Za planere Vlade Crne Gore nema odmora. Bespogovorno rade kako bi obezbijedili još jednu stranu investiciju. Nevolja je jedino što građani Crne Gore još ne znaju kakva je njihova korist od planirane gradnje hidroelektrana na Morači i energetskog kabla kojim nas žele vezati sa Italijom. Nakon svega, pregaoci su nam spremili i Izmjenu tenderske dokumentacije za gradnju hidroelektrana na Morači. Tim dokumentom se mijenja verzija usvojena krajem prošle godine. Tender za HE na Morači bi, konačno, nakon odlaganja, trebao biti zatvoren 30. septembra i tada bi trebali znati hoće li iko, šta i pod kojim uslovima raditi u kanjonu Morače.
Ministarstvo ekonomije je u saradnji sa savjetnikom IFC-om, dostavilo čitav niz izmjena tenderske dokumentacije. U predlogu stoji da – ukoliko neki novi projekat uzvodno od centrala na Morači, pozitivno utiče na posao budućeg graditelja HE, ,,koncesionar će podijeliti dodatne prihode sa Crnom Gorom, odnosno onim ko bude realizovao novi projekat”. Ukoliko ima negativan uticaj, država će nadoknaditi štetu.
Monitor je već objavljivao izvode iz dokumenta Vodoprivredna osnova iz 2001. u kojem piše da uzvodno od HE Andrijevo treba graditi i elektranu Dubravica, koja bi omogućila vezu moračkih brana sa Tarom. Sada je jasnije da se na Taru i njene vode i dalje računa. Izokola, doduše. Ali polako se u papirologiji pravi osnova za taj prevrat.
No, dok se u Vladi pozivaju na to da je Tara pod zaštitom zbog usvojene parlamentarne deklaracije – pojedini funkcioneri, kao što je Branko Vujović dok je bio ministar, nisu se libili da otvaraju i pitanje mogućeg potapanja kanjona pod međunarodnom UNESCO zaštitom.
Traženje izmjena statusa Tare je još mogući scenario. To bi omogućilo korišćenje vode te rijeke i povećavanje produktivnosti planiranih HE na Morači, a time i više struje koja bi podmorskim kablom išla ka Italiji.
Iz nevladinog sektora su tvrdili da najviše brine predlog A2A, italijanske kompanije koja je kvalifikovani ponuđač na tenderu za gradnju hidroelektrana na Morači, da se prošire granice područja za koncesionu djelatnost, jer “podsjeća na pripremu za gradnju infrastrukture za buduće prevođenje voda Tare u Moraču”.
Vlada i njeni savjetnici ne štede kada treba izaći u susret budućem koncesionaru. Zanimljivo je to što koncesionar bira po kojem će modelu graditi hidrocentrale – četiri HE sa “visokom” glavnom centralom Andrijevo, ili da ta elektrana bude niža. Dozvoljeno mu je da dostavi rješenje po sopstvenoj želji. Ponuđačima je, prema dokumentaciji, ostavljeno da definišu tehničko rješenje “radi maksimiziranja ekonomske koristi od projekta”.
O našoj koristi i dalje niko ništa konkretno.
Prethodni nacrt ugovora o koncesiji je predviđao da država nadzire rad koncesionara i izdaje razna odobrenja za realizaciju projekta. U traženim izmjenama stoji da je koncesionaru dozvoljeno da utiče na izbor kompanije koja treba da nadzire da li se krše ugovorene obaveze. Tu bi dužnost, prema izmjenama u dokumentaciji, država trebala predati “nezavisnoj inženjerskoj firmi” koju izvršna vlast bira zajedno sa koncesionarom, a plaćaju je građani Crne Gore!
Partner ne samo da odlučuje na osnovu kojeg rješenja će graditi elektrane, već i odabira mjere zaštite životne sredine, kao i vrijeme trajanja koncesije. Vlada je odredila da ne bude manje od – 25 godina. Ostalo je na volju partnera.
Ukoliko i ovaj tender propadne Elektroprivreda Crne Gore bi mogla da dobije posao gradnje hidroelektrana na Morači direktno. U tom slučaju bi ova kompanija, koja je još u većinskom vlasništvu Crne Gore, mogla da sopstvenim snagama gradi hidroelektrane.
Tako svi oni koji su tvrdili da sami možemo graditi hidroelektrane bili zadovoljeni. Kako sada stvari stoje – zadovoljno bi trljali ruke i Italijani. Već neko vrijeme se špekuliše da nisu sigurni da li mogu i hoće da ulažu svoj novac u gradnju elektrana koje nisu izvjesno i isplative. Ovako bi ih gradila EPCG, oni bi kao suvlasnici, imali interes u tome, a usput bi i se mogla, iza kulisa i završavati priča oko prevođenja Tare u Moraču, čime se povećava isplativost hidroelektrana na Morači, ali i dobija više struje koja bi kablom išla ka Italiji.
,,Čitava priča postaje sumnjiva i vrlo mučna jer prihvatanje novih povoljnosti za ponuđače, kojima im je data sloboda da definišu tehničko rješenje radi maksimiziranja ekonomske koristi od projekta još jedan je u nizu poteza kojima se pošto poto želi obezbijediti korist investitoru”, tvrde u NVO Green Home.
Za ovu NVO suštinsko je pitanje: ako Ministarstvo ekonomije pregovara sa investitorom i mijenja uslove tendera dok je on u toku i na taj način izlazi u susret investitoru – da li je to posljednji pokušaj da se investitor privoli da, ipak, konkuriše sa projektom kako bi se izbjegao propast tendera što bi bio rezultat pogrešne politike Vlade na koju je civilni sektor ukazivao.
Green Home, MANS i Forum 2010 su u više navrata upozoravali na mnoštvo nepravilnosti u procesima planiranja energetskih objekta u Crnoj Gori i kršenje procedure.
,,Umjesto rukovođenja interesima države i građana, Vlada već duže vrijeme nastoji da obezbijedi izvoz struje u Italiju, iako mi imamo energetski deficit”, tvrde u Green Home. Oni upozoravaju da potezi Vlade ne ulivaju nadu da se sa praksom izlaženja u susret investitorima uz nipodaštavanje interesa građana i države prestalo. ,,Naprotiv, umjesto poštovanja procedura i rokova i dalje na djelu imamo netransparentnost i ponižavajući odnos prema interesima građana kao i nedomaćinski odnos prema sopstvenim resursima”.
Priča o hidroelektranama na crnogorskim rijekama i kablu koji prolazi kroz nacionalne parkove obilježiće ovu zemlju koja nema većeg bogatstva od sopstvene ljepote. Ni većeg neprijatelja od lošeg gazde i njegovih prijatelja.
Marijana BOJANIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice