Povežite se sa nama

Izdvojeno

KONSULTACIJE KOD PREDSJEDNIKA MILATOVIĆA: Spajić nesporan, a vladu bi svi po svom

Objavljeno prije

na

Nakon prvog kruga konsultacija, obećanje o stabilnoj vladi koje je Milojko Spajić dao nakon izbora, djeluje kao nemoguća misija

 

Lider Pokreta Evropa sad Milojko Spajić je  nesporan – oko toga se slažu partije koje su učestvovale u konsultacijama sa predsjednikom države Jakovom Milatovićem,  radi utvrđivanja mandatara za sastav 44. crnogorske vlade.  Situacija je potpuno drugačija kada se radi o sastavu vlade. Otprilike, svi bi vladu po svom. Neki ulazak  uslovljavaju neučešćem drugih , a drugi  brojem resora i pozicija koje bi im  pripale.

Milatović se do sada sastao sa predstavnicima PES, ZBCG, DPS, SNP, URA, SNP, HGI, BS..U ponedjeljak će nastaviti  razgovore sa predstavnicima albanskih partija i CIVIS-om.

Nakon prvog kruga konsultacija, teško je procijeniti kako bi mogla izgledati većina koja bi činila vladu, iako Spajić tvrdi da ona već postoji.. “Mislim da smo ubijedili predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića da imamo većinu za mandatara, ali i za formiranje nove vlade”, saopštio je lider PES-a nakon sastanka.

Sastanci koji su uslijedili, međutim, pokazuju da je ta “većina” prilično  klimava.

Poruci Spajića odmah se javno usprotivio Andrija Mandić, lider Nove srpske demokratije, koja je dio  ZBCG. On je saopštio da ne zna kako je Spajić uvjerio šefa države da ima podršku potrebnu za formiranje vlade. “Kod Predsjednika se mora doći s potpisima četrdeset jednog poslanika za formiranje vlasti, a ne s uvjeravanjem da postoji podrška za to”, kazao je.

Mandić je saopštio da Spajić može da računa na potpise ZBCG “kad se budu dogovorili”.  U prevodu, kada budu zadovoljni resorima u vladi i podjelom pozicija. Bilo je sporno mjesto predsjednika parlamenta, koje je Spajić, prema nazvaničnim informacijama,  već ponudio Demokratama. Sada stižu dojave da su iz ZBCG, spremni da od te funkcije odustanu, uz adekvatnu zamjenu u ministarskim pozicijama.

Nešto ranije je Milan Knežević, nosilac liste ZBCG na vanrednim junskim parlamentarnim izborima, saopštio  da Spajić ne kontroliše proces formiranja Vlade. “Kako mi se čini, on u ovom trenutku može računati na eksplicitnu podršku jedino od strane Demokrata”, ocijenio je. Knežević je poručio da ZBCG ne može prihvatiti da „treći budu drugi”. Nakon ovakvih ocjena dvojice lidera ZBCG, iz PES-a su ih optužili da se ponašaju kao DPS.

Pozicija ZBCG u pregovorima oko nove vlade opterećena je porukama Zapada da ih ne vide kao partnera.  Ustupci koje ZBCG javno pominje, poput odricanja resora bezbjednosti, ili eventualno odustajanje od pozicije šefa parlamenta, mogu se kroz tu prizmu posmatrati. S  druge strane, poruke Zapada sve manje liče na poruke, a sve više na diktate.  Početkom sedmice oglasio se izaslanik SAD za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar. On je saopštio da se SAD raduju brzom formiranju nove vlade „čiji članovi podržavaju pristupanje Crne Gore EU, jedinstvenu podršku NATO Ukrajini, građansku prirodu države, poštovanje ljudskih prava, unapređenje uslova za rad dinamičnog civilnog društva..“. Zvuči kao da se buduća vlada ne formira samo po Spajićevim „principima“. Već da ih ima i Eskobar.

Eskobarovi principi pogoduju partijama koje su svoj ulazak u vladu uslovile neučešćem ZBCG u njoj. Radi se o strankama koje takođe imaju hipoteku, ali koja je za Zapad očito trenutno nerelevantna. Njihov prtljag je dugogodišnje učešće u Đukanovićevim vladama,  odnosno hipoteka korupcije, ćutanja na dugogodišnji izostanak suštinskih reformi.

Očigledno je: i hipoteke  onih koji negiraju genocid u Srebrenici i revidiraju istoriju,  onih koji su bili vjerni partneri Đukanovićevog režima  dok je harao crnogorskim resursima, teško su breme na leđima Crne Gore.  Zato su očekivanja o preobražaju poslije prve smjene vlasti 30. avgusta 2020,  pala u vodu.

Ulazak u vladu javno su neučešćem u njoj ZBCG   uslovile Hrvatska građanska incijativa (HGI) i Socijaldemokrate (SD).  Saopštenja Bošnjačke stranke su suzdržana, ali i dvosmislena.  Lider Bošnjaščke stranke Ervin Ibrahimović kazao je da je za tu stranku nesporno da mandatar bude Spajić, te da „program PES-a nije u koliziji sa onim za šta se BS zalaže”. Neki drugi programi za BS su  sporni. “Bošnjačka stranka je od početka naglasila da nama mogu da budi partneri oni koji dijele NATO i evropske vrijednosti. Nijesmo se izjašnjavali o partijama, neka o tome odluči mandatar, a mi ćemo se na partijskim organima izjasniti”, saopštio je.

Bezrezervnu podršku Spajiću ne daju ni svi oni koji su učestvovali u vlasti nakon pada DPS-a u avgustu 2020, ali ni oni koji su bili dio vlasti do 2020. Vladimir Joković, lider SNP, kazao je da Spajiću ta partija daje načelnu podršku da bude mandatar. “Ne dajemo blanko podršku dok se ne postigne potpuni dogovor – ko će sačinjavati  vladu, koji će udio koalicija SNP-a i Demosa imati u toj vladi, koji će biti prioriteti te vlade, rokovi za njihovo ostvarenje… Želimo da oni koji su ostvarili promjene i koji su napravili preokret u Crnoj Gori, budu dio nove vlasti”, saopštio je.  Takođe, kazao je da koalicija SNP-a i Demosa ne bi voljela da bude u vladi u koju bi podržavala prosta većina.

Za sada, bez prigovora bile su tek Demokrate Alekse Bečića. Nakon sastanka sa Milatovićem, Bečić je saopštio da daje saglasnost da Spajić bude mandatar, te da se nada da će se što prije formirati vlada. „Pregovori sa Demokratama su uspješno završeni i ne postoji nijedno sporno pitanje“ kazao je Bečić.

Oni koji definitivno neće učestvovati u budućoj vladi, jer ih u njoj ne vidi Spajić, smatraju da će se nova vlada teško formirati, a ako se to desi , kratko trajati. Spajić na pregovore o Vladi nije pozvao DPS, i URU čiji je lider aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, zbog afere Do Kvon koja je lansirana sedmicu pred izbore čime je, po njihovim proračunima,   smanjen izborni rezultat PES-a.  Aferu, odnosno navodne veze Spajića sa odbjeglim korejskim kraljem kriptovaluta Do Kvonom, kojeg potražuju SAD i Sjeverna Koreja zbog višemilionskih prevara na kripto tržištu, u javnost je iznijela tehnička vlada pred izbore. Afera je stigla i do sjednice Vijeća za nacionalnu brzbjednost, da bi je nakon izbora prekrio zaborav. Niko je više ne pominje.

Abazović je nakon konsultacija sa Milatovićem saopštio da će URA biti u narednoj, 45. oj vladi, a da će vrijeme pokazati da li postoji većina za formiranje nove vlade

“Očekivali smo da se ovo završi što prije, ali još ne treba gubiti nadu… Ponašamo se krajnje odgovorno i fer. Želimo svima puno sreće, ali ne možemo da završimo posao za druge. Nametnuli su se kao supermeni, sad baš i nije tako. I šta sad, neko drugi im je kriv? Nek naprave (vladu), svima želim puno uspjeha”, kazao je Abazović.

On je rekao da podršku GP URA za formiranje vlade ne mogu imati “oni koji ne razgovaraju s njegovom partijom”.  Takođe, poručio je da će URA, “ako ne bude većine za izbor nove vlasti, predložiti neki model za njeno konstituisanje”. Nije želio da precizira o kakvom modelu se radi.

Lider DPS Danijel Živković saopštio je nakon konsultacija da je “ pitanje da li će novog kabineta biti”. On je kazao da je na osnovu razgovora sa Milatovićem zaključio da nema većine od četrdeset jednog poslanika na osnovu koje bi šef države odredio mandatara.

Nakon prvog kruga konsultacija kod predsjednika države, jasno je da je većina na koju se poziva Spajić prilično nestabilna. Obećanje o stabilnoj vladi koje je Spajić dao nakon izbora ,trenutno izgleda kao nemoguća misija. U tome mu  teško može pomoći i ocjena da je „neponovljivi spoj crnogorske genetike, japanske škole i jevrejske logike“, kako ga je ovih dana okarakterisao bivši premijer Zdravko Krivokapić.

Zanimljivo, niko, uprkos očiglednoj i dubokoj krizi društva,  dezorijenatacijama, nije poslije izbora ni pomenuo mogućnost formiranja koncentracione vlade kao izlaz. Iako je to rješenje lider PES pomenuo u izbornoj noći.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo