Mir mistične rijeke Bojane, njezine flore i faune, njezine ribare, prije 20 godina naprasno su poremetile ,,nepravedne, nezaslužene i ničim izazvane sankcije” međunarodne zajednice prema ondašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji. Jer, preko ove rijeke i Skadarskog jezera godinama su se švercovale ogromne količine nafte i naftnih derivata iz Albanije u Crnu Goru. Nikoga tada nije brinulo što se nepažnjom krijumčara mnogo goriva izlilo u rijeku, dva puta i mazut, čije je posljedice biljni i životinjski svijet u rijeci godinama nakon toga osjećao. Iz Bojane su u tom periodu nestale poznate vrste riba, više nema znamenite staklaste jegulje, dok korito rijeke smrdi. Tome je svakako doprinijela gradnja oko 450 vikendica čiji ispusti vode direktno u rijeku. U tom miljeu više gotovo da nema prostora za ribare i njihove kućice, koje su uvijek bili simbol Bojane. Njihov broj stalno opada, drastično je opao i promet u restoranima na Bojani, ribe je takođe sve manje. Samo država i njezine institucije sve to ne vide, ne sagledavaju svoju ulogu u ovoj tužnoj priči, pa nastoje da i u ovakvoj situaciji što više zagrabe. Tako je Ministarstvo za održivi razvoj i turizam, odnosno Agencija za upravljanje morskim dobrom, odlučila da i ribari moraju za prošlu godinu plaćati povećane naknade za svoje kolibe.
Za crnogorsku vladu ribarske kućice na obalama Bojane više ne postoje. Svi imaju da plate korišćenje državnog zemljišta do 1. marta, i tačka, neumoljivi su naši zvaničnici iako znaju da je takva odluka nezakonita. Iz MANS-a su ukazali na činjenicu da ne postoji pravni osnov za naplatu bilo čega od vlasnika nelegalnih vikendica iz prostog razloga što planom na Bojani nijesu predviđeni bilo kakvi objekti.
,,Zato oporezivanje vlasnika nelegalnih objekata predstavlja neku vrstu abolicije za sve one koji su nezakonito gradili”, kaže direktor programa za urbanizam u MANS-u Dejan Milovac.
On dodaje da ne postoji elementarna politička volja da se taj problem riješi, jer bi, kako ističe, to otvorilo pitanje odgovornosti u nadležnom ministarstvu i u lokalnoj upravi Ulcinja.
Istovremeno Prostorni plan područja posebne namjene za zonu Morskog dobra prepoznaje ribarske kućice na Bojani, ali ih, dakle, svojom uredbom ne prepoznaje Ministarstvo! Time ono pokazuje da ne uvažava važeće planove, ne razumije tradiciju ovog područja, o viziji da se ne govori.
,,Dogovor o zaključivanju prvih aranžmana za dolazak gostiju u Naturističko naselje na Adi zaključili smo 1973. godine upravo u jednoj ribarskoj kolibi”, prisjeća se turistički doajen Džaudet-Džo Abazović. On tvrdi da su ribari i njihove kolibe bile magnet za turiste. ,,Svi su htjeli da se slikaju u tim kućicama, da pričaju sa ribarima i probaju frešku ribu. Neki gosti su uživali da sa ribarima idu u lov”, navodi popularni Džo.
Prema njegovim riječima, ukoliko nestanu ribarske kućice, nestaće i Ada, a Bojana zauvijek izgubiti fatalnu privlačnost za mještane, goste i posjetioce. Ali, ribari sa Bojane čak i ne traže da ne plaćaju naknadu za svoje, uglavnom, trošne kolibe, već da to bude – kao prošle godine. U prosjeku je to bilo oko 150 eura, sada bi bilo oko 400. Nadaju se da će Ministarstvo uvažiti njihove zahtjeve, koje su podržali lokalna samouprava u Ulcinju i civilni sektor.
Sudeći po reakcijama Agencije za upravljanje morskim dobrom, čije je sjedište u Budvi, malo je izgleda da će do toga doći. Već je navedeno da će se prikupljeni novac ,,od korišćenja državnog zemljišta na Bojani uložiti uglavnom na podršku projektu izgradnje hotela Jadran na poluostrvu Suka”. Na prvi pogled može se učiniti da je ta odluka dobra, ali je otvoreno pitanje da li se radi o konfliktu interesa jer je u preduzeću Montenegrostar, koje treba da gradi taj hotel, Agencija dioničar! Nadalje, na Bojani ne postoji osnovna komunalna infrastruktura, kvalitet vode na plažama u njezinoj delti je sve lošiji, pa bi se novac koji se prikuplja na tom području (radi se o oko pola miliona eura), morao uložiti upravo tu. Tim prije što se radi o zaštićenom području, koje je veoma devastirano.
Iz Morskog dobra su saopštili da su prošle godine prikupljena sredstva od kućica na Bojani utrošena za završetak lučice Kacema, podno Starog grada. Čak nastoje javnost uvjeriti da ,,rashodi nadmašuju prihode, kao i prije godinu i dvije”. Nevjerovatno zaista, ako se zna da u protekle dvije decenije Morsko dobro nije investiralo u Ulcinj ni desetak odsto sredstava koje je ovđe prikupilo!
U čitavom ovom zamešateljstvu, kolateralna šteta je rijeka Bojana i njezin prostor koji je jedan od svega nekoliko preostalih poluotvorenih pejsaža u Evropi. Ada Bojana je najvažnije područje za zaštitu prirode u Mediteranu, koje sadrži tipičnu prirodnu obalnu vegetaciju uključujući cijelu grupu globalno ugroženih ptičijih vrsta.
Zbog svoje dvojnosti ona je pravo čudo prirode, kaže profesor Mihailo Burić. Tih dvojnosti ima četiri. Prva je što se u njezinom koritu nalazi i morska slana i slatka riječna voda. Druga dvojnost je izražena u podzemnom vodotoku rijeke. Tako danas u istom smjeru, jedan iznad drugog, prema moru, teku površinski vodotok Bojane, a na dubini od oko 10 do 15 metara podzemni vodotok te rijeke! Treća dvojnost ostvaruje se u delti Bojane. Ova se rijeka dijeli na dva dijela koji se kao posebni vodotoci ulivaju u more, dok se četvrta dvojnost ogleda u dvojnim oscilacijama vodostaja ove rijeke.
Inače, istraživanja su potvrdila da su se mlade glavate kornjače mogle naći na Adi Bojani. Maja 2002. godine viđena je odrasla ženka kako ulazi u vodu, vjerovatno nakon polaganja jaja. Zna se da polažu jaja na plažama grčkih ostrva, Libanu i Turskoj. Bila je brojna u području Mediterana, ali se sada nalazi na Crvenoj listi kao ,,ugrožena”.
Od tada niko više nije vidio glavatu kornjaču. Odavno više nema ni staklastih jegulja. Da li će ista sudbina zadesiti i preostale malobrojne ribare na Bojani?
Mustafa CANKA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice