Šumske krađe na graničnom području Crne Gore i Kosova i prekogranični šverc drvne građe iz Crne Gore u ovu susjednu državu u punom su jeku. Izvori Monitora iz policije govore da su te ilegalne aktivnosti upravo ovih dana posebno intenzivirane na području sela na planinama Hajla, Čakor i Prokletije. „Budući da se prekogranični šverc drvne građe dobrim dijelom obavlja ilegalnim planinskim putevima, šverceri jednostavno hvataju posljednje lijepe dane, prije zimske sezone, kada će putevi biti neprohodni zbog snijega”, objašnjava ovaj policijski izvor.

On kaže da o švercu govore i fotografije koje su ovih dana snimljene na nekim od tih puteva, na crnogorsko-kosovskoj granici.

Izvor iz policije dodaje da se šverceri najčešće sastaju u blizini sela Boge, ili preciznije na mjestu čije su koordinate DN 2330 – 3169. Zatim kod Hadžovića, na koordinatama DN DN 2283 / 2885. Mjesto sastajališta je i DN 2961 – 3254, na planini Hajli, kao i Kučište sa koordinatama DN 5675 / 2535.

„Ove koordinate izmjerene su provjerenim sistemom koji je poznat po nazivom WGS 84″, objašnjava stručno i uvjerljivo policijski službenik.

Sela o kojima je riječ, dodaje on, nalaze se na pograničnoj zoni Kosova i Crne Gore i na tim mjestima se vrši primopredaja ilegalno sječenje šume iz Crne Gore, koja se dalje transportuje za Peć.

„Jedan od tih puteva je i onaj koji vodi blizu graničnog prelaza Čakor ili Bjeluhe, koji nijesu otvoreni. Sada je sezona sječe, a šverceri koriste lažne papire i taj posao je potpuno ilegalan, sa velikim profitima”, kaže izvor iz policije.

Prema njegovim riječima ilegalnom sječom šume bave se porodice koje su porijeklom iz tih planinskih sela, kao što su Murići, Lajći i Nikci.

„Sa crnogorske strane u švercu drvnom građom vrlo su vješti neki privatnici iz Plava i sela Velika”, tvrdi policijski službenik

Monitor je ranije pisao da crnogorska policija više od deceniju raspolaže sa vrlo preciznim operativnim podacima koji ukazuju na to koje su osobe i firme uključene u ovu vrstu prekograničnog šverca. Policija takođe veoma pouzdano zna kojim ilegalnim putevima se kreću kamioni sa drvnom građom, ako se žele zaobići granični prelazi, kao i u kojim mjestima se sastaju šverceri i lageruje oblovina uvezena iz Crne Gore.

Na policijskoj mapi nezaobilazna tačka je i planinski prevoj označen pod nazivom Cafa e desmoreve. Crnogorskoj policiji nije nepoznato da se ti poslovi rade u dosluhu sa našim državljanima. Zna se takođe da se najčešće radi o stanovnicima Plava, Rožaja, Berana i Pljevalja.

Policijski izvori kažu da je najvažnija tačka do koje stiže drvna građa na Kosovu selo Raušići, gdje se praktično lageruje sva roba koja dolazi iz Crne Gore.

„Na teritoriji tog sela se nalazi pilana. Njen vlasnik je Hisen Kurtbogaj, čiji je nadimak Mali. On je i vlasnik preduzeća Tifi i jedan je od glavnih organizatora ilegalnih poslova u vezi sa drvnom građom iz Crne Gore”, priča policijski izvor.

Drugi značajan kosovski Albanac preko kojeg se odvija šverc drvne građe je Ram Keljmendi iz sela Hadžovići. Za Keljmendija se vjeruje da je čak od nekih privatnika u Crnoj Gori za velike svote novca otkupio koncesije na šume na duži period i da se ti poslovi u Crnoj Gori sada samo formalno vode na crnogorske građane.

„Sada na sjeveru Crne Gore imate koncesionare koji ne posjeduju ni sjekiru, a kamo li nešto više. To su ljudi, što bi naš narod rekao, sa tašnama i mašnama”, komentariše jedan nezadovoljni drvoprerađivač.

I Kurtbogaj i Keljmendi imaju svoje ljude u Crnoj Gori, posebno u Rožajama, koji za njih rade i koji im dovoze drvnu građu. Drvna građa se švercuje kamionima preko legalnih graničnih prelaza.

„Kada je to rizično i kada su pojačane kontrole na graničnim prelazima, onda se koriste ilegalni, zaobilazni putevi. Jedan od tih puteva kojim se zaobilazi Kula, izlazi u selo Radavac kod Peći. Tim putem može da prođe i šleper. Naravno, u periodu dok još nema snijega”, rekao nam je taj policajac.

Kada je novinar Monitora prošle godine u ovo vrijeme pokušao da otvori temu gazdovanja šumskim blagom na sjeveru i mahinacijama sa koncesijama, naišao je na zid ćutanja. Privatni preduzetnici koji nijesu dobili koncesije uglavnom su izbjegavali da javno pričaju ono što su bili spremni da vam kažu na uvo – da privilegovani i povlašćeni drvoprerađivači, mahom članovi, simpatizeri i finansijeri Demokratske partije socijalista, dobijaju kubik drveta na panju po cijeni i od osam eura, dok je cijena kubika oblovine na Kosovu od sto do sto dvadeset eura.

Ljudi iz drvoprerađivačke branše su objašnjavali da u Crnoj Gori zbog toga nema finalne proizvodnje, ali da zato čitava drvna industrija na Kosovu počiva na sirovini iz Crne Gore. Oni su još tada upozoravali da kosovski Albanci dolaze u Crnu Goru i nude da kupe preduzeća koja imaju koncesije, da za cijenu ne pitaju, kao što svojevremeno Rusi nijesu pitali za cijene nekretnina na primorju.

Jedan privatni preduzetnik iz Berana, u nedostatku drvne građe i posla, priča kako svakodnevno satima ispija kafu na Rudešu, pored magistralnog puta koji vodi od ovog grada prema Rožajama i graničnom prelazu Kula.

„U blizini su carina i špedicija. Pogledajte koliko kamiona tamo čeka. Ne morate vi ostati toliko koliko i ja. Budite sat vremena i brojte šlepere koji zatim prolaze natovareni drvnom građom najboljeg kvaliteta. Sve to zamiče za Kosovo. To treba da snimi televizija, i da se završi priča o tome da li se oblovina izvozi iz Crne Gore, dok zbog nedostatka sirovine ovdje propadaju privatnici koji nemaju veze u Upravi šuma ili nijesu bliski DPS-u”, kaže ovaj privatni preduzetnik.

On priča i kako je tim tragom stigao i do Suve Reke na Kosovu, gdje je jedno od velikih skladišta drvne građe iz Crne Gore.

„Znate li kakva je to slika. Desetine hiljada kubika lagerovano na jednom mjestu. Za tu građu pouzdano znam da je iz Plava. Znam i od kog privatnika. Koliko je još takvih mjesta i lagerišta na Kosovu?”, pita ovaj drvoprerađivač iz Crne Gore, čije mašine uglavnom miruju.

I drugi privatnici sa sjevera Crne Gore koji nemaju koncesije, smatraju da je najjednostavnija riječ sa kojom se to što se radi u šumarstvu može opisati – kriminal. Njima samo nije jasno zbog čega se ne povede šira policijska akcija i ne zaustavi prekogranični šverc drvne građe i kažu da to ne bi bilo teško provjerom i upoređivanjem podataka o tome koliko je kubika doznačeno za sječu u privatnim šumama, iz kojih je dozvoljen izvoz, a koliko se izveze.

„To vam je sigurno makar pet puta više”, tvrdi privatnik, koji kaže da bi u svoju firmu smio da se kladi da je taj podatak tačan.

Kada se radi o ilegalnim poslovima i prebacivanju drvne građe sporednim planinskim putevima, što se upravo sada radi, izvor iz policije smatra da bi i u tom slučaju stvari mogle jednostavno da se dovedu u red.

„Javno saopštavamo koordinate mjesta gdje se sastaju šverceri, pograničnih sela i šumskih puteva. Da li bi bilo teško to provjeriti? Evo i fotografija sa datumom i vremenom kada su snimljene. Zašto tamo nema graničnih patrola, to ne bih mogao da vam odgovorim”, kaže izvor iz policije.

Sve govori u prilog činjenici da se i prekogranični šverc drvne građe odvija sa znanjem i pod zaštitom države, koja od toga vjerovatno ima koristi. Sigurno je da će dugoročno štete biti nemjerljive kada nestane šuma i kada više ne bude imalo šta da se krade.

Tufik SOFTIĆ