Povežite se sa nama

Izdvojeno

KOMERCIJALNE RADIO STANICE NA SJEVERU PRED GAŠENJEM: Sjenka tišine

Objavljeno prije

na

Visoke mjesečne obaveze prema RDC, nedostatak podrške države i nepostojanje marketinga prijeti da ugasi šest komercijalnih radio emitera sa sjevera države

 

Opstanak šest komercijalnih radio stanica sa sjevera države doveden je u pitanje. Osnivači, kako su ispričali Monitoru, pritisnuti nikad većim finansijskim teškoćama, gotovo  su spremni da dignu ruke i za stalno ugase signal. Prije te konačne odluke, najvaljuju, zajednički će  prekinuti emitovanje programa na nekoliko dana. U januaru su dvanestočasnovnom tišinom pokušali da skrenu pažnju  na  probleme sa kojima se suočavaju. Na taj poziv u pomoć nije bilo adekvatnog odgovora Vlade. Sve što su dobili bila su obećanja iz kabineta pojedinih državnih funkcionera. U međuvremenu,  stalni oglašivači, i sami pritisnuti krizom, otkazuju saradnju, što dodatno komplikuje poziciju elektronskih medija sa sjevera.

Pored nedostatka podrške od države, kaže  direktorica Adriatic radija iz Bijelog Polja Muamera Muslić, problem tog komercijalnog medija je i dugogodišnji nekorektan odnos Radio-difuznog centra (RDC). Mjesečne obaveze  bjelopoljskog radija prema RDC, za korišćenje tri predajna mjesta, su oko 700 eura.

„Mi, kao i još neke radio stanice sa sjevera,  postojimo  više od 20 godina. Sve te  godine živjeli smo, isključivo, od svojeg rada, ne oslanjajući se na bilo čiju podršku. Uvijek smo imali problema i uvijek je bila borba. Sada postaje neizdrživo. Razmišljamo o gašenju. Marketing  trenutno uopšte ne postoji.   Prihod koji imamo od reklama je beznačajan za  troškove, koje imamo, recimo prema RDC-u“, kaže ona.

Odnos RDC je, tvrdi Muslić, „najblaže rečeno, nekorektan“. Izostalo je, kaže, razumijevanje  i partnerski odnos. Muslić navodi brojne teškoće koje je Adriatic imao  sa RDC-om.  Neki od objekata čije korišćenje RDC-u papreno plaćaju potpuno su neuslovni, tokom ljeta čak, tvrdi, puni zmija.  Povrh svega RDC je, kaže,   dozvolio da jedna radio stanica,  bez znanja odgovornih u Adriaticu i bez  izmijenjeneg projekta,  upotrebljavao  antenski sistem bjelopoljskog radija.

„Montirali su uređaj zvani kombajner i preko njega  tuđi signal pustili u naš antenski sistem. Za sve to je morao znati RDC i tražiti našu saglasnost.  Imali smo par godina smetnje, prije nego što smo ustanovili šta ometa naš signal.  Nijesmo tražili  nikakvu nakanadu za pretrpljenu štetu,  već smo kao partneri pokušali da pokažemo dobru volju i razumijevanje“, kaže Muslić. Ona objašnjava da je prije nekoliko godina RDC za 80 odsto povećao cijenu svojih usluga. To je i  tada ugrozilo održivo poslovanje komercijalnih radio stanica na sjeveru.

Muslić, na drugoj strani, kao pozitivan primjer izdvaja odnos Agencije za elektronske medije, kao i Organizacije za zaštitu prava autora muzike PAM.

Pomoć od države koje su komercijalne radio stanice dobile 2017. godine, tvrdi osnivač rožajskog Jupok radija Mervan Hadžibegović, pojedena je poskupljenjem  usluga RDC-a.   Jupok je, uz Elmag, najstariji crnogorski privatni radio i postoji 27 godina.  No, teškoće sa kojim se sada sreću osnivači prijete da ugase signal i te radio stanice.

„Prošle godine smo prihodovali svega 7.000 eura.   Klijenti marketiniga otkazuju saradnju.  Jupok već mjesecima opstaje zahvaljujući tome što ulažem svoj novac. To neću moći još dugo jer školujem dvoje djece. Nemamo više mogućnosti za angažovanje honorarnih saradnika, a mjesečne obaveze pristižu“, objašnjava Hadžibegović.

Oko 9.000 eura godišnje Radio Mojkovac dobija od Opštine za uslugu direktnog prenosa sjednica Skupštine. Na to se svodi sva finansijska podrška i sa lokalnog i sa državnog nivoa tom mediju. A to je, otprilike,  polovina  godišnjih rashoda radija. Urednica Ksenija Ćorić objašnjava da su ti rashodi obeveze  prema  prema RDC-u, Agenciji za elektronske medije, PAM-u, Elektroprivredi, telekomunikacionim kompanijama… Takođe, troškovi održavanja i servisiranja uređaja su, kaže naša sagovornica, vrlo visoki.

,,Za 24 godine postojanja naše radio stanice, kompletna oprema je promijenjena četiri puta. Počeli smo sa kasetama, magnetofonima, CD plejerima, da bi tek početkom vijeka kupili kompjutere. Surove zime su uslovile, više pute,  potpuno pregorijevanje antenskog-predajnog sistema. Mala kapljica vode u sistemu  izaziva refleksiju uređaja velike snage i kvarove koje se ne isplati popravljati. Mora se kupiti novi“, kaže Ćorićeva.

Posljednja investicija, objašnjava ona, bila je 6.500 eura, pa je instalirana nova  linkovska oprema. Čorićeva tvrdi da je minimalni budžet potreban za proizvodnju i emitovanje programa  od 35 do 40 hiljada.

„Radio stanicu možete otvoriti sa tim iznosom ali održati u životu je mnogo teže i skuplje. Košta života. Nekada smo imali osmoro zapošljenih, zapali u velike dugove, uzeli kredit da ih izmirimo i sada je Hete vlasnik naših porodičnih nekretnina. Sve zbog sna o mediju koji je potreban ovoj sredini… Vlada je  pomogla lani  preko 20-ak medija. Među njima, međutim, nije bilo naše niti bilo koje druge komercijalne radio stanice sa sjevera.  Pomoć nije stigla ni ove godine“, tvrdi Ćorićeva.

Prema njenim riječima, sve vrijeme postojanja, prvo RTV, a kasnije samo Radija Mojkovac, osnivači su krpili troškove. Program je finansiran iz vlasnikovih malinjaka, štampom i distribucijom knjiga, radom knjižare. Dugo su očekivali i da će lokalna samouprava pomoći ili otkupiti radio i napraviti svoj javni servis. Sada Ćorićeva zaključuje: „Nijesu ludi da to učine. Za  tenderskih desetak hiljada eura godišnje imaju radio stanicu, zadovoljen javni interes informisanja građana i nikakvu obavezu za dozvole, zaposlene, opremu i prostor. Do sada smo platili više od 150.000 za razne vrste dozvola i usluga“.

Mojkovačka radio stanica, uz JupokRadio Petnjicu i bjelopoljski  Adriatic, Laki i Plus radio pokrivaju signalom gotovo trećinu teritorije Crne Gore.  Vlasnici kažu da se, računajući i članove porodica zaposlenih,  od zarada u tim medijima  na sjeveru izdržava oko 300 ljudi.  Pored socijalne dimenzije, kažu, gašenje komercijalnih radija bila bi velika šteta i kada je riječ o dobroj informisanosti građana. Pošto „u velikim medijskim kućama često nemaju sluha za plasiranje lokalnih informacija od kojih zavisi kvalitet života ljudi na sjeveru“.

                                                          Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo