Brano Mićunović je potomak Vuka Mićunovića i samim tim možemo pretpostaviti kakav je on čovek. A Knežević i Medojević, čiji su oni potomci, čiji? Ničiji, kao što su i sami ništa od ljudi. A Brano je ljudska veličina!!!
Sa sva tri znaka uzvika, tako glasi jedna od poruka na Fejsbuku, gdje od skoro egzistira grupa naslovljena Brano Mićunović – Ponos Crne Gore.
Osim što vrijeđaju Nebojšu Medojevića i Ratka Kneževića, bave se i najogavnijim stihovanim prijetnjama: „Još je Brano slušo od davnina / Nema vjere u psa i Turčina / a ko traži brata u Medojevića / biće žrtva čestitih đetića”.
Branislav Mićunović bio je u medijskom fokusu posljednjih mjeseci, nakon izbijanja „kokainske afere” i optužbi na račun Darka Šarića, sa kojim su Mićunovića, bez objavljivanja konkretnih činjenica, dovodili u vezu. U Bijeloj knjizi organizovanog kriminala MUP-a Srbije, koja je 2002. dospjela u javnost, Mićunović je opisan kao jedan od navodnih šefova grupe Amerika.
OLOŠ, ŠLJAM: Impresionirani likom i djelom Mićunovića – navodnog dona crnogorskog i postjugoslovenskog podzemlja – fanovi su sastavili njegovu biografiju, koja glasi: „Biznismen iz Crne Gore, kum pokojnog Đorđa Božovića Giške, čovjek koji je spašavao srpske opozicionare od Miloševića, bačao pare u vodu da bi ispunio zavičajni dug da FK Sutjeska ne propadne. Brano je jedini poslije Giškine smrti pomogao njegovoj porodici, jedino ih on nije zaboravio. Pokažimo, kroz ovu stranicu, da mi nijesmo zaboravili Brana. I da mu Medojević, Knežević i ostala ološ i šljam na tlu Crne Gore ne mogu ništa”.
A okupili su se pod objašnjenjem: „Grupa ljudi koji nijesu zaboravili Brana Mićunovića, nijesu zaboravili koliko nam je pomogao i grupa koja zna da je ono što pričaju srbijanske novine, Medojević i Knežević (agenti stranih službi) laž, a istina je Brano i mi oko Brana”.
Zasad Brano Mićunović – Ponos Crne Gore okuplja 225 registrovanih sajber prijatelja koji su na Fejsbuku objavli nekoliko, za širu javnost, nepoznatih starijih fotografija Mićunovića. Jedno od mogućih objašnjenja lokacije „čestitih đetića” nalazimo u poruci: „Od Nevesinja pa do Vasojevića, sve su braća Brana Mićunovića”. A ko su doista „čestiti đetići”, teško je pouzdano reći, jer Fejsbuk nema pravila koja obavezuju da se korisnici identifikuju pod pravim imenom i prezimenom i slikom; upravo su zbog toga česte i podvale.
U osvrtu na Mićunovićevo porijeklo, sajber fanovi pominju njegove rođake (ovdje pod inicijalima). O tome na Fejsbuku piše: „U vremena davna / kad je bilo kralja / B.M. je i tad za Crnu Goru valja/ I kad je na Mojkovcu bila bitka / tu je bijo J.M. sablja britka,/ A tokom Drugog svjetskog rata/ V.M. je znao s druge strane da spašava brata / i N.M. se smrti nije boja, strijeljao ga je kukavica / jer na braću nije htio da puca / I nikad niko nije moga vladat s nama/ I sad imamo Mićunović Brana”.
Posebno apostrofiraju kumstvo Mićunovića sa Giškom Božovićem, beogradskim kriminalcem, koji je kao komandant paravojne formacije Srpska garda (oružano krilo Srpskog pokreta obnove) poginuo septembra 1991. kod Gospića (Hrvatska). O tome na Fejsbuku govori pjesma: „I nije odstupijo do današnjih dana / vi sa zemlje, on sa neba / narod zbori za Gišku i Brana / takva dva junaka srpstvu treba”. Objavljen je navodni Mićunovićev govor, ili dio govora, pod naslovom Riječ Brana Mićunovića na Giškinoj sahrani (vidi boks).
ŠPIJUN: Prijetnje grupe Brano Mićunović – Ponos Crne Gore u kontekstu napada na Medojevića i njegovog sina ne djeluju kao glupiranje. Na Medojevića je 20. februara nasrnuo Nenad Mićunović, Branov sinovac koji prolazi kroz policijske evidencije i tzv. operativna saznanja kao navodni pripadnik podzemlja. Osuđen je na 550 eura zbog udaranja i 400 eura zbog vrijeđanja predsjednika Pokreta za promjene, poslanika i člana parlamentarnog Odbora za bezbjednost i odbranu. Sinovac je od Medojevića tražio da prestane sa pominjanjem njegove porodice i strica Brana: „Ja sam Nenad Mićunović i ne dirajte nam porodicu, jer sa svima koji verbalno napadaju našu porodicu mi se moramo obračunati”.
Iznervirani sinovac je napao lidera PzP-a dan nakon što je Medojević polemisao sa šefom policije Veselinom Veljovićem, za koga je rekao da je „jedan od vojnika Brana Mićunovića”. Veljović je 19. februara saopštio kako „Uprava policije nema podataka da je Mićunović na bilo koji način povezan sa Šarićem, odnosno švercom kokaina”, da su od „partnerskih službi dobili podatke da Mićunović nema nikakve povezanosti sa operacijom Balkanski ratnik”, kao i da crnogorska policija „nema podataka ni o povezanosti Mićunovića sa nekim drugim slučajevima šverca narkotika”.
Uprava policije je 13. februara saopštila da Medojević „neistinama pokušava da diskredituje službe bezbjednosti naše države”. A tvrdnjom da „prema našim saznanjima (Medojević) sa nekim drugim bezbjednosnim službama ima odličnu saradnju” vrh policije je lidera PzP-a indirektno optužio za špijunažu.
Sada su na Fejsbuku preuzeli Veljovićevu optužbu, pa grupa Brano Mićunović – Ponos Crne Gore Medojevića žigoše kao „agenta stranih službi”.
JOŠ JEDAN ŠPIJUN: I Ratka Kneževića su prvo zvaničnici optužili da je „agent stranih službi”, pa su takvu tezu razradili fanovi grupe Brano Mićunović – Ponos Crne Gore. Pregledom novinske arhive lakomisleno bi se moglo zaključiti da Knežević nije davao previše povoda da razjari Mićunovića i njegove fanove. Uzgred je pomenuo Mićunovića, akcentujući druge aktere „duvanske afere” i navode o umiješanosti pojedinaca u čak 15 ubistava.
Mićunović je u grupi osoba na optužnom prijedlogu tužioca Đuzepea Šelzija, a Knežević se o njemu oglasio izjavom srpskom istu Kurir 12. marta, odgovarajući na pitanje: što sve zna o prirodi odnosa Mila Đukanovića i Brana Mićunovića? Knežević, Nikšićanin kao i Mićunović, odgovorio je: „Svi smo iz istog grada i iste, male, sredine. Ima jedna bitna razlika: Mićunović bi u svim državama i sistemima bio ono što jeste – opasan čovjek”.
Inspiraciju za stigmatizovanje Kneževića su Mićunovićevi sajber fanovi možda mogli pronaći u živopisnoj narativi Đukanovića. Premijer je oktobra 2009. u razgovoru za Pobjedu, naslovljenom Entuzijasti u službi trećerazrednih špijuna, za „Kneževića i društvo” kazao da je „riječ o ljudima koji su, nakon prvih kontakata sa trećerazrednim obavještajnim činovnicima pomislili da su baš oni odabrani za veliku misiju – da promijene matične tokove istorije”.
Nije premijer birao riječi kada je opisivao Kneževića: „Sjetite se javnih saopštenja iz 2001. godine, kada su zvanično govorili da iza njihove misije stoje tri velike evropske obavještajne službe i dvije regionalne. Ono čega bi se pošten čovjek stidio, barabe se time ponose”.
KUMSTVO
Grupa Brano Mićunović – Ponos Crne Gore se postarala da pronađe navodnu Riječ Brana Mićunovića na Giškinoj sahrani. Prema verziji objavljenoj na Fejsbuku Mićunović je kazao:
„…U Italiji si odgovarao za djelo koje nijesi počinio, a mi smo ovdje sve činili da tražimo obnovu procesa zbog kojeg si odležao šest i po godina robije. Nedavno je došla presuda milanskog suda da je Đorđe oslobođen. Kad se vratio u zemlju, bio je neobično srećan što se stvari pomjeraju naprijed, što stasava opozicija i predlagao mi da se ne uključujem u stranke, već da budemo uz svoj narod i njemu od pomoći. Ali, kako su iz Hrvatske počeli da stižu stravični podaci koje srpska štampa još nije objavila – da srpski narod ponovo biva žrtvom ustaške kame – tom prilikom si mi rekao da je vrijeme za rat… Kad sam te ispraćao na put, prije polaska u Gospić, obećao sam da ću doći sa 20 Crnogoraca. Nijesam htio ni sa jednim od njih da se pozdravim, vjerujući da ćemo se uskoro sresti. U subotu, prije pogibije, razgovarali smo telefonom i dogovorili se za datum mog dolaska s našim Crnogorcima. ‘Ali, samo ako se pojave sa crnogorskim kapama’, sjećam se da je Đorđe napomenuo…”
Mićunović je u svom govoru podsjetio da je Božović „ljetos dolazio u Crnu Goru”. Milena Božović, Giškina majka, marta prošle godine je Reviji D kazala kako je „bježeći pred Miloševićevom policijom, utočište nalazio i u Crnoj Gori”. I otac i majka Božovića su porijeklom iz Crne Gore.
„I bogami su ga (Gišku) prihvatili u Crnoj Gori i bili jako pažljivi prema njemu, to ne mogu da kažem… Mog sina je u Crnoj Gori poznavala i policija i to kao čestitog čovjeka. Debelo su ga uvažavali”, kazala je Božovićeva i pomenula da je Mićunović pomogao nakon pogibije njenog sina.
Prema nepotpunoj rekonstrukciji, Mićunović i Božović su u Beču krajem 1970-ih ili početkom 1980-ih radili ili bili ortaci u privatnoj firmi Sloga u Beču, od kada i potiče njihovo kumstvo. Za razliku od drugih iz branše „žestokih momaka”, nema podataka da je Mićunović bio učesnik paravojnih formacija u ratovima 1990-ih.
U međuvremenu su objavljena svjedočenja kako je Giška Božović, onomad, bio na vezi sa odgovornim drugovima iz Udbe SFRJ. Bio je navodno profesionalni Udbin kiler, umiješan u jedno, ili više ubistava jugoslovenskih političkih emigranata. U citiranom intervjuu Giškina majka pominje da je imao zadatak da smakne Momčila Đujića, srpskog četničkog vojvodu koji je živio u SAD.
Više izvora, uključujući i bivšeg službenika Udbe SFRJ Božidara Spasića, tvrdi da je Božović bio jedan od ubica hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. u Njemačkoj. I srpski istraživač arhiva Udbe, publicista Marko Lopušina (autor zapažene knjige Ubij bližnjeg svoga) je kazao da je „hrvatska Udba trebala likvidirati Đurekovića, ali je odustala, pa je to učinila crnogorska tajna služba”, prenijela je 30. maja 2009. Slobodna Dalmacija.
„Ubojstvo je snimano kamerom, a Đurekoviću je šaka odsječena i poslana u Beograd kao dokaz da je zadatak izvršen”, kazao je Lopušina i dodao da je „glavni sudionik ubojstva bio Đorđe Božović, a jedan od likvidatora još živi u Crnoj Gori”. Međutim, zbog smaknuća Đurekovića je njemačko tužilaštvo 2005. raspisalo potjernice za nekoliko Hrvata, bivših pripadnika ili konfidenata hrvatske i SFRJ Udbe, dok je jedan Hrvat (Krunoslav Prates) osuđen na doživotnu robiju. Njemačka istraga u slučaju Đurekovićevog ubistva, koliko je poznato, ne pominje nikakvog „likvidatora koji još živi u Crnoj Gori”.
Vladimir JOVANOVIĆ