Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kome teče Tara

Objavljeno prije

na

Za planere Vlade Crne Gore nema odmora. Bespogovorno rade kako bi obezbijedili još jednu stranu investiciju. Nevolja je jedino što građani Crne Gore još ne znaju kakva je njihova korist od planirane gradnje hidroelektrana na Morači i energetskog kabla kojim nas žele vezati sa Italijom. Nakon svega, pregaoci su nam spremili i Izmjenu tenderske dokumentacije za gradnju hidroelektrana na Morači. Tim dokumentom se mijenja verzija usvojena krajem prošle godine. Tender za HE na Morači bi, konačno, nakon odlaganja, trebao biti zatvoren 30. septembra i tada bi trebali znati hoće li iko, šta i pod kojim uslovima raditi u kanjonu Morače.

Ministarstvo ekonomije je u saradnji sa savjetnikom IFC-om, dostavilo čitav niz izmjena tenderske dokumentacije. U predlogu stoji da – ukoliko neki novi projekat uzvodno od centrala na Morači, pozitivno utiče na posao budućeg graditelja HE, ,,koncesionar će podijeliti dodatne prihode sa Crnom Gorom, odnosno onim ko bude realizovao novi projekat”. Ukoliko ima negativan uticaj, država će nadoknaditi štetu.

Monitor je već objavljivao izvode iz dokumenta Vodoprivredna osnova iz 2001. u kojem piše da uzvodno od HE Andrijevo treba graditi i elektranu Dubravica, koja bi omogućila vezu moračkih brana sa Tarom. Sada je jasnije da se na Taru i njene vode i dalje računa. Izokola, doduše. Ali polako se u papirologiji pravi osnova za taj prevrat.

No, dok se u Vladi pozivaju na to da je Tara pod zaštitom zbog usvojene parlamentarne deklaracije – pojedini funkcioneri, kao što je Branko Vujović dok je bio ministar, nisu se libili da otvaraju i pitanje mogućeg potapanja kanjona pod međunarodnom UNESCO zaštitom.

Traženje izmjena statusa Tare je još mogući scenario. To bi omogućilo korišćenje vode te rijeke i povećavanje produktivnosti planiranih HE na Morači, a time i više struje koja bi podmorskim kablom išla ka Italiji.

Iz nevladinog sektora su tvrdili da najviše brine predlog A2A, italijanske kompanije koja je kvalifikovani ponuđač na tenderu za gradnju hidroelektrana na Morači, da se prošire granice područja za koncesionu djelatnost, jer “podsjeća na pripremu za gradnju infrastrukture za buduće prevođenje voda Tare u Moraču”.

Vlada i njeni savjetnici ne štede kada treba izaći u susret budućem koncesionaru. Zanimljivo je to što koncesionar bira po kojem će modelu graditi hidrocentrale – četiri HE sa “visokom” glavnom centralom Andrijevo, ili da ta elektrana bude niža. Dozvoljeno mu je da dostavi rješenje po sopstvenoj želji. Ponuđačima je, prema dokumentaciji, ostavljeno da definišu tehničko rješenje “radi maksimiziranja ekonomske koristi od projekta”.

O našoj koristi i dalje niko ništa konkretno.

Prethodni nacrt ugovora o koncesiji je predviđao da država nadzire rad koncesionara i izdaje razna odobrenja za realizaciju projekta. U traženim izmjenama stoji da je koncesionaru dozvoljeno da utiče na izbor kompanije koja treba da nadzire da li se krše ugovorene obaveze. Tu bi dužnost, prema izmjenama u dokumentaciji, država trebala predati “nezavisnoj inženjerskoj firmi” koju izvršna vlast bira zajedno sa koncesionarom, a plaćaju je građani Crne Gore!

Partner ne samo da odlučuje na osnovu kojeg rješenja će graditi elektrane, već i odabira mjere zaštite životne sredine, kao i vrijeme trajanja koncesije. Vlada je odredila da ne bude manje od – 25 godina. Ostalo je na volju partnera.

Ukoliko i ovaj tender propadne Elektroprivreda Crne Gore bi mogla da dobije posao gradnje hidroelektrana na Morači direktno. U tom slučaju bi ova kompanija, koja je još u većinskom vlasništvu Crne Gore, mogla da sopstvenim snagama gradi hidroelektrane.

Tako svi oni koji su tvrdili da sami možemo graditi hidroelektrane bili zadovoljeni. Kako sada stvari stoje – zadovoljno bi trljali ruke i Italijani. Već neko vrijeme se špekuliše da nisu sigurni da li mogu i hoće da ulažu svoj novac u gradnju elektrana koje nisu izvjesno i isplative. Ovako bi ih gradila EPCG, oni bi kao suvlasnici, imali interes u tome, a usput bi i se mogla, iza kulisa i završavati priča oko prevođenja Tare u Moraču, čime se povećava isplativost hidroelektrana na Morači, ali i dobija više struje koja bi kablom išla ka Italiji.

,,Čitava priča postaje sumnjiva i vrlo mučna jer prihvatanje novih povoljnosti za ponuđače, kojima im je data sloboda da definišu tehničko rješenje radi maksimiziranja ekonomske koristi od projekta još jedan je u nizu poteza kojima se pošto poto želi obezbijediti korist investitoru”, tvrde u NVO Green Home.

Za ovu NVO suštinsko je pitanje: ako Ministarstvo ekonomije pregovara sa investitorom i mijenja uslove tendera dok je on u toku i na taj način izlazi u susret investitoru – da li je to posljednji pokušaj da se investitor privoli da, ipak, konkuriše sa projektom kako bi se izbjegao propast tendera što bi bio rezultat pogrešne politike Vlade na koju je civilni sektor ukazivao.

Green Home, MANS i Forum 2010 su u više navrata upozoravali na mnoštvo nepravilnosti u procesima planiranja energetskih objekta u Crnoj Gori i kršenje procedure.

,,Umjesto rukovođenja interesima države i građana, Vlada već duže vrijeme nastoji da obezbijedi izvoz struje u Italiju, iako mi imamo energetski deficit”, tvrde u Green Home. Oni upozoravaju da potezi Vlade ne ulivaju nadu da se sa praksom izlaženja u susret investitorima uz nipodaštavanje interesa građana i države prestalo. ,,Naprotiv, umjesto poštovanja procedura i rokova i dalje na djelu imamo netransparentnost i ponižavajući odnos prema interesima građana kao i nedomaćinski odnos prema sopstvenim resursima”.

Priča o hidroelektranama na crnogorskim rijekama i kablu koji prolazi kroz nacionalne parkove obilježiće ovu zemlju koja nema većeg bogatstva od sopstvene ljepote. Ni većeg neprijatelja od lošeg gazde i njegovih prijatelja.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo