Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KOMERCIJALIZACIJA I PRIVATIZACIJA RTCG: Naše, a njihovo

Objavljeno prije

na

Rade Vojvodić, generalni direktor RTCG, nedavno je postao stopostotni vlasnik kompanije Montepano, koja se bavi reklamiranjem i marketingom putem bilborda i panoa.

Prema podacima Privrednog suda, Vojvodić je preuzeo punu kontrolu nad tom kompanijom u decembru 2013. godine, do kada je bio tek jedan od njenih manjinskih vlasnika.

U vrijeme kada je imenovan za direktora RTCG, krajem 2011. godine, Vojvodić, inače blizak prijatelj Mila Đukanovića, posjedovao je 10 odsto vlasništva u Montepano-u. Savjet RTCG ni tada nije razmatrao da li je Vojvodić zbog toga u konfliktu interesa.

Prema Zakonu o javnim servisima iz 2008. godine, direktor i članovi Savjeta RTCG ne mogu biti ,,lica koja, kao vlasnici udjela, akcionari, članovi organa upravljanja, članovi nadzornih organa ili zaposleni imaju interesa u pravnim licima koja se bave proizvodnjom radio i televizijskog programa”.

Iako se Montepano ne bavi proizvodnjom radio i televizijskog programa, ta kompanija jeste vrsta medija, i posebno značajno – kao i RTCG takmac je na tržištu reklama i marketinga. Vojvodić je tako u prilici da klijentima RTCG ponudi aranžmane svoje kompanije, pa i na uštrb RTCG.

Zanimljivo je da RTCG tokom 2013. godine bilježi pad prihoda od marketinga, dok se istovremeno uvećavaju njeni komercijalni sadržaji i gledanost, čime se Vojvodić hvali u finansijskim dokumentima RTCG.

U finansijskom izvještaju RTCG za prvih devet mjeseci 2013. godine navodi se da su prihodi od marketinga manji u odnosu na isti period prethodne godine za oko 20 odsto.

,,Ostvareni prihodi od marketinga za prvih devet mjeseci iznose 901.180 €, što je manje u odnosu na uporedni period prošle godine za 229.503€”, navodi se u izvještaju. Tokom 2012. godine, prema istom dokumentu, prihodi od marketinga bili su neznatno uvećani u odnosu na 2011, za oko 250.000 eura, dijelom i zbog pokretanja portala RTCG.

Kako to da se marketinški prihodi smanjuju dok se prema istraživanjima RTCG povećava gledanost, nijesmo uspjeli dobiti pojašnjenje od Vojvodića. Ta, kao i pitanja o njegovom preuzimanju Montepanoa, te o očiglednom procesu komercijalizacije koji se dešava na RTCG, uputli smo Vojvodiću na njegov službeni mejl. Do izlaska ovog broja u štampu odgovor nijesmo dobili.

U Amandmanima na Zakon o javnom servisu, dokumentu koji je Goran Đurović, član Savjeta RTCG, u februaru ove godine uputio Skupštini, navodi se da treba nanovo razmotriti odredbe tog zakona o konfliktu interesa. I zbog toga uostalom što po zakonu u Savjetu RTCG mogu biti (i jesu) urednici portala, a RTCG odnedavno ima portal.

Svakako bi trebalo razmotriti i vlasništvo Vojvodića u Montepano-u.

Ostaje međutim još jedno važno pitanje: ukoliko komercijalnim sadržajima, kojih je od Vojvodićevog dolaska sve više, RTCG ne uspijeva da poveća prihode marketinga – čemu onda ti komercijalni sadržaji služe? Sigurno je: komercijalizacija, uz sveprisutnu političku kontrolu, RTCG vodi sve dalje od onoga što koncepcijski treba da bude javni servis građana. Ili je baš to cilj Đukanovića i njegovih prijatelja.

Nakon Vojvidićevog dolaska promijenjen je vizuelni identitet RTCG, pošto je televiziju bukvalno preuzeo njegov kadar sa Televizije IN (zbog čega je gledalac imao dojam da gleda tu televiziju a ne RTCG). Važnije – javni servis i programski liči na privatnu komercijalnu televiziju.

Pored skupih serija i rijalitija, RTCG gledanost povećava brojnim ekskluzivnim prenosima sportskih događaja. Ove godine, kako je i bilo predviđeno finansijskim planom za 2014. godinu, RTCG je prenosila Zimske olimpijske igre u Rusiji, a tek slijede Svjetsko prvenstvo u fudbalu u Brazilu i kvalifikacione utakmice za Evropsko prvenstvo. Ti prenosi RTCG prilično koštaju, a prihodi su, kao što se vidi iz finansijskih dokumenta, daleko od očekivanih.

Tokom 2013, dok su padali prihodi od marketinga, RTCG je prenosila Svjetsko prvenstvo u vaterpolu u Španiji, kvalifikacionu utakmicu Crne Gore za svjetsko prvenstvo u fudbalu i teniski turnir u Vimbldonu. A sve ,,u cilju povećanja rejtinga i generisanja marketinških prihoda”, navodi se u finasijskim dokumentima.

I planovima Vojvodića.

,,Sadržaji kao što su Žene sa Dedinja, Sulejman Veličanstveni, Moja kuhinja, nemaju nikakvog dodira sa ciljevima javnog servisa niti se njima povećava povjerenje građana u RTCG”, komentariše taj trend za Monitor Goran Đurović, član Savjeta RTCG. ,,Kada ne može zbog političkog uticaja da se poboljša informativni program i učini objektivnim, onda se linijom manjeg otpora novac građana usmjerava za kupovinu problematičnih sadržaja. Komercijalizaciju ne može da opravda ni potreba sticanja sredstava od marketinga. Ako je cilj RTCG da poveća broj gledalaca po svaku cijenu, onda je najbolje da investira u Farmu ili slične poduhvate”.

Đurović smatra da je ključni problem te televizije i dalje isti – nedovoljno povjerenju građana kao posljedica političke zavisnosti RTCG. ,,Javni servis treba da proizvodi program kojim će se ostvariti njegova uloga u društvu a za to je potrebna nezavisnost RTCG, pa i finansijska. Potrebno je izdvojiti adekvatna sredstva građana ali i povećati odgovornost i nezavisnost Savjeta i menadžmenta RTCG”. U dokumentu koji je Đurović uputio Skupštini navodi se da treba nanovo razmotriti trenutni koncept budžetskog finansiranja RTCG jer se pokazao lošim.

Komercijalizacija RTCG ima negativne efekte i na fer plej tržišnu utakmicu, podsjećaju u privatnim medijima.

,,Novac poreskih obveznika koristi se za učešće u tržišnoj utakmici kupovinom skupih komercijalnih serija i sličnih sadržaja. Posljedica ovakve politike je to da se na tržištu stvara nelojalna konkurencija koja ne ostavlja prostor za komercijalne medije”, kaže za Monitor Miro Perović, predsjednik Upravnog odbora Televizije Vijesti.

Kvalitetan dječji, naučno-obrazovni, dramski i informativni program trebao bi da čini okosnicu programa televizije koja se finansira novcem građana. Toga na Vojvodićevom servisu nema. Ali zato je tu uređivačka politika koja pozlaćuje svaku režimsku stopu. To je konstanta od početka 90-tih. Vojvodić je nakon brodoloma sa IN televizijom doveden tu baš zato što je ideji javnog servisa još u začetku presuđeno. Da bdi nad svojim i interesima ekipe.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo