Povežite se sa nama

Izdvojeno

KONSULTACIJE KOD PREDSJEDNIKA MILATOVIĆA: Spajić nesporan, a vladu bi svi po svom

Objavljeno prije

na

Nakon prvog kruga konsultacija, obećanje o stabilnoj vladi koje je Milojko Spajić dao nakon izbora, djeluje kao nemoguća misija

 

Lider Pokreta Evropa sad Milojko Spajić je  nesporan – oko toga se slažu partije koje su učestvovale u konsultacijama sa predsjednikom države Jakovom Milatovićem,  radi utvrđivanja mandatara za sastav 44. crnogorske vlade.  Situacija je potpuno drugačija kada se radi o sastavu vlade. Otprilike, svi bi vladu po svom. Neki ulazak  uslovljavaju neučešćem drugih , a drugi  brojem resora i pozicija koje bi im  pripale.

Milatović se do sada sastao sa predstavnicima PES, ZBCG, DPS, SNP, URA, SNP, HGI, BS..U ponedjeljak će nastaviti  razgovore sa predstavnicima albanskih partija i CIVIS-om.

Nakon prvog kruga konsultacija, teško je procijeniti kako bi mogla izgledati većina koja bi činila vladu, iako Spajić tvrdi da ona već postoji.. “Mislim da smo ubijedili predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića da imamo većinu za mandatara, ali i za formiranje nove vlade”, saopštio je lider PES-a nakon sastanka.

Sastanci koji su uslijedili, međutim, pokazuju da je ta “većina” prilično  klimava.

Poruci Spajića odmah se javno usprotivio Andrija Mandić, lider Nove srpske demokratije, koja je dio  ZBCG. On je saopštio da ne zna kako je Spajić uvjerio šefa države da ima podršku potrebnu za formiranje vlade. “Kod Predsjednika se mora doći s potpisima četrdeset jednog poslanika za formiranje vlasti, a ne s uvjeravanjem da postoji podrška za to”, kazao je.

Mandić je saopštio da Spajić može da računa na potpise ZBCG “kad se budu dogovorili”.  U prevodu, kada budu zadovoljni resorima u vladi i podjelom pozicija. Bilo je sporno mjesto predsjednika parlamenta, koje je Spajić, prema nazvaničnim informacijama,  već ponudio Demokratama. Sada stižu dojave da su iz ZBCG, spremni da od te funkcije odustanu, uz adekvatnu zamjenu u ministarskim pozicijama.

Nešto ranije je Milan Knežević, nosilac liste ZBCG na vanrednim junskim parlamentarnim izborima, saopštio  da Spajić ne kontroliše proces formiranja Vlade. “Kako mi se čini, on u ovom trenutku može računati na eksplicitnu podršku jedino od strane Demokrata”, ocijenio je. Knežević je poručio da ZBCG ne može prihvatiti da „treći budu drugi”. Nakon ovakvih ocjena dvojice lidera ZBCG, iz PES-a su ih optužili da se ponašaju kao DPS.

Pozicija ZBCG u pregovorima oko nove vlade opterećena je porukama Zapada da ih ne vide kao partnera.  Ustupci koje ZBCG javno pominje, poput odricanja resora bezbjednosti, ili eventualno odustajanje od pozicije šefa parlamenta, mogu se kroz tu prizmu posmatrati. S  druge strane, poruke Zapada sve manje liče na poruke, a sve više na diktate.  Početkom sedmice oglasio se izaslanik SAD za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar. On je saopštio da se SAD raduju brzom formiranju nove vlade „čiji članovi podržavaju pristupanje Crne Gore EU, jedinstvenu podršku NATO Ukrajini, građansku prirodu države, poštovanje ljudskih prava, unapređenje uslova za rad dinamičnog civilnog društva..“. Zvuči kao da se buduća vlada ne formira samo po Spajićevim „principima“. Već da ih ima i Eskobar.

Eskobarovi principi pogoduju partijama koje su svoj ulazak u vladu uslovile neučešćem ZBCG u njoj. Radi se o strankama koje takođe imaju hipoteku, ali koja je za Zapad očito trenutno nerelevantna. Njihov prtljag je dugogodišnje učešće u Đukanovićevim vladama,  odnosno hipoteka korupcije, ćutanja na dugogodišnji izostanak suštinskih reformi.

Očigledno je: i hipoteke  onih koji negiraju genocid u Srebrenici i revidiraju istoriju,  onih koji su bili vjerni partneri Đukanovićevog režima  dok je harao crnogorskim resursima, teško su breme na leđima Crne Gore.  Zato su očekivanja o preobražaju poslije prve smjene vlasti 30. avgusta 2020,  pala u vodu.

Ulazak u vladu javno su neučešćem u njoj ZBCG   uslovile Hrvatska građanska incijativa (HGI) i Socijaldemokrate (SD).  Saopštenja Bošnjačke stranke su suzdržana, ali i dvosmislena.  Lider Bošnjaščke stranke Ervin Ibrahimović kazao je da je za tu stranku nesporno da mandatar bude Spajić, te da „program PES-a nije u koliziji sa onim za šta se BS zalaže”. Neki drugi programi za BS su  sporni. “Bošnjačka stranka je od početka naglasila da nama mogu da budi partneri oni koji dijele NATO i evropske vrijednosti. Nijesmo se izjašnjavali o partijama, neka o tome odluči mandatar, a mi ćemo se na partijskim organima izjasniti”, saopštio je.

Bezrezervnu podršku Spajiću ne daju ni svi oni koji su učestvovali u vlasti nakon pada DPS-a u avgustu 2020, ali ni oni koji su bili dio vlasti do 2020. Vladimir Joković, lider SNP, kazao je da Spajiću ta partija daje načelnu podršku da bude mandatar. “Ne dajemo blanko podršku dok se ne postigne potpuni dogovor – ko će sačinjavati  vladu, koji će udio koalicija SNP-a i Demosa imati u toj vladi, koji će biti prioriteti te vlade, rokovi za njihovo ostvarenje… Želimo da oni koji su ostvarili promjene i koji su napravili preokret u Crnoj Gori, budu dio nove vlasti”, saopštio je.  Takođe, kazao je da koalicija SNP-a i Demosa ne bi voljela da bude u vladi u koju bi podržavala prosta većina.

Za sada, bez prigovora bile su tek Demokrate Alekse Bečića. Nakon sastanka sa Milatovićem, Bečić je saopštio da daje saglasnost da Spajić bude mandatar, te da se nada da će se što prije formirati vlada. „Pregovori sa Demokratama su uspješno završeni i ne postoji nijedno sporno pitanje“ kazao je Bečić.

Oni koji definitivno neće učestvovati u budućoj vladi, jer ih u njoj ne vidi Spajić, smatraju da će se nova vlada teško formirati, a ako se to desi , kratko trajati. Spajić na pregovore o Vladi nije pozvao DPS, i URU čiji je lider aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, zbog afere Do Kvon koja je lansirana sedmicu pred izbore čime je, po njihovim proračunima,   smanjen izborni rezultat PES-a.  Aferu, odnosno navodne veze Spajića sa odbjeglim korejskim kraljem kriptovaluta Do Kvonom, kojeg potražuju SAD i Sjeverna Koreja zbog višemilionskih prevara na kripto tržištu, u javnost je iznijela tehnička vlada pred izbore. Afera je stigla i do sjednice Vijeća za nacionalnu brzbjednost, da bi je nakon izbora prekrio zaborav. Niko je više ne pominje.

Abazović je nakon konsultacija sa Milatovićem saopštio da će URA biti u narednoj, 45. oj vladi, a da će vrijeme pokazati da li postoji većina za formiranje nove vlade

“Očekivali smo da se ovo završi što prije, ali još ne treba gubiti nadu… Ponašamo se krajnje odgovorno i fer. Želimo svima puno sreće, ali ne možemo da završimo posao za druge. Nametnuli su se kao supermeni, sad baš i nije tako. I šta sad, neko drugi im je kriv? Nek naprave (vladu), svima želim puno uspjeha”, kazao je Abazović.

On je rekao da podršku GP URA za formiranje vlade ne mogu imati “oni koji ne razgovaraju s njegovom partijom”.  Takođe, poručio je da će URA, “ako ne bude većine za izbor nove vlasti, predložiti neki model za njeno konstituisanje”. Nije želio da precizira o kakvom modelu se radi.

Lider DPS Danijel Živković saopštio je nakon konsultacija da je “ pitanje da li će novog kabineta biti”. On je kazao da je na osnovu razgovora sa Milatovićem zaključio da nema većine od četrdeset jednog poslanika na osnovu koje bi šef države odredio mandatara.

Nakon prvog kruga konsultacija kod predsjednika države, jasno je da je većina na koju se poziva Spajić prilično nestabilna. Obećanje o stabilnoj vladi koje je Spajić dao nakon izbora ,trenutno izgleda kao nemoguća misija. U tome mu  teško može pomoći i ocjena da je „neponovljivi spoj crnogorske genetike, japanske škole i jevrejske logike“, kako ga je ovih dana okarakterisao bivši premijer Zdravko Krivokapić.

Zanimljivo, niko, uprkos očiglednoj i dubokoj krizi društva,  dezorijenatacijama, nije poslije izbora ni pomenuo mogućnost formiranja koncentracione vlade kao izlaz. Iako je to rješenje lider PES pomenuo u izbornoj noći.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ SILOVANJA MALOLJETNICE U BIJELOM POLJU: Policija prećutala da se radi o povratniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor posjeduje presudu koja potvrđuje da je A.K.,  za kojim policija traga zbog silovanja maloljetnice,  povratnik. Što je Uprava policije prećutala u saopštenju medijima

 

 

Drugi slučaj silovanja maloljetne osobe u Bijelom polju za dva mjeseca. U prvom slučaju osumnjičeni je uhapšen, dok se u nedavno počinjenom seksulanom zločinu za počiniocem intezivno traga. Riječ je o povratniku,  što je policija prećutala kada su 13.februara dostavili saopštenje medijima.

„Uprava policije preduzima intenzivne mjere i radnje povodom prijave da je jedno maloljetno lice silovano. Policijski službenici su kao osumnjičenog identifikovali lice A.K.(39), za kojim se intenzivno traga“, saopštili su kratko. I apelovali na medije da  u cilju zaštite maloljetne žrtve izvještavaju sa posebnom pažnjom i senzibilitetom.

Uprava policije je, međutim,  prećutala podatak da je riječ o nasilnom povratniku za kojim se traga zbog silovanja kćerke, a koji je 2014.godine pravosnažno osuđivan zbog pokušaja silovanja i to maloljetne sestrične. Informacija da se radi o pravosnažno osuđivanoj osobi zvanično je potvrđeno iz bjelopoljskog Višeg suda.

“Pravosnažnom presudom ovog suda K.br. 55/2013 od 17.02.2014. godine, okrivljeni A.K. oglašen je krivim zbog krivičnog djela silovanje u pokušaju iz čl. 204 stav 4 u vezi stava 1 KZ, u vezi čl. 20 KZ-a i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina. Presuda ovog suda je potvrđena presudom Apelacionog suda Crne Gore, Kž.br. 56/2014 od 19.05.2014. godine. Drugi postupak vođen protiv istog je pred ovim sudom okončan nepravosnažnom presudom ovog suda, K.br. 18/23 od 04.11.2024. godine, kojom je okrivljeni A.K. oslobođen od optužbe da je izvršio krivično djelo silovanje iz čl. 204 stav 1 KZ CG, jer nije dokazano da je izvršio krivično djelo za koje je optužen“, piše u odgovoru Višeg suda u Bijelom Polju.

Monitor je u u posjedu osuđujuće presude, ali  poštujući pravo na privatnost i dostojanstvo žrtve, većinu djelova neće objaviti. Samo one koji ukazuju da je A.K. u konkretnom slučaju postupao sa umišljajem.

„Prije svega, valja istaći, da se osuđujuća presuda ne temelji samo na prvom iskazu optuženog K. A. Glavni dokazi koji upućuju na optuženog K. A. kao izvršioca predmetnog krivičnog djela, jesu i iskaz svjedoka – oštećene H. J. … Svjedok Z. M. potvrdio je navode oštećene, kazavši da je radio u prodavnici gdje je utrčala oštećena uplakana i tražila od njega da je sakrije kazavši mu ‘da se D. ružno ponašao prema njoj”, misleći na optuženog…a bio je u stanju da shvati značaj svog djela i da upravlja svojim postupcima, što je utvrđeno iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka – psihijatra K.G., a svoju upornost i želju da dovrši predmetno djelo ukazao je i svojim ponašanjem nakon napuštanja vodenice i dolaskom u B., ponovo je oštećenu, mimo njene volje uzeo u naručje i nosio prema napuštenoj kući, kada je oštećena pozvala majku telefonom, pa kada je optuženi to shvatio spustio je oštećenu, što je ona iskoristila i trčeći se udaljila od njega, o čemu je takođe uvjerljivo u svom iskazu o svemu tome kazala H. J. i upravo utrčavanjem u prodavnicu kod svjedoka Z. M. Zahtijevanje od njega da je sakrije u stvari je bilo bjekstvo oštećene u cilju sprječavanja optuženog da ne dovrši započeto krivično djelo“, piše u obrazloženju sudija Apelacionog suda koje su potvrdile petogodišnju robiju odbjeglom silovatelju.

Prema nezvaničnim informacijama iz policije odbjegli Bjelopoljac je naoružan i opasan po okolinu. Navodno  posjeduje oružje, što je lično saopštio pripadnicima policije koju su uspjeli da, nakon što je slučaj prijavljen, stupe u kontakt sa njim. To je ujedno i razlog zbog čega mještani bjelopoljskih sela žive u strahu o čemu pišu i po društvenim mrežama.

S druge strane Uprava policije nastavlja da ćuti i ne odgovara šta su preduzeli kako bi odbjegli Bjelopoljac bio uhapšen. Nema odgovora ni da li je tačno da bježi naoružan i da li je opravdan strah građana koji brinu za bezbjednost djece.

Prema javno dostupnom izvještajima Ministarstva unutrašnjih poslova, maloljetnici su tokom 2021,2022. i 2023  bili žrtve u skoro 80 slučajeva seksulanih prestupa, a broj tih krivičih djela se povećava iz godine u godinu.

Prema dostupnom izvještaju za 2021.godinu registrovano je 36 krivičnih djela protiv polne slobode, što već tada je ukazivalo na povećanje u odnosu na uporedni period od 33,3 posto.

„Od čega: 8 kd silovanje što je smanjenje od 11,1% u odnosu na uporednu godinu. Među ostalim seksualnim deliktima evidentirano je i: 8 kd obljuba sa djetetom, 16 kd nedozvoljena polna radnja; 4 kd dječja pornografija. Nepoznati izvršioci počinili su 8 krivičnih djela, od kojih je 7 kd rasvijetljeno – za sada je ostalo nerasvijetljeno 1 kd dječja pornografija, što čini procenat rasvijetljenosti 87,5%. Krivična djela prijavljena su nadležnim tužiocima sa 29 krivičnih prijava, kojima je obuhvaćeno 29 lica, među kojima 11 lica koja su i ranije procesuirana zbog vršenja krivičnih djela. Žrtve vršenja ovih krivičnih djela je 35 lica, od kojih 24 maloljetna“, piše u izvještaju

Godinu kasnije broj krivičnih djela se povećao pa je registrovano 40 krivičnih djela protiv polne slobode, dok se broj kričnih djela „silovanje“ povećao za čak 100 posto.

„Ukazuje na povećanje u odnosu na uporedni period od 11%, od čega: 16 kd silovanje, od kojih jedno u produženom trajanju, što je povećanje od 100% u odnosu na uporednu godinu, i 1 kd silovanje u pokušaju. Među ostalim seksualnim deliktima evidentirano je i: 1 kd obljuba sa djetetom – u produženom trajanju, 14 kd nedozvoljena polna radnja, od kojih dva u vezi sa obljubom sa djetetom; 8 kd dječja pornografija. Nepoznati izvršioci počinili su 10 krivičnih djela i sva su rasvijetljena. Krivična djela protiv polne slobode procesuirana su nadležnim tužiocima sa 35 krivičnih prijava, kojima je obuhvaćeno 39 lica, sve muškog pola, među kojima 12 lica koja su i ranije procesuirana zbog vršenja krivičnih djela. Žrtve vršenja ovih krivičnih djela su 39 lica, od kojih 36 ženskog pola, među kojima 23 maloljetna lica, navodi se u dostupnom izvještaju.

Godinu kasnije, prema izbješaju ua 2023.godinu, opet se bilježi povećanje ovih krivičnih djela.

„Tokom 2023.godine registrovana su 54 krivična djela protiv polne slobode, čime je obim kriminala u ovoj oblasti u odnosu na uporedni period povećan za 35 posto. Evidentirano je 15 kd silovanje, što je smanjenje od 6,2% u odnosu na uporednu godinu, od kojih 3 kd po NN izvršiocu i sva tri su naknadno rasvijetljena. Među ostalim seksualnim deliktima evidentirano je i: 7 kd obljuba sa djetetom, 18 kd nedozvoljena polna radnja, od kojih 1 u produženom trajanju; 1 kd posredovanje u vršenju prostitucije; 11 kd dječja pornografija; 1 kd navođenje maloljetnog lica da prisustvuje vršenju kd protiv polne slobode; 1 kd mamljenje djeteta u cilju vršenja kd protiv polne slobode. Nepoznati izvršioci počinili su 11 krivičnih djela od kojih je 9 rasvijetljeno Krivična djela protiv polne slobode procesuirana su nadležnim tužiocima sa 50 krivičnih prijava, kojima su obuhvaćena 52 lica, sve muškog pola, među kojima 9 lica koja su i ranije procesuirana zbog vršenja krivičnih djela. Žrtve vršenja ovih krivičnih djela su 49 lica, od kojih je 48 ženskog pola, među kojima 25 maloljetnih lica“, navodi se u izvještaju.

Koliko je slučajeva zabilježeno tokom prošle godine nije poznato.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Potraga za zagubljenim reformama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti

 

 

MONITOR: Hrana je skupa pa, na poziv vaših imenjaka (Alternativa), neki građani bojkotuju supermarkete. Da li je država skupa i kako bi se građani trebali odnositi prema toj skupoći?

SOŠIĆ: Država je skupa, iz godine u godinu nas košta sve više, a pritisak da smanji nepotrebne troškove, da se bori sa gubicima i uzaludnim trošenjem, opada. Fokus je, možda s pravom, bio na prihodnoj strani, na razmišljanje što će nadoknaditi doprinose kojih se država odriče i koje sve nove izvore prihoda možemo pronaći i produbiti.

Valjalo bi da ova bude godina rezova i pripremnih radnji koje će učiniti da u budžetu za 2026. godinu imamo veći prostor za ulaganja u infrastrukturu, odnosno, ciljane programe socijalne podrške na račun ostvarenih ušteda u tekućem budžetu.

Kod situacije sa bojkotom, sve sličnosti prestaju sa nazivom. U svakoj vijesti o bojkoti, bilo bi ispravno reći da je organizator na parlamentarnim izborima 2023. godine bio na listi PES-a. Novinari su dužni da tu činjenicu pomenu kada izvještavaju o njihovim aktivnostima, kako bi građani dobili punu informaciju. Inače, ne mislim ništa dobro o takvom načinu djelovanja, previše je populističko u metodama i sadržaju, a to uključuje i ovu posljednju akciju. Više me brine pažnja koju im poklanjaju svi mediji – to je zabrinjavajući pokazatelj koliko je i u tom sektoru situacija loša.

MONITOR: Da ostavimo to za neku drugu priču. Državna administracija raste do mjere da, kako smo vidjeli i čuli, to ni premijer više ne može da isprati. Šta dobijamo za uzvrat?

SOŠIĆ: Predsjednik Vlade je rekao da je centralna vlast smanjila broj zaposlenih u odnosu na novembar 2023. godine za 400 zaposlenih. A, prema podacima Ministarstva finansija i Ministarstva javne uprave, broj zaposlenih u tom periodu povećan je za 617.

Spajić je, takođe, najavio tri reformske mjere: smanjenje ugovora o djelu za 20 odsto, smanjenje broja zaposlenih na centralnom nivou za 20 odsto i zamrzavanje novih zapošljavanja u upravi. Mi smo u Institutu alternativa bili iznenađeni tim najavama, jer par mjeseci ranije, kada smo slične akcije sa sistemskim obrazloženjem predlagali za Fiskalnu strategiju, Vlada je iste odbila.

Iako broj zaposlenih u javnom sektoru stalno raste, Ministarstvo javne uprave uspijeva da to prikaže kao pozitivan indikator u svojoj refomi. Trik je sledeći: MJU mjeri procentualno učešće zaposlenih u upravi na centralnom i lokalnom nivou u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori. To znači da ako ukupna zaposlenost  raste, a raste zbog raznih faktora, onda će njihov indikator biti pozitivan i pored novih zapošljavanja,  pošto će pomenuti odnos, procentualno, biti u padu. Na sličan način su vlade DPS-a pokušavale da manipulišu, prikazujuću broj zaposlenih kroz udio troškova za plate u BDP-u.

U stvarnosti: prema mjerenju primjene principa javne uprave OECD SIGMA za potrebe Evropske komisije (januar 2025.), Crna Gora je u oblasti “upravljanje ljudskim resursima” najgora u regionu. Najgore su ocijenjeni zapošljavanje, tranparentnost postupka, kao i stručno usavršavanje i učinak državnih službenika.

MONITOR: Šta tu može da se uradi?

SOŠIĆ: Započet je rad na nekoliko važnih zakona – prije svega mislim na Zakon o javnim ustanovama i Zakon o javnim preduzećima. Valjalo bi iskoristiti tu šansu da se stvore temelji za reformu tih sektora.

Zakon o javnim ustanovama je možda važniji jer će se odnositi na naveći broj zaposlenih u javnom sektoru. Da pojasnim: Zakon o državnim službenicima i namještenicima, sa svojim procedurama kadrovskog planiranja te zapošljavanje uz testiranje i transparentnost, odnosi se tek na oko 10 odsto ukupnog broja zaposlenih u javnom sektoru, ili 10.200 službenika i namještenika. Svi ostali se zapošljavaju i rade primarno na osnovu opštih propisa o radu (Zakona o radu).

Tako, od 47.284 zaposlenih na centralnom nivou, 30.700 rade u javnim ustanovama (zdravstvo, prosvjeta, kultura…). Svi oni zasnivaju radni odnos u skladu sa Zakonom o radu, kao i zaposleni u privatnom sektoru. To znači da nema procedura javnih konkursa, kadrovskih planova, testiranja, kategorisanja radnih mjesta, precizno definisanih uslova… Najveći dio zapošljavanja obavlja se po pojednostavljenim procedurama koje su podložne zloupotrebama.

Crna Gora je jedina zemlja u regionu koja nema ili zakon o javnim ustanovama ili propis kojim je definisano zapošljavanje u ovom sektoru na detaljniji način od opštih propisa o radu.

MONITOR: To nas dovodi do sistema obračuna zarada u javnom sektoru i pitanja njegove pravičnosti?

SOŠIĆ: Tražiti logiku u sistemu zarada u javnom sektoru Crne Gore je uzaludan posao. A stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti.

Spajić  je krajem godine objavio da se odustalo od izmjena zakona o zaradama u javnom sektoru, dok se ne sprovedu analiza svih primanja u javnom sektoru. Mi smo mislili da to rade još od kada su prije godinu dana formirali radnu grupu za izmjenu ovog zakona. Iako su gotovo svi članovi Vlade početkom prošle godine najavljivali radikalne izmjene koje bi zauzdale prohtjeve sinidkata javnog sektora, na kraju je objavljen nacrt zakona koji se, gotovo u potpunosti, bavi samo povećanjima zarada rukovodnog kadra i javnih funkcionera.

Kako će se odraditi analiza koju najavljuju ja nisam siguran – Ministarstvo finansija ne vodi registar zarada svih zaposlenih u javnom sektoru, iako mu je to zakonska obaveza. Istovremeno, projekat centralizovanog obračuna zarada nije zaživio – još uvijek su čak i neka ministarstva van ovog sistema, a ustanove nisu ni krenule da se integrišu (na primjer, svaka od oko 250 obrazovnih javnih ustanova sama obračunava zarade za svojih oko 20 hiljada zaposlenih). Sem što ovo dovodi do grešaka, nepotpune evidencije, tužbi protiv države, to onemogućava da se donose razumne, podacima potkrijepljene, odluke jer da bismo reformisali sistem prvo bi valjalo da znamo osnovne podatke o njemu, a to sada nije slučaj.

MONITOR: Da pređemo onda na bolje vijesti – nedavno smo dobili budžet za ovu godinu. Šta nam on donosi?

SOŠIĆ: Budžet je samo odraz politika Vlade – ništa se u njemu ne odlučuje nego se pravi plan za finansiranje već donijetih odluka. Stoga je sada glavno pokrenuti mjere koje će učiniti da budžet za 2026. godinu izgleda drugačije.

Tu prije svega mislim na potrebu da se na osnovu analiza potrošnje uđe u hrabrije rezove tekućeg budžeta i troškova adminstrativnog aparata. Predlagali smo analize potrošnje (spending reviews) za fiskalnu strategiju i tada nam je rečeno da prijedlog nije prihvaćen, ali da će oni svakako raditi nešto slično. Čekamo na takvu inicijativu već godinama ali, iako može zvučati čudno, Ministarstvo finansija se mnogo ne obazire na štednju i čuvanje novca.

Nema boljeg primjera od informacija koje Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa kvartalno dostavlja i koje niko ne čita. Gotovo 20 miliona našeg novca je u 2024. godini otišlo za izgubljene sporove i troškove sudskih postupaka. U posljednjem Izvještaju podvukli su i boldovali da se uporno obraćaju institucijama, ali ih svi ignorišu i direktno proizvode štetu po budžet bez ikakve odgovornosti. Da bi se taj problem riješio nije dovoljno da neko smanji potrošnju. Potrebno je da se cijeli  proces okrene naglavačke i vrati u normalu.

To nisu jednostavne radnje u kojima će neko da odluči i kroz prijedlog budžeta predvidi da će se u narednoj godini trošiti manje na nekoj poziciji. Ovdje se radi o potrebi iskorjenjivanja dubokih problema koji su metastazirali i zahtijevaju sistemski rad – novi propisi, novi ljudi, nove prakse.

Osim ovoga, nadam se da će se nešto raditi i na nadzoru budžetske potrošnje.

MONITOR: Važi li isto i za kapitalni budžet?

SOŠIĆ: Mislim da je jedna od ključnih stvari na dnevnom redu reforma kapitalnog budžeta. Vrijeme je da se podvuče crta i da se jasno kaže da je način na koji se do sada radilo besmislen – skup, komplikovan, nedjelotvoran, pa građani treba da budu ljuti što decenije prolaze od ideje do realizacije.

U kapitalnom budžetu za ovu godinu evidentiramo dodatno pogoršanje situacije. Imamo ogroman broj projekata – 346 projekata (prošle godine ih je bilo 332), a tome treba dodati i čak 180 manjih projekata koje su poslanici u posljednjem trenutku dodali kroz zaključak budžeta. I sve to treba da sprovode dvije Uprave i da o tome izvještavaju.

Ove godine uz kapitalni budžet nije usvojen zaključak Skupštine koji smo imali u 2024. godini, a obavezivao je Vladu da kvartalno izvještava o izvedenom stanju po pojedinačnim projektima. Nadam se da će, pored toga, poslanici naći način da razmotre potrošnju i da će se usredsrediti na sistemske promjene – kako učiniti da sa ograničenim sredstvima koja imamo gradimo brže i bolje i da građani što prije osjete korist od tih ulaganja.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo