Povežite se sa nama

MONITORING

Kome je Stanko Subotić davao milione

Objavljeno prije

15 godina

na

milo

Iz Ministarstva finansija SRJ su ranih 1990-ih krojaču dozvolili da naplati izvezenu konfekciju cigaretama od ,,strane jednog makedonskog preduzeća”. Tako je, tvrdi Stanko Cane Subotić, krenuo u duvanski biznis. U tužbi koju je 19. marta podnio u Ženevi protiv 23 osobe iz Srbije i Crne Gore ,,zbog krivičnih djela protiv časti, iznude i ucjene, klevetničke prijave i zločinačkog udruživanja”, Cane je priznao postojanje šverca cigareta, ali ,,takav posao nije mogao da se obavlja bez odobrenja najviših sfera moći”. Iako u tužbi pominje sve same premijere, predsjednike država, šefove policije i tajne službe – sa kojima je u poslovnim, klijentskim, sponzorskim i prijateljskim odnosima – Cane tvrdi da sa ,,najvišim sferama moći” luk nije jeo niti mirisao. Tvrdi kako ga napadaju zbog njegove imovine (časopis Forbs je 2007. procijenio na 600 miliona eura) jer na sve načine žele da je se dočepaju.

MOĆNI LJUDI SRBIJE: Priča u Canetovoj tužbi počinje 1994. na stadionu FK Partizana. Cane piše da je tada „predstavljen” Radovanu Badži Stojičiću (šefu policije Srbije, ubijen aprila 1997) ,,kao i Jovici Stanišiću” (načelniku srpske tajne službe 1991-1997). ,,U to vrijeme, ta vrsta upoznavanja, slučajna samo na prvi pogled, su u stvari bila organizovana od strane načelnika policije i državne bezbjednosti”, objašnjava Subotić i dodaje kako je ,,na granici Srbije i Bugarske” upoznat i sa Miloradom Vučelom Vučelićem (u to vrijeme direktorom zloglasne Radio-televizije Srbije).

Cane piše kako su ,,gospoda Stanišić, Stojičić i Vučelić bili među najmoćnijim ljudima u Srbiji”. A tačno prije godinu dana (zagrebačkom Jutarnjem listu, 10. maja 2009) Cane je kazao: ,,Od kompanija, za koje sam radio, imao sam strogu zabranu bilo kakve trgovine sa ljudima iz Miloševićeva kruga”.

Sada Cane u tužbi piše: ,,Početkom 1995. sam na zabavi kod Vučelića, na kojoj su takođe bili prisutni Stanišić i Stojičić, upoznao Zorana Đinđića”. Stanišić, Stojičić i Vučela – udarne pesnice režima Slobodana Miloševića – navodno su ,,bili nezadovoljni tadašnjom politikom Miloševića” i smatrali su da ,,Đinđić može da bude zamajac demokratskih promjena”.

Vučela je u jesen 1995. bio smijenjen iz rukovodstva Miloševićevog SPS-a. Želio je Vučela da se ,,osveti Miloševiću”, pa je od Caneta zatražio da „finansijski pomognem Đinđića i njegovu Demokratsku stranku (DS)” a ,,tu inicijativu Vučelića odobrili su Stanišić i Stojčić”. Od Caneta je traženo i da ,,pomognem Vučeliću” a „zauzvrat mi je ponuđeno da otvorim radnju i magacin u bescarinskoj zoni u Srbiji, na prijelazu Đeneral Janković (srpsko-makedonska granica – prim.a.), poput onih koje sam već imao u Baru, u Crnoj Gori”.

Ubrzo Cane shvata da postaje ,,predmet iznuda”. Morao je, na primjer, transakcije da obavlja preko Ljuba Šiptara Mihajlovića i njegove Komercijalne banke. A Vučeli je 1996, u jeku opozicionih protesta u većim gradovima Srbije, dao dva miliona njemačkih maraka (DEM), na ruke, u prostorijama producentske kuće Komuna.

„Novac je bio namijenjen DS-u”, tvrdi Cane. ,,Malo poslije toga” zovu ga Stanišić, Stojičić i Vučela i traže da „državi dodijelim kredit od 20 miliona DEM “, on odbija, ,,sugerišući im da se obrate Vanji Bokanu, koji je bio moj najveći dobavljač cigareta”. Cane piše da im je Bokan (ubijen 2000. u Atini) navodno dao kredit.

KESTNEROVA VERZIJA: Sve ovo, manje-više, saopštio je još 2001. i Srećko Kestner, časovničar iz Podgorice sada u egzilu, sredinom 1990-ih Canov poslovni partner u više firmi. U intervjuima za Nacional (od 31. maja i 27. septembra 2001) Kestner je kazao da su se do 1994. ,,glavni tranzitni poslovi obavljali preko Makedonije” a da je ,,taj posao kontrolisao Danče Šuturkov” iz Makedonija tabaka.

Za ,,pranje novca” od posla sa cigaretama i Kestner je tvrdio da je korišćena i Kreditna banka, ,,preko Ljuba Šiptara”, jer je ,,riječ o banci koju je uvijek kontrolisala jugoslavenska tajna policija”.

Kestner je, međutim, tvrdio kako je Vanja Bokan, Canov ,,najveći dobavljač cigareta”, istisnut poslije razgovora sa Milom Đukanovićem u jesen 1994, kada mu je rečeno da će monopol dobiti – Cane. Tada je Cane bio ,,kurir između Vučelića, Stanišića i Badže s jedne i Đukanovića s druge strane”, pa je ,,Bokanu monopol oduzet nakon što su Vučelić, Stanišić i pokojni Badža uvidjeli profitabilnost tog posla i u posao ubačili Subotića”.

Kestner je, za razliku od Caneta, još rekao: ,,Odgovorno tvrdim da sam ja svjedok koji je vidio kako je Đukanović uzimao dio novca što ga je Subotić zaradio krijumčarenjem cigareta. Lično sam vidio torbu punu novca koju je pokojni Bokan ostavio Đukanoviću u njegovom kabinetu u zgradi Vlade Crne Gore dok je Đukanović bio premijer. Ja sam tada doveo Bokana u kabinet Đukanovića”.

I Kestner je, kao i Cane sada, tvrdio 2001. da je posredno finansirao DS: ,,To se dogodilo 1996. Tada je Cane od mene zatražio da mu hitno pošaljem 500.000 DEM u krupnim novčanicama. Subotić je novac dao Đinđiću da bi ovaj izveo svoje pristaše na demonstracije protiv Miloševića. To je bilo vrijeme kad je Milošević pristao sići sa vlasti u Srbiji i kad je na njegovo mjesto trebao doći Vučelić”.

Dok Cane u tužbi piše da je poslom sa cigaretama ,,država mogla da stvori tajne rezerve koje su korišćene radi finansiranja tajnih operacija”, Kestner je 2001. rekao da su ,,Subotića u taj posao gurnuli pomenuti srpski političari (Stanišić, Stojičić, Vučela – prim.a.), koji su od njegove zarade dio profita uzimali za svoje crne fondove”.

EVOCIRANJE RAČUNA: Iako su ga ,,gurnuli” u milionski posao, nakon što Stanišiću, Stojičiću i Vučeli nije dao kredit od 20 miliona dolara, došlo je do ,,preokreta” i ,,poslovna klima se mijenjala malo po malo”, piše Cane. I dok je 1997. sa Vučelom boravio „na jednom brodu”, pretrešen mu je stan i poslovni prostor u Srbiji; tvrdi da je policija odnijela „brojna dokumenta”. Vučela i Stanišić su mu rekli da iza naloga za pretres stoji Mira Marković „da bi omogućila svom sinu Marku” da se bavi “poslovima sa cigaretama”. Objašnjava Cane da je ,,Milošević režim” protiv njega pokrenuo dvije istrage, zatim širio „lažne glasine o ubistvu Stojičića”, pa je, veli, napuštio Srbiju, preselio prvo u Pariz a onda u Ženevu. Međutim, jednom drugom prilikom (Jutarnji list, 10. maj 2009) izjavio je: ,,Od 1997, kada sam otišao iz Srbije, u Beograd sam dolazio barem jednom mjesečno”.

Cane sada u tužbi piše da su ,,za vrijeme ere Miloševića tri proizvoda bili glavni u ekonomiji: gorivo, alkohol i cigarete”; priznaje, radio je sa cigaretama, alkohol ne pominje, premda je u Crnoj Gori za ,,ere Miloševića” imao i firmu Dulw trade za distribuciju alkoholnih pića.

Navodno je, nakon obaranja Miloševića, ,,žrtva političkog obračuna” Koštunice sa Đinđićem i Đukanovićem, jer je s njima ,,održavao prijateljske odnose”. U tužbi priznaje da su takvi odnosi, barem sa Đinđićem, podrazumijevali i finansijsko dopingovanje. Uprkos promjeni vlasti u Srbiji, Cane je “prihvatio da finansiram DS”.Objašnjava kako se ,,obreo početkom oktobra 2000. u prostorijama DS u Beogradu sa mojim švajcarskim bankarom i tom prilikom smo dogovorili da otvorimo račun u Lihtenštajnu”. Uplatio je ,,pet miliona DEM i račun je stavljen na raspolaganje DS; takođe sam DS-u prepuštio moje potraživanje od dva miliona DEM prema kompaniji Komuna i koje je DS kasnije uspjela da naplati”. Zbog čega je toliki novac dao stranci premijera Srbije i da li je to u vezi sa ekspanzijom njegove Future plus (procjenjuje njenu vrijednost na 300 miliona eura)?

Nakon atentata na Đinđića marta 2003, veze sa vrhom DS nijesu prekinute. Po izboru Borisa Tadića za šefa DS i predsjednika Srbije ,,sreo sam ga u više navrata, kojom prilikom svom evocirali postojanje pomenutog računa”. Pa je ,,evociranje pomenutog računa” imalo epilog tako što je, tvrdi Cane, 1,3 milion DEM isplaćeno Ružici Đinđić do marta 2007. (kraj isplate se poklapa sa procesuiranjem tužbe protiv Caneta u Srbiji).

CRNOGORSKI POSLOVI: Ostaje otvoreno pitanje da li je Cane ,,prihvatio da finansiram” i vladajuću strukturu Crne Gore? Kestner 2001. nije lagao kada je tvrdio da je, novcem firme u kojoj je bio Canetov partner, dao Vladi Crne Gore ,,beskamatni kredit” od ukupno oko 17 miliona dolara za kupovinu aviona tipa Cesna Citation X. Kestner je objasnio da Milu Đukanoviću 1997, tokom izbora za predsjednika, ,,nijesam finansirao cijelu kampanju, ali jako dobro znam da sam potrošio tri-četiri miliona DEM svog novca da on postane predsjednik”.

Cane je uz krivičnu prijavu priložio i dokumentaciju iz koje se vidi da je 1994. u Privrednom sudu u Podgorici registrovao (Br.Fi-2464/1). poslovnu jedinicu svoje firme Mia iz Uba (osnovanu 1990. za proizvodnju konfekcije). Registracija se poklapa sa Kestnerovom verzijom da Cane 1994. sa blagoslovom Đukanovića ulazi u posao sa cigaretama.

Naredne, 1995. godine je rješenjem upravnika Carinarnice Podgorica, Miodraga Radusinovića, odobreno da Mia otvori centralno skladište a rješenjem upavnika Carinarnice Bar, Božidara Lakića, odobreno je da Mia otvori fri-šop na Gatu V Luke Bar. Cane je uredno platio takse za ovaj basnoslovni posao – par desetina jugoslovenskih dinara.

U odluci Lakić (krajem 1990-ih šef SDB za Bar, onda šef ANB za Podgoricu, trenutno savjetnik ministra odbrane) se 1995. poziva na saglasnost Mihalja Kertesa (sada u Srbiji optužen za pronevjeru 60 miliona eura), tadašnjeg šefa jugoslovenske carine. I nakon sukoba sa Beogradom, posao je, tvrdi Kestner nastavljen; sada ne preko Luke Bar, već na improvizovanom pristaništu u obližnjim Dobrim Vodama, jer su se dogovorili ,,sa Božom Lakićem, šefom carine Crnogorskog primorja, koji se oteo Kertesovoj kontroli i stavio na stranu Đukanovića”.

Firmom Mia, objasnio je Kestner, ,,rukovodili su Đukanovićevi kumovi” Duško Ban i Željko Mihajlović, koji su ubirali taksu i ,,to u gotovini, doslovno u torbama”. Kestner je kazao da je od profita firme Mia on zarađivao 35 odsto, 15 odsto ,,Đukanovićevi kumovi” a 50 odsto išlo je Canetu. Od zvaničnog poreza na jedan karton cigareta od 36 dolara, u državnu kasu Crne Gore je uplaćivano svega 20 dolara; Kestner je kazao da je šest išlo za sport a 10 dolara ,,za čovjeka”, Đukanović lično. Koliki se novac tih godina valjao, ilustruje Kestnerova tvrdnja da je i njemu nemoguće procijeniti, ,,pogriješiću za pedesetak miliona” a sva je ,,dokumentacija uništena”.

POSLOVNI TEATAR: Od Canetovog posla zarađivali su i drugi ,,moćni ljudi” Crne Gore, rekao je Kestner; Svetozar Marović, na primjer, dobijao je ,,po 100.000 DEM mjesečno” a ,,o svakoj je uplati informisan Jovica Stanišić”. I treba li podsjećati – u svijetlu navoda iz Canetove tužbe – da je Vučela sa Marovićem, pod krinkom Grad teatra, bio godinama intimus. Savjetnica za ekonomske odnose sa inostranstvom Marovića (dok je bio predsjednik SCG), Olivera Ilinčić, postala je generalna direktorica Canetove Future plus.

Nije li Đukanovićeva vlada Emiru Kusturici (snimao filmove u produkciji Vučeline Komune), sredinom 1990-ih poklonila plac kod Svetog Stefana i organizovala mu glamurozne promocije.

Ko je autor ,,Snaga države”, DPS izbornog slogana iz 1992? Vučela. A kada je 1997. puklo sa Miloševićem, Đukanović i Marović su računali na Vučelu i Stanišića.

Cane je tužbom potvrdio glavne Kestnerove tvrdnje iz 2001. o vezama sa ,,moćnim ljudima” Srbije. Da li ima razloga ne vjerovati Kestneru da je na identičnom modelu Cane poslovao i sa ,,moćnim ljudima” Crne Gore?

 

Okrivljeni

U krivičnoj prijavi Stanka Subotića navedeni su poimenično: Boris Begović (ekonomski savjetnik), Milan Beko (srpski tajkun), Rade Bulatović (rođen u Beranama, 2004-2008. šef srpske BIA), Mlađan Dinkić (srpski ministar finansija), Dragan Jočić (2004-2007. srpski ministar unutrašnjih poslova), Ratko Knežević (bivši crnogorski diplomata, biznismen), Vojislav Koštunica (predsjednik SRJ 2000-2003, srpski premijer 2004-2008), Nebojša Medojević (predsjednik PzP), Dragi Mićović (biznismen), Dejan Mihajlov (sekretar Koštuničine vlade, kum Mićovića), Dušan Mihajlović (bivši srpski ministar unutrašnjih poslova), Mladen Milutinović (glavni i odgovorni urednik lista Dan), Vukašin Volf Minić (obavještajac), Miroslav Mišković (srpski tajkun), Ljubiša Mitrović (glavni i odgovorni urednik lista Vijesti), Gradimir Nalić (Koštuničin savjetnik za bezbjednost), Ljiljana Nedeljković (članica Koštuničinog kabineta, novinarka), Aleksandar Nikitović (rođen u Baru, šef Koštuničinog kabineta), Slobodan Radovanović (srpski tužilac za organizovani kriminal), Veselin Simonović (glavni i odgovorni urednik lista Blic), Zoran Stojković (ministar pravde u Koštuničinoj vladi), Aleksandar Tijanić (direktor RTS-a), Aco Tomić (bivši šef KOS-a).

O sudbini krivične prijave sada odlučuje tužilac u Ženevi. Ostaje ,,dilema” zbog čega Cane nije tužio „moćne ljude” iz 1990-ih, kada je bio „predmet iznuda”.

 

Rani šverc

Prema Srećku Kestneru, veze sa ,,moćnim ljudima” Srbije Cane je ostvario još 1991.

Subotić je ,,finansirao opsadu Vukovara, slao materijalnu pomoć i naftu na koje je potrošio 20-ak miliona DEM”, tvrdi Kestner a ,,taj novac tada je stekao jer se bavio švercom kafe zajedno s bratom pokojnog Badže”. Brat pokojnog Radovana Stojičića, Siniša, uhapšen je u akciji Mreža i optužen u procesu Subotić i ostali pred Specijalnim sudom Srbije.

,,Treba napomenuti da je Subotić tu pomoć slao isključivo kako bi se dodvorio pokojnom Badži i Jovici Stanišiću” a ,,svojim ranim švercerskim profitima sebi kupovao mjesto u tadašnjim centrima moći”.

Pokojni Badža je 1991. bio zapovjednik srpske TO Istočne Slavonije a Stanišić je u Hagu optužen i za formiranje paravojnih ,,tigrova” Ž. R. Arkana sa bazom u Erdutu, blizu Vukovara.

 

Beranac

Dragi Mićović (47 godina) iz Berana je takođe na Canetovom spisku okrivljenih. U Srbiji je Mićović imao benzinsku pumpu a sada je u građevinskom biznisu.

Mićović je postao član uprave FK Crvene zvezde a bivši direktor toga kluba, Dragan Piksi Stojković, kazao je 2008. da ga je u upravu doveo Marko Mišković, sin tajkuna Miroslava Miškovića.

Cane je za TV IN kazao da je Marko Mišković njega svojevremeno upoznao sa Darkom Šarićem, optuženim za šverc droge.

 

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VIŠI SUD OSLOBODIO OPTUŽBI DUŠKA KNEŽEVIĆA I SLAVOLJUBA STIJEPOVIĆA: Neotpečaćena Koverta

Objavljeno prije

2 dana

na

18 Aprila, 2025

Objavio:

Po presudi Višeg suda nema dokaza da su akteri afere Koverta prali novac. Očekivano. Korupcija  nije našla svoje mjesto u optužnici SDT-a pod vođstvom Milivoja Katnića. Ostala je nepromijenjena i pod vođstvom Vladimira Novovića

 

 

Kontroverzni biznismen Duško Knežević, kontroverzni političar Slavoljub Migo Stijepović i petoro njihovih navodnih pomagača nepravosnažno su oslobođeni optužbi za kriminalno udruživanje i pranje novca u slučaju poznatom kao afera koverta.  Eto nama još jedne kontroverze.

Vijeće Višeg suda koje predvodi sudija Nenad Vujanović u izrečenoj presudi konstatuje da nema dokaza da su optuženi izvršili krivična djela koja im je SDT stavila na teret, kao što nije dokazano ni da novac koji je Knežević predao Stijepoviću „za potrebe finansiranja kampanje DPS-a uoči izbora 2016. godine“ potiče iz nelegalnih izvora.

Takva presuda, saopštio je sudija Vujanović, ne dovodi u pitanje događaje za koje smo saznali nakon što je Knežević, u januaru 2019., objavio tajno snimljeni kućni video na kome je zabilježeno kako Stijepoviću, uoči izbora 2016., predaje kovertu uz objašnjenje da je u njoj 97.000 eura za potrebe predizborne kampanje DPS. Događaj su potvrdili i ostali akteri. Jedino je ostalo sporno koliko je novca bilo u koverti – skoro sto ili „samo“ nepunih pedeset hiljada eura (prema optužnici: 47.500).

Iz saopštene presude proizilazi da je problematična interpretacija tog događaja od strane SDT, odnosno to što je ono u aferi koverta prepoznalo krivična djela koja ne može dokazati, ili nijesu počinjena.

„Nesporno je utvrđeno da se radi o nedozvoljenom finansiranju političke partije“, kazao je Vujanović podsjećajući da je DPS kažnjen za taj prekršaj od strane Agencije za sprječavanje korupcije. „Tada je to bio prekršaj, a 2020. godine je to postalo krivično djelo. U spisima nema dokaza da je Duško Knežević formirao kriminalnu organizaciju. Ne postoje dokazi da su ova lica članovi kriminalne organizacije. U tom smislu ne postoji ni konkretizovanje šta je bio cilj, koji su bili zadaci. Nema ničega od onoga što je u zakonu definisano i propisano, a što se odnosi na krivično djelo kriminalna organizacija…”.

Šta se onda desilo, odnosno, da li je pravda zadovoljena ovom nepravosnažnom oslobađajućom presudom?  I, za mnoge, očekivanom.

Od kada je SDT, pod vođstvom tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, istragu o aferi Koverta usmjerilo u pravcu dokazivanja krivičnog djela pranje novca, stizala su  upozorenja da će sudski epilog te priče biti oslobađajuća presuda. Sumnje je potkrijepilo i to što je Viši sud, u dva navrata, odbijao optužnicu SDT-a i obustavljao postupak protiv Stijepovića. Međutim, Apelacioni sud je u oba navrata prihvatao žalbe tužilaštva, pa je optužnica SDT-a, u neizmijenjenoj formi, konačno potvrđena u Višem sudu sredinom 2023. Treća sreća.

Katnića je, u međuvremenu, na mjestu glavnog specijalnog tužioca zamijenio Vladimir Novović (izabran u martu 2022.) ali je optužnica SDT-a ostala neizmijenjena. Uprkos brojnim primjedbama da afera koverta nije priča o pranju novca, niti je riječ samo o nezakonitom finansiranju političkih partija.

Afera Koverta je bila potvrda sumnji o postojanju tzv. visoke korupcije, odnosno, o nezakonitoj sprezi vlasti i privilegovanih tajkuna. Na našu štetu.

Sa jedne strane novac, sa druge pravo/mogućnost da se za male, ili nikakve, pare dođe do vlasništva nad Jadranskim sajmom u Budvi, bolnicom u Meljinama, hektarima zemljišta u zaleđu plaže Kamenovo, da se nesmetano varaju zapošljeni (Atlas TV) i poslovni partneri (Kaspija) a pljačkaju deponenti banaka koje je Knežević osnovao pa upropastio…

U Krivičnom zakoniku Crne Gore postoji (član 422) djelo koje se zove protivzakonit uticaj (trgovina uticajem). Njime se sankcioniše nuđenje/davanje ili zahtijevanje/primanje „nagrade ili druge koristi“ da se „izvrši službena radnja koja se ne bi smjela izvršiti ili da se ne izvrši službena radnja koja bi se morala izvršiti…“. Zakonodavac kao da je slikao poslovni odnos između Duška Kneževića i DPS-a (Mila Đukanovića).

Zašto to tužilaštvo nije prepoznalo? Čak ni nakon iskaza Duška Kneževića i Slavoljuba Stijepovića koji su, prilično nedvosmisleno, ukazivali da je snimkom ovjekovječena transakcija iz 2016. godine bila rutinski dio uspostavljenog poslovnog aranžmana.

„Prije svakih izbora Milo Đukanović okupi biznismene i odredi im tarife koliko ko treba da participira u izbornoj kampanji“, otkrio nam je Knežević iz Londona. „Imali smo dosta ličnih transakcija, mada su one bile podvedene pod partijske, ali ne znam gdje je novac završavao…“ Tokom suđenja, iznoseći svoju odbranu, bio je još precizniji: „Ovdje se ne radi o pranju para, već o reketu i iznudi poslovnog čovjeka. Dvadeset godina sam finansirao DPS. I ne samo ja, već još 100 privrednika u Crnoj Gori, ali niko nema petlju da to kaže.“

Slavoljub Stijepović je pokušao ostaviti utisak čovjeka koji nije shvatao o čemu se radi. Mislio je, kazao je na sudu, da je u pitanju donacija motivisana patriotskim i zavičajnim motivima. “Sada vidim da je Knežević to doživio kao biznis, kao šansu da pokuša da pridobije naklonost tadašnje vlasti.”

To što je Stijepović spoznao tek na suđenju, Đukanović nam je predočio pet godina ranije. Kao odgovor na Kneževićeve prozivke, tadašnji predsjednik države i vladajuće partije, ponudio je svoju interpretaciju ustaljenog odnosa DPS i njima lojalnih biznismena.

„To smo uvijek posmatrali kao dio interesa“, objasnio je Đukanović razgovore kojima je prisustvovao dva ili tri puta. „Mi vodimo politiku kojom želimo da u Crnoj Gori uspostavimo pravila koja važe u razvijenoj Evropi. Oni (biznismeni) u takvom ambijentu vide šansu za razvoj svog biznisa. U tim razgovorima nikada niko nije, a posebno ja nisam, pomenuo nikavu obavezu. A nisam ni pomislio da nekom propisujem koliko treba da finansira političku partiju. Ovdje je dakle riječ o jednoj dobrovoljnosti, interesnoj dobrovoljnosti s jedne i druge strane“.

Šta je ta interesna dobrovoljnost donosila finasijerima vladajuće partije? Podsjetimo se na jednom primjeru poslovanja Duška Kneževića sa državom (DPS vlastima).

Njegova firma Jupex mix je 1999. godine od državnih fondova kupila većinski paket akcija (više od ¾ vlasništva) Jadranskog sajma u Budvi. O nekim detaljima tog posla za Monitor je 2005. govorio Danilo Popović, tadašnji predsjednik Skupštine Saveza Sindikata Crne Gore i član Savjeta za privatizaciju: “Kupila ga je (Kneževićeva) Atlas banka. Sajam je inače držao svoja sredstva kod ove banke i u momentu kada je prodat, imao je na svom računu oko 2,5 miliona maraka, a prodat je za tri miliona maraka. Onog momenta kada je kupljen, te pare su pripale Atlas banci...”.

Neku godinu kasnije, 2016. Savjet za privatizaciju donosi odluku da je Knežević u procesu privatizacije platio i pravičnu tržišnu naknadu i za zemljište koje je koristio Jadranski sajam. Onda se ispostavlja da je Knežević sve to već založio za tri kredita ukupne vrijednosti oko 35 miliona eura (računica iz SDT-a)…

Ima i onih koji u svoj toj priči ne vide ništa sporno. „Ne zaboravimo nikako da je većinu svog novca Knežević donio iz Srbije u Crnu Goru. On je u Srbiji bio ekonomski bog. Vodio je poslove u Crnoj Gori i nazivao to zavičajnim romantizmom. A sada je doživio da mu se imovina rasprodaje“, objašnjavao je Milan Knežević, predsjednik DNP, abolirajući, unaprijed, svog prezimenjaka i komšiju iz Zete. “Ta optužnica ne može opstati. Ima toliko rupa i falinki. Kako iko može vjerovati bilo kojoj optužnici iz doba bivšeg režima…“.

U SDT-u su im, eto, vjerovali. Pa im je optužnica pala na sudu. Afera koverta je, tako, ostala neraspečaćena. Da li i to ima veze sa Kneževićevom sklonošću da bude dobar sa vlastima, tek  zavičajni romantizam, baš kao i interesna dobrovoljnost imaju svoju cijenu. Duško Knežević je tu lekciju davno savladao. A račun se, po pravilu, ispostavlja građanima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VELIKA PLAŽA U ULCINJU ODAVNO SPREMNA ZA INVESTICIJE: Ucrtani  objekti i do jedanaest spratova

Objavljeno prije

2 dana

na

18 Aprila, 2025

Objavio:

Velika plaža je odavno urbanizovana i pokrivena planskom dokumentacijom na kojoj su radile četiri Vlade Crne Gore, od 2010. godine do danas. Svaki kvadrat neizgrađenog zaleđa Velike plaže, planovima višeg i nižeg reda dobio je svoju namjenu, urbanističke i ostale parametre neophodne za izgradnju turističkih kompleksa, hotela, vila, stambenih zona, apartmana, zona za sport i rekreaciju, sa posebno evidentiranim zonama pod zaštitom

 

 

Nijedan od velikih strateških projekata koji su do sada realizovani u Crnoj Gori nije izazvao toliko interesovanje i osporavanja u javnosti kao Sporazum Vlade premijera Milojka Spajića sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima o saradnji u oblasti turizma i nekretnina, koji je prepoznat kao projekat valorizacije Velike plaže u Ulcinju.

Ukoliko interesovanje investitora iz bogate zalivske zemlje bude usmjereno ka neizgrađenom prostoru Velike plaže, koje zauzima površinu od gotovo 20 miliona kvadrata, građani Ulcinja, lideri političkih partija, nevladine organizacije i ekološka udruženja ističu bojazan da se najjužnijem primorskom gradu sprema scenario nalik na Dubai, koji će zauvijek derogirati dragocjeni prirodni resurs duge pješčane plaže čiji značajan dio, oko šest miliona kvadrata, uživa neposrednu zaštitu kao spomenik prirode.

Velika plaža je međutim već odavno urbanizovana i pokrivena planskom dokumentacijom na kojoj su radile četiri Vlade Crne Gore, od 2010. godine do danas. Svaki kvadrat neizgrađenog zaleđa Velike plaže, planovima višeg i nižeg reda dobio je svoju namjenu, urbanističke i ostale parametre neophodne za izgradnju turističkih kompleksa, hotela, vila, stambenih zona, apartmana, zona za sport i rekreaciju, sa posebno evidentiranim zonama pod zaštitom.

Može se reći da Velika plaža spremno očekuje velikog investitora.

Na sajtu Ministarstva prostornog planiranja i državne imovine u Registru planske dokumentacije, može se vidjeti da Opština Ulcinj raspolaže sa tri niža planska dokumenta koja definišu turistički razvoj Velike plaže, koji su od ranije na snazi, koji su prošli predviđene procedure donošenja planova i javne rasprave.

Iznenađenje predstavlja podatak da su tim planovima na Velikoj plaži predviđeni objekti i do jedanaest spratova visine, mješoviti hotleski sadržaji ali i stambeni kompleksi. Urbanizovani su milioni kvadrata Velike plaže, ali se o tome ne govori.

Vlada Mila Đukanovića, donijela je 2010. godine planski dokument pod nazivom Državna studiju lokacije – „Turistički kompleks na Velikoj plaži – Postojeća hotelska grupacije, naseljska struktura, komunalno servisna i sportsko rekreativna zona – (Dio Sektora 66)“, koji obuhvata od 1,1 milion kvadrata.

U zoni planiranoj za gradnju hotela predviđena je spratnost objekata od  11 nadzemnih etaža. To je bila vizija izgradnje solitera na dijelu ulcinjske rivijere uporedo sa kolektivnim stambenim jezgrima sa maksimalnom spratnošću objekata stanovanja do tri sprata.

Plan nije realizovan jer tadašnja vlast nije uspjela obezbijediti investitora.

Velika plaža koja pripada Sektoru 66 obalnog područja, generalnim konceptom razvoja organizovana je u šest modula čija je namjena planovima višeg reda, Prostornim planom Crne Gore i PPPNOP, te PUP-om Opštine Ulcinj, određena kao zona ekskluzivnog turizma i turizma mješovite namjene.

Planirani kapaciteti po modulima predviđaju izgradnju oko 25.000 kreveta na Velikoj plaži u hotelima visoke spratnosti, kategorije od 3 – 5 zvjezdica.

Planskim dokumentima uređene su tri cjeline, dok je Državna studija lokacije za preostale tri u fazi pred usvajanje.

Đukanovićevu DSL zamijenila je  Državna studija lokacije „Dio sektora 66 – postojeće hotelske grupacije i Modul I“- Velika plaža. Površina zahvata prvog dijela plaže na sjeverozapadu, iznosi 219,55 hektara.

Urbanistički parametri ovog planskog dokumenta koji se nalazi u registru važećih planova Opštine Ulcinj, katastrofalni su. U pojedinim zonama prostranog dijela Velike plaže namijenjenih turizmu predviđena je gadnja hotela i do 11 spratova ili 52 metra visine. Spratnost je definisana, zavisno od zone i namjene objekata od P+3, P+4, P+6, ili za objekte kulture od P+7, pa do višespratnica sa P+10 etaža.

O kakvom se betoniranju obalnog dijela Velike plaže radi govori podatak da planom predviđena ukupna bruto izgrađena površina iznosi 667,118 m2. Odluku o donošenju DSL potpisao je premijer Duško Marković 2018. godine.

Markovićeva vlada donijela je iste godine i Odluku o izradi DSL „Dio sektora 66 – Moduli IV i V“ – Velika plaža, koja tretira prostor od 3,5 miliona kvadrata ili 325 hektara kopna i 23,47 hektara površine pripadajućeg akvatorijuma.

U prvoj zoni parcela na središnjem dijelu Velike plaže planirane su višespratnice do sedam etaža. U drugom dijelu parcela predviđenih za izgradnju vila i objekata za stanovanje, dozvoljena spratnost je P+2.

„Zahvat DSL Sektor 66 modula IV i V je jedinstven neizgrađeni prirodni ambijent pješčanih plaža i dina, površina sa mediternskim biljem, borovim i mješovitim šumama, sa staništima autohtonih vrsta biljaka i ptica“, navodi se u tekstu DSL u kojoj obuhvat dijela Velike plaže pokrivene pijeskom iznosi oko šest hektara.

Oba navedena planska dokumenta imaju na raspolaganju oko 5,5 miliona kvadrata urbanizovanog zemljišta, na kome je duž obale predviđena gradnja solitera, niza višespratnica, stambenih kompleksa i „seoskih naselja zgusnute gradnje“. Planovi su donijeti prije šest godina, pa se postavlja pitanje za koga su ucrtavani soliteri na Velikoj plaži i kako to da su ponuđena rješenja dobila podršku.

U fazi pred donošenje je i treći planski dokument kojim se urbanizacija Velike plaže zaokružuje. Riječ je o DSL „Dio sektora 66 – moduli II, III i VI“, koji je prošao javnu raspravu.  Odluku o izradi studije donijela je Vlada Zdravka Krivokapića u decembru 2022. Ugovor o izradi DSL za Veliku plažu sa planerima potpisuje  se u aprilu 2024. odmah nakon formiranja 43. Vlade Dritana Abazovića.

Indikativno je da je posao izrade ovog planskog dokumenta, o čemu je Monitor već pisao,  povjeren arhitekti-planeru Aleksandru Vučićeviću, autoru Prostornog plana „Beograd na vodi“, iza kojeg stoji Mohamed Alabar, crnogorskoj  javnosti poznat kao  mega investitor iz UAE.  Isti planer koji je rukovodio izradom urbanističko-prostornog plana za kontroverzni projekat Beograd na vodi, angažovan je od strane Ministarstva uređenja prostora kojim je tada rukovodila ministarka Ana Novakovć Đurović.

DSL na čijoj izradi radi tim planera Mohameda Alabara, zahvata prostor od 10 miliona kvadrata. Plan predviđa izgradnju turističkih sadržaja sa oko 14 hiljada ležaja. Površina srednjih cjelina II i III iznosi 285 hektara dok modul VI zauzima površinu od 787 ha.

Ukupna bruto izgrađena površina objekata planirana je na 1,1 milion kvadrata. Od deset miliona kvadrata obuhvata DSL, na turističke sadržaje odnosi se oko 1,3 miliona m2. Ostalo su ugostiteljski, sportski i drugi sadržaji. Najveći dio prostora nalazi se pod zaštitom i na njemu nije predviđena izgradnja objekata.

Ova DSL koja je pripremljena u Beogradu predviđa manju spratnost u odnosu na druge. U turističkim zonama dozvoljene su najviše četiri etaže, dok je u zonama mješovitih sadržaja spratnost ograničena na dvije.

Zanimljivo je da su zainteresovani vlasnici zemljišta oko Velike plaže, tokom javne rasprave uložili zahtjeve koje su se uglavnom odnosili na povećanje spratnosti na pojedinim parcelama ili na promjenu namjene površina, u smislu da se poljoprivredno zemljište prenamjeni u zone za turizam.

 

CRNOGORSKI BIZNISMENI NA VELIKOJ PLAŽI:
Đukanovići, Radović, Burić, Rakčević…

Veći dio zemljišta u zaleđu Velike plaže u svojini je fizičkih lica i države Crne Gore. U prostoru koji se odnosi na razvojno područje ima značajan broj atraktivnih parcela na koje su uknjiženi poznati crnogorski biznismeni i njihove kompanije.

Jedan od većih  zemljoposjednika na Velikoj plaži je Prva banka Aca Đukanovića, koja preko svog sajta prodaje parcelu površine 23.295 m2. Kompanija First real estate management, čiji je stopostotni osnivač Prva banka,  posjeduje i UTU uslove za parcelu UP 122, koja se nalazi u zahvatu prvog modula, u blizini grupe postojećih hotela. U zoni je visokog turizma gdje je dozvoljena izgradnja hotela visine od 7 spratova. Na krajnjem jugu Velike plaže Prva banka posjeduje parcelu od 48.000 kvadrata.

Kompanija Vile Oliva, Žarka Rakčevića uknjižena je na parceli površine 63.000 m2 na jednoj od najatraktivnijih pozicija na plaži.

Firma biznismena Žarka Burića Pro Cons posjeduje više parcela ukupne površine 76.000 kvadrata.

Vlasnik Zetagradnje, biznismen Blagota Radović, sa partnerima u fondu ZIF Trend posjeduje preko 150.000 kvadrata zemljišta na ovoj vrijednoj lokaciji. Na velikoj plaži našla se i firma Capital Estate registrovana na Kipru, koja posjeduje oko 90.000 kvadrata. Ova firma posjeduje i veliku parcelu na pjeni od mora, u Bečićima.

Zemljišne parcele na velikoj plaži posjeduju i mnoge firme građana Ulcinja. Neke, poput firme Porta Rai Beachfront Hotel& Residences, oglašavaju putem društvenih mreža prodaju stanova unaprijed u budućem kondo hotelu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

LEX SPECIJALIS ZA CRNOGORSKU OBALU: Sporazumi sa UAE pred poslanicima

Objavljeno prije

1 sedmica

na

11 Aprila, 2025

Objavio:

Ukoliko Sporazumi sa UAE budu ratifikovani u parlamentu većinom glasova narodnih poslanika imaće snagu Lex specijalisa, međudržavnog ugovora, koji će po svojoj pravnoj snazi imati prvenstvo primjene u odnosu na opšte propise, zakone i podzakonska akta, u oblastima na koje se odnosi

 

 

Nije prošlo ni mjesec dana od kada se u Crnoj Gori pojavio jedan od najbogatijih svjetskih investitora, i to u ulozi zakupca nekoliko kupališta na ulcinjskoj Velikoj plaži, šeik Mohamed Alabar iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, a  u crnogorskoj Skupštini našli su se predlozi za donošenje zakona o potvrđivanju sporazuma o saradnji između Vlada Crne Gore i Emirata, vrijedni  destine milijardi eura.

Vlada je 7. aprila dostavila Skupštini dva dokumenta na usvajanje. Predlog Zakona o potvrđivanju Sporazuma o ekonomskoj saradnji i Predlog Zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Dvije Vlade potpisale su 28. marta ova dva sporazuma na svečanosti u predsjedničkoj palati u Abu Dabiju. Potpise na dokumenta stavili su crnogorski premijer Milojko Spajić i vicepremijer Vlade UAE i ministar spoljnih poslova šeik Abdulah Bin Zajed Al Nahjan, uz prisustvo predsjednika šeika Muhameda bin Zajeda Al Nahjana.

Najveće interesovanje javnosti i političkih partija ali i žestoko osporavanje izazvao je Sporazum o saradnji u oblasti turizma i nekretnina koji u svom prvom članu određuje dva strateška projekta od javnog značaja za koje su u Emiratima zainteresovani – razvoj projekta na crnogorskom primorju u vidu integrisanog razvoja turizma i nekretnina mješovite namjene i razvoj skijališta, odnosno jednog alpskog naselja na sjeveru države sa istim performansama.

Predlog Vlade o potvrđivanju Sporazuma o ulaganju u turizam i nekretnine u formi zakona, poziva se na navedeni Sporazum o ekonomskoj saradnji kao i na sporazum Vlade Crne Gore i Vlade UAE o promociji i recipročnoj zaštiti investicija iz 2012. godine.

Ukoliko Sporazumi sa UAE budu ratifikovani u parlamentu većinom glasova narodnih poslanika imaće snagu Lex specijalisa, međudržavnog ugovora, koji će po svojoj pravnoj snazi imati prvenstvo primjene u odnosu na opšte propise, zakone i podzakonska akta, u oblastima na koje se odnosi.

Za jednu od najvećih investicija Mohameda Alabara na Balkanu, izgradnju stambenog kompleksa Beograd na vodi, Skupština Srbije donijela je 2015. godine poseban zakon, Lex Specijalis za „Beograd na vodi“, kojim je utvrđen javni interes za ekspropijaciju nepokretnosti i izdavanje građevinske dozvole za realizaciju projekta na oko dva miliona kvadrata gradskog zemljišta.

Da bi obezbijedio što veću podršku Predloga  Zakona o potvrđivaju Sporazuma, premijer Spajić obavio je razgovore sa predstavnicima parlamentarnih stranaka.

“Nakon konsultacija sa predstavnicima poslaničkih klubova Demokratske narodne patije, Nove srpske demokratije, Demokratske partije socijalista, prvi utisak je da imamo njihovu podršku. Bili su to jako konstruktivni razgovori. Prošle sedmice imali smo razgovore sa predstavnicima Pokreta Evropa sad, zatim sa Bošnjačkom strankom, pa sa SNP-om, Civisom, Demokratama, kazao je premijer.

Podršku Sporazumu zvanično su najavile PES, Bošnjačka stranka, SNP i Demokrate. Stranke koje se nisu izjasnile – DPS, Nova srpska demokratija i DNP, navode kako nisu protiv investicija, ali će se o Sporazumu sa UAE odrediti kasnije, kada se uklone određene nedoumice i kada Sporazumi dođu u skupštinsku proceduru.

Lider DNP Milan Knežević zatražio je od evropske komesarke za proširenje Marte Kos izjašnjenje da li su najavljena investicija, sporazumi, ratifikacija i ugovori, u skladu sa EU standardima i legislativom. Odlučili su da prije donošenja konačnog stava o Sporazumima konsultuju Brisel, jer ne žele da bilo koji problematičan projekat ugrozi evropski put Crne Gore.

Iz Građanskog pokreta URA saopštili su da neće ići na konsultacije kod premijera Spajića, jer nemaju svoju svrhu. Sporazumi se ne mogu mijenjati u Skupštini jer su već potpisani u formi koju ova stranka ne podržava. Ovakvi sporazumi otvaraju vrata mogućoj devastaciji i rasprodaji prirodnih resursa, poručili su iz te partije.

Premijer Spajić ističe kako je veoma zadovoljan razgovorima te da očekuje veću podršku u parlamentu od 41-og poslanika za međudržavne sporazume između Vlada Crne Gore i Emirata.

Najoštrije protivljenje ratifikaciji Sporazuma sa UAE stiglo je od predsjednika države Jakova Milatovića.

„Zbog Sporazuma sa UAE neko mora da snosi krivičnu odgovornost“, ocijenio je predsjednik.

On je kazao da Sporazum sa Emiratima koji se odnosi na turizam i izgradnju predstavlja kršenje zakona kao i Sporazuma o pridruživanju, te da treba postaviti pitanje krivične odgovornosti svih onih u državnoj administraciji koji su ga odobrili, svakog člana Vlade i poslanika u Skupštini koji budu glasali za Sporazum.

„Taj sporazum kao takav podrazumijeva ukidanje nekih važnih crnogorskih zakona i načelno je protivan Ustavu Crne Gore… Takođe je problematičan u kontekstu usaglašenosti sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju sa EU….Radi se o ključnim državnim interesima koji su u formi nezakonitog posla. Očekujem jasno izjašnjenje Evropske unije kada je u pitanju ova stvar. Ako EU kaže da je ovo u skladu sa njenom pravnom tekovinom, dajte da potpišemo 20 takvih sporazuma”, rekao je Milatović.

Odgovor je ubrzo stigao iz Ministarstva evropskih poslova koje je medijima dostavilo regovanje u kojem se navodi:

“Sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima 28. marta 2025. godine, uključujući Sporazum o ekonomskoj saradnji i Sporazum o saradnji u oblastima turizma i razvoja nekretnina, u potpunosti su usklađeni sa Ustavom Crne Gore i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa Evropskom unijom“, tvrde iz MEP-a.

„Pravne analiza koje su prethodile potpisivanju Sporazuma jasno ukazuju da ovi sporazumi ne sadrže diskriminatorne odredbe, ne narušavaju principe transparentnosti i konkurencije, niti zaobilaze zakonom propisane procedure javnih nabavki, koje su već usklađene sa Direktivom 2014/24/EU. Njihova implementacija će biti u okvirima domaćeg zakonodavstva koje je u skladu sa pravnom tekovinom EU i podložno je nadzoru kako domaćih, tako i evropskih institucija“, navodi se u komentaru MEP na čijem je čelu ministarka Majda Gorčević.

Ratifikacijom Sporazuma premijer Vlade Crne Gore dobija velika ovlašćenja u sklapanju budućih ugovora sa bogatim investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Prema tekstu Sporazuma, buduće investitore-entitete bira Vlada UAE uz saglasnost Vlade Crne Gore. Izabrani investitor bira lokacije za razvoj svojih projekata, dostavlja pismo o namjerama i potpisuje ugovor sa Vladom.

Vlada se obavezuje da će obezbijediti zemljište, odnosno razvojno područje, “bez sprovođenja  javnih nabavki, javnog tendera ili drugih procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine”, navedeno je u Sporazumu

Zakon o javnim nabavkama predviđa izuzeća za nabavke zasnovane na međudržavnim sporazumima i međunarodnim pravnim instrumentima, što je definisano članom 13 ovog Zakona, koji je u potpunosti usaglašen sa evropskim zakonodavstvom, naveli su ranije iz Vlade.

Premijer Spajić se brani i time da svaki ugovor, prije realizacije, mora doći pred poslanike na ocjenu i usvajanje. Tvrdi da prodaje državnog zemljišta neće biti, niti dugoročnog zakupa. „Najvjerovatniji model investiranja biće zajedničko ulaganje u kojem bi država ušla u suvlasništvo sa investitorom kojeg država UAE odabere“, saopštio je

Skupština je na potezu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo