Visoke mjesečne obaveze prema RDC, nedostatak podrške države i nepostojanje marketinga prijeti da ugasi šest komercijalnih radio emitera sa sjevera države
Opstanak šest komercijalnih radio stanica sa sjevera države doveden je u pitanje. Osnivači, kako su ispričali Monitoru, pritisnuti nikad većim finansijskim teškoćama, gotovo su spremni da dignu ruke i za stalno ugase signal. Prije te konačne odluke, najvaljuju, zajednički će prekinuti emitovanje programa na nekoliko dana. U januaru su dvanestočasnovnom tišinom pokušali da skrenu pažnju na probleme sa kojima se suočavaju. Na taj poziv u pomoć nije bilo adekvatnog odgovora Vlade. Sve što su dobili bila su obećanja iz kabineta pojedinih državnih funkcionera. U međuvremenu, stalni oglašivači, i sami pritisnuti krizom, otkazuju saradnju, što dodatno komplikuje poziciju elektronskih medija sa sjevera.
Pored nedostatka podrške od države, kaže direktorica Adriatic radija iz Bijelog Polja Muamera Muslić, problem tog komercijalnog medija je i dugogodišnji nekorektan odnos Radio-difuznog centra (RDC). Mjesečne obaveze bjelopoljskog radija prema RDC, za korišćenje tri predajna mjesta, su oko 700 eura.
„Mi, kao i još neke radio stanice sa sjevera, postojimo više od 20 godina. Sve te godine živjeli smo, isključivo, od svojeg rada, ne oslanjajući se na bilo čiju podršku. Uvijek smo imali problema i uvijek je bila borba. Sada postaje neizdrživo. Razmišljamo o gašenju. Marketing trenutno uopšte ne postoji. Prihod koji imamo od reklama je beznačajan za troškove, koje imamo, recimo prema RDC-u“, kaže ona.
Odnos RDC je, tvrdi Muslić, „najblaže rečeno, nekorektan“. Izostalo je, kaže, razumijevanje i partnerski odnos. Muslić navodi brojne teškoće koje je Adriatic imao sa RDC-om. Neki od objekata čije korišćenje RDC-u papreno plaćaju potpuno su neuslovni, tokom ljeta čak, tvrdi, puni zmija. Povrh svega RDC je, kaže, dozvolio da jedna radio stanica, bez znanja odgovornih u Adriaticu i bez izmijenjeneg projekta, upotrebljavao antenski sistem bjelopoljskog radija.
„Montirali su uređaj zvani kombajner i preko njega tuđi signal pustili u naš antenski sistem. Za sve to je morao znati RDC i tražiti našu saglasnost. Imali smo par godina smetnje, prije nego što smo ustanovili šta ometa naš signal. Nijesmo tražili nikakvu nakanadu za pretrpljenu štetu, već smo kao partneri pokušali da pokažemo dobru volju i razumijevanje“, kaže Muslić. Ona objašnjava da je prije nekoliko godina RDC za 80 odsto povećao cijenu svojih usluga. To je i tada ugrozilo održivo poslovanje komercijalnih radio stanica na sjeveru.
Muslić, na drugoj strani, kao pozitivan primjer izdvaja odnos Agencije za elektronske medije, kao i Organizacije za zaštitu prava autora muzike PAM.
Pomoć od države koje su komercijalne radio stanice dobile 2017. godine, tvrdi osnivač rožajskog Jupok radija Mervan Hadžibegović, pojedena je poskupljenjem usluga RDC-a. Jupok je, uz Elmag, najstariji crnogorski privatni radio i postoji 27 godina. No, teškoće sa kojim se sada sreću osnivači prijete da ugase signal i te radio stanice.
„Prošle godine smo prihodovali svega 7.000 eura. Klijenti marketiniga otkazuju saradnju. Jupok već mjesecima opstaje zahvaljujući tome što ulažem svoj novac. To neću moći još dugo jer školujem dvoje djece. Nemamo više mogućnosti za angažovanje honorarnih saradnika, a mjesečne obaveze pristižu“, objašnjava Hadžibegović.
Oko 9.000 eura godišnje Radio Mojkovac dobija od Opštine za uslugu direktnog prenosa sjednica Skupštine. Na to se svodi sva finansijska podrška i sa lokalnog i sa državnog nivoa tom mediju. A to je, otprilike, polovina godišnjih rashoda radija. Urednica Ksenija Ćorić objašnjava da su ti rashodi obeveze prema prema RDC-u, Agenciji za elektronske medije, PAM-u, Elektroprivredi, telekomunikacionim kompanijama… Takođe, troškovi održavanja i servisiranja uređaja su, kaže naša sagovornica, vrlo visoki.
,,Za 24 godine postojanja naše radio stanice, kompletna oprema je promijenjena četiri puta. Počeli smo sa kasetama, magnetofonima, CD plejerima, da bi tek početkom vijeka kupili kompjutere. Surove zime su uslovile, više pute, potpuno pregorijevanje antenskog-predajnog sistema. Mala kapljica vode u sistemu izaziva refleksiju uređaja velike snage i kvarove koje se ne isplati popravljati. Mora se kupiti novi“, kaže Ćorićeva.
Posljednja investicija, objašnjava ona, bila je 6.500 eura, pa je instalirana nova linkovska oprema. Čorićeva tvrdi da je minimalni budžet potreban za proizvodnju i emitovanje programa od 35 do 40 hiljada.
„Radio stanicu možete otvoriti sa tim iznosom ali održati u životu je mnogo teže i skuplje. Košta života. Nekada smo imali osmoro zapošljenih, zapali u velike dugove, uzeli kredit da ih izmirimo i sada je Hete vlasnik naših porodičnih nekretnina. Sve zbog sna o mediju koji je potreban ovoj sredini… Vlada je pomogla lani preko 20-ak medija. Među njima, međutim, nije bilo naše niti bilo koje druge komercijalne radio stanice sa sjevera. Pomoć nije stigla ni ove godine“, tvrdi Ćorićeva.
Prema njenim riječima, sve vrijeme postojanja, prvo RTV, a kasnije samo Radija Mojkovac, osnivači su krpili troškove. Program je finansiran iz vlasnikovih malinjaka, štampom i distribucijom knjiga, radom knjižare. Dugo su očekivali i da će lokalna samouprava pomoći ili otkupiti radio i napraviti svoj javni servis. Sada Ćorićeva zaključuje: „Nijesu ludi da to učine. Za tenderskih desetak hiljada eura godišnje imaju radio stanicu, zadovoljen javni interes informisanja građana i nikakvu obavezu za dozvole, zaposlene, opremu i prostor. Do sada smo platili više od 150.000 za razne vrste dozvola i usluga“.
Mojkovačka radio stanica, uz Jupok, Radio Petnjicu i bjelopoljski Adriatic, Laki i Plus radio pokrivaju signalom gotovo trećinu teritorije Crne Gore. Vlasnici kažu da se, računajući i članove porodica zaposlenih, od zarada u tim medijima na sjeveru izdržava oko 300 ljudi. Pored socijalne dimenzije, kažu, gašenje komercijalnih radija bila bi velika šteta i kada je riječ o dobroj informisanosti građana. Pošto „u velikim medijskim kućama često nemaju sluha za plasiranje lokalnih informacija od kojih zavisi kvalitet života ljudi na sjeveru“.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ