Generalna direktorica UNESCO Irina Bokova boravila je prije desetak dana u zvaničnoj posjeti Crnoj Gori. Bila je to njena prva posjeta od kako je u oktobru 2009. godine na čelu ove međunarodne organizacije za obrazovanje nauku i kulturu. Nije poznato da li je posjeta uslijedila po pozivu neke od državnih institucija ili lokalnih uprava ili je u pitanju redovni službeni obilazak zemlje članice, ali su sudeći po rasporedu aktivnosti domaćini ugledne gošće bili predsjednici opština Kotor i Cetinje, Marija Ćatović i Aleksandar Bogdanović.
Oboje su imali velika očekivanja od ove posjete. Za Bogdanovića ona je bila zgodna potpora pripremama za najavljenu nominaciju gradskog jezgra prijestonice za upis na listu svjetske kulturne baštine.
Naročiti interes za dolazak gošće imala je gradonačelnica Kotora. U posljednjih pet godina pojačana je pažnja Komiteta za svjetsku baštinu i Centra za svjetsku baštinu
prema zaštićenom kulturnom dobru Kotora i zaliva Boke po više osnova, stanju očuvanosti specifičnog kulturnog pejzaža, načinu upravljanja, pravnoj zaštiti dobra, planiranju prostora, razvoju saobraćaja i mnogim drugim neizvršenim obavezama zbog čega sa ovih adresa stižu ozbiljna upozorenja.
Monitor je u jednom od prethodnih brojeva objavio izvještaj Savjetodavne misije za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora – ICOMOS-a od 2013. godine. U njemu se ukazuje na galopirajuću urbanizaciju zaštićenog prostora čije prirodne vrijednosti gube sve one odlike sadržane u formulaciji Izuzetna univerzalna vrijednost, koje su ga dovele na listu jednog od bisera svjetske kulturne baštine.
Područje Kotora sa brojnim naseljima zahvatio je talas novogradnje u kome povlašćeni investitori na neizgrađenim lokacijama duž zaliva Boke grade megalomanska stambena naselja, uz svesrdnu podršku gradskih vlasti, same gradonačelnice Maje Ćatović i resornog ministarstva.
Napadnute su upravo one lokacije za koje UNESCO zahtijeva poštedu, ili u najmanju ruku kontrolisanu urbanizaciju. Preporuke se ne poštuju, pa su primjeri drastične devastacije dijela zaliva, ribarskog naselja Morinj, Kostanjice, Dobrote, Škaljara, Orahovca, Glavata, predmet kritike eksperata UNESCO.
Kako sačuvati status izuzetne univerzalne vrijednost dobra uz istovremeno nemilosrdno uništavanje prostora i gradnju na stotine hiljada stambenih kvadrata koja se opravdava potrebama razvoja, problem je koji je teško rješiv uz neiskrenu i neefikasnu zaštitu velikog broja državnih i lokalnih uprava i institucija.
„UNESCO neće stati na put razvoja Kotora”, kazala je Bokova. Ova izjava bila je melem za uši gradonačelnice Ćatović, zaštitnice građevinskog lobija koji se iz Budve preselio na obale Bokokotorskog zaliva.
„Posvećenost očuvanju materijalne i nematerijalne kulturne baštine, ali i pažljiv održivi razvoj živog grada Kotora, prioritet je lokalne uprave, države Crne Gore i UNESCO-a, kazala je Bokova. Uz upozorenje: „Nikako se ne smije dozvoliti da se autentičnost naruši urbanizacijom, prekomjernom gradnjom. Smatram da su u slučaju Kotora kako gradonačelnica tako i svi lokalni organi zaduženi za očuvanje baštine, duboko svjesni svih kriterijuma kojih se treba pridržavati”.
Gradonačelnica Ćatović pohvalila se medijima kako je „Kotor dobio podršku UNESCO za razvoj grada i za sve ono što je građanima i turistima potrebno”. A građanima treba mnogo toga. Trebaju im stambeni monstrumi u Škaljarima, kompleksi u zelenim zaštićenim zonama, nove zgrade i naselja u Dobroti, uz obalu i po brdima zaliva.
Što se tiče mogućnosti brisanja Kotora sa liste UNESCO, Bokova je kazala da tako nešto ne postoji kao neposredna opasnost u ovom trenutku. „Ali postoji zabrinutost i budno se posmatra od strane Centra za svjetsku baštinu i UNESCO-ovih eksperata što se i kako radi u Kotoru, radi se na iznalaženju rješenja za očuvanje Univerzalne vrijednosti”, kazala je ona.
Zanimljiva je neobaviještenost Bokove o stanju upravljanja zaštićenim dobrom. Ili su joj date netačne informacije. Ona je izrazila zadovoljstvo „što se baština ne štiti na nekom centralnom nivou, već je u rukama lokalne uprave gdje se radi uz veliki stepen posvećenosti i angažovanja uz uključenje civilnog društva i građana”.
Potpuno suprotno od onoga što se dešava u Kotoru. UNESCO-ov grad nema sopstvenu upravu za zaštitu. Zahvaljujući reformi sistema upravljanja iz 2011. zaštita je centralizovana preko Ministarstva kulture u okviru koga funkcionišu Direktorat za kulturnu baštinu i Uprava za zaštitu kulturnih dobara, koje stoluju na Cetinju.
Bivši Regionalni zavod u Kotoru sveden je na područnu jedinicu bez samostalnih ovlasti.
Područna jedinica Uprave za zaštitu kulturnih dobara u Kotoru ni po čemu se na razlikuje od one u Nikšiću, Bijelom Polju ili Baru naprimjer. Kotorska ispostava Uprave nema načelnika tri godine. Za svaki potpis ili neku banalnu stvar mora se ići na Cetinje.
Bivšem Regionalnom zavodu, sada područnoj jedinici, oduzeti su pečat, potpis i finansije iako pravila UNESCO nalažu da svaki lokalitet ili područje koje je pod njegovom zaštitom mora imati i finansijski nezavisnu instituciju koja će o njemu brinuti. Kotor ipak funkcioniše po svome.
Na posljednjoj sjednici Komiteta za svjetsku baštinu koja je u junu održana u Dohi (Katar), eksperti UNESCO upozorili su na pretjeranu gradnju u Bokokotorskom zalivu i predložili uvođenje moratorijuma do 2016. godine, odnosno obustavljanje svih investicionih aktivnosti u opštini. Delegacija Crne Gore koja je učestvovala na zasijedanju u Dohi uspjela je da takvu nakanu svjetskih stručnjaka spriječi.
Tročlani ženski tim u Kataru predstavljale su Anastazija Miranović, direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Sanja Lješković-Mitrović, direktorica Direktorata za upravljanje prostorom i Irena Radović, ambasador Crne Gore u Parizu, zadužena za saradnju sa UNESCO. Nikoga iz Kotora tamo nije bilo. Izostao je i ministar kulture Crne Gore.
Tri dame hrabro su se izborile da do moratorijuma ne dođe. Štitile su interese investitora na štetu prirodnih vrijednosti zaliva kojima se divi čitav svijet. Ponašanje Sanje Lješković je posve razumljivo. Upravo njena služba Ministarstva održivog razvoja štancuje planska dokumenta i državne studije lokacije po želji investitora, kojima se betonira svaki slobodan prostor u Boki.
Prostorni plan posebne namjene za šest primorskih opština kojim ona rukovodi, dobio je oštre kritike eksperata UNESCO. Ali je čudno da se direktorica institucije u čijoj je nadležnosti zaštita dobra sa UNESCO-ove liste protivila uvođenju zabrane gradnje na području Opštine Kotor.
„Mišljenja smo da u ovom momentu nije bilo neophodno stavljati moratorijum na gradnju u zaštićenom području, obzirom da je u toku proces formiranja upravljačkog tijela zaštićenog područja, na što nas obavezuje usvojeni Zakon o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora”, navela je Anastazija Miranović u odgovoru na molbu novinara Monitora da pojasni zauzeti stav.
„Za područja koja posjeduju izuzetnu univerzalnu vrijednost i koja se nalaze na listi svjetske kulturne baštine, zaštita i unapređenje vrijednosti kulturne baštine mora biti prioritet. Ona se, nesumnjivo, mora posmatrati kao resurs razvoja, s tim da njene osnovne kulturne vrijednosti ne smiju biti ugrožene… Kontrolisana gradnja preduslov je daljeg održivog razvoja područja, njegove zaštite i unapređenja”, kazala je Miranović.
Navela je takođe da je problem istaknut u Dohi samo odložen i ne znači da on neće već sljedećom posjetom stručnjaka ICOMOS-a biti jasno apostrofiran.
Ugođaj za Irinu Bokovu
Kao prava domaćica Maja Ćatović je za Irinu Bokovu priredila poseban ugođaj. U njenu čast na gradskom trgu svoje tradicionalno kolo odigrala je Bokeljska mornarica, praćena zvucima Gradske muzike. Direktorici UNESCO Kotorani su uručili povelju počasnog člana Bokeljske mornarice. Po prvi put u devet vjekova dugoj istoriji ove mornaričke organizacije jedna žena postala je vlasnik ove povelje. Ta čast nije ukazana čovjeku koji je zaslužan za stavljanje Kotora na listu svjetske baštine daleke 1979. godine. Bio je to Senegalac, Amadou Mahtar M”Bow, direktor UNESCO u periodu od 1974-1987. godine. Kotor je postao dio svjetske baštine nakon katastrofalnog zemljotresa 1979. godine kada je na poziv Dragoljuba Najmana, bivšeg ambasadora SCG pri UNESCO, koji je od 1957. bio na radu u ovoj organizaciji u Parizu, M”Bow doputovao u porušeni Kotor. Legenda kaže kako je Najmana hitno pozvao Josip Broz Tito, koji se kobnog 15. aprila zadesio u svojoj vili Galeb u Igalu. Na zahtjev M”Bowa Kotor je za 24 sata upisan na ovu prestižnu listu. Sva potrebna dokumentacija pripremljena je retroaktivno. Ni prije ni poslije toga nijedan lokalitet u svijetu nije na taj način stavljen na listu svjetske baštine. Zanimljivo je da je tek ovih dana, 35 godina nakon upisa, iz UNESCO stigla Izjava Univerzalne vrijednosti Kotora na usvajanje u Upravu za zaštitu kulturnih dobara. U pitanju je dokument koji inače prethodi upisu lokaliteta na listu.
Branka PLAMENAC
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice