Povežite se sa nama

MONITORING

Korupcija i druge priče

Objavljeno prije

13 godina

na

monitor-1108-13-01-2012_Page_17_Image_0001

Bio je 6. april 2005. godine kada su se u Podgorici susreli premijer Crne Gore Milo Đukanović i tadašnji predsjednik Odbora direktora Mađar Telekoma Elek Štraub. „Prodaja Telekoma Crne Gore obavljena je na zadovoljstvo svih strana u tom poslu”, prenijeli su mediji izjavu crnogorskog premijera. Istog dana, Mađar Telekom je na račun jedne kompanije u Njujorku uplatio 580 hiljada eura, za navodne konsultantske usluge. Sedam godina kasnije, iz nalaza američke Komisije za hartije od vrijednosti saznajemo da je pomenuta uplata bila mito.

Prve informacije o ,,aferi Telekom” objavljene su u ljeto 2006. godine, nakon što su revizori Mađar Telekoma utvrdili da je kompanija potpisala – kako se tada vjerovalo – makar dva ugovora čiji iznosi ne odgovaraju vrijednosti pravnih i savjetodavnih usluga koje su njima plaćeni. Zbog toga nijesu usvojeni završni računi Mađar i Dojče Telekoma. Smijenjen je upravni odbor Telekoma Crne Gore na čelu sa Olegom Obradovićem. Prvi čovjek Mađar telekom Elek Štraub podnio je ostavku. Nadležni u Mađarskoj, Njemačkoj i SAD započeli su istragu. Sve to se nije doticalo crnogorskih zvaničnika. Milo Đukanović je dobio izbore, pa se povukao u privremenu političku penziju. Potom se vratio na presto, dobio još jedne izbore, pa se ponovo povukao… Privatizaciju Telekoma više nije pominjao.

Od pomena privatizacije Telekoma bježi i Igor Lukšić.

Kakav kontrast: prije nešto više od mjesec Lukšić je, sa ministrom Milanom Roćenom, u nedjelju ujutro digao svu Crnu Goru na noge zbog afere Listing. Prvi čovjek ANB i direktor Uprave policije otišli su sa svojih položaja.

Kada je objavljeno da je najprofitabilnije crnogorsko preduzeće privatizovano tako što su strateški partneri uz paket akcija kupili i par državnih zvaničnika koji su, može biti, i danas na uticajnim funkcijama, od Lukšića ni traga ni glasa. Možda su i oni pelcovani pa su, poput bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića, imuni na optužbe koje se tiču Mila Đukanovića.

Da ostanemo kod privatizacije Telekoma: Za savjetnika u tom poslu izabrana je, bez zakonom propisanog raspisivanja tendera, austrijska Rajfajzen investment. Odluku je donio tadašnji Savjet za privatizaciju kojim je, sa mjesta potpredsjednika, rukovodio profesor Veselin Vukotić. Ovdašnji su mediji pisali kako je njegova ćerka, Milena Vukotić u to vrijeme radila u beogradskoj kancelariji Rajfajzen investmenta. Nadležni nijesu u tome prepoznali ništa sumnjivo.

Koju godinu ranije po istom principu – može nam biti – izabran je i savjetnik u privatizaciji kotorskog Jugopetrola. Tada su Vukotić i društvo odlučili da savjetnički posao povjere Advokatskoj kancelariji Harison, koju je vodio Vukotićev saradnik iz vremena masovne vaučerske privatizacije Mark Harison. Tenderskoj komisiji u kojoj su, uz Vukotića, bili još Branko Vujović, Vujica Lazović i Predrag Nenezić nije smetalo ni to što (potvrđeno na sudu) je posao dobila advokatska kancelarija koja nije postojala ni na naznačenoj beogradskoj adresi ni u registru Advokatske komore Srbije.

Vukotić i Vujović su optuženi za sklapanje ugovora koji je Crnu Goru koštao tri miliona eura, ali ih je sud oslobodio optužbi nakon što su svjedoci – članovi tenderske komisije – saopštili da su spornu odluku donijeli jednoglasno. Sloga pobijedila zakon: Umjesto da bude proširena, optužnica je odbačena.

Nije prvi put da nam vijesti o korupciji u našoj kući stižu sa druge strane Atlantskog okeana.

Istražitelji iz SAD otkrili su 2010. godine da je Dajmler, američko-njemački proizvođač automobila podmićivao službenike u 22 zemlje, uključujući i Srbiju i Crnu Goru. Da bi zaustavio dalju istragu, koncern se sa američkim institucijama poravnao pristajući da plati kaznu od 185 miliona dolara. Crnogorske institucije nadležne za borbu protiv korupcije nijesu na to ni trepnule. Crna Gora se, tvrdili su, samo igrom slučaja našla na popisu zemalja čiji su zvaničnici korumpirani od predstavnika kompanije koja proizvodi vozila marke mercedes, krajsler, džip, smart…

Nadležnima nije zasmetao ni posao vrijedan 25 miliona eura zaključen između MUP-a i ovdašnjeg zastupnika Dajmlera. Njihova ponuda, vidi se iz tenderske dokumentacije, bila je na sva četiri nadmetanja najskuplja (negdje i više nego dvostruko od najpovoljnijeg ponuđača), ali je Dajmler jedini ispoštovao zahtjev o 20-godišnjoj otplati kupljenih vozila. Tako tvrde članovi Komisije za vrjednovanje ponuda. A u Zapisniku o ispitivanju i vrjednovanju ponuda (sastavljen sredinom 2008. godine) piše: ,,Ponuđač je kao način plaćanja ponudio kredit na 20 godina uz otplatu na 37 jednakih polugodišnjih rata od kojih će zadnja biti 30. juna 2020. godine…”.

Koja je to sila u stanju da 37 polugodišnjih rata zbije u period od 2008. do 2020. godine? Po kome kalendaru od juna ’08. do juna ’20. godine prođu dvije decenije? Tačni odgovori na ova pitanja vrijede makar sedam miliona eura. Toliko bi Crna Gora uštedjela da je samo u jednom od četiri raspisana tendera umjesto Dajmlera izabrala najjeftiniju ponudu.

Iz 2008. godine je i sljedeća priča: Dok je Vlada Mila Đukanovića pripremala promjene Zakona o porezu na dobit pravnih lica, u namjeri da oporezuje dio zarade koju su kompanije ostvarile trgovinom akcija na berzi, Aco Đukanović je proglasio stečaj svoje kompanije Monte nova. Tako su akcije iz vlasništva njegove kompanije (Prva banka, Zavod za urbanizam i projektovanje, Rudnik uglja…) prešle u posjed Đukanovića. Predstojeće izmjene nijesu se odnosile na fizička lica, pa ni Aco nije morao platiti ni centa novog poreza. Koincidencija.

Prije nepunih nedjelju dana guverner švajcarske centralne banke Filip Hildebrand je podnio ostavku zbog skandala u vezi kupoprodaje dolara koju je obavila njegova supruga – berzanski trgovac. Kašja Hildebrand je kupila 500 hiljada dolara nekoliko nedjelja prije nego je Centralna banka pod vodstvom njenog supruga donijela odluku da zaustavi rast franka i tako ojača euro i dolar.

Može li se povući paralela između ovog slučaja i opšte ravnodušnosti koja je pratila nedavno saznanje da Opština Budva već mjesecima vraća dugove of šor kompanije čiji je suvlasnik Miloš Marović, sin potpredsjednika DPS Svetozara Marovića. Naravno da ne može.

Uostalom, kada očekujemo da crnogorsko pravosuđe učini nešto protiv korupcije i organizovanog kriminala, moramo se sjetiti da je to firma koja trguje kradenom robom (Vrhovni sud je od policije dobio, a potom Rokšpedu prodao automobil ukraden u Beogradu) iz čije kase nestaju stotine hiljada eura. Za pronevjeru novca sa računa Vrhovnog suda optužena je sekretarica dok je ,,finansijski nalogodavac” bivši predsjednik suda Ratko Vukotić penzionisan pa unaprijeđen za člana Odbora direktora Budvanske rivijere.

Ko onda smije da pita: Da li će nekada biti procesirane mnogobrojne nepravilnosti uočene u poslovanju Prve banke (zloupotreba povjerenih depozita, neizvršavanje platnih naloga svojih klijenata, kreditni aranžmani sa Šarićima nakon odluke CBCG kojom se Banci zabranjuju takvi poslovi)? Šta je sa odgovornošću Miomira Mugoše za nezakonit posao sa Čedomirom Popovićem i njegovim Carinama iz koga je Glavni grad izašao sa minusom od 2,5 miliona, umjesto da prihoduje 13 miliona eura? Šta je sa poslovnim aranžmanima koje je gradonačelnik Bara Žarko Pavićević sklapao sam sa sobom? Ima li u crnogorskom pravosuđu junaka koji će aktuelnog premijera podsjetiti na posao između Ministarstva finansija, Regionalnog vodovoda i Prve banke u kome je milion eura za 40 minuta 33 puta promijenilo vlasnika? Ko će Branimira Gvozdenovića pripitati za građevinske dozvole kojima je kao resorni ministar legalizovao divlju gradnju rođaka u Budvi? A ko će DPS-u postaviti pitanje o nezakonitom finansiranju, nakon što su se njegovi funkcioneri javno iščuđavali nad podacima o navodnim donacijama. Dok se Naser Keljmendi hvališe kako je nesebično pomagao crnogorske vlasti… Šta li je dobio zauzvrat?

Vijesti iz Amerike nijesu nas mogle iznenaditi. Živimo u zemlji u kojoj vlada sa poslovnim partnerima potpisuje protokole kojima se obavezuje da jedni protiv drugih „neće preduzeti bilo kakve pravne radnje u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji” (Branko Vujović i MNSS). U kojoj aktuelni premijer ubjeđuje građane da „način na koji je Prva banka obezbijedila likvidnost nije za preispitivanje”, dok njegov prethodnik brani građanska prava ljudi optuženih da su švercovali tone kokaina, dok onima koji ukazuju na zloupotrebe – prijeti.

U Vašingtonu su se dosad samo pravili da to ne vide.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

3 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

3 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

1 sedmica

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo