Jednom godišnje, krajem februara, u vrijeme karnevalskih svečanosti, građani Kotora se probude, trgnu iz učmalosti i zimskog sna da svoju zatomljenu energiju i nezadovoljstvo situacijom u gradu ili državi, iskažu kroz specifičan humor, komediju, provokativne maske, satiru i šalu koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Ovogodišnji karneval pokazao je kako svemoćna, produžena ruka vlasti, ni taj segment izražavanja volje građana nije zanemarila. Satirična oštrica karnevala koja je znala da preko dobro osmišljenih maski ili kritičkih priloga u novinama makar i na kratko ubode i zaboli predstavnike vlasti, da ukaže na dubinu ekonomske propasti koja je zadesila drevni grad u proteklih dvadeset godina, otupjela je do neprepoznatljivosti.
Nakon uspješnog karnevala iz 2012. na kome su brojne grupe i pojedinci imali zapažene maske, organizovali originalnu sahranu propalog Kotora koji je izgubio status grada i postao varoš, prizivali duhove nestalih brodova moćne Jugooceanije, slali poslednje pozdrave uništenim fabrikama, hotelima, kulturi, sportu, – preduzete su mjere da se tako nešto više ne ponovi.
Pod pokroviteljstvom Opštine kotorski karneval polako ali sigurno gubi svoj značaj, ideju i šarm, kao i svaka politički obojena zabava.
Pored nemaštovitih i blijedih maski, karnevalski gnjev ove godine je iskaljen u liku omrznutog stranog investitora Obećanka Lažovića Krnja, koji personifikuje glavnog krivca za sva nedjela, muke i nevolje koje su grad zadesile u protekloj godini.
Bio je to spektakl u kome je u centru turističkog Kotora na lomači gorjela lutka vlasnika hotela Fjord, irskog bankara Majkla Fingltona, u zelenom nacionalnom kostimu, sa maketom hotela u ruci. Finglton je hotel Fjord kupio 2004. godine, koji je od tada zatvoren i kao napuštena ruina, „krasi” obale zaliva Boke.
Karnevalske fešte prati i živa izdavačka djelatnost Kotorana. Štampana su dva humorističko-satirična lista, Karampana i Ćakulona. Oba imaju dugu tradiciju sa velikim prekidima u izlaženju. Karampanu je 1926. osnovalo Srpsko pjevačko društvo Jedinstvo, dok je Ćakulona pokrenuta 1886. u naselju Muo.
List Karampana štampan na dvadeset strana, izlazi uz finansijsku pomoć Opštine. Uređuje ga dr Jovica Martinović koji se istovremeno pojavljuje i u vrlo cijenjenoj ulozi kapa od karnevala. Karampanu karakteriše blaga satira, humor i šala na račun gradskih vlasti i pojedinaca, ali bez osvrta na ključne probleme o kojima se u gradu govori.
Urednik Martinović je ovoga puta iznenadio puk time što je naslovnicu posvetio Gospodaru Crne Gore, odnosno Deklaraciji o pravima i dužnostima njegovih podanika. Deklaracija predstavlja parodiju na državni sistem „u kome koristi uživaju jedino Gospodar, (Milo Đukanović), Dvor (familija), te Vitezovi prvog reda, (ministri, tajkuni i ostali mili prijatelji)
U jednom od 17 članova Deklaracije stoji: „Svi podanici se rađaju bez dostojanstva i imaju samo ona prava i slobode koje im dodijeli Gospodar. Svako suprotno ponašanje će se tretirati kao direktan napad na Njegov lik i djelo, a time i kao pokušaj rušenja Države.”
Ili: ,,Svako može biti uhapšen, zatvoren i proganjan ukoliko je to u interesu Gospodara.”
Član 10 propisuje: „Podanici imaju pravo na slobodu okupljanja samo ako ono ima za cilj izražavanje kolektivnog obožavanja Gospodara. Svaki drugi vid okupljanja smatra se izdajom Države,” dok se „podanicima garantuje pravo na javno informisanje o dnevnom raspoloženju Gospodara putem Pobjede. Smatraće se da drugi mediji šire antidržavnu propagandu i ukoliko se ne mogu staviti pod kontrolu Dvora, najstrože će se disciplinovati……”
Takođe, „Lična svojina podanika predstavlja prelazni oblik ka svojini Vitezova Prvog reda. A svako ima pravo na slobodu kretanja po površinama koje još uvijek nisu u vlasništvu Vitezova i ostalih najmilijih podanika Gospodara.”
Spekuliše se da iza ovako sročenog otvorenog izrugivanja premijeru Đukanoviću, sa sve njegovom karikaturom, stoje kotorske karnevalske SDP snage.
List Ćakulona koji kao samizdat izdaje NVO Ćakulonija a uređuje advokat Boško Grgurević, svoju je naslovnicu posvetio Mariji Maji Ćatović, predsjednici Opštine Kotor.
Karikatura Disciplina u praksi prikazuje gradonačelnicu kao pitoresknu autoritarnu čobanicu ovnova lokalne uprave, Iva Maguda, direktora direkcije za izgradnju Kotora, Bora Kašćelana, šefa opštinskog DPS-a, Željka Avramovića, odbornika DPS-a i Željka Aprcovića, republičkog poslanika iste, vladajuće partije.
U uvodnoj rubrici Lode Ćakulone urednik Grgurević se otvoreno razračunava sa Ćatovićkom koja je stavila veto na njegov izbor za kapa od karnevala.
On navodi da je „Kotor vjekovima imao ćitadine koji su imali smjelosti, hrabrosti i vizionarstva da unaprijede renesansni duh Kotora i da vode računa o biseru njegovog duha, o Karnevalu. Danas, nažalost, to se okrenulo naopačke”.
Kapa bira politika i Poteštatica, tj. gradonačelnica. Zato Grgurević pita Ćatovićku: „Ženo draga, za što plaćaš dvaest savjetnika? Jel moguće da ti niko nije rekao da tvoj posao nije da aminuješ Kapa od Krnevala? Primaj te nagrade za turizam u gradu bez hotela, rukomet bez kluba, menadžerisanje (Kavač, Škaljarski Pentagon i Free Shoop kod pošte) … Idi u Vijetnam, podržaću te u NATO integracijama, nauči neki strani jezik, budi džek i dalje šalji moje pare u Podgoricu, slavi svaku kotorsku feštu u Dubrovnik i Budvu… Sretno, samo mi Kotor ostavi da bude carski i kraljevski..”, piše Grgurević i potpisuje: „Podvijte repice poslušnici, slijepci i slijepice!”
Ovim i drugim prilozima na 23 strane Ćakulona je uzbudila duhove u Kotoru i gradskoj upravi.
Prva reakcija uslijedila je na lokalnom radiju Skala. U komentaru posvećenom karnevalu, vlasnik radija Slavko Mandić za Ćakulonu nije birao riječi.
„Uoči karnevala izašla je i kotorska smrdotina, mislim da se zove, nekakva laprdonska škrabotina kojom tvorac svoju sliku slika”, ocijenio je Mandić
Za ovakvu ocjenu Ćakulone bio je očigledno inspirisan pjesmicom koja je u listu objavljena i po svemu sudeći njemu posvećena. Neimenovani autor rimom insinuira način na koji je Mandić stekao svoj radio, kako je mijenjao svoje nacionalno opredjeljenje od istaknutog Srbina do današnjeg Crnogorca. Te kako svoju biografiju pere između ostalog i učešćem na izložbi Riječ, slika, neprijatelj.
Karampana i Ćakulona ove su godine bile protjerane sa novinskih kioska u Kotoru. Mogle su se kupiti jedino na takozvanom, kamenom kiosku Turističke organizacije ispred gradskih vrata. Ćakulonu raznose studenti-kolporteri po gradskim trgovima i ulicama jer je prodaja na kiosku TO bila ograničena na svega pet dana.
Kotorske vlasti očigledno nemaju sposobnost da prihvate kritiku, „škerce i botunade” na svoj račun. Drugačije se mišljenje sankcioniše i u vesele dane feštanja i karnevala. Slobodni medijski prostor se hermetički zatvara u gradu koji ima dva radija i TV u perspektivi, na papiru, ali i na opštinskom budžetu.
Branka PLAMENAC