Od bivših vlada stanove je dobilo pet tužilaca Specijalnog državnog tužilaštva i četiri Vrhovnog, kao i po četiri sudije Upravnog, Vrhovnog i četiri Ustavnog suda… Predsjednici komisija za dodjelu bili su Slavoljub Stijepović i Predrag Bošković, a sudije i tužioci su onda trebali da odlučuju po krivičnim prijavama podnesenim protiv njih i njihovih partijskih drugova

Skandal oko dodjele stanova i kredita po povoljnim uslovima se nastavlja. Rukovoditeljka stručnog tima Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije na visokom nivou Vanja Ćalović-Marković ove nedjelje je objavila nove podatke sa dosad nepoznatim detaljima ovog školskog primjera korupcije. Ugovore su bivše vlade proglasile tajnom, a nova je sa njih skinula oznaku tajnosti.

Povoljni stanovi i krediti za 580 državnih funkcionera i javnih službenika, u posljednjih deset godina, koštali su nas 25 miliona eura. Ćalović-Marković je objavila korupcionu šemu. Za izabrane Vlada je u startu kvadrat procjenjivala oko 30 odsto manje od tržišne cijene, pa je na taj diskont, zbog navodih zasluga, cijena snižavana još za 80 odsto, a ako bi funkcioner uzmogao da to plati u kešu čašćavan je i sa dodatnih 15 odsto popusta. Tako je sudija Ustavnog suda Budimir Šćepanović stan od 90 kvadrata u Univerzitetskom centru platio nevjerovatnih 146 eura po kvadratu ili 13.173 eura.

Posebno problematično kod raspodjele je to što je Vlada direktno uticala na ,,nezavisnu” granu vlasti, a po svom nahođenju odlučivala ko će od sudija i tužilaca dobiti stan ili par desetina hiljada eura pomoći. Vladina Komisija za stambena pitanja podijelila je sudijama i tužiocima više od pola miliona eura vrijedne stambene kredite, a neki od njih su metar kvadratni stana plaćali ispod 100 euro.

Sudije i tužioci su dobro znali da tu nisu čista posla. Od januara 2014. godine, Zakonom o stanovanju i održavanju stambenih zgrada propisano je da se ,,postupak, način i kriterijumi za rješavanje stambenih potreba sudija, državnih tužilaca i sudija Ustavnog suda, utvrđuju aktom Sudskog savjeta, Tužilačkog savjeta i Ustavnog suda”. Oni koji su imali veze sa vlašću vješto su izbjegavali ovu odredbu zakona pa su molili direktno Vladu da im dodijeli stan ili kredit. Suprotno citiranom Zakonu stanove je dobilo pet tužilaca Specijalnog državnog tužilaštva i četiri Vrhovnog državnog tužilaštva, kao i po četiri sudije Upravnog i Vrhovnog, i četiri sudije Ustavnog suda od sedam koliko ih ima…

DPS je tako skoro savršeno zaokružio sistem korupcije – predsjednici  Vladine Komisije za stambena pitanja bile su njegove perjanice Slavoljub Stijepović i Predrag Bošković. Oni su maltene poklanjali stanove i kredite izabranim sudijama ili tužiocima, koji su u isto vrijeme ,,samostalno” i ,,nepristrasno” trebali da odlučuju o brojnim krivičnim prijavama protiv njih  i njegovih partijskih drugova na čelu sa liderom Milom Đukanovićem. Sve je trebalo da prevenira Agencija za sprečavanje korupcije, čiji bivši čelnik Sreten Radonjić u maju 2017. godine,  traži 40.000 eura za adaptaciju i proširenje stana. Vlada je svojom Odredbom propisala da se funkcioneru može dodijeliti kredit za poboljšanje uslova stanovanja do maksimalno 15.000 eura. Međutim, u slučaju Radonjića, kao i mnogim drugim, Vlada krši svoju odredbu i dodjeljuje mu traženi iznos uz obavezu da vrati samo 8.000 eura. Ostatak je čašćavala iz naših džepova. Radonjiću je rata 73,5 eura na deset godina, uz,  za obične  građane, nevjerovatnu kamatu od dva odsto.

Bivša predsjednica Vrhovnog suda, birana u tri mandata, Vesna Medenica dobro je zadužila prethodne vlade. Tražila je 30.000 eura za rekonstrukciju kuće koju je naslijedila, dobila je 40.000 i da vrati 8.000 uz popust od 15 odsto. Stan koji je ranije dobila od države poklonila je ćerki.

Predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić je dobio 40.000, vraća osam hiljada, sa kamatom od dva odsto na 20 godina, ukupno 9.696 eura. On u molbi za kredit navodi da je 2008. podigao kredit kod poslovne banke u iznosu od 100.000 eura, na period od 20 godina, sa mjesečnom ratom od čak 760 eura, te da tim novcem nije adekvatno riješio svoje stambeno pitanje.

Pod istim uslovima je i predsjednica Upravnog suda Branka Lakočević dobila isti iznos novca za adaptaciju stana od 87 kvadrata. Za stan, star 12 godina, Lakočevićeva je u molbi Vladi navela da je potrebna kompletna adaptacija: kupatila, WC-a, kuhinje, instalacije, keramike, parketa, bravarije… Ona je za kompletne radove tražila od 45 do 50 hiljada eura, a dobila je samo 40.000.

Predsjednik Ustavnog suda Dragoljub Drašković dobio je stan od 109 kvadrata, iako je u Nikšiću imao kuću od 110 i stan od 52 kvadrata. Mevlida Muratović, sutkinja  Ustavnog suda, dobila je 40.000 eura, a nikad nije kupila stan, a njen suprug je već imao dva stana.

Sudija Ustavnog suda Desanka Lopičić dobila je stan u Podgorici od 75 kvadrata na deset godina po cijeni od 12.915 eura.

Sudija Vrhovnog suda Vesna Begović tražila je pomoć od države 2017, iako je upravo od Vlade ranije dobila stan od 52 metra kvadratna. Za razliku od šturih molbi sudija Vladi, njeno obraćanje se razlikuje po obimnosti i specifičnosti ,,problema”. Objasnila je da joj je stan na prizemlju i da joj provalnici kradu stvari sa balkona. No, tu nije kraj problemima – sutkinja ima hobi – slikarstvo, a kako uljane boje kojima slika imaju štetno dejstvo ugroženo joj je zdravlje ,,zbog nemogućnosti provjetravanja istog”. Duševna Vlada joj nudi veći stan od 75 kvadrata u Profesorskoj zgradi, ali sutkinja insistira na kešu. Dobija 40.000, vraća osam, kamata dva odsto. U godini kada traži pomoć Begovićeva ima godišnju zaradu od 34.000 i ušteđevinu od 35.000 eura.

Sutkinja Vrhovnog suda Dragica Milačić od Vladine komisije 2017. traži i dobija 20 hiljada eura, a vraća 4.000 u roku od pet godina. Iste godine kupuje novi autobomil.

Milanka Žižić, sutkinja Višeg suda, 2012. kada je na čelu Komisije bio Slavoljub Stijepović dobija stan od 90 m², po cijeni od 130 eura za kvadrat, ukupno 11.700 eura. Stijepović iste godine bivšem ministru pravde, tadašnjem sudiji Ustavnog, pa Vrhovnog suda Mirašu Radoviću dozvoljava razmjenu stana od 85 kvadrata na Malom brdu za stan od 109 kvadrata u Univerzitetskom centru. Nije jasno na koji način se došlo do toga da, po ovom ugovoru, kvadrat u starom stanu košta više (868,81 eura) od onog u novogradnji (861 euro). Radović je razliku doplatio 20.000 eura iako nije jasno kako jer u njegovom imovinskom kartonu tim parama se ne može ući u trag. Ako mu nije ostalo od kredita od 40.000 eura kojeg je 2010. dobio od Vlade.

Bivši ministar pravde Zoran Pažin je od Vlade 2016. dobio dozvolu da stan koji je dobio od države od 73 kvadrata zamijeni za veći od 128. ,,U trenutku kada je od države dobio stan od 128 kvadrata, Pažin nije bio isplatio ni prvi stan, koji je takođe po povoljnim uslovima dobio od države”, kazali su iz Nacionalnog savjeta. Objasnili su da je cijena prvog Pažinovog stana od 73 metra kvadratna u Zagoriču bila 9.052 eura, a dodatna doplata za razliku u kvadratima za drugi stan je iznosila 6.971 euro. Tako je ukupna cijena stana od 128 metara kvadratnih u Univerzitetskom centru koju je država obračunala Pažinu iznosila 16.023 eura. Pažin je najavio da će tužiti vicepremijera Dritana  Abazovića zbog povrede časti i ugleda i prava ličnosti ,,dovođenjem mog imena u kontekst korupcije”.

Povlašćeni su bili i tužioci. Specijalni tužilac Saša Čađenović je vratio prvi stan koji mu je dala Vlada tvrdeći da mu je terasa prevelika. On je dobio stan prethodno od 92 kvadratna metra, od kojih je 40 činila terasa, pa je Vladina Komisija za stambena pitanja prihvatila njegovu molbu i dodijelila mu stan od 89 kvadrata. Platio ga je 15.326 eura.

Specijalna tužiteljka Mira Samardžić je 2004. dobila stan pod Malim brdom od 80 metara kvadratnih za 3.291 eura ili 41 euro po metru kvadratnom. Deceniju kasnije ispostavilo se da je stan veći za 14 kvadrata, i doplaćuje taj višah sa 100 eura po kvadratu.

I Veselin Vučković, tužilac u VDT-u, dobio je 20.000 eura, od kojih na pet godina vraća 4.000 eura sa mjesečnom ratom od 70 eura. Specijalnoj  tužiteljki Lidiji Vukčević Vlada je dodijelila stan od 75 kvadrata.

Tužioci su bili privilegovani pa nijesu sami morali da mole Vladu za stanove i kredite. To je za njih radio specijalni tužilac Milivoje Katnić uz obrazloženje da će im to biti podstrek za dalje profesionalno angažovanje.

Ćalović-Marković je više puta pozvala pravnike da pomognu da se ovaj skandal pravno riješi i građani i država dobiju obeštećenje.

Pravnici sa kojima je Monitor razgovarao tvrde da su sudije i tužioci koji su  dobili stanove i kredite po povoljnim uslovima bili nesavjesni, jer su znali da dobijaju nešto što im ne pripada. Pa je shodno tome logično da snose i ekonomske posljedice. Kažu da je zbog povratka povjerenja u pravosuđe neophodno sudskim odlukama obeštetiti državu i građane od čijih para su državni funkcioneri pribavili za sebe nezakonitu imovinsku korist.

Upozoravaju da se država zbog diskriminacije može suočiti i sa tužbama onih koji nijesu bili povlašćeni, ali i ostalih građana koji na 20 i više godina plaćaju rate od 300 eura sa astronomskim kamatamo do 10 odsto, za kvadrate po cijeni od najmanje hiljadu ili više eura.

Predrag NIKOLIĆ