Povežite se sa nama

MONITORING

KOTOR: PREPORUKE UNESCO NEPOŽELJNE: Gradnja važnija od zaštite

Objavljeno prije

11 godina

na

maja-catovic

Generalna direktorica UNESCO Irina Bokova boravila je prije desetak dana u zvaničnoj posjeti Crnoj Gori. Bila je to njena prva posjeta od kako je u oktobru 2009. godine na čelu ove međunarodne organizacije za obrazovanje nauku i kulturu. Nije poznato da li je posjeta uslijedila po pozivu neke od državnih institucija ili lokalnih uprava ili je u pitanju redovni službeni obilazak zemlje članice, ali su sudeći po rasporedu aktivnosti domaćini ugledne gošće bili predsjednici opština Kotor i Cetinje, Marija Ćatović i Aleksandar Bogdanović.

Oboje su imali velika očekivanja od ove posjete. Za Bogdanovića ona je bila zgodna potpora pripremama za najavljenu nominaciju gradskog jezgra prijestonice za upis na listu svjetske kulturne baštine.

Naročiti interes za dolazak gošće imala je gradonačelnica Kotora. U posljednjih pet godina pojačana je pažnja Komiteta za svjetsku baštinu i Centra za svjetsku baštinu

prema zaštićenom kulturnom dobru Kotora i zaliva Boke po više osnova, stanju očuvanosti specifičnog kulturnog pejzaža, načinu upravljanja, pravnoj zaštiti dobra, planiranju prostora, razvoju saobraćaja i mnogim drugim neizvršenim obavezama zbog čega sa ovih adresa stižu ozbiljna upozorenja.

Monitor je u jednom od prethodnih brojeva objavio izvještaj Savjetodavne misije za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora – ICOMOS-a od 2013. godine. U njemu se ukazuje na galopirajuću urbanizaciju zaštićenog prostora čije prirodne vrijednosti gube sve one odlike sadržane u formulaciji Izuzetna univerzalna vrijednost, koje su ga dovele na listu jednog od bisera svjetske kulturne baštine.

Područje Kotora sa brojnim naseljima zahvatio je talas novogradnje u kome povlašćeni investitori na neizgrađenim lokacijama duž zaliva Boke grade megalomanska stambena naselja, uz svesrdnu podršku gradskih vlasti, same gradonačelnice Maje Ćatović i resornog ministarstva.

Napadnute su upravo one lokacije za koje UNESCO zahtijeva poštedu, ili u najmanju ruku kontrolisanu urbanizaciju. Preporuke se ne poštuju, pa su primjeri drastične devastacije dijela zaliva, ribarskog naselja Morinj, Kostanjice, Dobrote, Škaljara, Orahovca, Glavata, predmet kritike eksperata UNESCO.

Kako sačuvati status izuzetne univerzalne vrijednost dobra uz istovremeno nemilosrdno uništavanje prostora i gradnju na stotine hiljada stambenih kvadrata koja se opravdava potrebama razvoja, problem je koji je teško rješiv uz neiskrenu i neefikasnu zaštitu velikog broja državnih i lokalnih uprava i institucija.

„UNESCO neće stati na put razvoja Kotora”, kazala je Bokova. Ova izjava bila je melem za uši gradonačelnice Ćatović, zaštitnice građevinskog lobija koji se iz Budve preselio na obale Bokokotorskog zaliva.

„Posvećenost očuvanju materijalne i nematerijalne kulturne baštine, ali i pažljiv održivi razvoj živog grada Kotora, prioritet je lokalne uprave, države Crne Gore i UNESCO-a, kazala je Bokova. Uz upozorenje: „Nikako se ne smije dozvoliti da se autentičnost naruši urbanizacijom, prekomjernom gradnjom. Smatram da su u slučaju Kotora kako gradonačelnica tako i svi lokalni organi zaduženi za očuvanje baštine, duboko svjesni svih kriterijuma kojih se treba pridržavati”.

Gradonačelnica Ćatović pohvalila se medijima kako je „Kotor dobio podršku UNESCO za razvoj grada i za sve ono što je građanima i turistima potrebno”. A građanima treba mnogo toga. Trebaju im stambeni monstrumi u Škaljarima, kompleksi u zelenim zaštićenim zonama, nove zgrade i naselja u Dobroti, uz obalu i po brdima zaliva.

Što se tiče mogućnosti brisanja Kotora sa liste UNESCO, Bokova je kazala da tako nešto ne postoji kao neposredna opasnost u ovom trenutku. „Ali postoji zabrinutost i budno se posmatra od strane Centra za svjetsku baštinu i UNESCO-ovih eksperata što se i kako radi u Kotoru, radi se na iznalaženju rješenja za očuvanje Univerzalne vrijednosti”, kazala je ona.

Zanimljiva je neobaviještenost Bokove o stanju upravljanja zaštićenim dobrom. Ili su joj date netačne informacije. Ona je izrazila zadovoljstvo „što se baština ne štiti na nekom centralnom nivou, već je u rukama lokalne uprave gdje se radi uz veliki stepen posvećenosti i angažovanja uz uključenje civilnog društva i građana”.

Potpuno suprotno od onoga što se dešava u Kotoru. UNESCO-ov grad nema sopstvenu upravu za zaštitu. Zahvaljujući reformi sistema upravljanja iz 2011. zaštita je centralizovana preko Ministarstva kulture u okviru koga funkcionišu Direktorat za kulturnu baštinu i Uprava za zaštitu kulturnih dobara, koje stoluju na Cetinju.

Bivši Regionalni zavod u Kotoru sveden je na područnu jedinicu bez samostalnih ovlasti.

Područna jedinica Uprave za zaštitu kulturnih dobara u Kotoru ni po čemu se na razlikuje od one u Nikšiću, Bijelom Polju ili Baru naprimjer. Kotorska ispostava Uprave nema načelnika tri godine. Za svaki potpis ili neku banalnu stvar mora se ići na Cetinje.

Bivšem Regionalnom zavodu, sada područnoj jedinici, oduzeti su pečat, potpis i finansije iako pravila UNESCO nalažu da svaki lokalitet ili područje koje je pod njegovom zaštitom mora imati i finansijski nezavisnu instituciju koja će o njemu brinuti. Kotor ipak funkcioniše po svome.

Na posljednjoj sjednici Komiteta za svjetsku baštinu koja je u junu održana u Dohi (Katar), eksperti UNESCO upozorili su na pretjeranu gradnju u Bokokotorskom zalivu i predložili uvođenje moratorijuma do 2016. godine, odnosno obustavljanje svih investicionih aktivnosti u opštini. Delegacija Crne Gore koja je učestvovala na zasijedanju u Dohi uspjela je da takvu nakanu svjetskih stručnjaka spriječi.

Tročlani ženski tim u Kataru predstavljale su Anastazija Miranović, direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Sanja Lješković-Mitrović, direktorica Direktorata za upravljanje prostorom i Irena Radović, ambasador Crne Gore u Parizu, zadužena za saradnju sa UNESCO. Nikoga iz Kotora tamo nije bilo. Izostao je i ministar kulture Crne Gore.

Tri dame hrabro su se izborile da do moratorijuma ne dođe. Štitile su interese investitora na štetu prirodnih vrijednosti zaliva kojima se divi čitav svijet. Ponašanje Sanje Lješković je posve razumljivo. Upravo njena služba Ministarstva održivog razvoja štancuje planska dokumenta i državne studije lokacije po želji investitora, kojima se betonira svaki slobodan prostor u Boki.

Prostorni plan posebne namjene za šest primorskih opština kojim ona rukovodi, dobio je oštre kritike eksperata UNESCO. Ali je čudno da se direktorica institucije u čijoj je nadležnosti zaštita dobra sa UNESCO-ove liste protivila uvođenju zabrane gradnje na području Opštine Kotor.

„Mišljenja smo da u ovom momentu nije bilo neophodno stavljati moratorijum na gradnju u zaštićenom području, obzirom da je u toku proces formiranja upravljačkog tijela zaštićenog područja, na što nas obavezuje usvojeni Zakon o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora”, navela je Anastazija Miranović u odgovoru na molbu novinara Monitora da pojasni zauzeti stav.

„Za područja koja posjeduju izuzetnu univerzalnu vrijednost i koja se nalaze na listi svjetske kulturne baštine, zaštita i unapređenje vrijednosti kulturne baštine mora biti prioritet. Ona se, nesumnjivo, mora posmatrati kao resurs razvoja, s tim da njene osnovne kulturne vrijednosti ne smiju biti ugrožene… Kontrolisana gradnja preduslov je daljeg održivog razvoja područja, njegove zaštite i unapređenja”, kazala je Miranović.

Navela je takođe da je problem istaknut u Dohi samo odložen i ne znači da on neće već sljedećom posjetom stručnjaka ICOMOS-a biti jasno apostrofiran.

Ugođaj za Irinu Bokovu

Kao prava domaćica Maja Ćatović je za Irinu Bokovu priredila poseban ugođaj. U njenu čast na gradskom trgu svoje tradicionalno kolo odigrala je Bokeljska mornarica, praćena zvucima Gradske muzike. Direktorici UNESCO Kotorani su uručili povelju počasnog člana Bokeljske mornarice. Po prvi put u devet vjekova dugoj istoriji ove mornaričke organizacije jedna žena postala je vlasnik ove povelje. Ta čast nije ukazana čovjeku koji je zaslužan za stavljanje Kotora na listu svjetske baštine daleke 1979. godine. Bio je to Senegalac, Amadou Mahtar M”Bow, direktor UNESCO u periodu od 1974-1987. godine. Kotor je postao dio svjetske baštine nakon katastrofalnog zemljotresa 1979. godine kada je na poziv Dragoljuba Najmana, bivšeg ambasadora SCG pri UNESCO, koji je od 1957. bio na radu u ovoj organizaciji u Parizu, M”Bow doputovao u porušeni Kotor. Legenda kaže kako je Najmana hitno pozvao Josip Broz Tito, koji se kobnog 15. aprila zadesio u svojoj vili Galeb u Igalu. Na zahtjev M”Bowa Kotor je za 24 sata upisan na ovu prestižnu listu. Sva potrebna dokumentacija pripremljena je retroaktivno. Ni prije ni poslije toga nijedan lokalitet u svijetu nije na taj način stavljen na listu svjetske baštine. Zanimljivo je da je tek ovih dana, 35 godina nakon upisa, iz UNESCO stigla Izjava Univerzalne vrijednosti Kotora na usvajanje u Upravu za zaštitu kulturnih dobara. U pitanju je dokument koji inače prethodi upisu lokaliteta na listu.

Branka PLAMENAC

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

4 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

4 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim…

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

3 sedmice

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo