu samo formalne prirode.

Iz Markovićevog SEP-a su, pred sastanak, saopštenjem zatražili da se razgovori odlože dok se prepiremi platforma za razgovore i definišu “fundamentalni principi za konstituisanje vlasti u Glavnom gradu zasnovani prije svega na programskim i kadrovskim kompetencijama”. U Evropskom savezu bili su još konkretniji. Predstavili su svoju pregovaračku platformu zasnovanu na pet principa: građani u fokusu, dinamičan razvoj i unaprjeđenje infrastrukture, kadrovska politika zasnovana na kompetencijama, transparentnost i otvorenost u radu te odgovorno upravljanje javnim finansijama i resursima.

“Za nas je isključivo bitna postizborna programska koalicija a kadrovi su izvedena kategorija”, kaže za Monitor Budimir Mugoša (SDP) navodeći kako u Evropskom savezu vjeruju u mogućnost dogovora i ako se njihovi mandati ne podrazumijevaju u bilo kakvoj postizbornoj koaliciji bez preciznog prethodnog dogovora. “Podgorica je u institucionalnom i razvojnom haosu i imamo obavezu prema građanima da slušamo njihov glas, koji je na izborima bio veoma jasan. Nadam se da će stabilnu većinu napraviti stranke koje su napravile otklon od dosadašnje vlasti. Sve drugo bi bila prevara građana jer su jasne bile poruke svih u predizbornoj kampanji. Sada je na političarima da ispoštuju poruke građana sa izbora, i da vjerujemo da će doći do dogovora”, kazao nam je Mugoša.

Na drugoj strani, najupečatljiviji je gromoglasni muk koalicije PES-a i Demokrata. Nosilac njihove zajedničke liste, ministar energetike Saša Mujović djeluje kao čovjek potpuno posvećen svom sadašnjem poslu. To bi moglo da ukazuje kako se  manje vidi kao potencijalni nosilac izvršne vlasti u Glavnom gradu. Ne treba zaboraviti, razmimoilaženja  bivših kolega iz nekadašnjeg, jednistvenog, PES-a i uslovila su prijevremene izbore u Podgorici. Ti ožiljci se teško saniraju, i neće biti lako postići dogovor PES-a i koalicije koju je u Podgorici predvodio Milatović. Upućeni tvrde da su i  lični odnosi Spajića i Milatovića, odnosno izostanak komunikacije između njih dvojice, sve veća prepreka ne samo dogovoru, veći i ozbiljnijim razgovorima o eventualnoj saradnji.

Problem je registrovao i Andrija Mandić pa je, neki dan, podsjetio kolege iz vladajuće koalicije na državnom nivou da bi, nakon proglašenja zvaničnih rezultata izbora, trebali da povuku neki potez u pravcu formiranja vlasti. “Ja mislim da poziv za okupljanje parlamentarne većine u Podgorici treba da potekne od onoga ko je osvojio najveći broj glasova, a to je koalicija PES – Demokrate”, kazao je on svjesno previđajući da je najveći broj glasova na septembarskim izborima osvojio DPS. I da toj partiji, dobrim dijelom zahvaljujući i njegovom angažmanu, koalicioni potencijal raste. Sa do skora nepostojećeg na sadašnji status sve je moguće.

Knežević je bio direktniji. Osvrćući se na ćutanje PES-a i Demokrata, poručio je kako “ni Spajić ni bilo ko drugi, nema pravo da ostavi ni minimum prostora za vraćanje DPS-a ne vlast”. U skladu sa tim stavom, predsjednik NDP je u ime ZBCG pozvao Milatovića na pregovore i razgovore, naglašavajući kako oni ne žele da se odreknu Jakova Milatovića, “koji je sastavni dio 30. avgusta 2020. godine”. Pride, valjda da ubaži nedavne (političke) prijetnje upućene na račun predsjednika države, ali i da odgovori na neke ideje koje moguće kolaju među zvaničnicima dvije provladine koalicije u Podgorici, Knežević poručuje: “Ne smatramo ni da ga treba neutralisati i izolovati, a praviti koalicije sa takozvanim satelitima DPS-a, koji nam možda žele i gore nego sama DPS”.

Nije, dakle, lako ni na toj strani.

Pokreta Preokret se unaprijed odrekao mogućnosti da sa dva odbornika uđe u vlast.  To ne znači da do njih nijesu stizali zanimljivi prijedlozi. “Ponuda da promijenimo stav je bilo, dolazile su u uvijenim ili direktnim formatima, i svodile su se na to ne da se mijenja sistem, već da mi budemo dio dila na kraju kojeg bismo postali ekspozitura političkih korporacija”, kaže za Monitor Srđan Perić. “Da ne ostavim dilemu: tajnih pregovora nije bilo – sve što smo govorili javno saopštavali smo i onima koji su slali ponude. Svaki drugi odgovor osim odbijajućeg bio bi iznevjeravanje volje građana koji su dali podršku za glas protesta… I da naglasim: to nije pasivna već u datim okolnistima najaktivnija moguća pozicija. To je početak primjene sistema vlasti za koji se zalažemo. Počinjemo od lokalnog nivoa.”

Podgorica čeka. Novu vlast ili nove izbore.

Prerada Crne Gore

Andrija Mandić i Milan  Knežević se nadmeću produžavajući listu identitetskih ultimatuma i zahtjeva: novi državni simboli, dvojno (crnogorsko) državljanstvo za državljane Srbije, srpski jezik kao službeni (uz crnogorski) umjesto sadašnje ustavne definicije “jezik u službenoj upotrebi”, proporcionalna zastupljenost građana srpske nacionalnosti u administraciji, policiji i vojsci, putinovski zakon o agentima stranog uticaja… Sve to je začinjeno idejom da se, ukoliko njihovi zahtjevi ne budu usvojeni “dogovorom” mimo poštovanja važeće ustavne procedure, oni organizuju novu podgoričku, pardon, ustavotvornu skupštinu. Onu što se, prema definiciji pojma, organizuje kada treba donijeti ustav novoformirane države, ili nakon što se u nekoj koja već ima svoj ustav, organizuje puč/revolucija s ciljem da se nasilno promijeni državno uređenje ili državni status zemlje.

Nagađanja šta se sve ovim zahtjevima želi postići razriješio je, dobrim dijelom, Zoran Čvorović, profesor Pravnog fakulteta u Kragujevcu i, jezikom koalicije ZBCG, afirmisani agent ruskog uticaja u Srbiji. A čini se i šire.

“Rešenjem ustavnog statusa srpskog jezika, automatski bi se otvorilo pitanje neodrživosti građanskog karaktera Crne Gore”, piše Čvorović u desničarskom Novom Standardu nakon saopštavanja identitetskih rezultata popisa u Crnoj Gori.

“Jer, država koja ima dva službena jezika, koji su izrazi dva različita nacionalna identiteta i od kojih ni jedan nema apsolutnu većinu, ne može biti građanska država…

Kada promena odredbe Ustava o službenom jeziku dovede u pitanje građanski karakter Crne Gore, onda će se neminovno otvoriti i pitanje neodrživosti postojećeg grba, zastave i himne Crne Gore.

Jer, Crna Gora kao država dve dominantne nacionalne zajednice sa dva službena jezika, mora imati takve državne simbole koji  izražavaju dvonacionalni karakter države Crne Gore. I najzad, postojeći pleonastički i otuda besmislen st. 1. čl. 12. Ustava Crne Gore, po kome „u Crnoj Gori postoji crnogorsko državljanstvu“ trebalo bi brisati, jer je isključivo u službi asimilacije Srba, a protivan je dvonacionalnom karakteru Crne Gore, koji potvrđuju podaci najnovijeg popisa stanovništva.”

Na kraju svog teksta Čvorović iz teorije prelazi na praksu: “Za uspeh tog poduhvata nužan je kompromis među stranakama koje su srušile Đukanovićev režim, ali koje su u identitetskom smislu potpuno različite. Do kompromisa se može doći samo ako srpski narod u Crnoj Gori uspe u narednom periodu da jasno i odlučno formuliše stav da je alternativa kompromisu (=društvenom ugovoru) oko nove konstitucionalizacije Crne Gore raspad države, jer je njen sadašnji ustavni identitet oktroisan suprotno, ne samo istorijskom biću Crne Gore, već i postojećoj etničkoj i jezičkoj stvarnosti crnogorskog društva.”

To je uglavnom  to. Da ne bude nismo znali.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRVA GODINA VLADE: Ibar i ibarska magistrala

Objavljeno prije

2 sedmice

na

1 Novembra, 2024

Objavio:

Tempo EU integracija nije onakav kakvom smo se nadali, program ES 2 uz povećanje plata i penzija nosi i brojne rizike. Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera da u fokus vrate tzv. identitetske teme, gazeći građansko ustrojstvo Ustava Crne Gore

Prije tačno godinu dana, na sjednici parlamenta na kojoj se glasalo o njegovom programu i personalnom sastavu predložene vlade, tadašnji mandatar Milojko Spajić odbio je da pročita svoj ekspoze. Da ne gubimo vrijeme, lakonski je  preskočio eksplicitnu Ustavnu obavezu. (Mandatar iznosi u Skupštini svoj program i predlaže sastav Vlade, propisuje član 103). Bila je to naznaka da  će odsustvo javnosti rada i neobavezujući odnos prema pravilima i zakonima biti jedno od najupečatljivijih obilježja njegovog kabineta.

Spajićeva Vlada ipak je izabrana. Već prvog dana mandata, donijela je odluku o odlaganju popisa i početku parlamentarnog dijaloga u potrazi za konsenzusom, kako bi se taj statistički posao vratio u regularne vode. Tako smo od prijetnji bojkotom i zahtjeva Monstata da nadležni izvrše procjenu bezbjednosti njihovih popisivača, stigli do popisnog procesa bez ozbiljnijih tenzija i, kanačno, rezultata kojima su manje-više svi zadovoljni. Makar javno. Samo rijetki su konstatovali kako popisni proces od usvajanja metodologije do objavljivanja prvih preliminarnih i konačnih rezultata nije prošao eksternu reviziju struke. To, kako bi se moglo pokazati, nije sasvim beznačajan (a možda ni slučajan) propust.

Uglavnom, Milojsko Spajić i njegova Vlada dobili su prvi veliki plus na javnoj sceni.

Drugi, veooma značajan i politički upotrebljiv  uspjeh, stigao je krajem juna: Crna Gora je iz Brisela dobila Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila u poglavljima 23 i 24 koja se odnose na vladavinu prava (IBAR). Do tog istorijskog rezultata stigli smo dajući pregršt obećanja i usvajanjem niza Zakona koji su pripremljeni i usvojeni po hitnoj proceduri, bez javne rasprave i debate u parlamentu.       Spajićevski.

Uočeni problemi biće rješavani u hodu, poručeno je. I zaboravljeno. Baš kao što su zaboravljena obećanja, evo treće vlada od smjene DPS-a 2020., da će Crna Gora konačno dobiti zakone o vladi i Skupštini kojima će se, na primjer, normirati broj ministarstava i propisati procedure u redovnim i posebnim okolnostima (tehnička vlada). Odnosno, urediti rad parlamenta. Da ne dolazimo u situaciju da predsjednik parlament , prvi među jednakima, po vlastitom nahođenju zakazuje i otkazuje sjednice, mijenja obilježja parlamenta, sklanja i postavlja zastave… Ili, čemu smo takođe imali priliku da svjedočimo, sam sa sobom održava sjednice Skupštine i donosi odluke lažirajući prisustvo kvoruma.

Vratimo se Vladinom jubileju. Skoro su se poklopili datumi obilježavanja prve godišnjice rada 44. Vlade i 100 dana od njene rekonstrukcije. Tada smo dobili izvršnu vlast koja, uz premijera, ima sedam potpredsjednika i 25 ministarstava. Njeni  članovi dolaze iz redova PES-a, Demokrata, koalicije ZBCG, SNP-a, koalicije albanskih nacionalnih stranaka i Bošnjačke stranke. Rekonstrukciju su podržala 53 poslanika u parlamentu. S tim u vezi, test pitanje: znate li ko je Milan Butorović?

Najavljena još koalicionim sporazumom partija članica vladajuće kolacije, rekonstrukcija vlade koja je podrazumijevala imanovanje ministara i potpredsjednika iz partija koje predvode Andrija Mandić i Milan Knežević djelovala je kao prevelik izazov. Čak i za nepopravljivog optimistu, neopterećenog procedurama („tehnikalijama“) kao što je aktuelni premijer.

Mogućnost da će proruske i antiNATOvske  snage dobiti prostor u izvršnoj vlasti dugo je i snažno problematizovana od strane naših, kako se to kaže, euroatlantskih partnera. Sve dok specijalni izaslanik SAD za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, proljetos, nije poručio kako je „najvažniji zadatak za Crnu Goru da podrži sve što premijer radi“. Tada je postalo jasno da će teško započeto partnerstvo trajati duže nego što su priželjkivale njihove opozicione kolege. Kao uračunata protivteža, u vladu je ušla i Bošnjačka stranka sa većim brojem ministarskih mjesta.

Eskobarovu preporuku uslišila je većina aktera sa ovdašnje političke scene. Sa izuzetkom predsjednika Jakova Milatovića i bivšeg premijera Dritana Abazovića. “Danas je Crna Gora žrtva najprimitivnije političke trgovine i neodgovornosti koju premijer u kontinuitetu demonstrira prema vođenju države”, jedna je od ocjena Milatovića koja odslikava njegov stav prema nekadašnjem najbližem savezniku, sa kojim je formirao pokret Evropa sad.

Nakon popisa, IBAR-a i rekonstrukcije vlade, sledeći veliki izazov pred Vladom Milojka Spajića bilo je ispunjenje paketa predizbornih obećanja najavljenih pod sloganom Evropa sad 2. Ona su (djelimično) ispunjena, ali bi se moglo ispostaviti da su troškovi te finansijske kombinatorike značajno veći od koristi koju će imati zaposleni ili penzioneri sa prosječnim primanjima. Ako se obistine strahovi od novog talasa poskupljenja koja bi, dijelom, mogla biti posljedica i povišica bez ekonomskog pokrića, onda će gubitnici biti svi. Računajući tu i državu, odnosno njenu kasu.

Zanimljivo, Fiskalna strategija, u koju je inkorporiran program Evropa sad 2, još nije usvojena u Skupštini. Zato su usvojene izmjene paketa zakona koje su proizašle iz potrebe da se Startegija realizuje. Još jedan primjer nonšalantnog odnosa izvršne i zakonodavne vlasti prema propisima.

To nije tako mali problem. Među poglavljima koja su u ovonedjeljnom izvještaju EK dobila nižu ocjenu nego prošle godine nalaze se četiri koja bi mogli svrstati među obećane prioritete rada aktuelne Vlade. I nešto za šta je premijer zainteresovan i, valjda, upućen. Riječ je o jačanju ekonomskih aktivnosti i razvoju saobraćajne infrastrukture.

Ocjenu „bez napretka” dobile su aktivnosti u oblastima privredno pravo,  konkurencija i transevropske mreže (poglavlja 6, 8 i 21) dok je kod saobraćajne politike (poglavlje 14) ocjena pala sa „dobrog“ na „ograničen“ napredak. To dovodi u pitanje realnost obećanja da će, u mandatu ove vlade, početi putno uvezivanje Crne Gore mrežom autoputeva i brzih cesti. I da će taj posao biti rađen promišljeno i planski.

Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera predvođenih koalicijom ZBCG da u fokus vrate tzv. identitetske teme. Na način koji podstiče postojeće i budi nove društvene podjele.   Sa očiglednom željom da se, makar u ustavno-zakonodavnom smislu, započne sa izmjenom postavke o Crnoj Gori kao građanskoj državi.

Rezolucija o genocidu u logorima sistema Jasenovac, Dahau i Mathauzen poslužila je dijelu vladajuće koalicije kao protivteža Vladinom  stavu prilikom  usvajanju UN-ove Rezolucije o danu sjećanja na genocid u Srebrenici. Ali i za ciljno pozicioniranje tog dijela vlasti kao promotera i zaštitnika svesrpskih nacionalnih interesa u regionu. Po cijenu, ako ne i uz želju, kvarenja odnosa Crne Gore sa susjedima. Prije svega Hrvatskom a, u perspektivi, i sa Bosnom i Hercegovinom i Kosovom.

Na domaćem terenu, paralelno su tekle akcije najave pokretanja inicijative za izmjenu Ustava kako bi srpski jezik od jezika u službenoj upotrebi dobio status službenog jezika i zahtjevi za izmjenu zakona o državljanstvu. Prva od pomenutih inicijativa nije sporna iz perspektive legitimiteta  ali jeste ono što se čita između redova – da će u tom zahtjevu ZBCG sa tihim partnerima pokušati da zaobiđe Ustavom propisane procedure.

Jedan od mogućih načina da se izvede taj „poduhvat“ je izmjena Zakona o državljanstvu, odnosno naum da se neznanom broju stanovnika susjednih država, prije svega Srbije, omogući status dvojnih državljana. Tako bi državljani Crne Gore sa stalnim prebivalištem u inostranstvu ( nerijetko, bez stvarnih veza sa Crnom Gorom) mogli postati dominantna, čak „kvalifikovana“ većina. Koju samo mali korak – priređivanje izbornog zakonodavstva koje pravo glasa daje svim državljanima, bez obzira na njihovo stalno mjesto boravka  – dijeli od mogućnosti da odlučujuće utiče na budućnost građana Crne Gore. I bez toga, sa iskazanom nesposobnošću aktuelnih, kao i prethodnih, vlasti da urede evidencije boravka i birački spisak, mogućnost zloupotreba dvojnog državljanstva je očigledna.

Sve to je začinjeno aktivnostima na reviziji istorijskih činjenica iz bliže i dalje prošlosti.  Relativizuju se zločini i veličaju zločinci iz nedavnih ratova na prostoru bivše SFR Jugoslavije (Slobodan Milošević, Ratko Mladić, Radovan Karadžić), najavljuju i traže odobrenja za podizanje spomenika akterima događaja koje bi se, najblaže, mogli označiti kao kontroverzni (Amfilohije Radović, Pavle Bulatović), promoviše narativ o dva antifašistička pokreta tokom Drugog svjetskog rata s namjerom da se abolira četnički pokret i opravdaju njihovi zločini.

Premijer i njegova većina u Vladi ne snalaze se najbolje sa tim narativima.  Lutaju od pokušaja ignorisanja, povremenog odobravanja, do obećanja da se tektonske ustavne/društvene promjene neće realizovati bez „širokog konsenzusa“. Koliko će biti istrajni u tom naumu i šta su im eventualne alternative to će pokazati, vjerovatno, već druga godina mandata 44. Vlade. Biće tu posla za sve. Posebno za gospodina Butorovića (PES), ministra bez portfelja zaduženog za odnose Vlade sa Skupštinom Crne Gore.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo