Povežite se sa nama

OKO NAS

KREDITI ZA POLJOPRIVREDU IZ ABU DABI FONDA: Razvoj poljoprivrede ili pranje novca

Objavljeno prije

na

Ministarstvo poljoprivrede raspisalo je prošle nedjelje poziv za kreditiranje razvojnih projekata u oblasti poljoprivrede. Zainteresovanim će biti na raspolaganju 50 miliona dolara (44 miliona eura) koje je Vlada pozajmila od Abu Dabi fonda za razvoj.

Na realizaciju kredita, za koji je krajem prošle godine država dala garanciju, čekalo se duže od dvije godine. Ali se isplatilo, tumači ministar poljoprivrede Petar Ivanović. On je najavio da će kada bude realizovano kompletnih 50 miliona dolara, posao dobiti oko 2.000 ljudi. Može da zvuči i skromno, ako se podsjetimo ministrove hvale da je, od kako je on na čelu ovog resora, u poljoprivredi otvoreno preko 2.500 radnih mjesta.

Stručnjaci, vlast i opozicija, se slažu da je ovo jedan od rijetko povoljnih kredita, posebno u poljoprivredi u kojoj su kod domaćih banaka na snazi još oni zelenaški.

Kredit se odborava sa rokom otplate do 17 godina uz četiri godine grejs perioda, kamatna stopa je 2,5 odsto. Ono napisano sitnim slovima glasi – krediti iznose najmanje milion eura a najviše tri miliona, dok je minimalno učešće 250 hiljada!

Javni poziv je raspršio snove o novim štalama, podrumima, mini fabrikama, plastenicima o kojima su tokom 2013. sanjali poljoprivrednici koje je intervjuisala državna televizija u sklopu najave o preporodu poljoprivrede parama iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Predsjednik Sindikata poljoprivrede Veljko Baošić izjavio je da su uslovi iz javnog poziva u najmanju ruku diskriminatorski: ,,Jasno je da mala i srednja preduzeća tu nemaju šta da traže. Dobro je da se pomognu preduzeća, ali realno gledajući, običan poljoprivrednik neće imati nikakav boljitak od Abu Dabi fonda”, istakao je Baošić.

Opozicija je bila oštrija. Koča Pavlović iz DF je izjavio da se ministar sprda sa poljoprivrednicima i građanima. Čula su se upozorenja i na opasnost da će ova sredstva biti utrošena u spašavanje posrnulih firmi ovdašnjih tajkuna, a da će se domaće tržište dodatno monopolizovati i uzrokovati gašenje malih i srednjih preduzeća.

Iz Ministarstva poljoprivrede su odgovorili da rast proizvodnje u prerađivačkom sektoru povlači za sobom i male proizvođače. Pa su kritičarima postavili par pitanja: Da li će jačanje mesne industrije biti štetno za stočare? Da li izgradnja fabrike za preradu mlijeka može biti štetna za gazdinstva koja imaju dvije-tri krave? Da li izgradnja hladnjače smeta malim proizvođačima voća i povrća?

Da za kredit iz Abu Dabija mogu konkurisati arapski šeici i poneki crnogorski serdar, izjavio je funkcioner Demokratske narodne partije Svetislav Perišić. On je pozvao ministra Ivanovića da, umjesto priče o lančanoj koristi kredita po kojoj će najviše koristi od njega imati oni koji neće moći da apliciraju, javno saopšti imena poljoprivrednih proizvođača koji mogu aplicirati za Abu Dabi kredit.

A izabrani se odavno znaju. Za sredstva arapskog fonda aplicirale su Vektra Jakić vlasnika Dragana Brkovića, Akva monta Duška Kneževića, Mesopromet Hilmije France, Industrija mesa Goranović Đorđija Goranovića i Plantaže 13. jul.

Dok su za javnost ali i većinu poljoprivrednika detalji ovog kredita bili nepoznanica, Ivanović je lično sa privrednom delegacijom iz Ujedinjenih Arapskih Emirata prošle godine obišao kompanije koje su aplicirale za sredstva, za koja nikad nije raspisan javni konkurs. I sam Ivanović je u izjavama bio kontroverzan – prvo je govorio da će Abu Dabi fond odlučivati koga će finansirati, pa da dobijena sredstva nijesu kredit, pa da jesu, naglašavao je da pare neće biti problem već ga je strah da neće biti projekata.

Indikativno je da je Plantažama studiju izvodljivosti za kredit uradio CEED Konsalting, koji je svojevremeno osnovao ministar Ivanović. Uz to Ivanović je i najveći pojedinačni akcionar u Plantažama sa 0,71 odsto dionica.

Studija izvodljivosti je urađena u decembru 2013. godine, kada je kredit bio još u najavi. Prije godinu dana Dan je objavio da su Plantaže aplicirale za kredit sa projektom Izgradnja pripremne hladnjače za breskve, nektarine i grožđe za šta su tražena sredstva u vrijednosti od čak 49 odsto projekta!

Na račun obećanog kredita pojedini odlažu plaćanje obaveza. Radnici kolašinske fabrike vode Lipovo, u vlasništvu Duška Kneževića, tokom protesta prije par mjeseci, zbog višemjesečnih neisplaćenih plata, kazali su da su im iz uprave rekli da će plate primiti kada fabrika dobije kredit iz Abu Dabija. Radnicima je bilo nejasno kako je Knežević mogao da aplicira za kredit kod fonda iz Ujedinjenih Arapskih Emirata kada se on dodjeljuje poljoprivrednim proizvođačima, a flaširanje vode ne spada u tu djelatnost.

Mnogo toga oko kredita je bilo nejasno i poslanicima, pa je opozicija pokušala prije godinu dana da inicira parlamentarnu istragu o ovom slučaju.

Funkcioner PzP-a Nebojša Medojević je tada pozvao da se uključi i Agencija za nacionalnu bezbjednost ,,da vidimo da li se neki prljavi novac ili novac koji ima veze sa vrhom crnogorskog organizovanog kriminala i vrhom DPS-a preko nekih fondova smještenih u Abu Dabiju, plasira u Crnu Goru, kako bi se posredstvom njih preuzelo vlasništvo nad poslednjim komadima porodičnog srebra koji postoje u Crnoj Gori, pritom mislim na Plantaže, a možda i na Vektru Jakić”.

Nešto ranije, u februaru, taman kada se Ivanović spremao da putuje u Abu Dabi i potpiše ugovor o kreditnoj liniji, usprotivili su se ministri iz SDP-a. Na sjednici Vlade ministrima je bila dostavljena samo informacija o uslovima i načinu korišćenja novca iz tog kredita bez nacrta ugovora.

U martu je Vlada odobrila kredit iako se ministrima iz SDP-a nije baš dopalo što za kredit koji će koristiti privatne firme Vlada daje garancije. Kredit je ponovo postao sporan nakon što su Arapi odustali od Kraljičine plaže kod Bara, nakon što je iz opozicije i SDP-a upozoreno na nezakonitosti i štetu koju bi taj posao donio. Ivanović je opet naljutio SDP i opoziciju kazavši da ne zna što će biti sa kreditom za poljoprivredu jer su nakon Kraljičine plaže investitori iz Abu Dabija skeptični ,,uvijek kada je riječ o dobrom poslu pojave ljudi koji moraju da ulože ogromni napor da te poslove odlože ili pokvare”.

I danas Ivanović ponavlja istu priču: ,,Sada kada smo, i pored opstrukcija iz parlamenta i pojedinih članova Vlade, uspjeli da obezbijedimo ta sredstva, opet ne valja”.

U zvaničnoj informaciji o uslovima i načinu korišćenja kredita navodi se da je crnogorska strana iz tri navrata uspjela da ispregovara najpovoljniju kamatnu stopu, duži grejs period i rok vraćanja kredita. Cijeli posao je inicirao premijer Milo Đukanović u direktnom razgovoru sa predstavnicima ADFD u Abu Dabiju još u februaru 2013.

Ivanović je projekat obznanio u oktobru 2013. iako je dugo tajio da li se radi o donaciji ili kreditu. Istakao je tada da je zanimljivo da je njegov resor dobio novac iz Abu Dabi fonda za razvoj, koji značajno pomaže nerazvijenim djelovima planete, ali do tada nikada nije realizovao nijedan projekat u Evropi.

Monitor je već pisao da postoje sumnje da se preko novca koji stiže iz UAE pere novac balkanske mafije.

Od 2013. kada je Ivanović najavio mega projekat, mediji su pisali da na sajtu

Abu Dabi Fond za razvoj (Abu Dhabi Fund for Development), nema informacija o projektu u Crnoj Gori, a da projekat nije bio prikazan ni na mapi na kojoj su svi projekti ove organizacije. Tih podataka nema ni danas.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo