Povežite se sa nama

OKO NAS

KOMOVI – DEVET GODINA NAKON PROGLAŠENJA ZA PARK PRIRODE: Zaštićeni samo na papiru

Objavljeno prije

na

U Parku prirode Komovi, koji teritorijalno dijele opštine Podgorica, Kolašin i Andrijevica, nijesu napravljeni ni prvi koraci ka uspostavljanju efikasne zaštite i upravljanja

 

Park prirode (PP) Komovi, koji je prepoznat kao područje od međunarodne važnosti i nominovan za Emerald područje, ima dva stalna i jednog privremenog upravljača, čiji rad do sada nije karakterisala saradnja i koordinisane aktivnosti. Državna Uprava za gazadovanje šumama i lovištima, s druge strane, odlučuje o načinu korištenja šuma ovog područja, pa sklapaju ugovore o eksploataciji sa brojnim privatnim preduzećima.

Na podgoričkoj teritoriji šumu Parka ove godine koriste tri, a na kolašinskoj čak pet privatnih firmi. Prema desetogodišnjim planovima upravljanja, iz dvije gazdinske jedinice na području kolašinske opštine, u okviru PP do 2027, odnosno, do 2029. godine planirana je sječa ukupno 144.000m³ bruto drvne mase. Na dvije gazdinske jedinice na području zaštićenog područja koje pripada Glavnom gradu, ove godine je zaključeno šest ugovora o korišćenju šuma u državnoj svojini, u količini od 12.247 m³. A tu je i bespravna sječe.

PP još nije poslužio ni kao šansa razvoja mjesnih zajednica, ni kao prilika da na temeljima očuvane prirode bude pokrenuta lokalna proizvodnja hrane, tvrde u Crnogorskom društvu ekologa (CDE). Sa druge strane, objašnjavaju, kada jedno preduzeće upravlja parkom, onda treba da upravlja i šumama i vodama tog parka, jer je, podsjećaju, „taj prostor dobio status Parka, upravo zahvaljujući prirodnoj originalnosti voda, šuma, životinjskog i biljnog svijeta“.

,,Svjedoci smo da je nepoštovanje zakona i neuvažavanje naučnih činjenica glavni razlog postojanja parkovskih preduzeća koja ne umiju da stvore model samoodrživosti, već samo čekaju novac od države i ostaju u zavisnom odnosu. Takva preduzeća svoj glavni zadatak – očuvanje prirode i lokalnih zajednica u okviru parka – svode na montiranje rampi i naplatu ulaznica, a priroda ostaje prepuštena sama sebi. Ni jedno preduzeće ne može da upravlja prirodom ukoliko je ne razumije”, kažu u CDE.

PP u Crnoj Gori, kažu,  nisu preduzeća koja proučavaju prirodu i, na bazi podataka dobijenih istraživanjima, kreiraju modele upravljanja, već su pretvoreni u opštinska preduzeća koja služe za zapošljavanje ljudi po partijskoj liniji. Iz CDE ocjenjuju da ,,preduzeća, koja upravljaju parkom mogu da postanu profitabilna za pet do 10 godina rada, a ukoliko ne budu radila na svojoj finansijskoj stabilnosti i održivosti, ispaštaće i mještani i priroda od koje su zavisni”. Zaštita prirode je predstavljena mještanima kao zabrana sječe šume i zabrana lova, umjesto kao brend jednog sela. Lokalne zajednice, tvrde, mogu biti prosperitetne ukoliko uspostave kvalitetan model korištenja resursa, ne siromašeći ni njih ni  sebe.

Preduzeća koja su zadužena za brigu o PP Komovi za sada vode računa samo o mobilijaru, naplati ulaznica, putokazima… Opsežnije aktivnosti, tvrde, sprječava nedostatak novca, oskudnost opreme, mali broj zaštitara, nedostatak stručnog kadra, a često i preplitanje nadležnosti sa Upravom za gazdovanje šumama i lovištima.

O PP se na teritoriji Podgorice brine Agencija za upravljanje zaštićenim područjima (AUZP) Podgorice. Jasna Gajević, vd izvršne direktorice Agencije, objašnjava da najveći pritisak na to područje stvaraju eksploatatori šuma, bilo da su to vlasnici ili korisnici po ugovoru. ”Pokušali smo da sa nadležnim iz Područne jedinice (PJ) Uprave za gazdovanje šumama uspostavimo bližu saradnju, da organizujemo zajedničke obilaske i kontrole, ali nismo naišli na dobru volju sa njihove strane. O nedozvoljenoj gradnji obaviještena je građevinska inspekcija u više navrata. Ni od njih nismo dobili povratnu informaciju”, objašnjava Gajević.

Trenutno AUZP ima samo tri rendžera što je, tvrdi Gajević, nedovoljno da se zaštićena područja, kojim upravljaju, kontrolišu na zadovoljavajući način. Posebno je izazovna organizacija nadzora u PP Komovi, zbog njegove veličine, slabo prohodnih puteva i slabe internet komunikacije. Da bi se adekvatno upravljalo tim prostorom ,,neophodno je da se Agencija kadrovski i tehnički značajno ojača”.

O PP na andrijevačkoj teritoriji brine istoimeno preduzeće (AUZP), a direktorica Ivana Jukić kao osnovne probleme identifikuje bespravnu sječu i neplansku gradnju. Ona kaže da je neophodno da se u dogledno vrijeme urade smjernice za izradu katunskih kuća kako bi se na adekvatan način pristupilo rješavanju tog problema.

,,Da su šume Komova očuvane, danas bi bile specifičnost i kuriozitet Evrope”, kaže Jukić.

Na kolašinskoj teritoriji PP još nema stalnog upravljača, pa nema ni zaštitarske službe. Privremeni upravljač je Sekretarijat za zaštitu životne sredine, a briga o Komovima do sada je vođena uglavnom samo ,,na papiru” i kroz edukacije.  Ostalo su prepustili vladinoj Upravi.

,, U domenu fizičke zaštite Sekretarijat nije mogao da uradi mnogo”, kaže sekretar Mile Glavičanin. On podsjeća da se nadležnosti privremenog upravljača preklapaju sa nadležnošću Uprave za šume. No, Glavičanin tvrdi da se, pored svega, “stanje u zaštićenom području sada može smatrati zadovoljavajućim”. To argumentuje činjenicom da PP ,,još nije izložen pritisku masovnog turizma i nekontrolisane gradnje”.

Prema Zakonu o zaštiti prirode, upravljač zaštićenog područja dužan je, između ostalog, da  donese godišnji program upravljanja i akt o unutrašnjem redu,  obezbijedi službu zaštite,  donese finansijski plan zaštite i razvoja područja, kao i godišnji plan razvoja i obuke kadrova… Neki od upravljača, godinama, bez ikavih posljedica, nijesu ispunili ni minimum tih obaveza.

Rad na turističkoj valorizaciji PP Komovi u Andrijevici tek planiraju. Preduzeće koje upravlja PP, potvrđuju,  nije samodrživo i zavisi „od skromnog budžeta Opštine Andrijevica“. U toj opštini nije ispoštovana zakonska obaveza o donešenju Plana upravljanja, iako upravljač  postoji već pet godine.

Podgorička AUZP je lani donijela petogodišnji Plan upravljanja za PP Komovi i, u skladu sa njim, predložila je već drugi godišnji program upravljanja. On je trenutno na ocjeni kod nadležnog Sekreterijata u Glavnom gradu. U skladu sa godišnjim planom, kaže Gajević, radiće na aktivnostima i mjerama za očuvanje, održavanje, unapređenje i održivo korišćenje zaštićenog područja. Posebna pažnja, najavljuje, biće posvećena zaštiti šuma i unaprjeđenju saradnje sa Upravom za gazdovanje šumama i lovištima.

U Kolašinu imaju Plan, koji je za sada, samo mrtvo slovo na papiru, ali su godinama u fazi ,,iznalaženja najoptimalnijeg modela upravljanja uz najmanje opterećenje za budžet”.

Malo ko je, od sve manjeg broja mještana koji žive na prostoru PP Komovi zadovoljan dosadašnjom brigom o tom području. Uglavnom tvrde da je nastavljena nekontrolsana sječa, nelegalna gradnja, uništavanje puteva i vodotoka…Iz NVO UZKOM više puta su se obraćali Upravi za gazdovanje šumama i lovištima dostavljajući dokaze da se eksplatacija šume i dalje obavlja bez ikavog reda. Izvršni direktor te organizacije Novica Dragojević podsjeća da je samo zalaganjem mještana spriječeno da se vodotoci tog područja ne strpaju u cijevi za potrebe malih hidrocentrala (mHE).

Prema njegovim riječima MZ Kraljske Bare nikad nije imala koristi od ogromnog šumskog bogatstva koje su privatnici koristili na području PP. Iza koncesionara šuma, tvrdi, ostala je uništena putna infrastruktura i  raskrčene šume, a u „privatne džepove slilo se bogastvo“.

PP Komovi postoji samo na papiru, tvrdi Dragoslav Babović iz andrijevačkog sela Konjuhe. I dalje traje devastacija šuma, a posljedice gradnje mHE osjećaju se na svakom koraku. Nedostaje, objašnjava Babović, infrastruktura koja bi omogućila minimum uslova za kvalitetan život malobrojnog stanovništva.

Na području Podgorice, šumu u državnoj svojini, kako su kazali u Upravi,  koriste tri koncesionara: Bekom C iz Podgorice, Pelengić Trade iz Bijelog Polja i Eko Vladoš iz Kolašina. Na području Kolašina, uz ta tri, šume sijeku i doo Keker i doo Nikola. U području PP Komovi, na teritoriji Andrijevice, nije bilo sječe po tom osnovu.

Iz Uprave nijesu konkretno odgovorili na pitanje koliko je plan gazdovanja šumom na tom području u skladu sa propisanim mjerama zaštite za PP. „Program gazdovanja šumama, koji se donosi za gazdinsku jedinicu, je 10-godišnji plan i prilikom donošenja i usvajanja obavezno se pribavlja saglasnost resornog Ministarstva i mišljenje organa državne uprave nadležnog za zaštitu životne sredine, vlasnika privatnih šuma i lokalne samouprave, a prije toga usaglašavaju se sa višim planovima u šumarstvu koje donose Skupština i Vlada. Svi radovi u državnim šumama se  planiraju i sprovode isključivo u skladu sa navedenim planskim dokumentima“, objašnjavaju u Upravi.

No, kako kažu u CDE, “Ministartvo poljoprivrede nikada nije uradilo izvještaj o strateškoj procjeni uticaja na Program gazdovanja šumama”. Bez tog dokumenta, objanjavaju,  nije mogla biti ozvaničena sječa niti raspisan tender za davanje koncesija.

Nakon svega, nemoguće je  izbjeći zaključak da je zaštita Komova do sada bila samo deklarativna i da nije značila promjenu stanja na bolje ni za mještane ni za životnu sredinu. Prirodno bogastvo tog kraja je kontinuirano devastirano i tokom godina formalne zaštite.  Upravljači nijesu našli način da valorizuju taj prostor, a inspekcije, ni kada su postojale prijave, nijesu žurile da obiđu lokacije na kojima je devastacija prirode bila očigledna. Komovi su tako postali još jedno područje koje je platilo danak prebacivanju odgovornosti, preplitanju nadležnosti, neusklađenoj zakonskoj regulativi i nemaru. Ostaje i pitanje: čemu služe zvanično zaštićena područja bez stvarno uspostavljene zaštite?

                                                                                                Dragana ŠĆPANOVIĆ

Ovaj tekst kreiran je u okviru projekta “Ekološke mreže – ključ razvoja na temeljima očuvane prirode”, koji realizuje NVO Crnogorsko društvo ekologa. Projekat je podržan od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO), u okviru programa “OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE”, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost NVO Crnogorsko društvo ekologa i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.

 

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo