Kada su preuzeli zakup hotela od singapurske kompanije Aman Resorts 2009. godine, grčki biznismeni koje je predstavljao Petros Statis, kazali su kako im je jasno da je Sveti Stefan sa Miločerom zapravo crnogorski Akropolj, te da će se sa dužnom pažnjom pristupiti rekonstrukciji objekata i korišćenju ekskluzivnog ljetovališta. Na prvoj konferenciji za novinare bili su zatečeni pitanjem o gradnji stanova za tržište u borovoj šumi Miločera, objasnili kako nemaju nikakva saznanja o tome, iako su projekti novih građevina uveliko kružili među mještanima.
Pet godina kasnije, početkom jula ove godine, kompanija Adriatic Properties koja upravlja hotelima Sveti Stefan i Miločer, inicirala je u svojstvu investitora raspisivanje konkursa za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje hotelskog risorta Miločer, odnosno urbanizaciju najvrednijeg dijela Crnogorskog primorja, kojom je predviđena gradnja na desetine hiljada kvadrata stanova i apartmana ne samo u Miločeru nego i u zaštićenoj zoni Svetog Stefana, kulturnog dobra od nacionalnog značaja.
Betoniranje našeg Akropolja Grci će obaviti uz nesebičnu pomoć Ministarstva održivog razvoja i turizma i jednog broja uticajnih i vlasti bliskih, Gvozdenovićevih (ministar Branimir Gvozdenović) arhitekata, koji su se do juče kleli u nepovredivost Miločera koji se nipošto ne smije oskrnaviti gradnjom stanova i apartmana.
Želje i ideje investitora pretočene su u programski zadatak na osnovu kojeg je raspisan konkurs. Posao je obavilo Ministarstvo održivog razvoja i turizma, odnosno specijalizovano Odjeljenje za razvojne projekte u urbanizmu i arhitekturi, kojim rukovodi arhitektica Dijana Vučinić.
Konkurs za Miločer, organizovan tokom proteklih vrelih ljetnih mjeseci, izazvao je veliko interesovanje javnosti. Prije svega zbog svoje neregularnosti, nepoštovanja važećih zakona i propisa u oblasti planiranja prostora i sprovođenja javnih konkursa. Područje nije planski uređeno na nivou detaljnog urbanističkog plana, pa se ne zna ko će i na osnovu čega izdavati urbanističko-tehničke uslove i odobrenja za gradnju.
Korišćena je prečica, član 60a Zakona o uređenju prostora i gradnji objekata, koji se odnosi na investicije od opšteg interesa, iako gradnja stanova, vila i apartmana za tržište to nije. Interes stranog investitora proglašen je opštim, uz to ne postoji politički konsenzus partija u Skupštini Crne Gore za graditeljsku ofanzivu na Miločer i Sveti Stefan.
Čitav posao oko konkursa za Miločer pretvorio se u gromoglasnu lakrdiju i blamažu Ministarstva održivog razvoja i članova žirija koji su interes stranih tajkuna i njihovog kapitala pretpostavili interesima crnogorskog društva.
Očekivala se makar neka spektakularna akcija MORT-a, organizovanje otvorenog međunarodnog konkursa na kojem će učestvovati eminentna imena evropske i svjetske arhitektonske scene, što prostor Miločera zavređuje.
Umjesto toga, sproveden je pozivni, regionalni konkurs sa pozivnicama upućenim na 21 adresu manje poznatih imena i projektnih biroa.
Situacija se dalje razvijala u skladu sa maksimom – što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi. Pa su se neregularnosti nastavile. Na poziv Ministarstva pristiglo je samo osam radova, gotovo trećina pozvanih. Poziv je već na startu, uz pregršt suštinskih primjedbi, odbio podgorički arhitekta, Aleksandar Ašanin i to javnim obraćanjem u kome je konkurs ocijenio kao „takmičenje zavezanih usta, ruku i nogu, u kojem na kraju svi gube”, te kako „ne želi da učestvuje u lošoj simulaciji arhitektonskog nadmetanja.”
Svoj rad nije poslao ni poznati beogradski arhitekta Branislav Redžić, od koga se mnogo očekivalo, kao ni ostalih jedanaest pozvanih koji su ovu smotru bojkotovali.
Prošle subote u restoranu Oliva na Svetom Stefanu organizovana je prezentacija pristiglih radova, na kojoj su članovi žirija obrazlagali svoj izbor.
Prva nagrada na konkursu za Miločer nije dodijeljena, jer nijedan rad to nije zavrijedio. Dodijeljene su dvije ravnopravne druge nagrade i to birou Elastic Arhitekts iz Atine za hotel Kraljičina plaža, planiran na mjestu postojećeg, starog hotela.
Drugi dio nagrade pripao je autorskom timu iz Beograda – Dejanu Miljkoviću, Aleksi Bjeloviću i Petru Sazdanoviću, za projekte vila, apartmana i svega ostalog.
Ogroman posao projektovanja oko 40.000 komercijalnih kvadrata u elitnom ljetovalištu podijeljen je između nevedenih ekipa.
Grci su, kako se i očekivalo, dobili glavni dio kolača, izradu projekta petospratnog hotela, daleko većih gabarita od postojećeg, uz isti toliki blok sa stanovima za tržište, smješten na dijelu parka prema naselju Pržno. Na sajtu atinske firme Elastic navodi se podatak da im je jedan od internacionalnih klijenata kompanija Aman Resorts. Tako da nije bilo dileme oko izbora rada koji će biti realizovan, pa čitav posao oko konkursa liči na visokorangiranu farsu koju su mnogi pozvani autori na vrijeme prepoznali.
Izrada projekata brojnih vila u šumi Miločera, zatim na velikoj miločerskoj plaži, na lokaciji kafea Zverinjak, te oko 13.000 m2 na zaštićenom prostoru ispred hotela Sveti Stefan, dodijeljen je Beograđanima, čije gabaritne vile redom liče na replike hotela Miločer.
Za oba nagrađena rada naložena je dorada jer nisu u potpunosti zadovoljili kriterijume.
Po ugledu na konkurs prošla je i izložba radova, zamišljena, po riječima članova žirija, kao stručna i javna rasprava. Na koju i bukvalno niko nije došao, ni struka ni narod, iako su pozivi poslati „svim strukovnim udruženjima i medijima”. Izostala je debata, razmjena mišljenja ili primjedbe zainteresovanih mještana, kojih uopšte nije bilo u sali. Nisu primijećeni ni predstavnici HG Budvanska rivijera i HTP Miločer, formalni vlasnici hotela, niti bilo ko iz Javnog preduzeća Morsko dobro.
Bilo je zaista neprijatno i tužno slušati tanka obrazloženja članova žirija, njihova vajkanja i dileme oko toga koliko su zadovoljni ponuđenim rješenjima i gledati dvorske arhitekte kako učestvuju u najvećem zločinu protiv prirode koji je u XXI vijeku priređen u Crnoj Gori, kako brane pravo investitora da po Miločeru i Svecu grade i prodaju kuće i stanove.
Poznati arhitekta Branislav Mitrović, član ocjenjivačkog tima, pokajnički je lamentirao kako je ipak trebalo raspisati regionalni konkurs otvorenog tipa, da je „uloga žirija bila veoma nezahvalna jer treba odlučiti nešto što će biti budućnost ovog prostora. Svi imamo sliku Miločera koji je nedodirljiv, zato sam ovo doživio veoma emotivno…”, pravdao se član Srpske akademije nauka.
Svojim ugledom i autoritetom Mitrović je mogao napraviti veću uslugu Miločeru i Svetom Stefanu odbijanjem učešća u kontroverznom konkursu koji je na kraju ocijenio kao „primjer kako ne treba raditi i koji se ne smije ponoviti na nekim drugim lokacijama”… Kao da imamo još Miločera, pa sljedeći put pamet u glavu.
Na pitanje novinara zašto konkurs nije poništen kao neuspješan zbog malog broja prijavljenih radova, predsjednik žirija, arhitekta Veljko Radulović lakonski je odgovorio da su formalni uslovi konkursa zadovoljeni u potpunosti.
Tako je biser crnogorske obale, kraljevski Miločer sa Svetim Stefanom dobio drugorazredna projektna rješenja iz mizernog izbora radova kao da se radi o Sutomoru.
Ovaj vrijedni prostor zahvaljujući dirigovanom žiriranju nije dobio najbolje od najboljeg, već ono što želi investitor, Grk sa skrivenim partnerima, koji gradi, plaća konkurs, nagrade i honorare onima koji na sve to pristaju.
Branka PLAMENAC