Povežite se sa nama

MONITORING

KOTOR: PREPORUKE UNESCO NEPOŽELJNE: Gradnja važnija od zaštite

Objavljeno prije

na

Generalna direktorica UNESCO Irina Bokova boravila je prije desetak dana u zvaničnoj posjeti Crnoj Gori. Bila je to njena prva posjeta od kako je u oktobru 2009. godine na čelu ove međunarodne organizacije za obrazovanje nauku i kulturu. Nije poznato da li je posjeta uslijedila po pozivu neke od državnih institucija ili lokalnih uprava ili je u pitanju redovni službeni obilazak zemlje članice, ali su sudeći po rasporedu aktivnosti domaćini ugledne gošće bili predsjednici opština Kotor i Cetinje, Marija Ćatović i Aleksandar Bogdanović.

Oboje su imali velika očekivanja od ove posjete. Za Bogdanovića ona je bila zgodna potpora pripremama za najavljenu nominaciju gradskog jezgra prijestonice za upis na listu svjetske kulturne baštine.

Naročiti interes za dolazak gošće imala je gradonačelnica Kotora. U posljednjih pet godina pojačana je pažnja Komiteta za svjetsku baštinu i Centra za svjetsku baštinu

prema zaštićenom kulturnom dobru Kotora i zaliva Boke po više osnova, stanju očuvanosti specifičnog kulturnog pejzaža, načinu upravljanja, pravnoj zaštiti dobra, planiranju prostora, razvoju saobraćaja i mnogim drugim neizvršenim obavezama zbog čega sa ovih adresa stižu ozbiljna upozorenja.

Monitor je u jednom od prethodnih brojeva objavio izvještaj Savjetodavne misije za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora – ICOMOS-a od 2013. godine. U njemu se ukazuje na galopirajuću urbanizaciju zaštićenog prostora čije prirodne vrijednosti gube sve one odlike sadržane u formulaciji Izuzetna univerzalna vrijednost, koje su ga dovele na listu jednog od bisera svjetske kulturne baštine.

Područje Kotora sa brojnim naseljima zahvatio je talas novogradnje u kome povlašćeni investitori na neizgrađenim lokacijama duž zaliva Boke grade megalomanska stambena naselja, uz svesrdnu podršku gradskih vlasti, same gradonačelnice Maje Ćatović i resornog ministarstva.

Napadnute su upravo one lokacije za koje UNESCO zahtijeva poštedu, ili u najmanju ruku kontrolisanu urbanizaciju. Preporuke se ne poštuju, pa su primjeri drastične devastacije dijela zaliva, ribarskog naselja Morinj, Kostanjice, Dobrote, Škaljara, Orahovca, Glavata, predmet kritike eksperata UNESCO.

Kako sačuvati status izuzetne univerzalne vrijednost dobra uz istovremeno nemilosrdno uništavanje prostora i gradnju na stotine hiljada stambenih kvadrata koja se opravdava potrebama razvoja, problem je koji je teško rješiv uz neiskrenu i neefikasnu zaštitu velikog broja državnih i lokalnih uprava i institucija.

„UNESCO neće stati na put razvoja Kotora”, kazala je Bokova. Ova izjava bila je melem za uši gradonačelnice Ćatović, zaštitnice građevinskog lobija koji se iz Budve preselio na obale Bokokotorskog zaliva.

„Posvećenost očuvanju materijalne i nematerijalne kulturne baštine, ali i pažljiv održivi razvoj živog grada Kotora, prioritet je lokalne uprave, države Crne Gore i UNESCO-a, kazala je Bokova. Uz upozorenje: „Nikako se ne smije dozvoliti da se autentičnost naruši urbanizacijom, prekomjernom gradnjom. Smatram da su u slučaju Kotora kako gradonačelnica tako i svi lokalni organi zaduženi za očuvanje baštine, duboko svjesni svih kriterijuma kojih se treba pridržavati”.

Gradonačelnica Ćatović pohvalila se medijima kako je „Kotor dobio podršku UNESCO za razvoj grada i za sve ono što je građanima i turistima potrebno”. A građanima treba mnogo toga. Trebaju im stambeni monstrumi u Škaljarima, kompleksi u zelenim zaštićenim zonama, nove zgrade i naselja u Dobroti, uz obalu i po brdima zaliva.

Što se tiče mogućnosti brisanja Kotora sa liste UNESCO, Bokova je kazala da tako nešto ne postoji kao neposredna opasnost u ovom trenutku. „Ali postoji zabrinutost i budno se posmatra od strane Centra za svjetsku baštinu i UNESCO-ovih eksperata što se i kako radi u Kotoru, radi se na iznalaženju rješenja za očuvanje Univerzalne vrijednosti”, kazala je ona.

Zanimljiva je neobaviještenost Bokove o stanju upravljanja zaštićenim dobrom. Ili su joj date netačne informacije. Ona je izrazila zadovoljstvo „što se baština ne štiti na nekom centralnom nivou, već je u rukama lokalne uprave gdje se radi uz veliki stepen posvećenosti i angažovanja uz uključenje civilnog društva i građana”.

Potpuno suprotno od onoga što se dešava u Kotoru. UNESCO-ov grad nema sopstvenu upravu za zaštitu. Zahvaljujući reformi sistema upravljanja iz 2011. zaštita je centralizovana preko Ministarstva kulture u okviru koga funkcionišu Direktorat za kulturnu baštinu i Uprava za zaštitu kulturnih dobara, koje stoluju na Cetinju.

Bivši Regionalni zavod u Kotoru sveden je na područnu jedinicu bez samostalnih ovlasti.

Područna jedinica Uprave za zaštitu kulturnih dobara u Kotoru ni po čemu se na razlikuje od one u Nikšiću, Bijelom Polju ili Baru naprimjer. Kotorska ispostava Uprave nema načelnika tri godine. Za svaki potpis ili neku banalnu stvar mora se ići na Cetinje.

Bivšem Regionalnom zavodu, sada područnoj jedinici, oduzeti su pečat, potpis i finansije iako pravila UNESCO nalažu da svaki lokalitet ili područje koje je pod njegovom zaštitom mora imati i finansijski nezavisnu instituciju koja će o njemu brinuti. Kotor ipak funkcioniše po svome.

Na posljednjoj sjednici Komiteta za svjetsku baštinu koja je u junu održana u Dohi (Katar), eksperti UNESCO upozorili su na pretjeranu gradnju u Bokokotorskom zalivu i predložili uvođenje moratorijuma do 2016. godine, odnosno obustavljanje svih investicionih aktivnosti u opštini. Delegacija Crne Gore koja je učestvovala na zasijedanju u Dohi uspjela je da takvu nakanu svjetskih stručnjaka spriječi.

Tročlani ženski tim u Kataru predstavljale su Anastazija Miranović, direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Sanja Lješković-Mitrović, direktorica Direktorata za upravljanje prostorom i Irena Radović, ambasador Crne Gore u Parizu, zadužena za saradnju sa UNESCO. Nikoga iz Kotora tamo nije bilo. Izostao je i ministar kulture Crne Gore.

Tri dame hrabro su se izborile da do moratorijuma ne dođe. Štitile su interese investitora na štetu prirodnih vrijednosti zaliva kojima se divi čitav svijet. Ponašanje Sanje Lješković je posve razumljivo. Upravo njena služba Ministarstva održivog razvoja štancuje planska dokumenta i državne studije lokacije po želji investitora, kojima se betonira svaki slobodan prostor u Boki.

Prostorni plan posebne namjene za šest primorskih opština kojim ona rukovodi, dobio je oštre kritike eksperata UNESCO. Ali je čudno da se direktorica institucije u čijoj je nadležnosti zaštita dobra sa UNESCO-ove liste protivila uvođenju zabrane gradnje na području Opštine Kotor.

„Mišljenja smo da u ovom momentu nije bilo neophodno stavljati moratorijum na gradnju u zaštićenom području, obzirom da je u toku proces formiranja upravljačkog tijela zaštićenog područja, na što nas obavezuje usvojeni Zakon o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora”, navela je Anastazija Miranović u odgovoru na molbu novinara Monitora da pojasni zauzeti stav.

„Za područja koja posjeduju izuzetnu univerzalnu vrijednost i koja se nalaze na listi svjetske kulturne baštine, zaštita i unapređenje vrijednosti kulturne baštine mora biti prioritet. Ona se, nesumnjivo, mora posmatrati kao resurs razvoja, s tim da njene osnovne kulturne vrijednosti ne smiju biti ugrožene… Kontrolisana gradnja preduslov je daljeg održivog razvoja područja, njegove zaštite i unapređenja”, kazala je Miranović.

Navela je takođe da je problem istaknut u Dohi samo odložen i ne znači da on neće već sljedećom posjetom stručnjaka ICOMOS-a biti jasno apostrofiran.

Ugođaj za Irinu Bokovu

Kao prava domaćica Maja Ćatović je za Irinu Bokovu priredila poseban ugođaj. U njenu čast na gradskom trgu svoje tradicionalno kolo odigrala je Bokeljska mornarica, praćena zvucima Gradske muzike. Direktorici UNESCO Kotorani su uručili povelju počasnog člana Bokeljske mornarice. Po prvi put u devet vjekova dugoj istoriji ove mornaričke organizacije jedna žena postala je vlasnik ove povelje. Ta čast nije ukazana čovjeku koji je zaslužan za stavljanje Kotora na listu svjetske baštine daleke 1979. godine. Bio je to Senegalac, Amadou Mahtar M”Bow, direktor UNESCO u periodu od 1974-1987. godine. Kotor je postao dio svjetske baštine nakon katastrofalnog zemljotresa 1979. godine kada je na poziv Dragoljuba Najmana, bivšeg ambasadora SCG pri UNESCO, koji je od 1957. bio na radu u ovoj organizaciji u Parizu, M”Bow doputovao u porušeni Kotor. Legenda kaže kako je Najmana hitno pozvao Josip Broz Tito, koji se kobnog 15. aprila zadesio u svojoj vili Galeb u Igalu. Na zahtjev M”Bowa Kotor je za 24 sata upisan na ovu prestižnu listu. Sva potrebna dokumentacija pripremljena je retroaktivno. Ni prije ni poslije toga nijedan lokalitet u svijetu nije na taj način stavljen na listu svjetske baštine. Zanimljivo je da je tek ovih dana, 35 godina nakon upisa, iz UNESCO stigla Izjava Univerzalne vrijednosti Kotora na usvajanje u Upravu za zaštitu kulturnih dobara. U pitanju je dokument koji inače prethodi upisu lokaliteta na listu.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKICA ZA KOLEKTIVNI PORTRET – ČETNICI IZ VLASTI: Dogodine u Briselu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispalo je kao da je najnovija prezentacija neočetnika iz NSD-a najviše uznemirila premijera Milojka Spajića. Samo što im on nije zamjerio veličanje ideologije zločina, o kojoj bi kao rođeni Pljevljak morao znati ponešto, već fizički izgled. „Vala ste se dobro spremili sa tim ćevap-tjelesinama i rumenim obraščićima“

 

Četa mala ali odabrana, potpisao je Dario Vraneš, predsjednik Opštine Pljevlja i funkcioner Nove srpske demokratije (NSD), fotografiju sa partijskim kolegama Markom Kovačevićem, predsjednikom Opštine Nikšić, i  Jovanom Vučurovićem, poslanikom NSD i predsjednikom skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode. Da pokaže kako okupljeni ne dijele samo zajednički prostor nego i ideje, odnosno ideologiju, Vraneš je svoju objavu uljepšao adekvatnom muzičkom podlogom: sprem’te se sprem’te četnici. Za one što ne znaju nastavak, ako ih ima: silna će borba da bude

Pošteno govoreći, ta borba već je počela. Nalik na 1941. godinu, za sada  (novo)četnici bolje stoje. Dobar dio zasluga za takvo stanje na terenu pripada Vranešu.

Otkako je, uz podršku Demokrata, GP URA i Pokreta Evropa sad, u aprilu prošle godine preuzeo funkciju prvog čovjeka Pljevalja, Dario Vraneš intenzivno i dosljedno demonstrira naum da svoj feud predstavi kao jednonacionalnu (srpsku) zajednicu koja se voljom dušmana, ali ne za dugo, nalazi van granica srpskog sveta. Zato se, od tada, u Pljevljima obilježavaju praznici Republike Srbije a ignoriše ili omalovažava sve što ima veze sa obnovom crnogorske državnosti, od NOB-a do danas.

Pljevlja su, veli Vraneš, “srpska zemlja” koju od etničke matice ne dijeli granica, nego “prevoj koji se zove Jabuka”. Ali to se, cijeni on, da riješiti. Da li kopanjem tunela koji bi “provjetrio Pljevlja”, ili brisanjem međa. “Nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“, besjedio je Vraneš proljetos, nakon što je odsvirana himna Bože pravde, tokom pljevaljske proslave Dana državnosti Srbije. „U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Neke se stvari, opet, neće mijenjati. U PUP-u ostaje ucrtana saobraćajnica koja bi trebala da, dijagonalno, spoji kružni tok na ukrštanju ulica Džordža Vašingtona i Dalmatinske sa kružnim tokom na raskrsnici Moskovske i ulice 13. jula. Kada se ta saobraćajnica, daleke 1987. godine, prvi put pojavila u prostornom planu tadašnjeg Titograda, najavljivana je kao „obilaznica“. Sada bi išla preko kuća i kroz dvorišta. Ima toga još. Poznatog i nepoznatog (skrivenog), pošto se sve ponuđena planska dokumenta nijesu mogla otvoriti na običnim računarima, dok neke od izmjena u postojećim planovima (DUP-ovi) ne prati tekstualno objašnjenje.

Problema je bilo od starta. „Preporučili smo da se pitanja koja se tiču ne samo razvoja Glavnog grada već i čitave države, trebaju i mogu riješiti kroz cjelovit planski postupak što izmjene i dopune nijesu“, navodi u svom mišljenju (negativnom) član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, mr Dragoljub Marković. „Cjelovit planski postupak, između ostalog, obuhvata analitičke faze i na osnovu njih preciznu i jasnu ocjenu stanja- konstatovane probleme, potrebe i mogućnosti razvoja i sl., što bi bio pouzdan osnov za iznalaženje i izbor optimalnih rješenja.Istovremena, izrada Prostornog plana  Crne Gore bila je prilika da se po principu susretnosti planiranja usklade strategije razvoja, organizacije i uređenja prostora sa državnog i nivoa Glavnog grada“.
Moglo je, ali nije. Izmjene PUP-a Podgorica, koji je inače trebao da važi do kraja ove godine, biće usvojene prije Prostornog plana Crne Gore. Nezvanično, žuri se zbog najavljenih izmjena Zakona o planiranju prostora i izgradnji, kojim će izrada PUP-ova, ponovo, biti vraćena u nadležnost lokalnih samouprava. Zvanično: razvoj ne može da čeka.

Ako se u minut do 12 ne dogodi kakvo čudo, javna rasprava o inoviranom Nacrtu Izmjena i dopuna prostorno urbanističkog plana Glavnog grada biće završena na dan izlaska ovog broja Monitora.

“Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine je održalo dvije centralne javne rasprave na kojima je zainteresovanoj javnosti i korisnicima prostora data mogućnost da daju promjedbe, predloge i sugestije na Nacrt plana”, saopšteno je iz kabineta ministra Slavena Radunovićauz konstataciju da Ministarstvo “neće održavati dodatne javne rasprave po ovom planskom dokumentu”.I obavještenje da zainteresovani za konkretne lokacije neposredan uvid  u ponuđeni  dokument mogu izvršiti u jednoj od tri kancelarije Ministarstva koje su za građane bile otvorene radnim danima od 08 do 15 časova.

Iz saopštenog bi se moglo zaključiti kako sve ide u najboljem redu pa će se, vjerovatno, obistiniti najave da će Vlada, možda i do kraja godine, usvojiti dopunjeni/novi PUP Podgorice. Realnost je bitno drugačija.

“Dvije centralne javne rasprave” o kojima piše Ministarstvo prostornog planiranja ostale su u pokušaju i, sve skupa, trajale manje od jednog sata. Svi zainteresovani nijesu mogli da stanu u sale u kojima su sastanci organizovani. Oni koji su ugrabili mjesta i uspjeli da dođu do riječi imali su bezbroj primjedbi na ponuđeni dokument: od toga da je on rađen uz kršenje predviđene procedure, preko mišljenja da favorizuje  privatne interese investitora u odnosu na građane Glavnog grada,do tvrdnji da su detalji (tzv. tačkaste izmjene) inoviranog PUP-a prezentovani sa namjerom da ostanu nepoznati široj javnosti.

“Odluka Ministarstva da ne organizuje novu (pravu) javnu raspravu o inoviranom nacrtu Izmjena i dopuna PUP-a Glavnog grada Podgorice predstavlja produbljivanje praksi ranijih vlasti koje su tražile način da obesmisle svaki upliv građana i struke u ono što odluče partijske vrhuške”, kaže Srđan Perić, lider Preokreta i odbornik u SO Podgorica. “  Podsjetimo se da je recimo projekat Velje Brdo predstavljen od strane premijera i ministra osam dana prije podgoričkih izbora, da nije jasno kako su šumsko zemljište prevodili u građevinsko, da nam nije jasno, čak i da je to zaista projekat koji bi se realizovao i da za tren, ali samo za tren, stavimo po strani primjedbe stručnjaka iz oblasti prostornog planiranja i zaštite životne sredine, kako bi on uopšte funkcionisao, ko u tako kratkom roku do sredine 2026.može dovršiti vodovodnu i kanalizacionu mrežu…”

Perić zaključuje: “Dakle, radi se o par excellence političkom marketingu koji u konačnom šalje dvojako pogrešnu poruku: da se može pretjerivanjem obesmišljavati svaka ideja – u ovom konkretnom slučaju ideja o socijalnom stanovanju, ali i da se u tom poslu funkcioneri ponašanju kao da je to privatna – a ne javna stvar. Potrebno je raditi sasvim suprotno.”

Ministar  Radunović sve  je to video na drugi način. Iz njegove perspektive žrtve su Ministarstvo, Vlada i vladajuća koalicija. “Čuli smo čak i besprizorno ucjenjivanje oko formiranja nove vlasti (u Podgorici – prim. Monitora). Ali, poručujem svima koji ucjenjuju, da ovo Ministarstvo, ova Vlada i građani Podgorice koji dugo čekaju na PUP, neće dozvoliti da ih bilo ko reketira”, kazao je Radunović. Uz opasku kako on ponuđeni dokument “nije ni pogledao”.

Možda je to trebalo da bude ministrov alibi, za tvrdnje kako je plan rađen u dogovoru sa potencijalnim investitorima i vlasnicima zemljišta kome je predviđena promjena namjene iz poljoprivrednog u građevinsko. Nijesu, međutim, svi izrečenu  poruku shvatili na takav način.

“Nakon što je Ministarstvo urbanizma predožilo loš planski dokument, kojim se nastavlja devastacija našeg Grada, a nakon toga odlučilo da (po prvi put ikad) ukine javnu raspravu, ministar Radunović je u Skupštini otišao korak dalje i kazao da ‘PUP pogledao nije’, jer to nije njegov posao”, saopštio je Luka Rakčević, aktuelni zamjenik gradonačelnice Podgorice. “PUP je Zakon u oblasti prostornog planiranja, koji je za Podgoricu – najvažniji planski dokument. Ovo je kao da ministar pravde predloži izmjene Krivičnog zakonika i kaže da ih pogledao nije, jer ih, jelte, priprema Radna grupa”.

Od Rakčevića smo, prethodno, saznali da je Glavni grad već dva puta dao negativno mišljenje na vladine prijedloge izmjena i dopuna PUP Podgorice.Razlog je, objasnio je Rakčević, to što vladini planeri nijesu u zatražene izmjene PUP-a (inicijator su bile lokalne vlasti Podgorice) unijeli ono što su tražili predstavnici Glavnog grada, ali su zato mijenjali i ucrtavali ono što od njih nije traženo.

Na kraju, Velje brdo je došlo  kao svojevrstan dar. Samo što nije besplatan.

 

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata:
Nema  argumenata o potrebi izgradnje 20-tak hiljada stanova u Podgorici

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, u svom se mišljenju posebno osvrnuo na projekat Velje brdo, odnosno GUP Velje brdo kao sastavni dio PUP-a Podgorica, uz konstataciju da “u Planu nije iznijeta uvjerljiva argumentacija o potrebi izgradnje 20-tak hiljada novih stanova u Podgorici”.Prenosimo dio onoga što je napisao u svom  mišljenju.

“Na osnovu važećih planova i strategija može se zaključiti da je ideja o formiranju grada sa oko 36.000 stanovnika Velje Brdo, suprotna osnovnim strateškim opredjeljenjima i ciljevima razvoja:

– koncentracija tolikog broja novih stanovnika u Podgorici je suprotna opredjeljenju o ujednačenom regionalnom razvoju jer bi za posledicu imali dalju depopulaciju, i to radno sposobnog kontigenta iz naselja koja već duže imaju taj problem;

– dalji porast broja stanovnika u Podgorici bi uslovio razvoj novih funkcija i sadržaja u centru države i dodatno “ispraznio” postojeće sadržaje po gradovima iz kojih se iseljava stanovništvo (vrtići, škole, bolnice…), što je suprotno utvrđenom cilju i strateškom opredjeljenju o decentralizaciji Crne Gore;

– problem velikog broja podstanara i pored viška stanova u odnosu na broj domaćinstava u Podgorici, pa i drugim gradovima, treba prvenstveno rješavati poreskom politikom koja će stimulisati aktiviranje praznih stanova, fondovima za podršku podstanarima i sl.;

– sa aspekta opštih ciljeva i strateških opredjeljenja djeluje prihvatljivije da se sredstva koja bi trebala država da investira (600? miliona eura) u infrastrukturno opremanje planiranog naselja preusmjere u razvoj i uređenje naselja koja sada bilježe negativne razvojne i demografske trendove.

Na osnovu navedenog moja ocjena Plana je negativna.Ukoliko zajednički stav Recenzione komisije bude pozitivan, moj stav se može smatrati kao izuzeto mišljenje.”

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo