Povežite se sa nama

SVIJET

KORONA VIRUS ZATVORIO MNOGE DRŽAVNE GRANICE: Sloboda kretanja od najveće vrijednosti do najveće opasnosti

Objavljeno prije

na

Zabranjen je ulaz u EU svima, osim državljanima zemalja-članica.  Stupila na snagu zabrana ulaska u SAD za putnike iz Šengenske zone. Nekoliko zemalja Afrike, Kariba, ali i Srbija, su  zatvorile granice ili zabranile letove iz EU. Turska je zatvorila granice za putnike iz devet država članica EU-a. Rusija je zatvorila kopnenu granicu s Poljskom i Norveškom.  No neki stručnjaci smatraju da to neće pomoći zaustavljanju širenja korona  virusa

 

Lideri Evropske unije (EU) su povukli potez bez presedana u  istoriji najveće i najuspješnije regionalne integracije u svijetu. Odlučili su se da radi obuzdavanja pandemije korona virusa na 30 dana zatvore granice. Računa se da je do srijede od KOVID-19 bilo oboljelo 73.632 osobe , a podleglo 3.304. u zemljama EU i još četiri države koje sa Unijom imaju sporazum o Evropskom ekonomskom području (EEA) i Šengenski sporazum.

Zabranjen je ulaz u EU svima, osim državljanima zemalja-članica, ljudima sa dugogodišnjim boravištem u Uniji, članovima porodica državljana bloka, diplomatama, zdravstvenim radnicima i ljudima koji prevoze robu.

Direktor Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) Tedros Adhanom Gebrejesus je saopštio da je Evropa sada „epicentar” globalne pandemije korona virusa i pozvao zemlje da primijene agresivne mjere, kako bi bili sačuvani životi. „Ne dozvolimo da ova vatra gori”, rekao je Gebrejesus, svojevremeni ministar zdravlja Etiopije i spoljnih poslova  istočnoafričke države.

Italija i Španija su poslije Kine, iz koje je krajem decembra 2019. potekla zaraza, zemlje sa najviše oboljelih. U Italiji je prema podacima od srijede oboljelo 31. 506 osoba, a u Španiji 11.178. Umrlo je 2.505 u Italiji i 491  u Španiji.

Druga tema šefova država i vlada bila je zajednička borba protiv ekonomskih posljedica epidemije. „Šta god bude potrebno biće urađeno2, rekao je predsjednik  Savjeta EU Čarls Mišel nakon konferencije.

Kancelarka Nemačke, Angela Merkel,  je naglasila da je važno održavati slobodan protok robe. Mora se računati s „ozbiljnim, veoma ozbiljnim posljedicama“ za privredu Unije čiju je vrijednost Međunarodni monetarni fond u oktobru prošle godine, kada je u njenom sastavu još bila Velika Britanija, procijenila na blizu 20,4  biliona dolara ili 25 odsto globalnog ukupnog domaćeg proizvoda (GDP).

Merkel je priznala da trenutno postoje poteškoće u vezi s graničnim kontrolama, pa bi  trebalo uspostaviti posebne „staze“ za kretanje robe.  Takođe je rekla da bi Nemačka ukinula ograničenja izvoza za medicinsku robu, onog trenutka kada bi se i partneri tako ponašali.

Kancelarka se usprotivila tvrdnjama da bi moglo da dođe do manjka novca tokom krize. ,,Nema nikakvih znakova za tako nešto”, rekla je Merkel. ,,Protok novca je zagarantovan. Stanovništvo bi trebalo da sluša zvanična saopštenja, jer u opticaju ima mnogo lažnih vijesti.”

Prethodno je osam članica EU zatvorilo granice za strane državljane zbog pandemije  ali neki stručnjaci smatraju da to neće pomoći zaustavljanju širenja bolesti. Granice su zatvorili Mađarska, Češka, Kipar, Danska, Litvanija, Latvija, Poljska i Slovačka.

Austrija i još nekoliko država granice su zatvorile djelimično i uvele dodatne granične kontrole. U ponedjeljak se toj grupi pridružila Njemačka, zatvorivši djelimično granicu s Austrijom, Danskom, Francuskom, Luksemburgom i Švicarskom.

SAD  su  zabranile ulazak u zemlju stranim državljanima koji dolaze iz Irske i Ujedinjenog Kraljevstva. U subotu je stupila na snagu zabrana ulaska u SAD za putnike iz Šengenske zone.

Nekoliko zemalja Afrike, Kariba, ali i Srbija, su  posve zatvorile granice ili zabranile letove iz EU. Turska je zatvorila granice za putnike iz devet država članica EU-a.  Rusija je zatvorila kopnenu granicu s Poljskom i Norveškom.

Pre tele-konferencije najviših čelnika EU bilo je dosta neslaganja unutar Unije. Francuski predsjednik Emanuel Macron je osudio jednostrane mjere granične kontrole koje su preduzele pojedine zemlje EU. Došlo je i do rasprave Makrona i Merkel pošto je Njemačka odlučila da privremeno uvede granične kontrole prema susjednim člnicama EU.

Čak je predjsednica Evropske komisije (EK) Ursula Fon der Lejen podsjetila da SZO ,,opšte zabrane putovanja ne smatra najdjelotvornijom” mjerom. Upozorila je da će zatvaranje granica dovesti do dodatne ,,društvene i ekonomske” štete.

,,Jedinstveno tržište mora funkcionisati. Nije dobro kada države članice preduzimaju jednostrane mere jer to uvijek izaziva domino-efekt, a to onemogućava da hitno potrebna oprema stigne do pacijenata, bolnica i medicinskog osoblja”, kazala je Fon der Lejen, donedavna njemačka ministarka odbrane.

Jedan portparol u Briselu je spontano zatvaranje granica diplomatski formulisao: ima sumnji u korist od te mere, jer je virus odavno svuda u EU. Zatvaranje granica nisu podržali ni neki stručnjaci. Njemački ministar zdravlja Jens Span, prije odluke lidera EU je kazao kako će se virus  širiti, iako zatvorite sve granice.

No, nisu svi mislili tako. ,,Sloboda kretanja u Šengenskoj zoni bila je naša najveća vrijednost, ali je sada postala najveća opasnost”, kazala je ministarka unutrašnjih poslova Litvanije Rita Tamašuniene.

Zatvaranje  unutrašnjih i spoljnih granica je protivno evropskom načelu slobodnog kretanja ljudi. Komentatori,  i provladinih njemačkih medija, smatraju da su omanule vlade i institucije EU na svim poljima i da ih je virus bacio u haos. Nisu poštovani dogovori i solidarnost. Niko nije reagovao pravovremeno i niko nije razumio koliko će ovo biti velika kriza.

Spašavaj se ko može – kao da je to bio moto evropskih vlada na početku korona-krize. Bez koordinacije, svako je uvodio mjere ne obavještavajući susjede. Rezultat je bila kakofonija propisa i savjeta.

Prvo je – kao i uvijek u kriznim vremenima – zakazala je solidarnost. Italija je prva i najteže pogođena korona-krizom, ali niko u Briselu nije došao na ideju da pozove Rim telefonom i ponudi pomoć. Italija je morala da gorko iskusi kako su jaki nemački susedi zaustavili izvoz medicinskog materijala. To je dovelo do kraha među ministrima zdravlja EU. ,,Bila je to slika bijednog nacionalnog egoizma u odnosu na probleme južno od Alpa koji su već bili jasni,” komentarisala je iz Brisela novinarka njemačke medijske kuće Dojče vele.

Evropski partneri su šokirali Italiju odbijanjem pomoći za medicinsku opremu. Ovakav gest EU prema vladi u Rimu povezuje se i sa nizom ranijih upozorenja kako EU tako i SAD-a, da italijanski „posao stoljeća“ sa Kinom i stavljanje potpisa na kinesku inicijativu „Pojas i put“, može  imati za ekonomiju te zemlje i transportnu infrastrukturu nesagledive posljedice sa katastrofalnim epilogom.

Smatra se da su Pariz i Berlin otvorili vrata za akciju Kineza koji su avionom, efikasno za publiku, poslali u Italiju ljekare i materijal. Tek ovih dana je EK postigla dogovor o zajedničkoj nabavci medicinske opreme. Tek sada se održavaju svakodnevne video-konferencije ministara zdravlja i kontakti šefova vlada, kako bi mogli da razmjenjuju i koordinišu planove. Do sada su svi samo pazili šta pričaju pred sopstvenim biračima.

Još prije odluke lidera EU o zatvaranju spoljnih granica, počele su da se formiraju beskonačne kolone kamiona i zastoj u prometu robe. Sada, ukoliko je izolacija neophodna, to mora biti organizovano kako treba, da bi roba stizala do ljudi i potrebna radna snaga mogla i dalje da cirkuliše, poručuju stručnjaci.

Ukoliko se na zajedničkom tržištu javi slom, doći će do problema u snabdevanju u samoposlugama. Onda će kao lažovi izgledati vlade koje su do sada tvrdile da je snabdevanje obezbijeđeno i da nema razloga za kupovinu zaliha. Ponovni pad u nacionalno razmišljanje o sopstvenoj koristi u okviru granica koje su odavno fiktivne može da umiri manje pametne birače, ali se time postiže suprotno.

Povratak u nacionalnu logiku će se okončati pošto krenu ekonomske posljedice. Evropa je odavno do te mere umrežena da recesija koja preti može biti savladana samo zajedno. Svaka zemlja na kontinentu je sama za sebe tek kap u okeanu.

 

Ranjivi Balkan i evropska nesolidarnost

Zdravstveni sistemi u državama Zapadnog Balkana su  i pre izbijanja epidemije  opterećeni nedostatkom opreme i stručnog osoblja. Dodatno će  ih pogoditi odluka EK o ograničenju izvoza medicinske opreme van EU kako bi bile sačuvane neophodne zalihe unutar bloka s obzirom na ubrzani rast zaraženih i preminulih. Članice EU, pre svega najugroženije poput Italije i Španije, suočavaju se sa problemom nedovoljnog broja respiratora, testova, kreveta za smeštaj pacijenata i strućnog osoblja.

Portparol EK Erik Mamer je potvrdio da se i na Zapadnom Balkanu primenjuje tzv. ,,šema autorizacije” koja omogućava članicama EU da odluče da li će izvoziti medicinsku i ostalu zaštitnu opremu. To podrazumeva da će sve zavisiti od spremnosti individualnih članica Unije da izvoze medicinsku opremu van granica bloka.

Odluka o limitiranju izvoz medicinske opreme će važiti narednih šest sedmica.  Ona je u regionu doživljena kao nedostatak evropske solidarnosti.

Evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji je u utorak održao videokonferenciju s premijerima država zapadnog Balkana o situaciji s korona virusom. ,,Naglasio sam spremnost Evropske unije da podrži regiju u suočavanju s virusom COVID-19”, naveo je komesar Varhalji.

Tokom videokonferencije, koju je austrijski kancelar Sebastian Kurc organizirao, Varhelji je premijerima sa zapadnog Balkana poručio da EK razmatra kako da poveže regiju s inicijativama koje EU preduzima kao odgovor na pandemiju korona virusa. To uključuje eventualnu mogućnost preusmjeravanja IPA finansiranja i fleksibilnosti u pravilima o državnoj pomoći, naveo je komesar.

Prethodno su stručnjaci iz Kine na video konferenciji koja je u Beogradu održana između zvaničnika Pekinga i zemalja Centralne i istočne Evrope iz tzv. formata ,,+1” preneli savete, znanja i iskustva radi  sprečavanje širenja i suzbijanja KOVID-19. Konferenciju je organizovala vlada NR Kine.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREKID VATRE NA BLISKOM ISTOKU: Ima li mira za Gazu?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici Gaze i Izraela postigli su dogovor o prekidu vatre. U Izraelu pomiješane emocije. Ukoliko Netanjahu parafira dogovor, mogao bi ostati bez vlade. Još su jaki glasovi u Tel Avivu koji traže da se sa uništavanjem Palestine ide do kraja. Dok su izraelski vazdušni napadi nastavljeni širom Gaze, u Deir al-Balahu, u središtu pojasa, ljudi su se okupili i slavili. Vršilac dužnosti šefa Hamasa  Halil al-Haja, rekao je da Izrael nije uspio da ostvari svoje ciljeve u Gazi

 

 

Ove srijede katarski premijer šeik Mohamed bin Abdulrahman al-Tani objavio je vijest koju smo svi čekali petnaest mjeseci: predstavnici Gaze i Izraela postigli su dogovor o prekidu vatre. Dogovor o pauziranju ratnih dejstava očekuje se da bude zvanično prihvaćen od strane Izraela nakon sjednice premijerovog kabineta za bezbjednost. „Dvije zaraćene strane u Pojasu Gaze postigle su dogovor o razmjeni zarobljenika i talaca, a posrednici najavljuju prekid vatre u nadi da će se postići trajni mir između strana“, rekao je katarski premijer.

On je najavio da obje strane treba potpuno da se pridržavaju svih faza dogovora kako bi se izbjeglo dalje krvoproliće i eskalacija u regionu. Ubrzo poslije ove najave, oglasio se i odlazeći američki predsjednik Džo Bajden. On je izjavio da je njegova administracija pregovarala sa obje strane, ali da će tim novog predsjednika uskoro biti zadužen za njegovu primjenu. Bajden je rekao da su se u Dohi pregovori priveli kraju uz prisustvo novog izaslanika za Bliski istok Stiva Vitkofa i savjetnika Bijele kuće za Bliski istok Breta MekGurka.

Novoizabrani predsjednik SAD Donald Tramp prigrabio je dogovor kao uspjeh svoje administracije. Ustvrdio je da se dogovor mogao postići samo kao rezultat republikanske istorijske pobjede u novembru. „Taj rezultat  je signalizirao cijelom svijetu da će moja administracija tražiti mir i pregovarati o dogovorima kako bi osigurala sigurnost svih Amerikanaca i naših saveznika“.

Dok su izraelski vazdušni napadi nastavljeni širom Gaze, u Deir al-Balahu, u središtu pojasa, ljudi su se okupili i slavili. U Hamasu su proslavili postizanje dogovora, a vršilac dužnosti šefa grupe, Halil al-Haja, rekao je da Izrael nije uspio da ostvari svoje ciljeve u Gazi. „U ime svih žrtava, svake kapi prolivene krvi i svake suze bola i ugnjetavanja, kažemo: Nećemo zaboraviti i nećemo oprostiti“, poručio je on.

Dok se slavi na razrovanim ulicama Gaze, u Izraelu pomiješane emocije. Ukoliko Benjamin Netanjahu parafira dogovor, mogao bi ostati bez vlasti. Jaki su glasovi u Tel Avivu koji traže da se sa uništavanjem Palestine ide do kraja.

Kako je raslo iščekivanje dogovora o prekidu vatre ranije u srijedu, Netanjahu i njegov ministar odbrane, Izrael Kac, sastali su se s jednim od vodećih figura krajnje desnice u koaliciji, ministrom finansija Becalelem Smotričem. Smotrič je bio veoma kritičan prema ranijim predloženim dogovorima s Hamasom. Njegov kolega, tvrdolinijaški ministar Itamar Ben Gvir, pozvao ga je da udruže snage i povuku svoje stranke iz koalicije – što bi potencijalno dovelo do pada vlade. Naravno, ako se dogovor prihvati.

Smotrič je kritikovao dogovor o prekidu vatre, rekavši da je to loš i opasan dogovor za nacionalnu sigurnost države Izrael. „Jasan uslov da ostanemo u vladi je apsolutna sigurnost povratka u rat”, prenijeli su njegove komentare izraelski mediji.

Dogovor koji je postignut u Dohi u velikoj mjeri slijedi okvire sporazuma o primirju prvi put predloženog u maju prošle godine. Podijeljen je u tri faze. Sva borbena djelovanja treba da prestanu tokom prve faze, a izraelske snage se povlače iz gradova Gaze u tampon zonu duž ivice pojasa. Raseljenim Palestincima treba da bude obezbijeđen povratak i slobodno kretanje između juga i sjevera teritorije, koju je Izrael presjekao instaliranjem vojnog koridora. Očekuje se i povećan protok pomoći u Gazu.

Druga faza zamišljena je kao sveobuhvatnija, s preostalim živim taocima koji će biti vraćeni i odgovarajućim brojem palestinskih zatvorenika koji će biti oslobođeni, uz potpuno povlačenje Izraela iz pojasa. To je korak na koji Netanjahu do sada nije bio spreman, a detalji ove druge faze predmet su daljih pregovora, koji treba da počnu 16 dana nakon prve faze.

U finalnoj, trećoj fazi bi se izvršila razmjena tijela preminulih talaca i boraca iz Gaze, a pokrenuo bi se i plan rekonstrukcije Gaze. Aranžmani za buduće upravljanje pojasom ostaju nejasni.

„Ujedinjene nacije su spremne da podrže sprovođenje ovog dogovora i povećaju isporuku humanitarne pomoći za nebrojene Palestince koji nastavljaju da pate,“ izjavio je Generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš.

Iz svijeta stižu poruke podrške. Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan rekao je da je dogovor o prekidu vatre važan korak za stabilnost regiona i dodao da će Turska nastaviti napore za rješenje na principu dvije države. Egipatski predsjednik Abdel Fatah Al Sisi je u čestitci apostrofirao važnost brze isporuke humanitarne pomoći Gazi. Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen apelovala je na obje strane da u potpunosti sprovedu dogovor.

Upravo se sprovođenja dogovora boje mnogi. Trofazni prijedlog predstavljen u maju, razmatran je cijelog ljeta. U septembru, jedan od glavnih izraelskih pregovarača, šef Mosada David Barnea, vratio se u Katar s nadom u rješenje. Međutim, Netanjahu je tada javno postavio uslov da izraelske trupe nastave okupaciju dva područja u Gazi: koridora Filadelfi duž granice s Egiptom i koridora Netzarim u centru pojasa.

Izrael će vjerovatno iskoristiti vremenski period prije nego sporazum o prekidu vatre stupi na snagu u nedjelju kako bi nastavio ratovati protiv Gaze i ostvario što više uspjeha, kazao je za Al Džaziru Andreas Krig, viši predavač na školi sigurnosnih studija na King’s koledžu u Londonu. „Sljedeća tri dana biće izuzetno teška za ljude u Gazi, puno ljudi će umrijeti i, nažalost, to takođe sugeriše da sam rat nije gotov”, rekao je Krig. „Ideja o faznom dogovoru koji ide od dogovora s taocima na onaj koji je održiviji vjerovatno je dobra ideja, problem je što smo bili u prvoj fazi u novembru i ona je propala”, rekao je ovaj poznavalac situacije.

Nije jasno zašto je Netanjahu sada odlučio da prihvati primirje. Neki izvještaji spominju sastanak sa Vitkofom, izaslanikom novoizabranog američkog predsjednika. Međutim, Tramp je praktično dao Netanjahuu odriješene ruke u oktobru, rekavši: „Bibi, radi šta moraš“.

Ima analitičara koji su mišljenja da bi sada izraelski premijer mogao zaključiti da njegovo prihvatanje prekida borbi, s Hamasom koji je daleko od uništenja, ne izgleda kao kapitulacija pred ovom grupacijom, Bajdenovom administracijom ili domaćim protivnicima. On bi dogovor mogao predstaviti kao pragmatičan korak, s obzirom na promjenu vlasti u SAD-u i sa novim predsjednikom koji će ga pohvaliti. No, tu je onda problem održanja vlade u Tel Avivu koji smo već pomenuli.

Kako će se postaviti izraelski premijer znaćemo u narednim danima. Sigurno je:  Hamas je preživio, ali mu slijedi period rekonstrukcije. Mediji naslućuju da će to vjerovatno biti pod vođstvom Mohameda Sinvara, brata ubijenog vođe Jahje Sinvara. Njegovi politički i vojni ogranci moraće ponovo uspostaviti svoje pozicije. Grupa ne samo da nije protjerana, već trenutno nema očigledne alternative njenoj vlasti. Hamas će  morati biti uključen ne samo u održavanje primirja, već i u operacije obnavljanja uništene zemlje.

A uništeno je mnogo toga. Od početka kopnene ofanzive izraelske vojske na Gazu u oktobru 2023. godine, kao odgovor na napad boraca iz Gaze od 7. oktobra, u kojem je ubijeno oko 1200 Izraelaca, prijavljeno je da je ubijeno više od 46.000 Palestinaca, uključujući 17.492 djece. Više od 1,9 miliona od ukupno 2,2 miliona stanovnika pojasa Gaze raseljeno je, a veliki dio infrastrukture i stambenih objekata je uništen ili teško oštećen.

Iako bi primirje zaustavilo izraelske napade i omogućilo nekim ljudima povratak u svoje domove, situacija će vjerovatno ostati nesigurna. Netanjahuova vlada uvijek bi mogla zaprijetiti obnavljanjem vazdušnih napada, ako ne i onih kopnenih, ili blokadom humanitarne pomoći.

Ne treba zaboraviti: samo u 48 sati prije potpisivanja dogovora, najmanje 123 osobe  su ubijene, a nekoliko stotina drugih povrijeđeno u izraelskim napadima širom Gaze.

Četvrtak je. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, sijenke straha nad sudbinom primirja i dalje su prisutne. Netanjahu i njegova vlada i dalje oklijevaju da parafiraju sporazum, a ubijanje Palestinaca se nastavlja. Premijer Izraela ima i sasvim lični motiv da bježi od primirja – optužnica Haškog tribunala za ratne zločine protiv njega, ostaje na snazi.

Primirje je zrak nade, ali je trajni mir još upitan.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

GLOBALNA 2024 .: Vrli novi fašizam

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godina je počela svemirskom trkom,  a završila starom pričom o dominaciji na Bliskom istoku. Između toga smo se bavili klimom, vještačkom inteligencijom, ljudskim pravima, Ukrajinom. Mnogo teških tema koje teško da će zatvoriti naredna godina

 

 

Posljednjih decenija proteklog milenijuma svijet je sa nadom gledao u budućnost. Okom filmske kamere ona je bila prepuna letećih automobila, usb prenosivih ljudskih sjećanja, teleportacija, genetskih modifikacija… Ispalo je da se na dnevniku i dalje slušaju vijesti o Izraelu i Palestini, ratu Zapada i Istoka i autokratama u usponu.

Godina je krenula  pričom o ponovnom osvajanju Mjeseca. Velike sile, prije svih SAD, Rusija i Kina žele da pošalju svoje astronaute i pokažu nadmoć na plavoj planeti. U priču se uključuju i drugi, poput Japana i Indije. Šalju se sateliti, istražuju se načini za bezbjedno spuštanje letjelica. Satelite šalju i korporacije. Ukupan broj satelita mogao bi biti oko milion. Ovakav ritam zabrinjava između ostalog i zbog velikog zagađenja. O regulativi ove trke se priča tek izokola.

Na površini zemlje vještačka inteligencija (AI) i njen ekstremno brzi razvoj donijeli su strepnju u svaki dom. Najviše se strahuje od redukcije broja mjesta za zaposlenje ljudske radne snage. Ima i onih koji strahuju od scenarija sličnim onom iz filma Terminator u kom AI preuzima kontrolu nad planetom. Aplikacije kao što je ChatGPT, koje su jednostavne za korišćenje i ne zahtijevaju prethodno tehničko znanje, uvele su AI u svaki dom. Čatujemo sa AI super drugom o domaćim zadacima, medicinskim dijagnozama, piše nam žalbe, CV-eve i prognozira rezultate pred odlazak u kladionicu.

Ima dosta problema, naročito vezanih za etičnost upotrebe, kontrolu, pravnu regulaciju, vlasništvo. Ima i benefita. Komitet za Nobelovu nagradu prepoznao je značaj AI kada je dodijelio nagradu fizičarima „za temeljna otkrića i izume koji omogućavaju mašinsko učenje pomoću vještačkih neuronskih mreža”. Polovina Nobelove nagrade za hemiju dodijeljena je za razvoj „AI modela koji je riješio problem star 50 godina: predviđanje složenih struktura proteina”.

Klima je i ove godine bila tema brojnih rasprava. Nivo ugljen-dioksida u atmosferi  raste, a 2024. godina će ostati zabilježena kao najtoplija godina u istoriji. Prvi put, prosječna globalna temperatura bila je 1,5 stepeni celzijusa viša u odnosu na period prije industrijske revolucije. To je naročito opasan znak, pošto Pariski sporazum iz 2015.,  nastoji da spriječi svijet da trajno pređe taj nivo.

Da planeta nije zdrava pokazale su i neke rijetke klimatske pojave. Uragan Beril pogodio je Grenadu kao najraniji godišnji uragan kategorije 5 koji se ikada formirao u Atlantiku. U Evropi su mediteranske zemlje bile pogođene nizom toplotnih talasa. U Aziji su snažni tajfuni doveli do opsežnih poplava i klizišta. Prema podacima evropske klimatske službe Kopernikus oboren je rekord za najtopliji jun, postavljen godinu ranije. Čekamo ljeto 2025. vjerovatno i nove rekorde.

Evropom su harale poplave i požari. Istovremeno. Ni Crna Gora i region nijesu prošli bez nevolja.  Najgore je bilo u Bosni i Hercegovini. Tamo su do sada pronađena tijela 26 žrtava. Poplave u našim krajevima više se vezuju za građevinske nego za klimatske nepogode.

U narednim decenijama, rastuće temperature će predstavljati izazove i za ekonomiju. Prema istraživanju objavljenom u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), više od 3,5 milijarde ljudi će se morati prilagoditi temperaturama iznad opsega koji se smatra normalnim za ljude. I pored nevesele situacije, stručnjaci se nadaju da bi pariski sporazum mogao postati stvarnost u dogledno vrijeme. Da li se radi o pretjeranom optimizmu stvar je tumačenja.

Dva zatvorenika, jedan na udaru Rusije, drugi SAD-a bili su  glavni akteri, dvije izuzetno intrigantne priče o ljudskim pravima  Ruski opozicionar Aleksej Navaljni i australijski novinar Džulijan Asanž zaokupili su još jednom svjetsku pažnju u aprilu, odnosno junu ove godine.

Jedan od najvećih protivnika ruskog režima preminuo je u dalekoj zatvorskoj koloniji na Arktiku. Režim u Moskvi se nije potresao dok su pljuštale optužbe o njihovoj krivici sa svih strana svijeta. Iza opozicionara su ostale brojne akcije vezane za neku bolju Rusiju, ali i puno kontroverzi. Asanž, umoran, ali živ dočekao je slobodu. Nakon godina skrivanja i zatvora, odletio je u Australiju kao slobodan čovjek. Pred kraj mandata predsjednik Džo Bajden pozvan je od strane dva američka kongresmena da pomiluje Asanža. Oni upozoravaju da su duboko zabrinuti što sporazum o priznanju krivice osnivača WikiLeaksa postavlja presedan za gonjenje novinara i zviždača optuženih za špijunažu.

Više od polovine svjetske populacije  glasalo je  u preko 60 zemalja. Teme svih izbora bile su repetitivne – populizam, polarizacija, imigracija i politika identiteta. Autokrate su u modi.

Sjenke desničarenja i fašizma pratile su Evropu.  Ispolirani ili ne, elementi ovih ideologija ulaze u parlamente širom kontinenta. Zbog toga su se sa posebnom pažnjom čekali rezultati izbora za Evropski parlament.

Od šestog do devetog juna u svih 27 članica EU birani su predstavnici za EP. Na  kraju ove sage, desnica je dobila nova snagu, a glavnu stolicu u kući zadržala je Ursula von der Lejen. To neće riješiti krizu i neslaganja u Evropi. Pisali smo u prošlom broju Monitora da Evropi tek predstoji turbulentan period. Njemačka i Francuska politika opet prolaze kroz prestrojavanja od koga će zavisiti puno i u ovim zemljama, ali i u EU.

Ova godina donijela je mandate Vladimiru Putinu i Donaldu Trampu. Dok je u Rusiji sve prošlo bez neizvjesnosti, SAD ima priču za Holivud. Atentat na jednog predsjedničkog kandidata, povlačenje drugog, sudski procesi, porno zvijezde, lobisti, teorije zavjere… I naravno desničarenje do srži.

Nakon novembarskog glasanja i velikog povratka Trampa zapisali smo na ovim stranicama: „Jaz u toj zemlji je ogroman, a spoljnopolitički problemi sustižu jedan drugi… Ima li 78-godišnji ishitreni biznismen-političar mudrosti i kapaciteta da vodi zemlju. Sigurno je samo da će njegova politika biti izazov konkurentima, ali i saveznicima“. Svjetski lideri nadaju da će novoizabrani predsjednik biti blagonaklon prema njihovim agendama.

Prije nekoliko dana novoizabrani predsjednik obratio se pristalicama  prvi put nakon novembarske pobjede. „Nismo imali nerede. Nismo imali ništa. Bilo je prelijepo gledati“, rekao je Tramp.

U govoru se fokusirao i na novu metu. Panamski kanal i panamsku vladu. Sugerisao je da bi mogao pokušati da ponovo preuzme kontrolu nad kanalom ako Panama ne prilagodi takse za prolaz koje on smatra nepravednim. Ismijavao je i Kanadu, govorio da je američka država, a njen premijer – guverner. To bi mogao biti način na koji će se postavljati i prema ostalim spoljnopolitičkim akterima.

Pominjao je sastanak sa Putinom na kom bi pokušao da preduzme akcije sa ciljem završetka rata u Ukrajini. I ruski predsjednik je izrazio spremnost za sastankom.

Rusija je nastavila akcije u Ukrajini. U trećoj godini rata nijesmo bliže rješenju. Od jula, ruske snage su potisnule ukrajinske trupe duž fronta u istočnoj Ukrajini. Teritorija koju je Rusija osvojila došla je po visokoj cijeni. Gubici za obje strane su ogromni, a medijski izvještaji i ono što dolazi iz komandnih centara dvije države razlikuju se. Priča se naveliko i o gubicima vojnika iz Severne Koreje čije prisustvo u ratu još spore mnogi.

Sve će uveliko zavisiti od najavljenih pregovora Putina i Trampa. Ukrajincima nedostaje naoružanja, a Vašington zatvara slavinu. Evropska pomoć teško da će biti dovoljna. Ako je i bude.

Rasplamsava se blikoistočno žarište. Kada smo početkom oktobra ispratili godišnjicu  novog kruga haosa započetog Hamasovim  napadom na Izrael i izraelskim nemilosrdnom odgovorom, napisali smo: „ Tokom protekle godine u Pojasu Gaze, Izrael je bombardovao više od 40.000 ciljeva, pronašao 4.700 ulaza u tunele i uništio 1.000 lokacija za lansiranje raketa. Tokom ovih akcija ubijeno je preko 41.000 Palestinaca koji žive u Gazi, odnosno svaki 55. stanovnik. Crne brojke Gaze rastu iz sata u sat“. U decembru broj žrtava premašio je 45000. Broj povrijeđenih je iznad 107000. Manje mračne nijesu ni ostale brojke. Do 17. decembra, oko 80,5 odsto Pojasa Gaze je pod aktivnim nalozima za evakuaciju koje je izdao Izrael. UN kaže da je najmanje 1,9 miliona ljudi, oko 90 odsto stanovništva širom Pojasa Gaze raseljeno. Neki čak 10 puta ili više.

Sudije Međunarodnog krivičnog suda (MKS) izdale su naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i bivšeg ministra odbrane, kao i vojnog lidera Hamasa iako je izraelska vojska saopštila da je on poginuo u vazdušnom napadu na Gazu u julu.

Izrael je nastavio po svom. Iskoristio je haos Sirije i ušao duboko u njihovu teritoriju, pod izgovorom rata protiv terorizma. Moguća naredna domina u bliskoitočnom nizu je Iran.

Sirijski pobunjenici koji su preuzeli kontrolu i formirali novu vladu ove zemlje nakon Bašar al Asadovog bjekstva u Moskvu imaće pune ruke posla. Novi lideri Sirije saopštili su da su postigli sporazum sa pobunjeničkim grupama o njihovom raspuštanju i integraciji u okviru ministarstva odbrane.

Šta će sirijska saga značiti za Iran, Palestinu, Izrael, Tursku, Rusiju, SAD, u konačnici i za svijet odgonetnuće nam donekle godina pred nama. Odlazeća, 2024.  ostavlja 2025.  teško nasljeđe.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DONALD TRAMP, OPET: Izazov Americi i svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

SAD su dobile novog starog predsjednika. Obećao je: „Amerika je slomljena. Ja ću je oporaviti“. Jaz u toj zemlji je ogroman, a spoljnopolitički problemi sustižu jedan drugi. Nakon godina u vrhu američke i svjetske politike, jedno pitanje se samo nameće. Ima li 78-godišnji ishitreni biznismen-političar mudrosti i kapaciteta da vodi zemlju. Sigurno je samo da će njegova politika biti izazov konkurentima, ali i saveznicima

Milioni Amerikanaca glasali su na izborima, koje mnogi smatraju najvažnijim u modernoj istoriji SAD-a. Imali su priliku da se odluče između aktuelne potpredsjednice, predstavnice Demokrata Kamale Haris i bivšeg predsjednika, Republikanca Donalda Trampa. Osim za mjesto u Bijeloj kući na izborima se odlučivalo i o kontroli nad Predstavničkim domom i u Senatu SAD. Takođe, Amerikanci su glasali i za lokalne zvaničnike, sudije i različite političke inicijative.

Šesti novembar nam je donio vijesti sa američkih glasačkih mjesta. Tramp će biti naredni predsjednik SAD-a. On je najstariji predsjednik u istoriji ove zemlje. Biznismen političar suočen sa brojnim skandalima tokom karijere, sudskim procesima – krivičnim i građanskim, presudom, kaznom koja ga čeka za tri nedjelje, te izbjegnutim atentatom donio je Republikancima tako priželjkivani povratak. I to kakav.

„Pomoći ćemo našoj zemlji da zacijeli. Ovo će biti zlatno doba Amerike i to je veličanstvena pobjeda za američki narod. Opet ćemo učiniti Ameriku velikom”, ponavljao je mantre često korištene tokom kampanje u postizbornom obraćanju. Ovo danas nije isti onaj svijet u kome je do napada na Kapitol Hil Tramp bio ključni igrač. Izgleda da ni povratnik u ovalnu sobu nije onaj koga smo upoznali 2016. I jedan i drugi su ogorčeniji i opasniji. Zato kada pominje nove vrijednosti, čišćenje domaće politike i promjene kursa, nikom nije svejedno.

A možda može i gore. Svojim govorima opet je namrgodio mnoga čela. Osim potpredsjednika JD Vensa među saveznicima novi predsjednik je posebno istakao Elon Maska, milijardera i prilično kontroverznu ličnost. Tramp kaže da je upravo on „nova politička zvijezda i jako važan tip”. Mnogi, pa i iz republikanskog tabora ne bi željeli da vide ovakvo lice politike u budućnosti.

Da je izvojevao veliku pobjedu ne govore samo rezultati iz swing država, već i veliki broj afroameričkih i hispanoameričkih glasača koje je republikanac uspio privući. Što se tiče izbornog štaba Demokrata, Harisin tim je otkazao planirano pojavljivanje na izbornoj večeri na Univerzitetu Hauard u Vašingtonu, gdje je kandidatkinja studirala, nakon što je Tramp jurio ka pobjedi prilikom pristizanja prvih rezultata. U srijedu veče je priznala poraz: „Dok priznajem ove izbore, ne odustajem od borbe koja je podstakla ovu kampanju”, rekla je ona i dodala: „Borbe za slobodu, za priliku, za pravednost i dostojanstvo svih ljudi”.

Demokrate će nakon ovih izbora morati dobro da poslože svoje planove. Izlazne ankete isticale su tri glavna pitanja: abortus, demokratiju i ekonomiju. Prva dva su bila u korist Harisove, dok je posljednje išlo u prilog Trampu. Analitičari smatraju da je to više zbog toga što je u masi ostalo sjećanje na njegov mandat prije pandemije, kada je berza rasla, a nezaposlenost padala. Sve nakon toga mu je išlo na ruku. Pandemija prije svega. Nakon toga, pod Džoom Bajdenom, Amerikanci su trpjeli jaku inflaciju. Nijesu zaboravili ni fizičko stanje ovog predsjednika, ali ni činjenicu da, iz njihove perspektive gledano, SAD nijesu uspjele da obezbijede mir u Ukrajinu ili Izraelu. Zasigurno pamte glasači i sliku povlačenja poslednjeg američkog vojnika iz Avganistana koja je stigla već u prvim danima Bajdenovog mandata.

Moglo bi se tumačiti i da su uslovi za Trampovu pobjedu kovani od prvog dana mandata demokratskog predsjednika. Nadalje, uloga žrtve i progonjenog od strane sistema koja je kulminirala neuspjelim atentatom tokom mitinga u Pensilvaniji očigledno su nadogradili bijes birača i njihovu želju za promjenom. Na žalost izbor nije bio veliki. Kasni ulazak u igru Kamale Haris očigledno nije mogao zakrpiti sve rupe u sistemu Demokrata. Uskočila je na Bajdenovo mjesto i zaslužila priznanje za porast podrške Demokratama. Ali… Nije uspjela da dosljedno sprovede jasnu agendu ili transformativne politike. To što je ekonomija bila nedovoljno apostrofirana očigledno je bilo značajno za najveći broj glasača.

Glasačima nije smetalo što se Trampova treća predsjednička kampanja odvijala paralelno sa četiri krivična slučaja protiv njega od koji je jedan kulminirao presudom. Nju Tramp planira da ospori putem žalbe. Ovi procesi će se nakon reizbora posmatrati kroz potpuno novu prizmu.

Kroz novu prizmu osmatraće se i svijet iz Vašingtona. Kako će izgledati novi poredak pitaju se mnogi još od kada je počela predsjednička trka. I mi smo na ovim stranama par puta donosili stavove Harisove i Trampa vezane za spoljnu politiku SAD-a nakon 20. januara 2025. godine kada se i zvanično kroči u Bijelu kuću.

Svjetski lideri su već počeli da šalju čestitke. Redom su stizale čestitke i nade za nastavak tradicionalne saradnje. Čak i od onih koji su znali grubom retorikom karakterisati Trampa u prethodnim godinama. Neo-fašista i populista je odjednom postao poželjan saradnik.

Znakovite su neke od poruka koje Trampu šalju kolege iz svijeta. „Vaš istorijski povratak u Bijelu kuću nudi novi početak za Ameriku i snažno ponovno posvećivanje velikom savezu između Izraela i Amerike,“ rekao je izraelski premijer Benjamin Netanjahu. Nema sumnje da izraelski premijer računa na Trampovu podršku, naročito jer je ovaj često iznosio čvrst stav o podršci Izraelu i njegovim planovima za Palestinu.

Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski je uputio čestitke među prvima. Vjerovatno će upravo njegova zemlja prva i osjetiti nove vjetrove američke administracije. Nerijetko je Tramp obećavao da bi završio taj sukob ko dlanom o dlan. To, znaju svi, znači samo jedno – zeleno svijetlo za Vladimira Putina.

Iz Kremlja su poslali umjerenu poruku. Dmitrij Peskov kaže da će Rusija suditi o Trampu na osnovu njegovih postupaka. Dodao je i da nije upoznat sa planovima predsjednika da čestita Trampu na izborima, jer su SAD neprijateljska zemlja. Istakao je da očekuju zaokret u spoljnoj politici, te da će se novi predsjednik oglušiti na pozive savezničkih privezaka. Nekim zapadnim medijima kolala je i priča da je čestitka iz Moskve u Vašington stigla privatnim kanalom dvojice predsjednika.

I iz Crne Gore su poslate čestitke. „Siguran sam da ćemo zajedno graditi mostove saradnje i očuvati mir i stabilnost na Zapadnom Balkanu”, kazao je među prvima predsjednik skupštine Andrija Mandić. U Banja Luci je zgrada Palate pravde u bojama američke zastave. „Ovo je pobjeda Amerike kojoj mi vjerujemo“, rekao je Milorad Dodik tokom koktela organizovanog u čast Trampove pobjede.

Svi se nadaju da će novoizabrani predsjednik biti blagonaklon prema njihovim agendama. Istina je vjerovatno daleko od toga. Vremešni i hiroviti Tramp mogao bi biti izuzetno nepredvidiv igrač na geopolitičkom planu. Takvih momenata smo se nagledali i u prethodnom mandatu.

Ako je suditi po onome što je pričao tokom kampanje mnogi će imati problema sa novim predsjednikom. Prije svega mediji koje je u više navrata nazivao neprijateljskim kampom i neprijateljima naroda. Ostala je zabilježena i rečenica tokom nedavnog mitinga u Pensilvaniji da bi ako neko želi da ga pogodi morao da puca kroz lažne vijesti, aludirajući na prisutne reportere. To mu kako je rekao i ne smeta toliko.

Na meti su mu i brojni činovnici, pa se očekuje da će čistka državnog aparata biti detaljna. Najavio je i razmatranje otpuštanja državnih tužilaca koji ne slijede njegova uputstva. To bi svakako bio raskid sa dugotrajnom američkom politikom nezavisnog federalnog aparata za sprovođenje zakona.

Tokom kampanje je obećao završetak zida prema Meksiku i mnoge druge akcije vezane za smanjenje populacije migranata. Predložio je korišćenje vojske protiv „neprijatelja iznutra”, iako je ostao nedorečen ko su tačno ti elementi. Prijetio je da će goniti mnoge koje je optužio za izbornu prevaru iz 2020. godine. Takođe je obećao da neće zloupotrijebiti vlast, ta de će biti diktator, ali samo prvog dana svog mandata. Za taj dan je najavio nastavak zidanja meksikčkog zida i „bušenje, bušenje, bušenje“ misleći na pojačane aktivnosti vezane za fosilna goriva. Da li se pomenuta diktatura završava na tome, ostaje da se vidi.

Tokom prethodnih mjeseci pominjao je ne samo preispitivanje uloge i misije NATO-a što je često bilo na tapetu i tokom prvog mandata, već i nove carinske stope za partnere iz EU. Ako ostane pri svojim najavama Kina će biti glavna ekonomsko-poilitička meta. Planira se niz akcija vezanih za poreze tamošnjim kompanijama, onemogućavanje da one kupuju nekretnine u SAD itd.

SAD su dobile novog predsjednika. Ovog puta će na Kapitol Hil stići mirno i sa ustima punim obećanja o napretku. Tokom jednog od slavodobitnih govora iza njega je stajao veliki natpis: „Amerika je slomljena. Ja ću je oporaviti“. Jaz u toj zemlji je ogroman, a spoljnopolitički problemi sustižu jedan drugi. Nakon godina u vrhu američke i svjetske politike, jedno pitanje se samo nameće: Ima li 78-godišnji ishitreni biznismen-političar mudrosti i snage da vodi zemlju pravim putem? Ako se obistini i dio najavljenih planova, a obzirom na činjenicu da su Republikanci trijumfalno preuzeli poluge vlasti u SAD-u, tu zemlju čeka buran period. Iscjeljenje nacije će vjerovatno sačekati. Sigurno je: njegova politika biće izazov i konkurentima i saveznicima. Americi i svijetu.

 

 

Vrijeme politike kakvu dugo nijesmo vidjeli

Novi nasilnik je na igralištu i valja se prilagoditi  – otprilike je tako izgledala srijeda kada je svijet saznao za Trampov povratak. I oni koji su oštro kritikovali njegovu političku, ali i društvenu ličnost,  poput novog engleskog premijera Keira Starmera poslali su čestitke pune pomiriteljskih tonova i želja za saradnjom. Gavne sile EU Francuska i Njemačka uskladile su svoje priče o Evropi koja mora biti jedinstvena. „EU mora stajati zajedno i djelovati na jedinstven način“ – rekao je Olaf Šolc novinarima nakon razgovora sa francuskim kolegom Emanuel Makronom. Već četvrtak je donio ozbiljne prepreke ovoj saradnji, jer su sve prilike da će Njemci ići na vanredne izbore. Dva lidera su naglasila izazove Trampove protekcionističke trgovinske politike i izolovane retorike koju oslikava moto Amerika na prvom mjestu.

O nadolazećem američkom izolacionizmu i desničarskim stremljenjima novog predsjednika SAD-a govori i sarajevski novinar i profesor književnosti Amer Tikveša: „On je jedan od originalnijih na spektru desnih autokrata. Svi oni imali su ksenofobiju kao jedan od glavnih ideoloških postulata svoga djelovanja, ali ona je kod većine drugih bila ili povod za ratovanje ili barem prijetnje ratom. Kod Trampa je ona povezana s pacifizmom. On će, kaže, prekidati ratove, ali će istovremeno i otjerati migrante. Riješit će se prisustva Amerike u svijetu, ali i svijeta u Americi”, napisao je Tikveša na svom FB profilu.

Gotovo da nema političara desnog spektra koji nije poslao čestitke novoizabranom glavnokomandujućem SAD-a. Iz Južne Amerike najvatrenije poruke dolaze od desničarskog predsjednika Argentine. Javier Milei, koji dijeli sličan stil sa Trampom, nazvao je pobjedu ‘izvanrednom’ i obećao da će voditi spoljnu politiku usmjerenu samo ka dvije zemlje, SAD-u i Izraelu. „Znajte da možete računati na Argentinu u ispunjavanju vaših ciljeva“, napisao je Tikveša na svom FB profilu. .

Bivši krajnje desničarski predsjednik Brazila, Žair Bolsonaro, objavio je video snimke na kojima je sa Trampom, u kojima ga naziva -pravim ratnikom. „Neka Trampova pobjeda inspiriše Brazil da slijedi isti put“, uskliknuo je Bolsonaro I desničarski lideri iz NATO zemalja  pohitali su da podijele radost. Među prvima, naravno Viktor Orban, Geert Vilders… Britanski političar Najdžel Faraž, lider desničarske Reformističke partije, rekao je u objavi na X-u: „Keir Starmer mora raspakovati crveni tepih za 47. predsjednika SAD-a. Ovo je velika prilika koju treba iskoristiti”. Marine Le Pen, liderka francuskog krajnje desnog Nacionalnog saveza, smatra da se američka demokratija jasno izrazila, a Amerikanci slobodno izabrali predsjednika. „Ovo novo političko doba koje počinje mora doprinijeti jačanju bilateralnih odnosa i težnji ka konstruktivnom dijalogu i saradnji na međunarodnoj sceni”, napisala je na X-u.

„Danas takođe moramo proslaviti važnost hispanskog glasa u ovoj pobjedi slobodnog svijeta. Vrijeme je za patriote. Vrijeme je za slobodu”, napisao je Santiago Abaskal, lider španskog desnog Voxa.

I balkanski igrači poslali su svoje čestitke, i naši naravno. Svi se nadaju dobroj volji novog igrača. Gostujući na AJB, istoričar Tvrtko Jakovina je istakao da se dogodila ogromna promjena koja će uticati na cijeli svijet, pa i na naš region. Ocijenio je da to nužno nije povoljno, naročito ne za male zemlje. „Bez obzira na to da li se veselili danas Trampovom dolasku ili ne, morate znati da ulazimo u jedno područje politike kakvo do sada nismo vidjeli. Barem ne jedno jako dugo vrijeme u 20. i 21. stoljeću”, rekao je Jakovina.

Slične stavove za istu televiziju podijelio je i Danijel Server profesor sa univerziteta Džons Hopkins. „Prva najdramatičnija promjena odnosiće se na Ukrajinu, gdje će pokušati dati dio Ukrajine Rusima kako bi ih natjerao da zaustave rat. To je najavio i tokom predizborne kampanje i možda će u tome i uspjeti”, kaže Server. On napominje da tu postoje implikacije za Balkan., „ Podjele u Ukrajini biće  presedan za podjele na Kosovu i BiH”.

Na opsanosti novih  politika, Ameriku i svijet je upozorio nezavisni senator Berni Sanders. On je u oštro intoniranoj poruci pozvao Demokrate da izvuku pouke iz poraza.„Ne bi trebalo biti veliko iznenađenje kada Demokratska stranka koja je napustila ljude radničke klase otkrije da je radnička klasa napustila njih. Prvo je to bila bijela radnička klasa, a sada su to i latino i crni radnici“, rekao je Sanders zahtjevajući od odgovornih ljudi koji su zabrinuti za temelje demokratije i ekonomsku pravdu da povedu vrlo ozbiljne političke rasprave.

Kultni američki pisac i scenarista Stiven King nakon pobjede Trampa napisao je na društvenim mrežama status koji se može tumačiti i kao kritika na račun obje političke struje SAD-a: „U mnogim radnjama koje prodaju lijepe, ali krhke stvari, često stoji natpis: Lijepo za gledanje, milina za držanje, ali kad se slomi – kupio si. Ista stvar važi i za demokratiju”.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo