Povežite se sa nama

Izdvojeno

KONSULTACIJE KOD PREDSJEDNIKA MILATOVIĆA: Spajić nesporan, a vladu bi svi po svom

Objavljeno prije

na

Nakon prvog kruga konsultacija, obećanje o stabilnoj vladi koje je Milojko Spajić dao nakon izbora, djeluje kao nemoguća misija

 

Lider Pokreta Evropa sad Milojko Spajić je  nesporan – oko toga se slažu partije koje su učestvovale u konsultacijama sa predsjednikom države Jakovom Milatovićem,  radi utvrđivanja mandatara za sastav 44. crnogorske vlade.  Situacija je potpuno drugačija kada se radi o sastavu vlade. Otprilike, svi bi vladu po svom. Neki ulazak  uslovljavaju neučešćem drugih , a drugi  brojem resora i pozicija koje bi im  pripale.

Milatović se do sada sastao sa predstavnicima PES, ZBCG, DPS, SNP, URA, SNP, HGI, BS..U ponedjeljak će nastaviti  razgovore sa predstavnicima albanskih partija i CIVIS-om.

Nakon prvog kruga konsultacija, teško je procijeniti kako bi mogla izgledati većina koja bi činila vladu, iako Spajić tvrdi da ona već postoji.. “Mislim da smo ubijedili predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića da imamo većinu za mandatara, ali i za formiranje nove vlade”, saopštio je lider PES-a nakon sastanka.

Sastanci koji su uslijedili, međutim, pokazuju da je ta “većina” prilično  klimava.

Poruci Spajića odmah se javno usprotivio Andrija Mandić, lider Nove srpske demokratije, koja je dio  ZBCG. On je saopštio da ne zna kako je Spajić uvjerio šefa države da ima podršku potrebnu za formiranje vlade. “Kod Predsjednika se mora doći s potpisima četrdeset jednog poslanika za formiranje vlasti, a ne s uvjeravanjem da postoji podrška za to”, kazao je.

Mandić je saopštio da Spajić može da računa na potpise ZBCG “kad se budu dogovorili”.  U prevodu, kada budu zadovoljni resorima u vladi i podjelom pozicija. Bilo je sporno mjesto predsjednika parlamenta, koje je Spajić, prema nazvaničnim informacijama,  već ponudio Demokratama. Sada stižu dojave da su iz ZBCG, spremni da od te funkcije odustanu, uz adekvatnu zamjenu u ministarskim pozicijama.

Nešto ranije je Milan Knežević, nosilac liste ZBCG na vanrednim junskim parlamentarnim izborima, saopštio  da Spajić ne kontroliše proces formiranja Vlade. “Kako mi se čini, on u ovom trenutku može računati na eksplicitnu podršku jedino od strane Demokrata”, ocijenio je. Knežević je poručio da ZBCG ne može prihvatiti da „treći budu drugi”. Nakon ovakvih ocjena dvojice lidera ZBCG, iz PES-a su ih optužili da se ponašaju kao DPS.

Pozicija ZBCG u pregovorima oko nove vlade opterećena je porukama Zapada da ih ne vide kao partnera.  Ustupci koje ZBCG javno pominje, poput odricanja resora bezbjednosti, ili eventualno odustajanje od pozicije šefa parlamenta, mogu se kroz tu prizmu posmatrati. S  druge strane, poruke Zapada sve manje liče na poruke, a sve više na diktate.  Početkom sedmice oglasio se izaslanik SAD za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar. On je saopštio da se SAD raduju brzom formiranju nove vlade „čiji članovi podržavaju pristupanje Crne Gore EU, jedinstvenu podršku NATO Ukrajini, građansku prirodu države, poštovanje ljudskih prava, unapređenje uslova za rad dinamičnog civilnog društva..“. Zvuči kao da se buduća vlada ne formira samo po Spajićevim „principima“. Već da ih ima i Eskobar.

Eskobarovi principi pogoduju partijama koje su svoj ulazak u vladu uslovile neučešćem ZBCG u njoj. Radi se o strankama koje takođe imaju hipoteku, ali koja je za Zapad očito trenutno nerelevantna. Njihov prtljag je dugogodišnje učešće u Đukanovićevim vladama,  odnosno hipoteka korupcije, ćutanja na dugogodišnji izostanak suštinskih reformi.

Očigledno je: i hipoteke  onih koji negiraju genocid u Srebrenici i revidiraju istoriju,  onih koji su bili vjerni partneri Đukanovićevog režima  dok je harao crnogorskim resursima, teško su breme na leđima Crne Gore.  Zato su očekivanja o preobražaju poslije prve smjene vlasti 30. avgusta 2020,  pala u vodu.

Ulazak u vladu javno su neučešćem u njoj ZBCG   uslovile Hrvatska građanska incijativa (HGI) i Socijaldemokrate (SD).  Saopštenja Bošnjačke stranke su suzdržana, ali i dvosmislena.  Lider Bošnjaščke stranke Ervin Ibrahimović kazao je da je za tu stranku nesporno da mandatar bude Spajić, te da „program PES-a nije u koliziji sa onim za šta se BS zalaže”. Neki drugi programi za BS su  sporni. “Bošnjačka stranka je od početka naglasila da nama mogu da budi partneri oni koji dijele NATO i evropske vrijednosti. Nijesmo se izjašnjavali o partijama, neka o tome odluči mandatar, a mi ćemo se na partijskim organima izjasniti”, saopštio je.

Bezrezervnu podršku Spajiću ne daju ni svi oni koji su učestvovali u vlasti nakon pada DPS-a u avgustu 2020, ali ni oni koji su bili dio vlasti do 2020. Vladimir Joković, lider SNP, kazao je da Spajiću ta partija daje načelnu podršku da bude mandatar. “Ne dajemo blanko podršku dok se ne postigne potpuni dogovor – ko će sačinjavati  vladu, koji će udio koalicija SNP-a i Demosa imati u toj vladi, koji će biti prioriteti te vlade, rokovi za njihovo ostvarenje… Želimo da oni koji su ostvarili promjene i koji su napravili preokret u Crnoj Gori, budu dio nove vlasti”, saopštio je.  Takođe, kazao je da koalicija SNP-a i Demosa ne bi voljela da bude u vladi u koju bi podržavala prosta većina.

Za sada, bez prigovora bile su tek Demokrate Alekse Bečića. Nakon sastanka sa Milatovićem, Bečić je saopštio da daje saglasnost da Spajić bude mandatar, te da se nada da će se što prije formirati vlada. „Pregovori sa Demokratama su uspješno završeni i ne postoji nijedno sporno pitanje“ kazao je Bečić.

Oni koji definitivno neće učestvovati u budućoj vladi, jer ih u njoj ne vidi Spajić, smatraju da će se nova vlada teško formirati, a ako se to desi , kratko trajati. Spajić na pregovore o Vladi nije pozvao DPS, i URU čiji je lider aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, zbog afere Do Kvon koja je lansirana sedmicu pred izbore čime je, po njihovim proračunima,   smanjen izborni rezultat PES-a.  Aferu, odnosno navodne veze Spajića sa odbjeglim korejskim kraljem kriptovaluta Do Kvonom, kojeg potražuju SAD i Sjeverna Koreja zbog višemilionskih prevara na kripto tržištu, u javnost je iznijela tehnička vlada pred izbore. Afera je stigla i do sjednice Vijeća za nacionalnu brzbjednost, da bi je nakon izbora prekrio zaborav. Niko je više ne pominje.

Abazović je nakon konsultacija sa Milatovićem saopštio da će URA biti u narednoj, 45. oj vladi, a da će vrijeme pokazati da li postoji većina za formiranje nove vlade

“Očekivali smo da se ovo završi što prije, ali još ne treba gubiti nadu… Ponašamo se krajnje odgovorno i fer. Želimo svima puno sreće, ali ne možemo da završimo posao za druge. Nametnuli su se kao supermeni, sad baš i nije tako. I šta sad, neko drugi im je kriv? Nek naprave (vladu), svima želim puno uspjeha”, kazao je Abazović.

On je rekao da podršku GP URA za formiranje vlade ne mogu imati “oni koji ne razgovaraju s njegovom partijom”.  Takođe, poručio je da će URA, “ako ne bude većine za izbor nove vlasti, predložiti neki model za njeno konstituisanje”. Nije želio da precizira o kakvom modelu se radi.

Lider DPS Danijel Živković saopštio je nakon konsultacija da je “ pitanje da li će novog kabineta biti”. On je kazao da je na osnovu razgovora sa Milatovićem zaključio da nema većine od četrdeset jednog poslanika na osnovu koje bi šef države odredio mandatara.

Nakon prvog kruga konsultacija kod predsjednika države, jasno je da je većina na koju se poziva Spajić prilično nestabilna. Obećanje o stabilnoj vladi koje je Spajić dao nakon izbora ,trenutno izgleda kao nemoguća misija. U tome mu  teško može pomoći i ocjena da je „neponovljivi spoj crnogorske genetike, japanske škole i jevrejske logike“, kako ga je ovih dana okarakterisao bivši premijer Zdravko Krivokapić.

Zanimljivo, niko, uprkos očiglednoj i dubokoj krizi društva,  dezorijenatacijama, nije poslije izbora ni pomenuo mogućnost formiranja koncentracione vlade kao izlaz. Iako je to rješenje lider PES pomenuo u izbornoj noći.

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića, nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put tom nasilju? Ili će učinjenost i novac neforomalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti

 

 

Novinari su ponovo bili meta kontroverznog biznismena i njegovih tjelohranitelja. Osnovni sud u Podgorici odredio je pritvor do 30 dana Zoranu Ćoću Bećiroviću, Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću, dok je Bećirovićev sin Luka nakon tužilačkog pritvora pušten na slobodu. Njih su četvorica osumnjičeni da su u nedjelju veče, verbalno a potom i fizički, napali novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića.

“Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kritičnom prilikom u alkoholisanom stanju Ani Raičković uputili veći broj grubih uvreda i ozbiljnih prijetnji, prepoznajući je kao novinarku koja je u više navrata u svojim tekstovima u okviru crne hronike pisala o pojedinim osumnjičenim licima”, saopšteno je iz Osnovnog suda. “Osumnjičeni Bećirović i Mijatović su istu fizički napali na način što su je uhvatili rukama za kosu i vukli je, usljed čega je glavom udarala po unutrašnjosti svog vozila u kojem se nalazila, dok  je osumnjičeni Mijatović istovremeno držao za vrat i stiskao, a nakon čega su polomili staklo na zadnjem vjetrobranskom staklu njenog vozila “, navodi se dalje.

U saopštenju u kom se obrazlaže odluka o određivanju sudskog pritvora, navedeno je da su osumnjičeni “fizički nasrnuli na Gagovića i Arapovića, isključivo iz razloga što su uvidjeli da se radi o osobama bliskim Raičković i to na način što su Gagoviću zadali više udaraca pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, dok su Arapovića pokušali nasilno izvući iz vozila, kada je imao namjeru da se udalji sa lica mjesta. Sva oštećena lica su zadobila povrede u predjelu glave i tijela.”

Napadanuta novinarka dala je detaljniji opis nasilja koji je pretrpjela, skupa sa svojim bližnjima. Izdvajamo dio koji opisuje šta se desilo kada je sjela u automobil i  pokušala da ode sa mjesta gdje je napadnuta, ispred lokala brze hrane Gurman u Bloku V.  On, možda, najpotpunije  ilustruje bezobzirnost siledžija. “Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: Reci kako se zove momak (njen sin – prim. Monitora). Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”. Uporedo, svjedoči novinarka, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila. “Kad su me pustili, a ovaj (osumnjičeni Dukić) mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo.”

Iako je opis događaja sličan onom u saopštenju Osnovnog suda, konačni zaključci čude: “Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na Mijatovića i Dukića, budući da su ranije osuđivani zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, dok je u odnosu na Bećirovića pritvor određen zbog opasnosti da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, imajući u vidu činjenicu da je osnovano sumnjiv da je kritičnom prilikom uputio prijetnje oštećenoj…”.

Ispada da je Bećirović osnovano sumnjiv ne zato što je fizički napao novinarku, već samo zato što je vrijađao i prijetio. To je u suprotnosti sa njenim tvrdnjama, ali i opisom događaja koji je tužilaštvo podnijelo uz zahtjev za određivanje pritvora, a sud prihvatio. Uz malu intervenciju koja bi u nastavku postupka mogla biti od velike koristi Bećiroviću.

Ne bi bio prvi put da izgleda da Bećirović ima privilegovan status pred državnim institucijama. Ne samo pravosudnim. Kao što nije ni prvi put da Bećirović fizičkim ili verbalnim nasiljem rješava svoje probleme sa novinarima i kritičarima. U arhivama  medija niz je svjedočenja o napadima Bećirovića, njegovih pratilaca zaduženih za bezbjednost i medijskih plaćenika okupljenih oko portala Aktuelno.me.

Prije više od 15 godina Bećirović je strogoću počeo da trenira na radnicima angažovanim na dogradnji hotela Avala u Budvi. Šamarima i pesnicama, uglavnom. Ž.R. je bio jedan od nekoliko napadnutih koji su zaštitu potražili od države. U krivičnoj prijavi naveo je kako se, sa još dvojicom kolega, uputio hotelskim liftom, noseći nekoliko torbi alata i opreme. Kada se lift zaustavio, na vratima je stajao Zoran Bećirović. “Odmah po otvaranju vrata, s obzirom da sam ja bio najbliži, Bećirović me snažno ošamario, uz izrečene riječi prijetnji i uvreda, a potom se usmjerio na kolegu iz Srbije, kome je zadao mnogo udaraca”, napisao je Ž.R.  u prijavi. „ Nijesam se usudio da tražim objašnjenje za njegovo ponašanje, jer sam bio više nego siguran da bi u tom slučaju, napad na mene bio nastavljen”, objasnio je.

Slične su priče i drugih napadnutih. Nekad je Ćoćo napadao  sam, a nekad uz pomoć  tjelohranitelja. Bećirovićev advokat Branko Čolović potvrdio je da su neki od prijavljenih napada završili u Sudu za prekršaje, ali se u tadašnjem razgovoru za Vijesti (2011.) nije mogao sjetiti sa koliko je novca kažnjen njegov klijent. “To jeste prekršaj,  nije sporno, ali nije kriminal niti ima govora o nasilničkom ponašanju”, tumačio je.

Sličnog mišljenja bili su  i u Osnovnom tužilatvu u Kotoru. Prijava napadnutih radnika je odbačena. Tadašnji Osnovni tužilac Boris Savić saopštio je:  “Bećirović  je saslušan pred istražnim sudijom. Nakon nalaza vještaka, koji se izjašnjavao o medicinskoj dokumentaciji, utvrđeno je da nema elemenata krivičnog djela za koje se teretio Bećirović. Vještačenje je pokazalo da nema tjelesnih povreda, već samo crvenilo”, zaključio je Savić. Kasnije je postao predsjednik Višeg suda u Podgorici.

Na meti Bećirovića u proljeće 2015. našli su se Monitor i Vijesti.  Bećirović je, prvo, preko Dnevnih novina optužio novinarke Monitora, Milenu Perović-Korać i Milku Tadić-Mijović da su tekstom U mreži (iz marta 2011.) ,,nacrtale metu njegovom bratu Draganu”. Dragan Bećirović je, pod do danas nerasvijetljenim okolnostima, ubijen u Budvi u aprilu 2011. godine. Evo medijske optužnice: ,,Taj tekst je napisan i naručen da bi se mom pokojnom bratu nacrtala meta na čelo dvadeset dana prije njegovog ubistva, što ja godinama tvrdim. Sada bi bilo normalno da se u okviru sudskog procesa utvrdi ko je naručio ovaj lažni tekst od Monitora…”. Pošto su Vijesti prenijele Monitorov tekst, “optužnica” je proširena i na njih.  Bećirović im je spočitao ometanje istrage ubistva njegovog brata. I to ponavlja do danas, neometan od strane nadležnih.

Tekst Dnevnih novina  prenijele su Pobjeda i Portal analitika, ali se niko  nije potrudio da svojim čitaocima pojasni optužnicu. Da jesu, njihovi čitaoci bi znali da se pokojni Bećirović u tom tekstu pominje dva puta. Prvi citat: ,Beppler&Jacobson zvanično predstavlja Dragan Bećirović.Više je izvora, međutim, tvrdilo da je Bećirović istureni igrač, a da su unutra i familija Đukanović i Stanko Subotić Cane”. Drugi: ,,Dragan Bećirović, u više je različitih kombinacija i u nekim drugim firmama”.

Bećirović i Pobjeda razmjenjivali su se i drugim sadržajima. Aktuelno.me  je prenosio  tekstove Šemsudina Radončića i Marka Vešovića u Pobjedi, u kojima je godinama na najprizemniji način, klevetama i uvredama,  vođena hajka protiv vlasnika, menadžemnta, urednika i novinara Monitora i Vijesti.  Iako je u nizu privatnih tužbi Bećirović izgubio pred sudovima, nije se desilo ništa. On je nastavio da  prenosi klevete i uvrede, a država da ćuti. Jednako je nastavio da crta mete i napada novinare i kritičare. Posebna sinhronizovana hajka vođena je protiv direktorice MANS-a Vanje Ćalović Marković.

U decembru 2019. napadnut je Vladimir Otašević, tada novinar Dana. Na njega je nasrnuo Bećirovićev tadašnji i sadašnji bodigard Mladen Mijatović, u tržnom centru Delta, nakon što ih je novinar fotografisao dok su, skupa sa tužiocem Milošem Šoškićem (tada viši, danas specijalni tužilac), obilazili trgovine.

“Uhvatio me je za vrat i privukao sebi i počeo da me vrijeđa ’bubašvabo p…a ti materina, izbriši te slike’. Na to mu je Bećirović rekao ‘nemoj ovdje, kamere su, riješićemo to’. Ovaj me je pustio pa su se sva trojica, Bećirović, Šoškić i taj čovjek udaljili. Sve ovo je vidio i čuo Miloš Šoškić. Riječ nije rekao i samo je nijemo gledao”, ispričao je Otašević.

Iako su kamere tržnog centra potvrdile Otaševićeve tvrdnje, on je u Osnovnom državnom tužilaštvu saslušavan kao svjedok po sopstvenoj krivičnoj prijavi. “Kako nije dobio status oštećenog, Otašević po zakonu nema pravo na uvid u aktivnosti i radnje koje je Tužilaštvo preduzelo u vezi sa njegovim slučajem”, pojasnio je njegov advokat Nebojša Asanović. Prijava je odbačena nakon dvadesetak dana, pošto u tužilaštvu “nijesu našli bitne elemente bića tog krivičnog djela, kao ni bilo kog drugog krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti”. Već viđeno.

Još tada je problematizovana činjenica da se u Bećirovićevoj pratnji  nalazi Mladen Mijatović, službenik MUP-a Crne Gore. Iz MUP-a je, prije pet godina, saopšteno da Mijatović nije tražio odobrenje tadašnjeg ministra Mevludina Nuhodžića da privatno obezbjeđuje Bećirovića. Dodali su da će,  ukoliko provjera pokaže da se bavio tim poslovima, “preduzeti mjere za utvrđivanje njegove odgovornosti”.

Sada – ista priča. Uz konstataciju da  je Mijatović “raspoređen na radno mjesto samostalnog referenta-spasioca u Direktoratu za zaštitu i spašavanje, u okviru Direkcije za avio-helikoptersku jedinicu MUP-a“, iz resora koji vodi Danilo Šaranović navode da “nisu raspolagali podacima da je imenovani angažovan na bilo kojim dodatnim poslovima, niti je od nadležnog rukovodioca dobio odobrenje za angažovanje izvan svojih redovnih poslova“. Toliko o provjerama pripadnika policija i Ministarstva unutrašnjih poslova o kojima slušamo evo četiri godine.

Ipak, posebno poglavlje terora koji Bećirović sa saradnicima provodi nad novinarima predstavlja i višegodišnja medijska tortura kroz koju prolazi novinarka Monitora i Vijesti, Dragana Šćepanović. Ona je izložena skoro  svakodnevnim prijetnjama i uvredama koje objavljuje portal Aktuelno.me čiji je osnivač Bećirovićev Ski Resort Kolašin 1450. Počelo je nepotpisanim optužbama da “dopisnica drugosrbijanskog režimskog tabloida godinama čini sve kako bi sabotirala razvoj Kolašina”. Nastavilo se besprizornim uvredama na njen i račun članova njene porodice.

Tužilaštvo je, ponovo, ostalo slijepo, gluvo i nijemo. ,,S obzirom da je uvidom u tekstove utvrđeno da istim nisu sadržane prijetnje po ličnu i imovinsku bezbjednost Šćepanović Dragane, što ista ni sama nije sporila, već da tekstovi sadrže uvredljive kvalifikacije po ličnost i profesionalnu orijentaciju kako Šćepanović Dragane, tako i medija u kojem ista radi, to nalazim da nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja protiv bilo kojeg lica za bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti,” zaključio je u junu prošle godine tužilac Nikola Boričić.

Nakon prošlonedjeljnog napada na Anu Raičković prenuli su se i u Kolašinu, pa je početkom nedjelje stigla informacija da je Osnovno državno tužilaštvo formiralo predmet povodom napisa portala Aktuelno.me. Ipak, ni sada predmet njihove pažnje nijesu nepotpisani tekstovi koje objavljuje urednik portala Balša Knežević, već prateći komentari. Otprilike: ako utvrde ko ih je pisao, izviđaće da li u njihvom sadržaju ima elemenata krivičnog djela… Dok Dragani Šćepanović stižu najave novih nastavaka kleveta i izmišljotina na račun nje i njene porodice.

Jedno je jasno. Napad na Anu Raičković, i članove njene porodice nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Novac i nekažnjivost koju je stekao u vrijeme tajkunskih privatizacija pod pokroviteljstvom režima Mila Đukanovića, često uz finansijsku, pravnu i svaku drugu pomoć njegovih najbližih srodnika i saradnika, Bećirović i danas koristi da uzme, nagradi i kazni. Pitanje je: hoće li  država konačno stati na put Ćoćovom nasilju? Ili će sklonost nasilju, učinjenost i novac neforomalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti. Dokle?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim što je pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice, još neobičnije su  međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nisu u njihovoj naležnosti. I od kojih zemlja baš i nema neku korist, a košta nas papreno.  Doduše i kod kuće nas koštaju

 

 

Ko je ovih dana zalutao na sajt Vlade Milojka Spajića, imao je razloga da se makar blago začudi.  U odjeljku Kalendar aktivnosti,  u kojoj Vlada najavljuje događaje za ovu i narednu sedmicu,  mahom su službena putovanja ministara/ki i njihovih delegacija.  Doduše, u Kalendaru se našla i rijetka unutrašnja aktivnost izvršne vlasti – ministar poljoprivrede Vladimir Joković uručio je 11. novembra 11 snjegočistača za sjever Crne Gore.  Bar je neko u zemlji.Ne samo zbog vremenskih nepogoda, nego i zbog predstojećih izbora u Budvi.

Jasno, premijer, potpredsjednici i ministri moraju da putuju i vode međunarodne aktivnosti.No, pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice. Još neobičnije su međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nijesu u njihovoj naležnosti. Iod kojih zemlja baši nema neku korist, a košta nas papreno. Doduše i kod kuće nas koštaju, a korist za zemlju je počesto upitna.

Prema kalendaru aktivnosti, ministar za urbanizam i prostorno planiranje Slaven Radunovićće u novembru biti odsutan iz zemlje deset dana, od 14. do 24. novembra.  Iz Ženeve, u kojoj će biti dva dana, odletjet će  u Baku. Na sedam dana.

Radunović će u Ženevi već biti kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Odlazi na Forum Kran Montana, koji je ove godine posvećen temi globalne bezbjednosti. Šta će minnistar urbanizma na konferenciji o bezbjednosti i je li to bio baš naš najbolji odabir, nije obrazloženo u Predlogu platforme koju je Radunović priložio kad se kandidovao za put. U vrlo oskudnom obrazloženju navodi se  tema Foruma, a ne i svrha Radunovićevog prisustva.

“Teme koje će se na ovom skupu obrađivati pokrivaju oblasti geostrategije, upravljanja međunarodnim poslovima u cilju borbe protiv terorizma, bezbjednosni problemi koji vrše uticaj na javni prostor, pomorski aspekti globalne bezbjednosti, finansije/bankarstvo i sajber bezbjednost, energetska sigurnost, zdravstvena bezbjednost, bezbjednost životne sredine, bezbjednost hrane, rudarstvo kao komponenta ekonomske sigurnosti, bezbjednost kritične infrastrukture…”,, stoji u Predlogu.  Teško da će Radunović imati šta da kaže na temu recimo sajber bezbjednosti, obzirom da u Ministartsvu imaju tehničkih problema čak i sa faksom,  kad treba odgovoriti na pitanja javnosti. Možda ovo “bezbjednost kritične infrastrukture”.

U Ženevi je sa ministrom Radunovićem i Andrej Orlandić, v.d. generalnog direktora Direktorata za strateške odnose i komunikacije.  “Troškovi članova delegacije procjenjuju se na 5.867,50EUR”, navodi se u Predlogu. I padaju na račun Ministarstva, odnosno građana.

Radunović je jedini procijenio koliko će nas koštati ovaj njegov službeni put. Za razliku, u ostalim novembarskim predlozima platformi putovanja, takvih podataka – nema.  Sigurno je, međutim, da će građane Boga oca koštati odlazak naše četrnaestočlane delegacije u Baku.

Delegacija Vlade putuje 17. novembra na  29. Konferenciju Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama. Njih 14. Osim ministra ekologije Damjana Ćulafića i Radunovića, u Baku idu i ministarka turizma Simonida Kordić i ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić.

Spisak onih koji ih prate je podugačak. Sve u svemu: dva državna sekretara ministarstva turizma, po jedan iz drugih ministarstava, pravni savjetnici, piarovi, koordinatori, samostalni savjetnici…Koliko će ovo masovno putovanje koštati građane, posebno je pitanje, na koje za sada nema odgovora. U Platformi se samo navodi da će troškovi puta pasti na teret ova četiri ministarstva.

Interesantno je, takođe, da se detaljno preciziraju aktivnosti troje ministara/ki – sa kim će se susresti, kojim će panelima prisustvovati i slično,  dok u slučaju ministarke Nišić,  pisac Platforme pokazuje posebnu kreativnost. Osim što nema podataka o tome šta će tačno ministarka raditi u Bakuu, konstatuje se: „Ova posjeta predstavlja korak ka osiguravanju da Crna Gora bude dio globalnih napora u stvaranju radne snage spremne za izazove klimatskih promjena i razvoja tržišta rada usklađenog sa ciljevima održivog razvoja”.  Baš.

Nije tu kraj novembarskim putovanjima. Ministarka prosvjete Anđela Jakšić Stojanović i ministar pravde Bojan Božović, istog su dana, 10. novembra, napustili zemlju. Svako svojim putem.

Ministar Božović, sa dvojicom direktora direktorata, u Budimpšetu na  međunarodnu konferenciju pod nazivom Pravna konkurentnost – instrument prava za konkurentniju Evropu. Zvanično pojašnjenje: “Konferencija ima za cilj da analizira dva odlučujuća aspekta pravne konkurentnosti, a to su unaprijeđeno zakonodavstvo i deregulacija, te odnos novih tehnologija i građanskog prava”.  Zvuči interesantno.

Ministar će se  tom prilikom “na marginama događaja“, sastati sa  ministrom pravde Mađarske, Bencom Tuzsonom i ministrom evropskih poslova Mađarske, Jánosem Bókom.“ Sastanci će biti dobra prilika za razmjenu mišljenja sa zvaničnicima evropskih institucija i drugim partnerima, koji će biti od značaja za osiguranje dalje podrške pregovaračkom procesu Crne Gore s EU“,  navodi se. Šta će raditi dva direktora direktorata ne piše. Ni koliko nas  koštaju.

Ministarka Jakšić Stojanovć odlazi u Italiju da potpiše  Sporazum o naučnoj saradnji između  Ministarstva  i Nacionalnog istraživačkog savjeta Italije (CNR). U Platformi se navodi da smo takav sporazum  potpisali u julu  2013. godine u Podgorici.“Od 2015. godine, zaključno sa 2020. godinom realizovano je 16 projekata”, navodi se. I taj je put o trošku građana, ali možda donese neku dobrobit.

U Budimpešti će se ukrstiti putevi ministra pravde i minstra policije Danila Šaranovića, koji je 12. novembra na VII Ministarskoj konferenciji Budimpešta procesa.

“ Učešće na konferenciji je prilika da se  razmijene mišljenja i iskustva u oblasti migracione politike, i trenutne situacije po pitanju migratornih tokova,” navodi se u Šaranovićevoj Platformi.  Ministru su u Budimpešti srpske vlasti saopštile i da ubica Alija Balijagić, bjegunac za kojim se duže od dvije sedmce bezuspješno traga,  trenutno “migrira” iz Srbije nazad u Crnu Goru. Sad zna.

Ministar odbrane Dragan Krapović biće u radnoj posjeti državi Mejn od 18 do 24. novembra na međunarodnom bezbjednosnom forumu Halifax.

Kad ovaj broj Monitora bude na kioscima, većina ministara biće kod kuće. Vratio se i premijer Spajić iz Bahreina. Gdje je potpisao „Memorandum o razumijevanju između Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore i Fonda rada (Tamkeen) Kraljevine Bahrein”. Morao je neko. Ministarka je bila u Italiji. U Spajićevoj Patformi navodi se i da je premijer predstavnicima Bahreina predstavio “aktivnosti Crne Gore na planu evropskih integracija”. Na pravu adresu.

S premijerom su bili i Branko Krvavac, njegov šef kabineta, Milena Milović, savjetnica za ekonomsku politiku i Jovana Bojović, savjetnica  i rukovoditeljka službe za odnose s javnošću. Koliko nas je koštao Bahrein, opet – ne znamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASTU RAČUNI ZA STRUJU, VODU…: Disanje je džabe, ali nije zdravo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Struja možda neće poskupjeti ali će računi za struju biti veći. Ovo možda tu je zbog činjenice da EPCG još nije odlučila da li će, prvi put u ovoj deceniji, povećati cijenu kilovata koje isporučuje domaćim potrošačima. Pretpostavlja se da će, nakon poruka vladinih čelnika, pokušati da odlože neminovno poskupljenje

 

 

Ono što je, zapošljenima, Vlada dodala na platu programom Evropa sad 2, počeće već od januara da se vraća u državni trezor, preko prihoda državnih (sistem EPCG) i lokalnih komunalnih preduzeća. Nova godina donijeće nove, veće, račune za struju, vodu i kanalizaciju, odvoz i deponovanje smeća… Neka će poskupljenja biti manja, druga veća, ali će se svako od njih osjetiti u troškovniku crnogorskih domaćinstava.

Ipak, premijer Milojko Spajić ne da se lošim vijestima. “Zbog Evrope sad 2 neće biti nikakvih povećanja nigdje”, obećao je prošle nedjelje prkoseći činjenicama. “Neće biti povećanja cijena struje od januara 2025. godine”, pridodao je predsjednik Vlade, naglasivši kako pokret Evropa sad (PES), u opštinama gdje je dio lokalnih vlasti, “neće dozvoliti povećanje cijena vode”.

Prvi dio iznijetih tvrdnji, koji se tiče cijena električne energije, pojasnio je, već sjutradan, ministar energetike Saša Mujović. Manje naklonjeni premijeru Spajiću rekli bi kako ga je ministar Mujović – demantovao.

Odgovarajući na poslanička pitanja u Skupštini CG, Mujović je saopštio kako 1. januara neće doći do povećanja cijene aktivne električne energije (to je cijena po kojoj nam EPCG prodaje svoje kilovate, bez dodatnih troškova), ali bi moglo doći do uvećanja računa za struju. Otprilike, izračunao je ministar, jedan euro na prosječni mjesečni račun od 30 eura. “Postoji jedna stavka na računima nad kojom ni ministarstvo ni premijer nemaju ingerencije”, edukovao je ministar poslanike i ovdašnju javnost. “Zove se troškovi korišćenja prenosnog i distibutivnog sistema tzv. regulatorno dozvoljeni prihod koji reguliše Regulatorna agencija. Ako se desi, a sjednica će biti 18. novembra, da Agencija odobri veći prihod za CEDIS i CGES, neminovno je da od 1. januara, računi budu uvećani za tu stavku.“

U konačnom: struja (možda) neće poskupjeti ali će računi za struju biti veći. Ovo možda tu je zbog činjenice da EPCG još nije odlučila da li će, prvi put u ovoj deceniji, povećati cijenu kilovata koje isporučuje domaćim potrošačima. Pretpostavlja se da će, nakon poruka vladinih čelnika, pokušati da odlože neminovno poskupljenje. Mada, i tamo je mnogo usta koja treba nahraniti. A energetski sistem traži nova i veća ulaganja. Počev već od naredne godine i najavljene rekonstrukcije termoelektrane Pljevlja.

„Dokle god nismo dio EU, mi struju možemo tretirati kao socijalnu kategoriju, pa Vlada ima mehanizam da cijene električne energije drži pod kontrolom”, pojasnio nam je ministar Mujović u besjedi koju bi neki mogli nazvati euroskeptičnom: “Kada postanemo dio EU, ta socijalna kategorija postaje tržišna roba koja se mora povinovati zakonima tržišta i Vlada gubi poluge kontrole, i cijena zavisi od tržišta. Jedna od naših obaveza je implementacija direktive 944 iz 2019. godine, koja kaže da Crna Gora do 2027.postepeno povećava cijenu struje kako bi (cijena) bila bliska tržišnoj vrijednosti.”

Po principu – red dobrih, red loših vijesti – Mujović je konstatovao da je domaća cijena od 10 centi po kilovatu “možda i najniža u Evropi”. Posebno, kazao je, “kada se uzme u obzir i prosječna plata”.

E sad, ta prosječna plata može da bude problem. Posebno u zemlji koja se od 1. novembra diči sa dvije zagarantovane minimalne zarade. Koje se međusobno razlikuju za trećinu. Plus sve nepovoljniji odnos zarada u javnom i privatnom sektoru. “Imamo situaciju da su zarade u javnom sektoru bile u prosjeku 950 eura a u privatnom 750”, opisuje premijer situaciju uoči početka primjene programa Evropa sad 2 i sve glasnijih zahtjeva državne administracije i javnih službi da im se zarade dodatno povećaju. “I sada da javni sektor dodatno poveća zarade, pored povećanja koje Evropa sad 2 nudi, mislim da bismo taj jaz samo povećali i napravili veliki problem privatnom sektoru, i da nađe radnu snagu i da je plati. Mislimo da je ovo najbolji balans i da želimo da privatni sektor sustigne plate u javnom sektoru.”

Zato će rasti torškovi. Uprkos premijerovim uvjeravanjima, dio njih direktno je povezan sa popriličnim povećanjem broja zaposlenih i njihovih zarada u državnim i opštinskim preduzećima.

Kao i za cijene struje koju plaćaju ovdašnji potrošači, cijene komunalnih usluga u najvećoj mjeri zavise od odluke Regulatorne agencije za energetiku i regulisane komunalne djelatnosti (REGAGEN), pošto ona određuje “opravdane troškove” koji se mogu i moraju pokriti naplatom od krajnih korisnika/potrošača. Zarade su sastavni dio te računice.

Kola su, što se budućih cijena komunalnih usluga tiče, krenula uzbrdo još prošle godine. Tada je Vlada Dritana Abazovića prihvatila i potpisala Granski kolektivni ugovor za komunalne djelatnosti. Već tada je u REGAGEN stigao zahtjev za povećanje cijena usluge snabdijevanja vodom i do 50 odsto u odnosu na dotadašnje. U međuvremenu je stigla  ES2, što je donijelo dodatne troškove lokalnim infrastrukturnim preduzećima. Zato će ono što sa Regulatornim agencijom nije dogovoreno za ovu godinu, važiti za narednu. Izuzetak su, uglavnom, opštine u kojima sa očekuju vanredni ili redovni izbori u bliskoj budućnosti. Tamo lokalne vlasti pokušavaju da odlože neminovno, makar dok se ne prebroje budući glasovi.

Sasvim druga priča je što, kao korisnici usluga komunalnih preduzeća, dobijamo za uzvrat. Osim novih troškova.

Podaci Regulatorne agencije za 2022. godinu pokazuju da se u ovdašnjim vodovodima gube ogromne količine pitke vode. Ti gubici, jezikom regulatora su neprihodovana voda, i čine otprilike polovinu onoga što prođe kroz vodovodnu mrežu. Konkretno: da bi prosječni potrošač dobio svojih 12,95 m3 vode mjesečno (prosječna potrošnja u 2021.)  sa izvorišta treba zahvatiti skoro 40 kubnih metara vode. Pošto se u sustemu, od izvorišta do krajnjeg korisnika, izgubi 25,98 m3 po potrošaču. Mjesečno.

Računica se odnosi na sisteme i preduzeća koja imaju evidenciju o zahvaćenoj i isporučenoj vodi. Kad bi ti podaci bili kompletni, konačna slika bi, vjerovatno, bila još gora. “Među vršiocima (vodosnabdjevačima) koji vrše mjerenje zahvaćene i isporučene vode, Vodovod i kanalizacija Tivat ima najniži stepen neprihodovane vode (26 odsto)”, navodi se u podacima REGAGEN. “Slijede ViK Podgorica sa 51 i ViK Herceg Novi sa 54 odsto u 2022. godini. ViK Budva, koji mjeri preko 90% isporučene vode, imao je stepen neprihodovane vode od 57 odsto u istoj godini…”.

Samo u Tivtu gube manje od polovine vode koja sa izvorišta ili preko Regionalnog vodovoda uđe u lokalnu mrežu. To se i te kako odražava na poslovanje tih preduzeća. Prema podacima Regulatora, pretprošle godine ovdašnji vodovodi su ostvarili zajednički gubitk od 2,4 miliona eura. Više od polovine tog iznosa (1,55 miliona) otpada na gubitak ViK Cetinje.

“Od ukupno 24 vršioca, njih 11 (ViK Bijelo Polje, ViK Cetinje, KD Gusinje, ViK Kotor, KD Petnjica, ViK Nikšic, KD Plav, ViK Pljevlja, ViK Podgorica, ViK Rožaje i ViK Ulcinj) su prema bilansu uspjeha na kraju 2022. godine poslovali sa gubitkom”, navodi se u izvještaju Regulatora.

Sa kanalizacijom stvari nijesu ništa bolje. “Pokrivenost kanalizacionom mrežom stanovništva je niska, i iznosi 53,46 odsto, u poređenju sa stopom pokrivenosti uslugom javnog vodosnabdijevanja koja iznosi 87,34 odsto”, navodi se u istom Izvještaju. Dakle, jedva polovina stanovnika Crne Gore ima kanalizacioni priključak. Još je manji broj onih čije otpadne vode prolaze kroz postrojenja za prečišćavanje i preradu prije nego se izliju u ovdašnje potoke, rijeke ili Jadransko more.

Smeće je, možda, još veći problem. Umjesto da se reciklira, čvrsti otpad često završi na ilegalnim i divljim deponijama. Iako se neko vrijeme ne koristi, nikšićka deponija ponovo gori. To su nam, sredinom nedjelje, saopštili iz opozicionog DPS-a. Dok lokalna vlast ćuti. I nije jedina.

Zato nam je vazduh besplatan ali – zagađen. Podaci istraživanja iz 2016. godine, rađenog po metodologiji Svjetske zdravstvene organizacije, pokazuju da zagađenje vazduha u Crnoj Gori uzrokuje oko četiri odsto  ukupne smrtnosti u zemlji, s posebno visokim procentima u Pljevljima (22 odsto). Djeca su, kažu stručnjaci, posebno ugrožena rizikom od oboljevanja zbog zagađenog vazduha.

Novac, dakle, nije  najveći problem. Mada će sve ono što nam energetska i komunalna preduzeća obećavaju (duguju), a mi ga nemamo ili nije onako kako bi trebalo da bude – biti još skuplje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo